REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
P 9/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja ERSTE CARD CLUB d. o. o. Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB 85941596441, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d. o. o., odvjetnici u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika LJ, OIB [osobni identifikacijski broj], ranije na adresi [adresa], sada nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Zoran Sloković, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi isplate, bez održavanja rasprave, 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja ovog suda posl. br. Pl 679/2023- 4 od 10. studenog 2023. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 278,13 eura (dvjesto sedamdeset osam eura i trinaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2023. do isplate i to do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja ovog suda posl. br. Pl 679/2023-4 od 10. studenog 2023.u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 43,61 eura (četrdeset tri eura i šezdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 169,30 eura (sto šezdeset devet eura i trideset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
IV. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
P 9 / 2 0 2 4 - 4
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku, koji je potom spis u skladu s čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.) dostavio na daljnje postupanje ovom sudu.
2. Rješenjem ovog suda posl. br. Pl 679/2023-4 od 10. studenog 2023. izdan je platni nalog u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 278,13 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu 43,61 eura sa zateznim kamatama od 10. studenog 2023. do isplate.
3. S obzirom na to da je boravište tuženika nepoznato, a da on nema punomoćnika, na temelju čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), rješenjem ovog suda posl. br. Pl 679/2023-3 od 10. studenog 2023., postavljen mu je privremeni zastupnik u osobi Zorana Slokovića, odvjetnik u Pazinu.
4. Tuženik je po privremenom zastupniku pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja kojim je izdan platni nalog. Naveo je da u ovom predmetu ne postoje zakonske osnove za izdavanje platnog naloga propisane u čl. 446. i 447. ZPP-a. Postojanje tužbe je nužna pretpostavka za izdavanje platnog naloga, a u ovom predmetu tužitelj nije podnio tužbu protiv tuženika, slijedom čega ni pobijani platni nalog nije mogao biti izdan. Pritom, u rješenju nije navedena pravna osnova njegova donošenja, što ga čini nezakonitim. Osporio je i da bi isprava na temelju koje je izdan pobijani platni nalog imala svojstva i bila vjerodostojna isprava, slijedom čega postoji daljnji razlog zbog kojeg pobijani platni nalog nije mogao biti izdan. Osporio je i osnovanost i visinu tužiteljeva potraživanja. S tužiteljem nije bio u bilo kakvom pravnom odnosu, pa mu nije ništa dužan platiti po bilo kojoj pravnoj osnovi.
5. Povodom prigovora tuženika, stranke su rješenjem ovog suda posl. br. P 9/2024-2 od 8. siječnja 2024. upozorene na prava, obveze i rokove iz čl. 461.a ZPP-a. Rješenje im je uredno dostavljeno i to tužitelju 9. siječnja 2024., a tuženiku 8. siječnja 2024.
6. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 17. siječnja 2024. tužitelj je osporio navode iz prigovora tuženika. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer je u čl. 24. 2. Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice koju izdaje Erste Card Club d. d., ugovorena za slučaj spora mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Navodi iz prigovora neosnovani su i paušalni, usmjereni isključivo k odugovlačenju postupka naplate potraživanja. Tuženik je potpisom zahtjeva za izdavanje Diners Club Standardne kartice prihvatio odredbe Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice. Njegovo potraživanje temelji se na analitici partije br. 3430272646 za razdoblje do 6. rujna 2023. koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. Ovršnog zakona. Iz nje je vidljivo kako tuženik po osnovi korištenja Diners kartice duguje 285,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Osim toga osnovnost njegovog potraživanja proizlazi i iz prijepisa računa na kojima su specificirani troškovi nastali korištenjem Diners kartice.
P 9 / 2 0 2 4 - 4
7. Podnesak tužitelja od 17. siječnja 2024. uredno je dostavljen tuženiku, koji se nije očitovao na navode tužitelja.
8. Tužitelj je prigovorio da ovaj sud nije mjesno nadležan za postupanje budući da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tužitelja (Općinskog građanskog suda u Zagrebu) u skladu s čl. 24. 2. Općih uvjeta Okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice.
8. 1. Za odluku o osnovanosti prigovora tužitelja, relevantni su čl. 53., 55. i 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022.), a koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993, dalje - Direktiva).
8. 2. Prema čl. 53. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 55. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača). U čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
8. 3. U konkretnom slučaju tuženik je potpisao zahtjev za zasnivanje ugovornog odnosa za izdavanje i korištenje Diners Club kartice, koji je unaprijed formulirao tužitelj i ponudio njegovo sklapanja uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u njegovim Općim uvjetima okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners klub kartice. Tuženik nije imao mogućnost utjecati na sadržaj ugovora i Općih uvjeta okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice. Sud u Zagrebu, čija je mjesna nadležnost određena ugovorom, je od boravišta tuženika udaljen više od 200 kilometara.
8. 4. Prema mišljenju ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu. Radi se o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tužitelja sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta te si time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta boravišta tuženika u vrijeme sklapanja ugovora, kao i u daljnjem razdoblju, od suda čija je nadležnost ugovorena takva bi ugovorna odredba za tuženika izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka. Isto stajalište zauzeo je i Sud Europske unije u spojenim predmetima C 240/98 i C 244/98.
8. 5. S obzirom na to da je sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetan, mjesnu nadležnost u ovom slučaju valjalo je utvrditi prema odredbama ZPP-a.
8. 6. U skladu s čl. 47. st. 2. ZPP-a za suđenje u ovoj pravnoj stvari opće mjesno nadležan je ovaj sud na čijem području je tuženik imao posljednje poznato boravište.
P 9 / 2 0 2 4 - 4
Ujedno je na području ovog suda imao boravište u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem. Stoga je valjalo odbiti prigovor tužitelja da ovaj sud ne bi bio mjesno nadležan za postupanje.
9. Nije osnovan prigovor tuženika da nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i 447. ZPP-a. Javni bilježnik je na temelju čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona dostavio ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na daljnje postupanje jer tuženik nije imao prebivalište u [adresa]. U takvom slučaju smatra se da se radi o zahtjevu za izdavanje platnog naloga. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje je dospjelo te visina tog zahtjeva odgovara podacima iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga, to su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje platnog naloga. Stoga je na temelju čl. 452. st. 2. ZPP-a odbijen navedeni prigovor tuženika.
10. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak (čl. 461.a. st. 3. ZPP-a). Sud je na temelju čl. 461.a st. 4. ZPP-a te u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a) donio presudu bez održavanja ročišta jer se, s obzirom na iznijete činjenice i dokazne prijedloge, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Također, stranke po dostavi rješenja s upozorenjima iz čl. 461.a ZPP-a nisu predložile održavanje ročišta.
11. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga (str. 7), pristupnica za VISA karticu (str. 57-58), Opći uvjeti poslovanja PBZ Card d. o. o. za osobne kartice (str. 59-60), račun od 26. listopada 2021. (str. 61) i izvodi iz ovjerenih poslovnih knjiga – promet po konto kartici (str. 62-65).
11. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika da se u postupku saslušaju stranke jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.
12. Tužbeni zahtjev je osnovan.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 278,13 eura sa zateznim kamatama po osnovi neplaćenih računa za troškove korištenja Diners Club kartice.
14. Na temelju on-line zahtjeva br. 9122740 od 30. siječnja 2023. tuženik je s tužiteljem sklopio okvirni ugovor o izdavanju i korištenju Diners Club kartice u svrhu plaćanja roba i usluga na neodređeno vrijeme. U zahtjevu je sadržana izjava korisnika (tuženika) da potpisom zahtjeva potvrđuje da prihvaća važeće Opće uvjete okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Diners Club kartice (dalje: Opći uvjeti), Posebne uvjete o izdavanju i korištenju Diners Club kartice, Odluku o naknadama za Diners Club kartice i Metodologiju načina i redoslijeda zatvaranja potraživanja, objavljene na erstecardclub.hr.
15. U skladu s čl. 13. Općih uvjeta tužitelj je preuzeo obvezu da jednom mjesečno tuženiku izdaje obavijest o zaprimljenim platnim nalozima te ostalim troškovima nastalim u obračunskom razdoblju na koje se obavijest odnosi. Troškovi su se u skladu s čl. 16. Općih uvjeta obračunavali prema Odluci o naknadama za Diners Club kartice. Tuženik se obvezao platiti ukupan iznos naveden na obavijesti o P 9 / 2 0 2 4 - 4
troškovima u roku dospijeća. U slučaju neplaćanja dugovanja u roku dospijeća, tužitelj je bio ovlašten tuženiku obračunati zatezne kamate.
16. Tužitelj je tuženiku izdao sljedeće obavijesti: 15. ožujka 2023. na ime usluga i troškova u iznosu 155,92 eura s rokom dospijeća 27. ožujka 2023., 17. travnja 2023. s evidentiranim uplatama tuženika u iznosu 58,00 eura i dugovanjem u iznosu 359,58 eura s rokom dospijeća 2. svibnja 2023., 15. svibnja 2023. s evidentiranim uplatama tuženika u iznosu 19,92 eura, bez evidentirane potrošnja, s obračunom zateznih kamata u iznosu 0,90 eura na dospjelo dugovanje koje ukupno iznosi 340,56 eura s rokom dospijeća 29. svibnja 2023., 15. lipnja 2023. s evidentiranim uplatama tuženika u iznosu 56,64 eura, bez evidentirane potrošnja, s obračunom zateznih kamata u iznosu 1,45 eura na dospjelo dugovanje, koje ukupno iznosi 285,37 eura s rokom dospijeća 27. lipnja 2023., obavijest od 17. srpnja 2023. s evidentiranim uplatama u iznosu 4,50 eura, bez evidentirane potrošnja, s obračunom zateznih kamata u iznosu 1,45 eura na dospjelo dugovanje koje ukupno iznosi 282,41 eura s rokom dospijeća 31. srpnja 2023., obavijest od 16. kolovoza 2023. bez evidentirane potrošnja, s obračunom zateznih kamata u iznosu 1,60 eura na dospjelo dugovanje koje ukupno iznosi 284,01 eura s rokom dospijeća 28. kolovoza 2023.
17. Na temelju podataka iz izvatka iz poslovnih knjiga – analitike DC Standardne Partije br. 3430272646 za razdoblje do 6. rujna 2023., koja je dostavljena uz tužbu (prijedlog za ovrhu), proizlazi da je na dan 6. rujna 2023. tužitelj imao potraživanje prema tuženiku u iznosu od 285,13 eura, od čega se iznos od 278,13 eura odnosi na glavnicu po dospjelim računima, a iznos od 7,00 eura na neplaćene zatezne kamate.
17. 1. U skladu s čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu za koju se presumira da sadrži istinite i točne podatke sve dok onaj koji tvrdi suprotno to ne dokaže. Tuženik u ovom postupku nije naveo činjenice niti predložio dokaze kojim bi osporio visinu potraživanja tužitelja, pa su u tom pogledu prihvaćeni podaci iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koji su pokrjepljeni pristupnicom i obavijestima o troškovima.
18. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje, a na temelju čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ju ispuniti.
19. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je tužitelj omogućio tuženiku korištenje ugovorene usluge – bankovnu kartice, da mu je izdao račune (obavijesti) za sva terećenja po kartici i naknade nastale za korištenje usluga, da tuženik nije podmirio dugovanja, to je osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik podmiri 278,13 eura.
20. Na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Tako tuženik tužitelju duguje i zatezne kamate na iznos 278,13 eura od 7. rujna 2023. do isplate. U razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. visina stope zateznih kamata određuje se u skladu s čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022.) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/2022.) za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska P 9 / 2 0 2 4 - 4
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. U daljnjem razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate stopa zateznih kamata određuje se uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23).
21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održan je u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja ovog suda posl. br. Pl 679/2023-4 od 10. studenog 2023. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 278,13 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. rujna 2023. do isplate kako je to specificirano u t. I. izreke.
22. U skladu sa zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova posl. br. Su-IV-204/2017 od 2. lipnja 2017., platni nalog ukinut je u djelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, kako bi se o svim troškovima postupka odlučilo u skladu s uspjehom stranaka u postupku
23. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, tuženik mu je u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi opravdane troškove postupka.
24. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om 62,19 eura, predujam naknade i ostatak naknade javnog bilježnika po 12,50 eura, sastava podneska od 17. siječnja 2024. s PDV-om 62,50 eura, trošak postavljanja privremenog zastupnika 59,73 eura te pristojbu na presudu 13,27 eura, sve uvećano za zatezne kamate od donošenja odluke do isplate.
25. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu 25,00 eura (tbr. 7. t. 5. u vezi s tbr. 7. t. 1., tbr. 52. t. 3. i br. 54. OT-e), kod sastava podneska od 17. siječnja 2024. 50,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i br. 54. OT-e), uvećano za PDV 25 % (tbr. 46. OT) što iznosi 18,75 eura, što ukupno iznosi 93,75 eura. Priznati su mu i nastali troškovi javnog bilježnika u visini 12,50 eura na temelju čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021., 18/2022. i 154/2022.), dok mu ostatak zatražene naknade troška javnog bilježnika nije priznat jer mu takav trošak nije ni nastao. Pripada mu i trošak postavljanja privremenog zastupnika tuženiku (trošak objave oglasa u Narodnim novinama) u iznosu 59,73 eura. Pored toga pripada mu i trošak razlike sudske pristojbe na presudu u iznosu 3,32 eura (tar. br. 2. u vezi s napomenom pod tar. br. 2. t. 10. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) u vezi s čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama. Ukupno priznati troškovi postupka iznose 169,30 eura.
26. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.
27. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka isplatom 169,30 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. P 9 / 2 0 2 4 - 4
svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23 uvećanoj za tri postotna poena, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan (t. III. i IV. izreke).
U Pazinu 28. svibnja 2025.
Sutkinja
Kristijana Matejčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalba ne odgađa ovrhu.
DNA:
1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi (razlika) na presudu u iznosu 6,64 eura,
2. tuženik po p. z.