Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-769/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJA d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn- 67/2021-46 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-67/2021-46 od 12. travnja 2024. potvrđuje pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-67/2021-46 od 12. travnja 2024. ukida u točki I. i III. (odluci o trošku) izreke te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete radi izgubljene zarade iznos od 1.054,24 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate na način opisan u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 300,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.784,07 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 12. travnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode tuženika kao neosnovane te predložio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i izgubljene zarade, koju štetu je pretrpio u prometnoj nesreći dana 4. lipnja 2021. kao vozač osobnog automobila, a do koje je prometne nesreće došlo isključivom krivnjom osiguranika tuženika, koji je upravljajući osobnim automobilom radnjom skretanja ulijevo presjeklo put kretanja vozilu tužitelja, a u kojoj je prometnoj nesreći zadobio prijelom sedmog rebra lijevo bez dislokacije, natučenje prsišta i trzajnu ozljedu vratne kralježnice.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da se 4. lipnja 2021. u [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika KL upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08107039585,

- da je tužitelj 27. kolovoza 2021. podnio tuženiku odštetni zahtjev, koji je tuženik odbio odgovorom od 8. rujna 2021. kao pravno neosnovan, navodeći izrijekom da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povreda i okolnosti slučaja ne opravdavaju utvrđenje pravične novčane naknade neimovinske štete,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša proizlazi da je brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila oko 61 km/h, a brzina kretanja vozila osiguranika tuženika oko 34 km/h, te da je vozilo osiguranika tuženika radnjom skretanja u lijevo presjeklo put kretanja vozilu tužitelja koje se u predmetnom raskrižju kretalo svojom desnom polovinom kolnika i zadržavalo svoj smjer kretanja za ravno, da je osiguranik tuženika prije započinjanja radnje skretanja u lijevo mogao uočiti nadolazeće vozilo tužitelja udaljeno od mjesta sudara oko 13,2 m pa da je odustao od radnje skretanja u lijevo i propustio vozilo tužitelja do sudara ne bi došlo, dok bi tužitelj pravovremenim kočenjem na raspoloživom putu od oko 12 m uspio zaustaviti svoje vozilo prije putanje kretanja vozila osiguranika tuženika i do sudara ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 31,1 km/h (na mjestu događaja brzina kretanja ograničena je na 50 km/h), te zaključno vještak navodi da je radnja skretanja u lijevo vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja,

zaključuje da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, te je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju.

7. Obzirom je tuženik osporavao visinu neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja da li je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. ZOO-a proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju, te vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke dr. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgu, temeljem kojih utvrđuje:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom sedmog rebra lijevo bez dislokacije, natučenje prsišta i trzajnu ozljedu vratne kralješnice,

- da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove (jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana i manjeg intenziteta još oko 30 dana), strah (tzv. primarni strah koji se javio za vrijeme neposredne životne ugroženosti te je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja i tzv. sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem intenzitetu 5 dana a u manjem 7 dana, te kasni strah koji je trajao 30 dana, a manifestirao se zabrinutošću u situacijama prometa), te da kod tužitelja ozljede nisu prouzročile naruženje niti smanjenje opće životne aktivnosti,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno, jer je morao mirovati, pa mu je bila potrebna pomoć za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i kod drugih svakodnevnih potreba,

zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), pa je prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinsku štetu) u ukupnom iznosu od 1.500,00 EUR-a, vodeći računa o okolnostima opisanim pod točkom 18. i 19. obrazloženja, od kojeg iznosa je odbio nesporno plaćeni iznos od 1.200,00 EUR-a te dosudio tužitelju daljnji iznos od 300,00 EUR-a.

7.1. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužitelju, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 180,00 EUR-a, ali kako je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju za ovaj vid štete iznos od 180,00 EUR-a, tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2024. povukao tužbu za isplatu imovinske štete po osnovu tuđe pomoći.

8. Tuženik u žalbi osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete smatrajući da tužitelju, a obzirom da je zadobio laku tjelesnu ozljedu, koja nije dovela niti do minimalnog smanjenja životne aktivnosti, pravilnom primjenom materijalnog prava, uvažavajući sve konkretne okolnosti slučaja, pripada naknada neimovinske štete u iznosu maksimalno 1.200,00 EUR-a, koliko je i isplatio tužitelju, pa je stoga pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosuđen iznos od 300,00 EUR-a, na koji iznos je tužitelju dosudio zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 27. kolovoza 2021. primjenom odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.).

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu već ranije opisanu u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpio fizičke bolove i strah, a težina kojih povreda, kao i okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete. Naime, imajući u vidu neugodnosti koje je tužitelj trpio u tijeku liječenja (dijagnostičke pretrage UZV i RTG, inicijalne obrade na hitnom bolničkom odjelu, mirovanje) i dob tužitelja, a o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR-a.

10. Tuženik žalbenim navodima osporava dosuđenu imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade, te navodi da je nezakonito dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva povišenjem zahtjeva za naknadom izgubljene zarade izvršena podneskom tužitelja od 13. travnja 2022., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka (28. ožujka 2022.), a o kojoj preinaci prvostupanjski sud nikada nije donio nikakvo rješenje niti odlučio o njegovom protivljenju preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, pa kako u tom dijelu pobijana presuda opće nema razloga, obuhvaćena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP). Navodi da je tužitelju nezakonito dosuđena naknada štete s osnova izgubljene zarade, jer je već u odgovoru na tužbu osporio da bi ova šteta uopće bila u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem u kojem je tužitelj zadobio lake, gotovo posve beznačajne ozljede koje ga nisu mogle radno onesposobiti uopće, a kamo li na nekoliko mjeseci, a tužitelj uopće nije dostavio u spis potvrde o navodnom bolovanju (doznake) iz kojih bi eventualno mogao biti vidljiv uzrok bolovanja (šifra bolovanja) niti je na tu okolnost predložio vještačenje (medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada), niti koji drugi dokaz na okolnost sporne uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete zbog izgubljene zarade, ali je usprkos tome prvostupanjski sud u cijelosti usvojio ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja bez da je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama (koliko je bolovanje tužitelja uopće trajalo, kada je započelo, kada je završilo, zbog čega je tužitelj bio na bolovanju, je li i u kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem), pa je iz tog razloga činjenično stanje u ovom dijelu nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a kako se ne može ispitati ni zakonitost presude, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1045. i 1064. ZOO-a. Također je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i visinu izgubljene zarade (utvrdio ju je uvidom u potvrdu poslodavca tužitelja iz koje proizlazi da razlika između bruto plaće tužitelja koju bi ostvario da je radio i bruto naknade plaće koju jest ostvario za vrijeme bolovanja iznosi 7.943,17 kn, dok razlika između neto plaće koju bi ostvario da je radio i neto naknade plaće koju jest ostvario za vrijeme bolovanja iznosi 2.503,68 kn, o čemu se prvostupanjski sud uopće nije očitovao) jer se, prema aktualnoj sudskoj praksi i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Revd 2720/2020-2 od 17. studenoga 2020., Rev-234/2022-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-676/2022, u sudskim postupcima kakav je predmetni odnosno kada se naknada potražuje temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, a ne od poslodavca, visina izgubljene zarade utvrđuje kao razlika između neto plaće i neto naknade plaće za vrijeme bolovanja, pa kako pobijana presuda nema razloga o spornom pitanju visine izgubljene zarade, u tom dijelu je obuhvaćena bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ujedno je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ali i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama vezano za ispunjenje pretpostavki za odgovornost za imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade, konkretno o postojanju uzročno-posljedične veze između štete nastale bolovanjem i predmetnog štetnog događaja, niti razloge o visini te štete, niti je odlučeno o preinaci tužbe, a kako to osnovano ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

12. Tuženik osnovano ističe da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer se i po ocjeni ovog suda zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju nastala šteta s osnova izgubljene zarade za sada ne može prihvatiti kao pravilan. To iz razloga što prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje uzročno- posljedične veze između štete nastale bolovanjem i predmetnog štetnog događaja, iako je tužitelj predložio da se o toj pretpostavci odgovornosti za štetu očituje liječnički vještak, ali prvostupanjski sud o tom dokaznom prijedlogu nije odlučio niti je naložio vještaku da se očituje o toj okolnosti. Obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio niti opće pretpostavke odgovornosti za štetu (uzročno-posljedičnu vezu), a posljedično tome nije utvrdio niti činjenice iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a vezano za zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, to se za sada činjenično stanje ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim, te se u tom dijelu ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Slijedom iznijetih razloga, ovaj sud je prihvatio žalbu tuženika kao osnovanu te ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, a posljedično tome i u odluci o trošku (točka III. izreke) i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a.

14. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će zakazati ročište na kojem će, vodeći računa o žalbenim navodima tuženika, sa strankama raspraviti sporna pitanja vezano za imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade, te će provesti sve do sada predložene dokaze, kao i odlučiti o dokaznom prijedlogu tužitelja na koji mu je ukazano pod točkom 12. ovog obrazloženja, a sve u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti/neosnovanosti tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete na ime izgubljene zarade, nakon čega će provedene dokaze ocijeniti na način kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a i novom odlukom odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade dajući za istu jasne razloge kako bi se povodom eventualne žalbe mogla ispitati. U novoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.

U Varaždinu 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun