REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-312/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Leskovar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, EK, zamjenika u OGDO-u, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 13.985,27 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 19. siječnja 2021. i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 28. listopada 2022.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 7.522,64 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je vlasnik nekretnine – upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u [broj poduloška]- k. o. [katastarska općina] i to dvosobnog stana u prizemlju u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] površine 125,4 čhv (451 m2). Predmetni stan stekla je nasljeđivanjem po rješenju o nasljeđivanju O- 856/14. Stan je površine 62,22 m2. ĆK kao vlasnik-najmodavac i Ć i GK, [adresa], kao najmoprimac, u odnosu su najma na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu br. Ps - 285/01 koji zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Zatražila je da sud nalozi tuženiku platiti joj razliku zaštićene i tržišne najamnine u iznosu od 87.460,51 kn za razdoblje od tri godine prije podnošenja zahtjeva tuženiku. Kao dokaze je predložila Rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Katice Valić br.O-856/14, obračun najamnine, podaci o prosječnoj najamnini po Gradskom uredu za imovinsko-pravne odnose i imovinu Grada, Zagreb, po potrebi vještačenje po vještaku građevinske struke, za porezna davanja financijske struke. Tijekom postupka je predložila provođenje građevinskog i financijskog vještačenja

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnovu i visinu, aktivnu i pasivnu legitimaciju te ističe prigovor zastare. Ističe da tužitelji nisu dokazali sve pretpostavke štete, a osporava i visinu. Osporava da bi se u ovog postupku trebala kao parametar uzimati tržišna vrijednost, a osporava i navode tužiteljice vezano uz presudu Statileo. Kao dokaz je predložio očitovanje porezne uprave vezano uz visinu poreza za najam stana i predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev te traži i trošak. Tijekom postupka je predložio saslušanje zaštićenih najmoprimaca te uvid u spis Ps-285/01 ovog suda.

3. Podneskom od 23. rujna 2024. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi na način da je ukupno potraživanje povećao. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao precizno postaviti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja.

4. U dokaznom postupku je pročitano Rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Katice Valić br.O-856/14 (str. 6 spisa), rješenje ovog suda Z-15443/15 (7-13), presudu ovog suda Ps 285/11 (8), izračun visine zaštićene najamnine (14-16), podatke o prosječnoj najamnini po Gradskom uredu za imovinsko-pravne odnose i imovinu Grada Zagreba (58-60), proveden je uviđaj (100), građevinsko vještačenje (104-137 i 156) te financijsko vještačenje (181-186) saslušani su svjedoci GK (160) i tužiteljica (161).

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su suglasno navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi. Stoga sud nije pozivao financijskog vještaka da usmeno iznese nalaz i mišljenje niti je poduzimao daljnje radnje vezano uz izvođenje dokaza.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine – upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u [broj poduloška]- k. o. [katastarska općina] i to dvosobnog stana u prizemlju u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] površine 125,4 čhv (451 m2). Nije sporno da je predmetni stan stekla nasljeđivanjem po rješenju o nasljeđivanju O-856/14. Stan je površine 62,22 m2. Nije sporno da su ĆK kao vlasnik-najmodavac i Ć i GK, [adresa], kao najmoprimac, u odnosu najma na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu br. Ps - 285/01 koji zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

9. Među strankama je sporna osnova - ima li tužiteljica pravo tražiti isplatu od tuženika, odnosno, ako ima pravo, ima li pravo tražiti razliku zaštićene i tržišne vrijednosti najamnine. Sporno je i je li tužiteljica, zajedno sa svojim prednikom, znala za imovinsko stanje zaštićenog najmoprimca. Sporna je aktivna legitimacija te pitanje ima li visina tržišne najamnine utjecaja u ovom predmetu.

10. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne i činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke u ovom sporu.

11. Svjedok GK je naveo u svom iskazu da je zaštićeni najmoprimac. Što se tiče imovnog stanja navodi da mu je izvor prihoda mirovina koja sad iznosi oko 620 eura, dok je ranije iznosila oko 590 eura. Što se tiče drugih nekretnina iskazuje da je suvlasnik vikendice u [adresa] u jednoj polovini. Na upit da opiše vikendicu, navodi da je riječ o vikendici drugi red od mora, dolje je jednosoban stan od 20 kvadrata a gore je dvosoban s najviše 55 kvadrata. Na daljnji upit navodi da zadnjih 5 godina nije koristio vikendicu jer mu je supruga bila teško bolesna te je o njoj skrbio, bila je plućni bolesnik te je dobivala kisik 18 sati dnevno, a inače osim njega vikendicu koriste šogorica s djecom i brat sa snahom i djecom, te sin. O navedenoj nekretnini nije nikad razgovarao s tužiteljicom niti joj dao do znanja da je ima u suvlasništvu. Na upit zna li gdje je upisana nekretnina, navodi da ne zna ali da misli da je brat zbog toga išao u Gospić. Na pitanje je li u zadnjih godinu dana vidio zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu- vikendicu, navodi da nije vidio 20 godina te da ga nije interesiralo.

12. U svom je iskazu tužiteljica navela da da su zaštićeni najmoprimci u predmetnom stanu zajedno sa svojim prednicima od 1970. -ih. Što se tiče vikendice koju je svjedok naveo navodi da nije znala za njezino postojanje.

13. Sud vjeruje iskazima svjedoka i tužiteljice jer su suglasno naveli da tuženik nije tužiteljici nikad rekao da ima u vlasništvu vikendicu.

14. U zaključku svog nalaza i mišljenja građevinski vještak je naveo da ukupna tržišna vrijednost najamnine nekretnine za razdoblje od 1. studenog 2017. -31. prosinca 2020. za predmetnu nekretninu iznosi 17.889,19 eura. Vezano uz prigovore tuženika, na ročištu je naveo da ostaje kod svog nalaza i mišljenja te navodi kako je koristio zakonski propisane podatke ove nekretnine za potrebu ove procjene. Kao dobar poznavatelj baš predmetne zgrade na kojoj je sudjelovao kao projektant i kao stručni nadzor i dalje tvdi kako je zgrada kopnstruktivno u relativno dobrom stanju a što se tiče fasade neupitno je da je treba obnoviti ali to je stvar kozmetike. Na cijenu najma kao i na kupoprodajnu cijenu nekretnine prvenstveno utječe lokacija same nekretnine a činjenica je da je predmetna nekretnina na vrlo atraktivnoj lokaciji. Budući da zgrada ipak datira iz 1938. godine stanje zgrade korigirao je u tablici interkvalitativnog izjednačavanja sa određenim koeficijentima a što je napisano u napomeni ispod same tablice. Na posebni zahtjev da obrazloži na temelju čega je stan opisan da je u dobrom stanju kad na tablici na str 20 nalaza nema podataka o sobnosti te godine izgradnje zgrade. Vještak navodi da osobno poznaje zgradu kao takvu, da je u više navrata bio u predmetnom stanu a što se tiče manjkavsti podataka koji su dosptupni kroz sustav te nekretnine na to ne može utjecati te se u tom slučaju uzima srednje stanje i srednja opremljenost nekretnini kao mjerodavno.

15. Sud je utvrdio tržišnu vrijednost najamnine nekretnine za razdoblje od 1. studenog 2017.-31. prosinca 2020. za predmetnu nekretninu iz provedenog građevinskog vještačenja jer je provedeno stručno, detaljno obrazloženo i u skladu je s drugim provedenim dokazima. Posebno uvjerljivim čini nalaz i mišljenje to što je vještak sudjelovao na navedenoj zgradi kao projektant i u sklopu nadzora te je vrlo dobro upoznat s njenjim stanjem.

16. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da pod pretpostavkom da je tužiteljica u razdoblju od studenog 2017. godine do listopada 2020. godine mogla naplatiti tržišnu najamninu, za nekretninu koja je predmet spora, u ukupnom iznosu 16.858,18 EUR, tužiteljica bi ukupno platila poreza na dohodak te prireza porezu na dohodak u ukupnom iznosu od 1.670,98 EUR.

17. Na navedeni izračun stranke nisu imale primjedbe, a kao je izračun detaljan i stručno proveden, prihvatio ga je i ovaj sud.

18. Iz provedenog postupka proizlazi da je da je tužiteljica vlasnica nekretnine

– upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u [broj poduloška]- k. o. [katastarska općina] i to dvosobnog stana u prizemlju u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] površine 125,4 čhv (451 m2) koji je stekla nasljeđivanjem po rješenju o nasljeđivanju O-856/14 a površine je površine 62,22 m2. U tom stanu su ĆK kao vlasnik- najmodavac i Ć i GK, [adresa], kao najmoprimac, u odnosu najma sa zaštićenom najamninom. Utvrđeno je i da razlika plaćene i tržišne najamnine za utuženo razdoblje iznosi kako je i navedeno u izreci.

19. U pogledu same pravne osnove zahtjeva, pravna pozicija vlasnika stana u kojem živi tzv. zaštićeni najmoprimac je propisana prije svega odredbama Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91-96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS) pa tako u bitnome zaštićeni najmoprimac može stanovati u stanu i za to plaćati tzv. zaštićenu najamninu, dok je vlasnik stana dužan plaćati pričuvu i održavati stan.

20. U domaćem zakonodavstvu koje uređuje nekadašnja stanarska prava i iz njih proizašle statuse zaštićenih najmoprimaca, prije svega ZNS, ali potom i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) te porezni zakoni postoji čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca, na primjer: vlasnik stana je obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme, nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca, obvezan je primiti samo tzv. zaštićenu najamninu koja je znatno niža od tržišne sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke, dužan plaćati pričuvu i održavati stan, dužan je plaćati porez na dohodak od najamnine, a otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan.

21. Kako je pravo vlasništva prema čl. 30. ZV-a stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, (pa tako i dati stan u najam po tržišnim cijenama) onda je očito da je uvođenjem ovakvih brojnih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima prije svega odredbama ZNS-a došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija)

22. S obzirom na raniji - Zakonom o stambenim odnosima predviđeni - institut nositelja stanarskog prava ovo miješanje tužene u pravo vlasništva tužitelja i drugih vlasnika takvih stanova je u skladu s općim interesom zajednice (tj. gospodarskom dobrobiti države i zaštitom prava drugih - zaštićenih najmoprimca).

23. Međutim, takvim miješanjem tuženika je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjerni individualni teret. U zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

24. Zbog navedenog proizlazi da pozitivni pravni propisi u RH za područje zaštićenih najamnina ne ostvaruju pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu skupinu, najmodavce.

25. Najmodavac, odnosno vlasnik stana mora sam snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca zbog čega je povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo mu je zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom koja je u odnosu na RH stupila na snagu 5. studenog 1997.

26. Stoga tuženik odgovara za štetu koja je nastala tužitelju povredom njegovog Ustavom RH i Konvencijom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva odnosno propuštanjem ostvarenja pravedne ravnoteže između zaštite općeg interesa zajednice i zaštite pojedinačnog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva, sve na štetu prava tužitelja prema testu razmjernosti.

27. Kako je utvrđeno da je tuženik uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca kroz odredbe ZNS-a i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine propustio tim odredbama ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu uslijed činjenice da je bio spriječen naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine.

28. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu sud je uzeo u obzir i presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i to Statileo protiv [adresa] te E i drugi protiv Republike Hrvatske. Odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojima je utvrđena povreda Konvencije i Protokola obvezatna je za sve sudove u Republici Hrvatskoj i ona djeluje prema svima. Kako je presudom Statileo protiv Republike Hrvatske Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuju naknadu imovinske štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu.

29. Ratifikacijom Konvencije tuženik se obvezao primjenjivati je, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što kada su u pitanju status i prava zaštićenog najmoprimca s jedne strane, te obveze i prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca s druge strane, nije učinjeno. Međunarodni ugovori imaju jaču snagu od zakona pa je stoga pozivanje tuženika na stav da država ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog zakona, odnosno da donošenje zakona ne predstavlja štetnu radnju za državu, u ovom predmetu neosnovano.

30. U okolnostima konkretnog slučaja prema kojima tužitelj nije imao ni najmanje utjecaja na visinu neprimjereno niske zaštićene najamnine s obzirom na odredbe ZNS-a, koje su tužitelja kao vlasnika stana u tom pogledu stavile u nepovoljan položaj kao i u pogledu nemogućnosti otkaza ugovora o najmu sklopljenog sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme tako da je tužitelju i njegovim prednicima godinama uskraćeno uživanje vlasništva čime mu je nametnut prekomjeran individualan teret, a ostavljene su mu obveze kao što su plaćanje pričuve i snošenje određenih troškova popravka odnosno održavanja, a da nije nađeno optimalno zakonsko rješenje kojim bi se ostvarila raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nepravedno prebačen na tužitelja u kakvim okolnostima postoji neravnoteža između interesa tužitelja kao vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca, pa je tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno citiranim odredbama članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, kao i odredbama članka 48. stavka 1. uz ograničenja prema članku 50. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, iz čega proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva istaknutog na naknadu štete.

31. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje: ZOO), počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo.

32. Predmetna tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete-gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO. Kako je zahtjev za mirno rješenje spora tuženici podnesen unutar tri godine od utuženog razdoblja za 1. studenog 2017.-31. prosinca 2020., a tuženik nije ni naveo da bi bilo podneseno kasnije (odgovor tuženika je od 11. siječnja 2021.) proizlazi da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

33. Iz svega navedenog sud je utvrdio kako je tužitelj u cijelosti dokazao osnovu svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

34. Kamata je dosuđena u skladu s čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima.

35. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 48/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost konačno specificiranog tužbenog zahtjeva iznosi 250 bodova po radnji.

36. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 eura prema br. 7.t.8. Tarife, tužbe u iznosu od 500,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife, trošak pristupa na ročišta 17. ožujka 2022., 30. lipnja 2022.,, 26. svibnja 2023., 28. kolovoza 2023. i 14. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako prema br. 9. t. 1 Tarife te trošak sastava podnesaka od 12. ožujka 2021., 28. listopada 2022., 19. rujna 2023. i 23. rujna 2024. prema br. 8. t. 1. po 500,00 eura za svaki. Ukupno je riječ o 5.500,00 eura što s PDV-om iznosi 6.875,00 eura. Tome treba pridodati trošak građevinskog vještačenja, ukupno u iznosu od 447,72 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura. Ukupno je riječ o 7.522,64 eura koliko je tuženiku naloženo platiti tužiteljici.

37. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

38. Tužiteljici ne pripada trošak sastavljanja podneska od 13. listopada 2021. jer je njime nadopunila podnesak za koji je dobila trošak, podnesak od 7. studenog 2022. jer je i njime dopunila podnesak za koji je dobila trošak, za podnesak od 23. svibnja 2023. jer nije bio potreban za ovaj postupak, za podnesak od 3. siječnja 2024. jer je sve navedeno u njemu mogla istaknuti u ranijem podnesku za koji joj je priznat trošak, kao ni trošak pristojbi za koje iz spisa ne proizlazi da su plaćene.

39. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun., uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.