REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1048/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od €6.915,81 s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2019. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u visini od €2.082,87, također sa zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da je dana 7. svibnja 2016. na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu u neposrednoj blizini Glavnog kolodvora prilikom vožnje na koturaljkama stradala na način da je uslijed oštećenih i neadekvatno održavanih ploča na nogostupu kotačem na koturaljci zapela u procijep između ploča, izgubila ravnotežu i pala. Mikrolokacija nezgode vidljiva je iz fotografije mjesta pada. Navedene ploče nalaze se na površini koju je prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu dužan održavati Grad Zagreb. Eventualno povjeravanja ovog posla trećoj strani ne oslobađa Grad Zagreb od odgovornosti. Tuženik kao osiguravatelj ima zaključene police osiguranja od odgovornosti kako s osiguranikom Gradom Zagrebom tako i s osiguranikom ZAGREBAČKE CESTE kao podružnicom trgovačkog društva ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Tužiteljica unaprijed navodi da se ne protivi da se u ovom postupku prema odluci tuženika na njegovoj strani kao umješač(i) uključe Grad Zagreb i/ili ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica ZAGREBAČKE CESTE. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega joj je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru „Sestre Milosrdnice“. Tužiteljici su s medijalne i laterarne strane gležnja zaostali postoperativni ožiljci koji u naravi predstavljaju naruženost, a tužiteljica je u svrhu pravovremenog i adekvatnog liječenja pretrpjela i imovinsku štetu s osnova troškova liječenja u niže navedenom iznosu. Tužiteljica potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te za troškove liječenja 43.777,78 kuna. Gornji iznos tužiteljica smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice: pretrpljene bolove, za koje potražuje iznos od 8.000,00 kuna, pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 7.000,00 kuna, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 12.000,00 kuna, duševne boli zbog naruženosti, za koje potražuje iznos od 5.000,00 kuna, tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 3.000,00 kuna, troškove liječenja, za koje potražuje iznos od 8.777,78 kuna. Tužiteljica se obratila odštetnim zahtjevom tuženiku i zasebno Gradu Zagrebu koji su otklonili mogućnost mirnog rješenja spora. Tužiteljica sukladno članku 1103. Zakona o obveznim odnosima potražuje zateznu kamatu od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 22. veljače 2019. do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava odgovornost za navodni štetni događaj, budući da uz tužbu tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika. Iz tužbe se ne vidi točna mikrolokacija samog pada tužiteljice ,tek kada se utvrdi točna mikrolokacija pada tuženik će se moći očitovati da li je njegov osiguranik nadležan za održavanje iste. Nadalje iz dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje ,izgradnju grada od dana 14.10.2019.g. jasno je vidljivo da isti odbacuju svoju odgovornost za štetni događaj, budući da na javnoj površini koju navodi tužiteljica kao mjesto pada, nije postojao nalog kojem bi imali saznanja o oštećenjima na toj površini, što hoće reći da nikakvih oštećenja nije bilo na predmetnoj javnoj površini ,nego je uzrok pada tužiteljice isključivo njezina nepažnja koju nije uložila prilikom kretanja (rolanja) po javnoj površini a koja nije niti namijenjena za navedenu aktivnost. Tuženik predlaže provođenja sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost uzročno-posljedične veze između ozljeda tužitelja i štetnog događaja. Smatra da su sudsko-medicinski vještaci jedini kompetentni dati precizan odgovor na navedeno pitanje te je u konkretnom slučaju, uzročno posljedičnu vezu neophodno utvrditi kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, uz štetnu radnju štetnika te težinu same povrede sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Protivno navodima tužitelja tuženik smatra kako to nije posao liječnika kliničara s obzirom da isti mogu ocjenjivati isključivo posljedice eventualno zadobivenih ozljeda tužitelja u vidu boli i straha koje je tužitelj pretrpio te u njihov zadatak i domenu ne ulazi ocjena uzroka odnosno povezanosti priložene medicinske dokumentacije s ozljedama nastalim u predmetnom štetnom događaju. Nadalje, ukoliko bi tužitelj u daljnjem tijeku postupka dokazao sporne činjenice, između ostalog odgovornost tuženika te uzročno posljedičnu vezu za predmetni štetni događaj pa ukoliko sud odredi provođenje medicinskog vještačenja tuženik svakako ustraje kod dokaznog prijedloga da tužitelj dostavi cjelokupni zdravstveni karton radi uvida u ranije zdravstveno stanje tužite1ja. Naime ukoliko bi tužitelja dostavio potvrdu liječnika opće prakse tuženik ne drži dostatnim jer bi se istom eventualno potvrdilo da tužitelj nije ranije imao identičnu ozljedu onoj opisanoj u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, međutim tuženik smatra da je radi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno utvrditi cjelokupno zdravstveno stanje tužite1jice radi razgraničenja eventualno sličnih ozljeda. U koliko bi se tužitelj na pozvao na zaštitu privatnosti podataka, tuženik prvenstveno navodi kako je tužiteljica sama već dostavila dio medicinske dokumentacije pa ne vidi u čemu se ogleda zadiranje u privatnost tužitelja. Podredno, ukoliko uvaži prigovor tužitelja, predlaže zdravstveni karton tužitelja dostaviti na uvid vještacima prilikom provođenja medicinskog vještačenja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužiteljice, po svim osnovama potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijeće dokaze: uvid u: fotografije (list 5 spisa), sudsku praksu (list 6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8 spisa), račun (list 24 spisa), odštetni zahtjev (list 25, 27 spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva (list 26 spisa), dopis Gradskog ureda za mjesnu samoupravu (list 28 spisa), dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 29 spisa), sudsku praksu (list 44-49 spisa), proveden je dokaz očigledom na licu mjesta 07. listopada 2022. godine (list 53 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru (list 68 spisa), saslušan je svjedok ČP (na očigledu).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Na licu mjesta, tužiteljica je pokazala mjesto gdje je opala, izvršilo se fotografiranje. Navela je da je bila na rolama, a suprug ČP s psom na biciklu, svjedok je kasnije potvrdio da se to upravo tako dogodilo. Dan je bio topao i sunčan. Tužiteljica je ispripovijedala da su procjepi između ploča sad fugirani, a u trenutku štetnog događaja tih fuga nije bilo, to je bilo negdje oko 11 sati ujutro.

Sud iskazu tužiteljice vjeruje kao životnom i logično uvjerljivom, kao i iskazu svjedoka ČP, s time da tuženik izričito navedene iskaze nije niti osporio.

Nadalje, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, sud je imao u vidu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 8 Zakona o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine» 26/03, pročišćeni tekst) u kojem je propisano da komunalnu djelatnost predstavlja održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, s time da st. 9 pojašnjava da u javnu površinu spada i nogostup. Iz čl. 2 istog zakona proizlazi da su jedinice lokalne samouprave te fizičke i pravne osobe dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Iz čl. 3 Odluke o organiziranju Grada Zagreba («Sl. glasnik Grada Zagreba» br. 40/90) proizlazi da je Grad Zagreb dužan održavati gradske ulice i druge javno prometne površine i prometne objekte, što bi uključivalo i pločnike za hodanje, a posebno imajući u vidu odredbu čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), kojom je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga neredovito obavljaju svoju djelatnost. Kako je to tijelo osigurano kod tuženika, to je time otklonjena bilo kakva dvojba oko odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

Sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja osnovanosti i visine nastale štete u tužiteljice što se tiče ozljeda.

Vještak prim. dr. Tomislav Trajbar u svom vještačenju zaključio je sljedeće. U štetnom događaju od **.**.2016. gđa. OP zadobila je gore navedene teške tjelesne ozljede iza kojih su nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti lijevog nožnog zgloba lakšeg stupnja. Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjujem sa 5%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarnog straha nije bilo budući da nije bilo ugroze za život. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 5 dana, srednjeg intenziteta kroz 10 dana, te slabijeg intenziteta kroz 5 tjedana. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana a slabijeg intenziteta kroz 10 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 12 tjedana. Naruženost zbog opisanih ožiljaka povremeno vidljivih drugim osobama ocjenjuje kao laki stupanj. Ps. pri ocjeni straha, boli i tuđe pomoći imao je u vidu da je tužiteljica u tri navrata operirana.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno duševne bolove, fizičke bolove i strah te trajne posljedice budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja (rođen 1971. godine – srednje dobi), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi fizičkih bolova iznos od €€2150 i straha €1300, duševnih bolova zbog trajnih posljedica od 5% €800 i naruženja lakog stupnja €497,71, sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine iznosi € 4.747,71, uzimajući u obzir prethodno navedeno kao i notorne činjenice ekonomske krize i podivljale inflacije).

Što se tiče tuđe pomoći i njege, vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 252 sata nestručne pomoći ukućana (drugačije nije niti dokazano, a da jest, tuženik bi morao platiti i više), a visina sata od 30,00 kuna/€3,98 odmjerena je po slobodnoj ocjeni suda i aktualnoj sudskoj praksi (koja je u zadnjim mjesecima i priznala i iznos od €4.5). Slijedom toga, sud je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO utvrdio da bi tužiteljici pripadala ukupna naknada imovinske štete po ovoj osnovi u ukupnom iznosu od € 1102,96.

Što se tiče troškova liječenja, oni su u ukupnoj visini sudeći prema računima €1165,14, s time da je potpuno jasno da su posljedica navedene nesreće, a nije uopće sporno da su liste čekanja u hrvatskim bolnicama apsurdno dugačke što se tiče terapija, pregleda i pretraga – novinski članci primjerice ukazuju da se u određenim slučajevima na jednostavne pretrage po HZZO čeka i 3 godine (sic!), prilikom čega država nije poduzela apsolutno ništa konkretno da se to riješi i dovede u normalu, dapače situacija je sve gora i gora (uz konstantan odljev liječnika u druge države, što je tragedija sama za sebe. Tako da je potpuno jasno da je tužiteljica morala pribjeći ovakvom načinu liječenja radi zaštite zdravlja, što joj sud i priznaje i dosuđuje u cijelom iznosu prema prethodno navedenim zakonskim odredbama.

Ukupan iznos dosuđene štete dakle iznosi €6.915,81 po prethodno navedenim kriterijima.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za : zastupanje u mirnom postupku 100 bodova Tbr 7/1, sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, ročišta 16.05.2022., 16.11.2023.te 08.05.2025., očevid, sve po Tbr. 9/1 100 bodova, podnesci 19.01.2021., 06.03.2025. svaki po 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 800 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 9.500,00 kuna, uz PDV-t 25% 11.875 / € 1.577,02. Na ovaj trošak sud dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu €53,32 i ovu odluku 871,00kn/ €120,47, vještačenje €282,58, €49,48 za očigled - ukupno €2.082,87. Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužiteljice na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužiteljice uopće pristupiti - odnosno tužiteljica je tražila trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e-oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tužiteljica upoznata (ili bi morala biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.