REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-265/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri u Zagrebu, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 zastupanog po Denisu Bajsu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 da tužitelju UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati bruto iznos od 9.221,49 EUR s kamatama koje teku

- na iznos od 548,87 EUR od 15.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 1.143,72 EUR od 15.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 943,62 EUR od 15.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 774,48 EUR od 15.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 885,15 EUR od 15.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 840,04 EUR od 15.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 671,46 EUR od 15.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 880,70 EUR od 15.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 769,66 EUR od 15.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 769,66 EUR od 15.11.2020.g. do isplate,

- na iznos od 879,30 EUR od 15.12.2020.g. do isplate,

- na iznos od 114,83 EUR od 15.01.2021.g. do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje od 15. veljače 2020. g. pa do 31. prosinca 2022.g., a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 da tužitelju UZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura s kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 09. ožujka 2018.g. Obavljao je poslove Voditelja pravnih, kadrovskih i općih poslova, a potom temeljem Ugovora o radu od 31. ožujka 2020. te dodatkom tom ugovoru od 04. prosinca 2020 i 26. siječnja 2021g. obavljao poslove Pomoćnika Voditelja podružnice u Uredu Voditelja podružnice Vladimir Nazor u Zgrebu.

Temeljem specijalne punomoći izdane od predsjednice Uprave tuženika 13. siječnja 2020. tužitelj je ovlašten da u ime i za račun tuženika poduzima sve radnje koje može poduzeti Voditelj Podružnice radi neometanog vođenja poslove iste.

Tužitelj je sve poslove na temelju ovlaštenja iz navedene punomoći počeo obavljati odmah po njezinom izdavanju, dakle 13. siječnja 2020.g. međutim tužitelju za obavljanje navedenih poslova nije na odgovarajući način i korigirana plaća, s obzirom da su mu nametnuti i dodatni poslovi.

Tek dodatkom ugovora o radu od 5. prosinca 2020.g. navedeno je ispravljeno te je utvrđeno da s obzirom na povećani opseg posla nakon izdavanja navedene punomoći tužitelju pripada mjesečna bruto plaća u iznosu od 22.000,00 kn/2.919,90 eura. Nakon navedenog dodatka tužitelju je i isplaćena plaća u tom iznosu, međutim, za razdoblje od izdavanja punomoći tj. od 13.siječnja 20220. do 07. prosinca 2020. kada se temeljem čl. 4. Ugovora od 4. prosinca 2020g. Ugovor počeo primjenjivati, tužitelju nije isplaćena adekvatna dodatna plaća za dodatne poslove koje je radio.

Prema ranijem sklopljenim ugovorima tužitelju za razdoblje od 13. siječnja 2020.g., do 31.ožujka 2020.g. isplaćivana plaća u visini koja odgovara koeficijentu 5,00, a od 01. travnja 2020.g. do 07. prosinca 2020.g. temeljem koeficijenta 5,40, to se za navedeno razdoblje ukazuje razlika između iznosa koju je tužitelj primao i onoga koji je trebao primiti, a na način specificiran u tužbi i tužbenom zahtjevu od n14. ožujka 2025, specificiran u izreci ove presude.S obzirom na sve navedeno predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti, a tuženika obvezati na plaćanje troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu dopuštenosti, tako i u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, i to iz sljedećih razloga:

Tužitelj se tuženiku nikada nije obratio sa zahtjevom za zaštitu prava radnika kojim bi tražio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto voditelja podružnice, odnosno kojim bi zahtijevao utvrđenje da je radni odnos za to radno mjesto zasnovan između tužitelja i tuženika.

Tužitelj niti u tužbenom zahtjevu ne traži da se utvrdi postojanje radnog odnosa za radno mjesto voditelja podružnice.

Obzirom na navedeno, tužitelj je prekludiran s podnošenjem ove tužbe, a postavljeni tužbeni zahtjev je nepravilno postavljen.

Naime, ne može sud naložiti isplatu plaće prema koeficijentu za radno mjesto za koje nije sklopljen ugovor niti je utvrđeno postojanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika u odnosu na to radno mjesto.

Stoga, tužba tužitelja je nedopuštena, a tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan iz razloga što je tuženik tužitelju isplaćivao plaću prema osnovici i koeficijentima koji su bili utvrđeni ugovorima o radu i njihovim dodacima te internim aktima tuženika koji su bili važeći u utuženom razdoblju.

Nesporno je da su tužitelj i tuženik imali sklopljen ugovor o radu od 9.3.2018. godine za radno mjesto voditelja pravnih, kadrovskih i općih poslova te ugovor o radu od 31.3.2020. godine za radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice u Uredu voditelja podružnice Vladimir Nazor u Zagrebu zajedno s pripadajućim dodacima.

Tužitelju je za radno mjesto voditelja pravnih, kadrovskih i općih poslova isplaćivana plaća prema koeficijentu 5,00, a za radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice prema koeficijentu 5,40, sve sukladno navedenim ugovorima o radu, važećem kolektivnom ugovoru i drugim internim aktima tuženika, što tužitelj niti ne spori.

Odredbom čl. 90. st. 2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. ovoga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Tuženik je tužitelju za utuženo razdoblje isplatio plaću prema ugovorenoj i propisanoj osnovici i koeficijentu čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate plaće.

Čak i da je tužitelj obavljao poslove drugog radnog mjesta (a nije!), tuženik mu je bio dužan isplatiti ugovorenu plaću, što je i učinio.

Navedeno je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž R-

1663/18-2 od 15.1.2019. godine navodeći sljedeće:

„Nadalje, tuženik je tužiteljima plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom ugovoru o radu.

Iz navedenog proizlazi da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traže da sud naloži tuženiku da im isplaćuje plaću različitu od one koja je među njima ugovorena.

Pritom, a osim načela slobode ugovaranja, pravno nije odlučno jesu li tužitelji obavljali poslove radnog mjesta za koji bi im pripadao viši koeficijent za obračun plaće.

Zbog navedenog ne može niti biti riječi o tome da bi tuženik tužiteljima razliku plaće bio dužan isplatiti prema pravilima o stjecanju bez osnove.“ Već iz navedenog je razvidno kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu, a ne poslove radnog mjesta voditelja podružnice.

Nesporno je da tužitelj nikada nije bio imenovan za voditelja podružnice IZ niti je imao sklopljen ugovor za to radno mjesto.

Činjenica da je tužitelju izdana punomoć da u ime i za račun tuženika, podružnice Vladimir Nazor, poduzima sve radnje koje može poduzeti voditelj podružnice, a radi neometanog vođenja poslovanja iste nema pravni učinak na njegov radni odnos koji je uređen ugovorom o radu i pripadajućim dodacima. Punomoć predstavlja ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku, a koje ovlaštenje legitimira opunomoćenika za zastupanje opunomoćitelja prema trećim osobama. Punomoći se ne dira u odredbe ugovora o radu pa se istom ne može niti konstituirati radni odnos koji ne postoji. Konkretno, izdavanjem punomoći tužitelj nije imenovan za voditelja podružnice IZ niti je time isti započeo raditi na radnom mjestu voditelja navedene podružnice slijedom čega činjenica izdavanja punomoći za obavljanje dodatnih poslova u okviru svoga radnog mjesta ne može rezultirati povećanjem plaće ako to nije regulirano ugovorom o radu, odnosno aneksom ugovora o radu.

Dakle, tužiteljev radni odnos i svi bitni sastojci ugovora o radu (radnog odnosa) koji su egzistirali u vrijeme izdavanja punomoći su ostali nepromijenjeni do sklapanja novog ugovora o radu s danom 31.3.2020. godine i dodatka ugovora o radu na dan 4.12.2020. godine. Obzirom na to, tuženik je u vremenu od izdavanja punomoći do sklapanja novog ugovora o radu tužitelju isplaćivao plaću prema tada važećem ugovoru o radu od 9.3.2018. godine, a u vremenu od 31.3.2020. godine pa do 7.12.2020. godine prema ugovoru o radu od 31.3.2020. godine čime je u cijelosti ispunio svoju ugovornu i zakonsku obvezu isplate plaće tužitelju kao radniku.

Nastavno na navedeno, tuženik osobito ističe kako činjenica da je tužitelju izdana punomoć za poduzimanje radnji koje može poduzeti voditelj podružnice ne može sama po sebi (bez dodatnog reguliranja novim ugovorom o radu, odnosno njegovim dodatkom) imati nikakvog utjecaja na njegov radni odnos i visinu plaće jer radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice na kojem je tužitelj bio zaposlen obuhvaća i podrazumijeva da isti obavlja poslove voditelja podružnice kada je isti spriječen, odnosno kada istoga nema. Navedeno je životno logično i predstavlja bit radnog mjesta pomoćnika voditelja podružnice, a isto je razvidno iz opisa poslova radnog mjesta pomoćnika voditelja podružnice sadržanog u Pravilniku o izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. – podružnice Vladimir Nazor od 23.2.2017. godine i opisa poslova radnog mjesta voditelja podružnice sadržanog u čl. 17. Pravilnika o organizaciji iz travnja 2017. godine te čl. 8. Pravilnika o II. izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. – podružnice Vladimir Nazor od 12.5.2020. godine.

Tako je kao jedan od poslova radnog mjesta pomoćnika voditelja podružnice navedeno da „u dogovoru s voditeljem podružnice koordinira radom službi podružnice te da sudjeluje u kreiranju, ostvarivanju i provođenju poslovne politike podružnice“. Istovjetni poslovi sadržani su u opisu radnog mjesta voditelja podružnice za koje se navodi da „rukovodi radom Podružnice usklađujući rad svih organizacijskih jedinica (Službi, poslovnih jedinica) kako bi se ostvarili planirani ciljevi i zadaće Podružnice.“, odnosno da „Voditelj Podružnice rukovodi radom Podružnice usklađujući rad svih organizacijskih jedinica (službi) te rad u poslovnim jedinicama kako bi se ostvarili planirani ciljevi i zadaće Podružnice."

Iz navedenog je jasno vidljivo da se poslovi voditelja podružnice i pomoćnika voditelja podružnice preklapaju te da obavljanjem radnji koje može poduzeti voditelj podružnice, a koje radnje su nužne radi osiguranja neometanog vođenja poslovanja podružnice, temeljem punomoći tužitelj nije izišao iz okvira poslova radnog mjesta pomoćnika voditelja podružnice za koje radno mjesto je imao sklopljen ugovor o radu.

U vrijeme kada je tužitelju izdana predmetna punomoć tuženikova podružnica Vladimir Nazor nije imala voditelja jer je dotadašnji voditelj KZ dana 8.1.2020. godine s tuženikom sporazumno raskinuo radni odnos koji je prestao s danom 9.1.2020. godine. Dakle, voditelja podružnice nije bilo stoga je tužitelj kao pomoćnik voditelja podružnice u okviru svoga radnog mjesta obavljao poslove voditelja podružnice, i to samo one koji su bili nužni za osiguranje nesmetanog poslovanja podružnice.

Uzimajući u obzir sve navedeno, neosnovane su tužiteljeve tvrdnje da mu je u utuženom razdoblju plaća trebala biti isplaćivana prema koeficijentu za radno mjesto voditelja podružnice. Osim toga, sam tužitelj je sklapanjem dodatka ugovora o radu od 4.12.2020. godine pristao da mu se uvećana plaća isplaćuje od 7.12.2020. godine pa je i zbog toga njegovo potraživanje za ranije razdoblje u cijelosti neutemeljeno.

Naime, predmetni dodatak predstavlja sporazum tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca u pogledu materije koja je predmet ovog postupka. Sklapanjem navedenog dodatka i pristajanjem da mu se povećana plaća isplaćuje od 7.12.2020. godine tužitelj se odrekao svog navodno postojećeg prava na povećanu plaću za ranije, utuženo razdoblje stoga je u cijelosti neutemeljeno njegovo potraživanje. Dakle, sklapanjem dodatka od 4.12.2020. godine kojim je ugovoreno da mu pro futuro pripada povećana plaća tužitelj je potvrdio da nema pravo na isplatu za ranije (utuženo) razdoblje.

Tužiteljevo potraživanje je neosnovano i iz razloga što bi dosuđivanjem iznosa razlike plaće koju tužitelj potražuje sud na posredan način utvrdio da je bio tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja podružnice IZ, a što je pravno neodrživo.

Navedeno iz razloga što sklapanju ugovora o radu za radno mjesto voditelja podružnice prethodi imenovanje za voditelja podružnice. U sudsku nadležnost ne spada imenovanje, odnosno opoziv članova uprave, voditelja podružnica niti drugih osoba ovlaštenih za zastupanje, već isto spada u nadležnost uprave trgovačkog društva, konkretno u nadležnost uprave tuženika.

Navedena ovlast uprave tuženika sadržana je u čl. 14. Izjave o osnivanju tuženika od 30.9.2021. godine u kojem se navodi da uprava ima ovlast donositi odluke o osnivanju podružnica iz čega proizlazi i ovlast imenovati voditelja podružnice, što uprava tuženika i čini.

Kada bi sud dosudio traženi iznos tužitelju, na posredan način bi intervenirao u ustrojstvo tuženika te bi izvršavao ovlasti uprave čime bi prekoračio svoje ovlasti, odnosno poduzeo bi radnje izvan sudske nadležnosti. Da sudu takve ovlasti ne pripadaju potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Revr-239/2011 od 4.5.2011. godine utvrđujući sljedeće: „S obzirom da tužiteljica traži povrat na radno mjesto direktorice, s kojeg je opozvana pravomoćnom odlukom tuženika, takav zahtjev predstavlja ispunjenje nemoguće radnje, pa su valjano niže stupanjski sudovi isti odbili, ne vrijeđajući pri tom odredbu čl. 122. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 30/04, 137/04 – dalje: ZR).“

Slijedom navedenog, predlaže se naslovljenom sudu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Dodatak ugovoru o radu, Dodatak II ugovoru o radu, Specijalnu punomoć od 13. siječnja 2020. platne liste tužitelja, Odluku od 23.2.2017., Pravilnika o izmjenama Pravilnika i organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica V. Nazora, Pravilnika i organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica V. Nazora, Pravilnik o drugim izmjena Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Vladimir Nazor, Odluka od 12.05.2020., Sporazum o prestanku radnog odnosa od 8.5.2020., Izjava o osnivanju ZGH od 30.09.2021., Sudska praksa, saslušao svjedoke RZ, FZ, BZ, ŽZŽ i tužitelja te prove knjigovodstveno financijsko vještačenje.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem Kolektivnog ugovora i Pravilnik, te Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 u Daljnjem tekstu ZR) čl. 7.toč. 1. i toč. 4. .

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu broj: 03/1-20-645/8 od 31.3.2020. i ugovora o radu na određeno vrijeme broj: 03/1-18-645/14 od 9.03.2018. prvotno na mjestu voditelja pravnih, kadrovskih i općih poslova, nakon toga pomoćnika voditelja podružnice u Uredu Voditelja podružnice V. nazor u Zagrebu te da je temeljem specijalne punomoći od 13.1.2020.g. u ime i za račun tuženika obavljao radnje Voditelja podružnice, a kako je navedeno u odgovoru na tužbu.

Naime, tuženik je naglasio kako je u vrijeme kada je tužitelju izdana predmetna punomoć tuženikova podružnica Vladimir Nazor bila bez voditelja podružnice jer je dotadašnji voditelj KZ dana 8.1.2020. godine s tuženikom sporazumno raskinuo radni odnos koji je prestao s danom 9.1.2020. godine. Dakle, voditelja podružnice nije bilo stoga je tužitelj kao pomoćnik voditelja podružnice u okviru svoga radnog mjesta obavljao poslove voditelja podružnice, i to samo one koji su bili nužni za osiguranje nesmetanog poslovanja podružnice.

7. Između stranaka sporno je pripada li tužitelju za to sporno razdoblje plaća prema koeficijentu poslova koje obavlja Voditelj podružnice.

8. Iz iskaza LZ utvrđeno je kako je tužitelj zamijenio voditelja temeljem punomoći, a potom temeljem Aneksa u razdoblju od kraja 2019. i tijekom 2020. godine.

9. Svjedok SZ također je potvrdila da je tužitelj kroz cijelu godinu 2020. obavljao poslove V.d. Voditelja podružnice.

10. Svjedok DZ iskazala je kako je zaposlena u podružnici Vladimir Nazor kod tuženika, a radila je zajedno sa tužiteljem. Zaposlena je na radnom mjestu voditeljice prodaje i marketinga.

Poznato joj je da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu voditelja pravnih poslova i kadrovske službe, a 2020. postao je v.d. voditelja podružnice, ali je nastavljao obavljati i prethodne poslove voditelja pravnih poslova. Bila im je izuzetno bitna osoba voditelja podružnice jer potpisuje sve ugovore i donosi odluke, te poslove preuzeo je tužitelj nakon odlaska voditelja podružnice. Potvrdila je da je tužitelj u spornom razdoblju preuzeo ovlaštenja voditelja podružnice Ž.

11. Svjedok ŽZŽ zaposlena je u Zagrebačkom holdingu na radnom mjestu direktorice Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima. Poznato joj je da je tužitelj bio voditelj Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova od 2018. do 2020. godine, a u siječnju 2020. nakon što je voditelj podružnice Vladimir Nazor zatražio sporazumni raskid radnog odnosa, tužitelj je dobio ovlaštenja za voditelja podružnice odnosno mogao je obavljati sve radnje kao i voditelj. U ožujku iste godine postao je pomoćnik voditelja što je bio sve do ukidanja odluke o davanju ovlaštenja, a nakon toga je i proglašen kolektivnim viškom. Prema Sektoru tužitelj nije nikada podnio zahtjev za sklapanje ugovora o radu za radno mjesto voditelja podružnice. Tužitelj nije nikada imenovan voditeljem podružnice niti je bio upisan u registar kao voditelj podružnice. Prema upisu poslova, ukoliko je voditelj podružnice odsutan ili spriječen obavljati poslove, mijenja ga pomoćnik voditelja podružnice. Tužitelj je dobio ovlaštenja voditelja podružnice odlukom o davanju ovlaštenja odnosno specijalnom punomoći predsjednice uprave. Ona je vidjela tu specijalnu punomoć u kojoj je pisalo da tužitelj može poduzimati sve radnje kao i voditelj podružnice. Ne sjeća se koliko je vremenski vrijedila ova specijalna punomoć. Misli da je ova specijalna punomoć ukinuta u listopadu 2021. kada je imenovan voditelj podružnice. Misli da je tužitelj obavljao poslove za koje je dobio specijalnu punomoć. Prema njenim saznanjima više se ne izdaju ovakve specijalne punomoći. Gđa. OZ bila je imenovana kao voditeljica 2 podružnica – Tržnice i Zrinjevac. G.

12. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio navode svjedoka kako je u utuženom razdoblju faktično obavljao rad v.d. Voditelja podružnice za koji nije plaćen. Bio je zaposlenik Zagrebačkog holdinga od 2018. Dana 13.01.2020. imenovan je temeljem specijalne punomoći za obavljanje poslova Voditelja podružnice V. Nazor, zagrebačkog holdinga, a koje poslove je obavljao do 11.11.2021.g. kada je usmeno od strane predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga razriješen. U navedenom razdoblju odgovarao je za poslovanje podružnice, imao ovlasti za potpisivanje svih ugovora iz djelokruga rada podružnice vezano z radne odnose , sklapanje ugovora o radu, otkazivanja i sl., potpisivao sve financijske dokumente, izvještavao upravu o poslovanju podružnice, donosi plan poslovanja podružnice, te dostavljao završna i godišnja izvješća po poslovanju podružnice. Predmetnu punomoć dobio je s obzirom da je tadašnji direktor voditelj podružnice dao ostavku. Radi se o radnom mjestu koje je sistematizirano u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta V. Nazor s svojim opisom poslova i po stupnju odgovornosti, kao i materijalnim pravima razlikuje se od također sistematiziranog radnog mjesta pomoćnika podružnice, odnosno voditelja pravnih kadrovskih i općih poslova. Isto naglašava s obzirom na činjenicu da je u navedenom razdoblju imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto pomoćnika voditelja podružnice koje je regulirano u 4. mjesecu 2020. Status prema specijalnoj punomoći nije reguliran dodatkom ugovoru. Potrebno je da je dobio aneks ugovora o radu u 4. mjesecu 2020 u kojem je navedena činjenica da obavlja poslove voditelja podružnice te ugovorena bruto plaća. U utuženom periodu poslodavcu nije uputio zahtjev za zaključenje ugovora o radu na radno mjesto Voditelja podružnice.

U utuženom razdoblju nije bio upisan u sudski registar kao osoba ovlaštena za zastupanje podružnice, sve je po naputku Uprave društva, prema javnim tijelima legitimirao se sa predmetnom punomoći, prema sudu, javnobilježničkim uredima i javnim tijelima. Ugovorom o radu ne sjeća se detaljno koje je zaključio i kada.

13. Sukladno zauzetom stavu VSRH Odluka Revr-704/14 od 2.12.2014.g., a vezano za odredbu čl. 7. st. 1. ZK i st. 4. istog članka poslodavac je obavezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obveza prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada osobno dužan obavljati taj posao. Drugim riječima poslodavac je radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući je plaća ekvivalent za faktični rad i njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu.

14. U vezi visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Tkalec koja je u svom nalazu i mišljenju od 14.1.2025., a temeljem platnih lista koje prileže spisu utvrdila kako razlika između plaće koja bi tužitelju bila obračunata za poslove na radnom mjestu voditelj podružnice, ako je tu plaću trebalo utvrditi kako je ista ugovorena Dodatkom ugovoru o radu od 04.12.2020. godine i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 13.01.2020. do 07.12.2020. godine, iznosi ukupno 9.335,89 EUR bruto.

15. U nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik, stoga je sačinjen novi nalaz i mišljenje , a vezano za prigovor metodologije izračuna. Stoga je izradio novi nalaz prema kojem , ako se naknade plaće za godišnji odmor i blagdan ne obračunavaju prema prosjeku plaća iz prethodnog razdoblja, već se utvrđuju prema ugovorenoj plaći, tada razlika između plaće koja bi tužitelju bila obračunata za poslove na radnom mjestu voditelj podružnice, ako je tu plaću trebalo utvrditi kako je ista ugovorena Dodatkom ugovoru o radu od 04.12.2020. godine i plaće koju je tužitelj ostvario u razdoblju od 13.01.2020. do 07.12.2020. godine, iznosi ukupno 9.221,48 EUR bruto, odnosno ako je potrebno konvertirati mjesečne iznose razlika plaće, taj zbroj iznosi ukupno 9.221,49 EUR bruto.

16. Tužitelj je tužbu i tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te je specificirao isti dana 14.03.2025. godine.

17. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka stoga je odlučio kao u izreci ove presude i dosudio tužitelju iznos razlike plaće od 9.221,49 eura, zajedno za zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos sa danom dospijeća 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

18. Tužitelju je obračunata zakonska zatezna kamata na svaki dosuđeni pojedinačni iznos temeljem odredbe čl. 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosim, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 01.01.2023. do 29. 12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023 do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

19. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe 200,00 eura, sastava podneska 2.10.2023., 5.10.2023., 9.01.2024. 22.01.2025. 14.03.22025. svaki po 200,00 eura, sastav podnesaka od 29.11.2024. i 6.12.2024. svaki po 100,00 eura, pristup na ročište 20.10.2023., 11.04.2024., 29.11.2024. 10.02.2025. 12.5.2025. svaki po 200,00 eura, što sveukupno iznosi 2.400,00 eura uz 25 % PDV od 600,00 eura, ukupno 3.000,00 eura.

20. Tužitelju je tako dosuđen trošak i zakonska zatezna kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europsak središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 % poena, a za razdoblje od donošenja presude pa do isplate.

21. Tužitelj je temeljem čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku