Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-108/2015-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužiteljice GVŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Grafu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Darka Grafa, odvjetnika u Zagrebu, i zamjenice ODO u Karlovcu, GV, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GVŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 4.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2014. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II.Odbija se preostali dio zahtjeva radi isplate neimovinske štete u iznosu od 25.729,91 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2014. do isplate.

III.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GVŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade imovinske štete (obične štete) iznos od 3.442,39 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 3.340,62 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate

- 65,93 EUR od 15. svibnja 2012. do isplate

- 8,23 EUR od 3. veljače 2012. do isplate

- 2,26 EUR od 9. ožujka 2012. do isplate

- 2,26 EUR od 10. travnja 2012. do isplate

- 2,39 EUR od 10. svibnja 2012. do isplate

- 20,71 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate, u roku od 15 dana.

IV.Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđenu imovinsku štetu pod točkom III.izreke ove presude.

V.Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev radi isplate naknade na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu u iznosu od 83.159,95 EUR sa zateznom kamatom od 15. listopada 2012. do isplate.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i ona izabrana za javnog ovršitelja, slijedom čega je imala legitimna očekivanja da će početi raditi kao javni ovršitelj 1. siječnja 2012,. kao nositelj javne službe i od svog rada ostvarivati zaradu, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. toč. 2. Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br. 139/2010) kojeg je Republika Hrvatska donijela u realizaciji obveza koje je preuzela tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji u poglavlju 23. -Pravosuđe i temeljna prava. Pod legitimnim očekivanjima tužiteljica podrazumijeva opće pravno načelo formirano u europskom kontinentalnom pravnom krugu u kontekstu načela pravne sigurnosti i vladavine prava, te zaštite imovinskih prava pojedinaca zaštićenih odredbom čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Podsjeća da je načelo legitimnih očekivanja izraženo i pojašnjeno u odlukama Suda pravde Europske unije u predmetima C-74/4, C-104/89, C-37/90, T-66/96, T-221/97, T-203/96, T-271/04, C- 81/72 i C-286/12 u kojima je Europski sud priznao i pojasnio opće načelo prava. Također je u Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. U-I-5612/2011 od 23. siječnja 2013. koja se bavi pitanjima koja proizlaze iz činjenične podloge tužbe u ovom predmetu obradio načelo legitimnih očekivanja, kao u odluci posl. br. U-I-609/94 od 15. ožujka 2000. Legitimna očekivanja kod tužiteljice su nastala u trenutku kada joj je dostavljeno konačno i pravomoćno rješenje Ministarstva pravosuđa o imenovanom javnom ovršitelju koje rješenje je pravomoćni i konačni akt kojim je Republika Hrvatska uspostavila vezu između svoje obveze na uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak, predviđeno Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i tužiteljice, kao fizičke osobe, koja je navedenim upravnim aktom navedena kao subjektivni element, koji će svojim profesionalnim kapacitetima i radom u svojstvu javnog ovršitelja biti nositelj ostvarenja navedene obveze Republike Hrvatske. Ističe da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz protupravnog rada Vlade i Sabora Republike Hrvatske u vidu protupravnog predlaganja od strane Vlade Republike Hrvatske, a potom i donošenja od strane Sabora Republike Hrvatske zakona kojim je prekršena obveza Republike Hrvatske iz obveza Ugovora o pristupanju od 9. prosinca 2011. za uvođenjem i početkom rada javnoovršiteljske službe s danom 1. siječnja 2012., kao jedne od mjera za povećanje učinkovitosti pravosuđa iz Strategije reforme pravosuđa Hrvatskog Sabora za razdoblje od 2011. do 2015. Ističe da je takvim postupanjem prekršen Ugovor o pristupanju, kao i čl. 141. Ustava Republike Hrvatske, slijedom čega je tužena postupala protupravno. Poziva se na izvješće Europske komisije od 12. listopada 2011. u kojemu je, među ostalim, navedeno "Stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima uspostavljen je novi ovršni sustav koji će se u cijelosti primjenjivati od 2012.".Navodi da je nakon stupanja na snagu dijela Zakona o javnim ovršiteljima s 1. siječnja 2011. u kojem su propisane pripremne radnje za uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak od 1. siječnja 2012., podnijela prijavu za polaganje ispita, i po pozivu ispitnog povjerenstva uplatila naknadu troškova polaganja ispita u iznosu od 2.200,00 kuna, u skladu s čl. 21. Pravilnika o polaganju javnoovršiteljskog ispita (Narodne novine br. 41/11 i 72/11). Nakon položenog javnoovršiteljskog ispita se prijavila na natječaj temeljem kojega ju je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. rješenjem izabrao za javnog ovršitelja. Nakon toga je održan sastanak u Ministarstvu pravosuđa svih javnih ovršitelja i ministra koji su upoznati s procedurom i vremenskim rasporedom priprema za početak rada u svojstvu javnih ovršitelja, kao i priprema za osnivanje Hrvatske javnoovršiteljske komore u vidu izrade svih pravnih akata i tijela iste. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa zatražilo dostavu fotografija za izradu službene iskaznice, te je dodijelilo javnim ovršiteljima porezni broj i zaprimalo prijave i obavljalo komisijske preglede javnoovršiteljskih ureda koji su bili nužan preduvjet za početak rada. Nakon toga je kod nadležnog Općinskog suda ishodila ovjeru svog službenog potpisa, odobrenje za izradu natpisne ploče, te podnijela zahtjev za ovjeru službenih pečata i štambilja. Po pozivu Ministarstva pravosuđa 12. prosinca 2011., 68 imenovanih javnih ovršitelja je dalo svečanu prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nazočnosti ministra pravosuđa. Od dana imenovanja za javnog ovršitelja, tužiteljica je poduzimala sve radnje propisane tada važećim zakonodavstvom u skladu sa svojim legitimnim očekivanjima da će 1. siječnja 2012. početi s radom, uključujući osiguravanje odgovarajućeg ureda za obavljanje javnoovršiteljske službe putem zakupa, kupnju propisane opreme (vatrootporni ormari, vatrootporni sef, uredska oprema, pisači, kompjutori itd.) pregovori o zapošljavanju radnika u javnoovršiteljskom uredu koji bi osigurali pravovoremenost i urednost rada, pregovore s osiguravajućim kućama o osiguranju javnog ovršitelja od proffesionalne odgovornosti i sl.. No međutim, deset dana nakon polaganja svečane prisege i uručenja Povelje o postavljenju, dana 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. Slijedom navedenog razvidno je da je tužiteljici onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku, s obzirom da su bili u poziciji pravne nesigurnosti jer su napustili dotadašnja radna mjesta, što je bila jedna od pretpostavki za imenovanje javnim ovršiteljima. Pored izrazito teške profesionalne i egzistencijalne situacije u kojoj se tužiteljica našla zbog gubitka posla i materijalnih troškova koje je imala vezano za početak rada u svojstvu javnog ovršitelja, trpi sve do danas i veliku neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, radi izrazito negativnih i široko dostupnih javnih objava izjava najviših državnih dužnosnika koje su u medijima u sklopu organizirane kampanje usmjerene na sprečavanje početka rada javnoovršiteljske službe. Ističe da dugotrajnost, upornost i društveni položaj onih koji su takvim javno dostupnim izjavama i nastupima omalovažavali imenovane javne ovršitelje koji su samo htjeli profesionalno obavljati javnu službu za koju su imenovani i koja postoji i posluje u 19 država članica Europske unije, dodatno su pojačali osjećaj manje vrijednosti i ogorčenosti. Zbog svega tužiteljica navodi da je bila izložena ogovaranju i podsmjehu sredine u kojoj žive, te je doživjela različite zdravstvene tegobe u obliku nesanice, preskakivanja srca, prekomjernog znojenja, nemogućnosti koncentracije na radnom mjestu i u privatnom životu, visoke razine stresa, potrebu za određenim propisanim ili nepropisanim medikamentima, uz svakodnevna razmišljanja o potrebi medicinske intervencije, ali se na nju nije odvažila zbog straha od stigme koju bi joj takav potez mogao donijeti, a koja bi bila dodatan teret u izuzetno teškoj situaciji u kojoj se našla i koja je bez presedana u povijesti moderne hrvatske države. Osim toga, zbog postupanja tužene koje je dovelo do odgode početka rada javnoovršiteljske službe, a zatim i do njenog ukidanja, tužitelj je u svojim privatnim i poslovnim kontaktima trpio neprekidnu povredu prava osobnosti. Tako je, primjerice, obzirom je zaposlena kao pravnik u Centru za socijalnu skrb, tužiteljica u kontaktu s mnoštvom kolega pravnika na sudovima u postupcima u kojima zastupa svog poslodavca, ali i sa strankama koje dolaze u Centar za socijalnu skrb radi različitih poslova iz njegove nadležnosti, morala slušati komentare i pitanja koja su kod nje generirale stres, osjećaj nemoći i krivnje. Ta su pitanja i komentari bili usmjereni na navodnu želju tužiteljice da kao javni ovršitelj zaradi na "siromašnim dužnicima" otimanjem njihove imovine. Tužiteljica je na radnom mjestu trpjela kroz duže vrijeme i ogovaranja određenih kolega s posla, podrugljiva smješka, a kao "nagrada" za odustanak od zahtjeva za sporazumnim prestankom radnog odnosa radi bavljenja javnoovršiteljskom službom i ostanak na dotadašnjem radnom mjestu, dodijeljena joj je i čitava dodatna grupa poslova (područne javne nabave Centra za socijalnu skrb), koju do tada nije obavljala, a da to povećanje opsega poslova nije pratilo i odgovarajuće povećanje plaće. Također u privatnom i obiteljskom životu odnosno komunikaciji s članovima uže i šire obitelji, ova za tužiteljicu izuzetno stresna tema bila je neizostavna i svakodnevna tijekom cijele 2012., a još se i danas javlja i na taj način generira dodatan stres i time čini kontinuitet povreda prava osobnosti tužiteljici kroz izrazio dugo vremensko razdoblje. Stoga tužiteljica ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kojim potražuje naknadu štete za prouzročenu imovinsku i neimovinsku štetu, i to:

-u odnosu na imovinsku štetu, tužiteljica navodi da joj je nastala obična šteta u vidu troškova nabave opreme i zakupa poslovnog prostora namijenjenih obavljanju javnoovršiteljske službe, u ukupnom iznosu od 25.936,72 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2012. do isplate, te šteta u vidu izmakle koristi kao razlika između hipotetičke zarade koju bi tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. ostvarila obavljanjem javnoovršiteljske službe u Republici Hrvatskoj da je 1.1.2012. počela raditi kao javni ovršitelj i zarade koju bi od 1. siječnja 2012. do zaključno 14. listopada 2012. ostvarila svojim radom, dakle alternativne zarade u smislu točke D odluke Europskog suda prave posl. br. C-104/89 i C-37/90 G, od 27. siječnja 2000., i to sa zateznom kamatom od 15. listopada 2012. do isplate

-u odnosu na neimovinsku štetu potražuje iznos od 224.000,00 kn sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2014. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe nedostatak protupravnosti u postupanju tužene bez koje pretpostavke nema odgovornosti. Ističe da je rješenje Ministarstva pravosuđa kojim je tužiteljica imenovana javnim ovršiteljem, doneseno na temelju zakona, a donošenje zakona ne može predstavljati štetnu radnju države. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1332/01 od 16. srpnja 2003. u kojem iznosi da država ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog Zakona jer donošenje Zakona ne može predstavljati štetnu radnju države.

3. Nakon provedenih vještačenja, tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu:

- neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 29.729,91 EUR sa zateznom kamatom od 23 prosinca 2014.

- imovinske (obične) štete u iznosu od 2.442,39 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2012. do isplate

- imovinske štete u obliku izmakle koristi za razdoblje od 1.1.2012. do 14.10.2012. u iznosu od 83.159,95 EUR sa zateznom kamatom od 15 listopada 2012. do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 18-21, s povratnicom na listu 22, Odluku ODO u Karlovcu od 26. siječnja 2015., dokumentaciju na listu 25-35, te daljnju dokumentaciju koja se odnosi na Izvješće o ispunjavanju obveza iz poglavlja 23. – Pravosuđe i temeljna prava na listu 36-40, radni dokument Komisije na listu 41-44, novinske članke na listu 45-61, dokumentaciju na listu 62-73, Uvjerenje o položenom javnoovršiteljskom ispitu od 30. kolovoza 2011., svjedodžbu o položenom javnoovršiteljskom ispitu sa pohvalom, rješenje Ministarstva pravosuđa RH od 24. listopada 2011., Povelju o postavljenju na listu 84, rješenje Ministarstva pravosuđa RH od 19. prosinca 2011., zahtjev za izdavanje odobrenja za izradu pečata i žigova, odobrenje Ureda predsjednika Općinskog suda u Karlovcu od 20. prosinca 2011., rješenje Ministarstva pravosuđa RH od 29. prosinca 2011., 29. lipnja 2012., račun na listu 90, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 30. studenog 2011., račun – otpremnica na listu 93-96, Zahtjev za T-COM uslugama s ostalom dokumentacijom sve na listu 97-106, račune i otpremnice na listu 107 i 108, obavijest o aktiviranju računa i obavijest o zatvaranju računa, pregled prometa na listu 111, račune na listu 112-115, reproducira se sadržaj sa CD sa lista 122, , dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 23. siječnja 2017., dopis Ministarstva financija od 31. siječnja 2017., dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 24. travnja 2017., dopis Porezne uprave od 10. travnja 2017., te od 3. svibnja 2017. i od 24. kolovoza 2013., zapisnik Porezne uprave, Ispostave Ogulin od 24. kolovoza 2013., dokumentaciju na listu 162-164, dopis Porezne uprave od 5. svibnja 2017., dopis Porezne uprave od 9. svibnja 2017., 2. svibnja 2017., 9. ožujka 2018., dokumentaciju na listu 196-199, dokumentaciju na listu 211-332, dokumentaciju na listu 419-513, proveo financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac, kao i dopunu financijskog vještačenja, zatim proveo psihijatrijsko vještačenje po dr.Goranu Arbanasu, koji je dao i dodatno očitovanje, saslušao svjedoke EV, EVŠ, JV, LV, ŽV, te tužiteljicu kao stranku.

5. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani.

6. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužiteljica obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 22. prosinca 2014. (strana 18 do 21 spisa i povratnica na listu 22 spisa) pa je time ispunila procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14). Dopisom broj N-DO-228/14 od 26. siječnja 2015. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu nije pristalo na mirno rješenje spora.

7. Uvidom u dokumentaciju u spisu sud je utvrdio kao nesporno:

- da je tužiteljica 31. kolovoza 2011. položila javnoovršiteljski ispit prema uvjerenju Ministarstva pravosuđa RH o položenom javnoovršiteljskom ispitu klasa:

UP/I-133-07/11-01/73 urbroj: 514-03-01-03/1-11-5 od 30. kolovoza 2011. (strana 78 spisa) i svjedodžbi Ministarstva pravosuđa RH o položenom javnoovršiteljskom ispitu s pohvalom klasa: UP/I-133-07/11-01/73 urbroj: 514-03-01-03/1-11-6 od 30. kolovoza 2011. (strana 79 spisa)

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/498 urbroj: 514- 03-11-01/1-11-2 od 24. listopada 2011. (strana 80 do 83 spisa) tužiteljica imenovana za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u [adresa] za područje Županijskog suda u Karlovcu, prema kojem je dužna najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja zatražiti od Ministarstva pravosuđa pregled prostora i opreme namijenjenih za obavljanje javnoovršiteljske dužnosti, te je dužna napustiti drugu naplatnu službu ili kakvo drugo zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost

- da je 12. prosinca 2011. tužiteljica položila prisegu, nakon čega joj je uručena povelja o postavljenju Ministarstva pravosuđa RH od 12. prosinca 2011. za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u [adresa] sa svim pravima koja joj po propisu pripadaju

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/498 urbroj: 514- 03-01-03/2-11-3 od 19. prosinca 2011. (strana 85 spisa) tužiteljici određen početak rada 1. siječnja 2012.koje je izmijenjeno rješenjem Ministarstva pravosuđa RH klasa:

UP/I-133-07/11-01/498 urbroj: 514-03-01-03/1-11-5 od 29. prosinca 2011. (strana 88 spisa) tako da je kao dan početka rada određen 1. srpnja 2012. te rješenjem Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/498 urbroj: 514-04-01-02-12-7 od 29. lipnja 2012. (strana 89 spisa) kojim je kao dan početak rada utvrđen 15. listopada 2012.

- da je 16. prosinca 2011. tužiteljica zatražila od Ministarstva uprave RH izdavanje odobrenja za izradu pečata i žigova (strana 86 spisa)

- da je Općinski sud u Karlovcu Ured predsjednika pod brojem Su-614/11-6 od 20. prosinca 2011.odobrio tužiteljici izradu natpisne ploče javnog ovršitelja (strana 87 spisa).

8. Dakle, nesporno je da je tužiteljica imenovana i postavljena za javnog ovršitelja temeljem tada važećeg propisa i to Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine 139/10, 150/11 i 70/12 – dalje Zakon o javnim ovršiteljima) te Ovršnog zakona (Narodne novine 139/10 – dalje OZ/10). Zakonom o izmjenama ZJO (Narodne novine 150/11 i 70/12) bio je odgođen početak rada javnih ovršitelja prvotno na dan 1. srpnja a nakon toga na dan 15. listopada 2012. time da je Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine 112/12 – dalje ZPVZJO) ukinuta u cijelosti služba javnih ovršitelja. Istovremeno je i donesen novi Ovršni zakon (Narodne novine 112/12 – dalje OZ/12).

9. Stajalište je i Ustavnog suda Republike Hrvatske da je zakonodavac imao ustavnu ovlast institut javnih ovršitelja zamijeniti institutom sudskih ovršitelja.

10. Međutim, odgađanjem početka rada javnih ovršitelja te konačno prestankom važenja Zakona o javnim ovršiteljima došlo je do promjene pravnog režima uslijed čega su ukinula već stečena prava tužiteljice, a time je došlo do povrede interesa tužiteljice kao pojedinca koji se pouzdao u državu.

11. Naime, pravomoćno rješenje o imenovanju tužiteljice na dužnost javnog ovršitelja kao valjanog pravnog akta države stvorilo je njeno legitimno očekivanje da prava koja su joj priznata tim rješenjem neće biti retroaktivno ukinuta na njenu štetu. Kao i svaki pojedinac u odnosu prema državi, tužiteljica je imala povjerenje u državne institucije i pravo koje one ostvaruju.

12. Dakle, radi se o legitimnom očekivanju tužiteljice jer je bilo razumno i utemeljeno na zakonu. Osim što se legitimno očekivanje tužiteljice temelji na razumno opravdanom pozivanju na pravni akt koji ima zakonsku osnovu, isto je povezano s vlasničkim interesom.

13. Obzirom je u konkretnoj situaciji došlo do izmjene pravnog režima tako što je novo pravno uređenje došlo u sukob s potencijalnim ostvarivanjem prava pojedinca, to legitimno očekivanje tužiteljice uživa zaštitu iz odredbe članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 13/17, u daljnjem tekstu: Konvencija) prema kojoj svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva.

14. Pojam vlasništva nije definirano Konvencijom niti njenim Protokolima već je brojnim odlukama Europskog suda za ljudska prava određeno da objekt zaštite prava vlasništva nije ograničeno samo na posjedovanje fizičkih stvari već se i druga određena prava i interesi koji predstavljaju imovinu mogu smatrati vlasništvom, pa je tako, između ostalog, i legitimno očekivanje dobilo je svoje određenje kao pravo vlasništva pod pretpostavkama da se temelji na razumno opravdanom pozivanju na pravni akt koji ima čvrstu osnovu i koji se odnosi na prava vlasništva.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske već je zauzeo shvaćanje u odlukama broj Rev 1532/14-2 od 23. siječnja 2018. u kojoj se u svezi ovdje postavljenog pitanja navodi: "Prema pravnom shvaćanju Europskog suda imovinom pod zaštitom članka 1. Protokola br. 1. Konvencije, između ostaloga mogu se smatrati budući prihodi i to samo oni koji su već zarađeni ili defnitivno naplativi (presuda Anheuser-Busch Inc. protiv Portugala). I legitimna očekivanja stranka pod određenim pretpostavkama mogu se smatrati "imovinom" pod zaštitom članka 1. Protokola br. 1. Konvencije. Legitimno očekivanje nema bitnu komponentu vlasničkog prava ako se "ne može utvrditi da podnositelji zahtjeva imaju aktualan ovršni pravni zahtjev" (presuda Kopecky protiv Slovačke). Po ocjeni ovog suda, nametanjem tužitelju financijskih obveza vezano na edukaciju za javnog ovršitelja, osiguranje opreme i prostora, pa i napuštanje naplatnog zaposlenja, a posljedično tome i na gubitak zarade koju bi po redovnom tijeku stvari u okviru dotadašnjeg zaposlenja mogao ostvarivati u određenom razdoblju, došlo je do miješanja javne vlasti u mirno uživanje vlasništva. Nasuprot tome, u situaciji kad je tuženica postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, dakle, kad se po redovnom tijeku stvari takva zarada ne bi ni mogla ostvarivati, legitimno očekivanje tužitelja u ostvarenje zarade kao javnog ovršitelja, nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Tuženica kao zakonodavac nije nakon ukidanja instituta javnih ovršitelja riješila problem već imenovanih javnih ovršitelja čime je poremećena ravnoteža između cilja koji je zakonodavac želio postići ukidanjem tog instituta u općem ili javnom interesu i zaštite interesa osoba imenovanih za javne ovršitelje. Time je tužitelju nametnut prekomjeran individualan teret zakonske reforme ovršnog sustava države. Stoga, radi uspostavljanja pravedne podjele postojećeg tereta reforme ovršnog sustava, postoji obveza tuženice za naknadu štete koja je tužitelju nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužitelja vratilo u poziciju u kojoj bi se on nalazio da takvog miješanja nije bilo i neimovinske razmjerno težini povrede prava osobnosti." i Rev 2321/2018-2 od 9. svibnja 2020. (u kojoj odluci se pozvao na shvaćanja izražena u odluci Rev 1532/14-3 od 23. siječnja 2018.).

16. Stoga, i ovaj sud utvrđuje da je tužena odgovorna za štetu koja je tužiteljica nastala. Iako je tužena kao zakonodavac imala legitimno pravo izabrati model ovrhe, kao i kasnije pravo odustati od izabranog modela, slijedom čega njeno postupanje nije protupravno, to nedostatak protupravnosti u konkretnoj situaciji ne otklanja odgovornost tuženice za štetu, kako to neosnovano tvrdi tužena.

17. Naime, tužena ima ustavnu ovlast donositi zakone kojima će uređivati pojedine odnose u društvu sukladno vlastitom mišljenju koji će model uređenja tih odnosa biti najdjelotvorniji. Nakon što je država donijela zakon kojim je uspostavila javnoovršiteljsku službu i poduzela brojne radnje u provođenju tog zakona, među kojima je bilo i imenovanje tužiteljice za javnog ovršitelja, nakon čega je zakonom ukinula javnoovršiteljsku službu, to situacija u kojoj je država, u okviru svojih legitimnih ovlaštenja, odustala od reforme ovršnog sustav uvođenjem službe javnih ovršitelja, ne smije pojedincu, pa tako niti tužiteljici, nametnuti prekomjeran individualni teret zakonske reforme ovršnog sustava države. Stoga postoji obveza zakonodavca da u takvom slučaju uspostavi ravnotežu između općih ili javnih interesa zajednice (uvođenje odgovarajućeg modela ovrhe) i zaštite prava pojedinaca tj. imenovanih javnih ovršitelja kojima je zakonodavac prethodno priznao određeni profesionalni položaj i zaposlenje te im istodobno nametnuo obveze vezane uz tužbu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale i određena financijska ulaganja i zbog kojih su napustili svoja dotadašnja zaposlenja čime su ostali bez prihoda.

18. Pritom je tužiteljici nastala šteta koju je tužena dužna naknaditi, i to imovinska u visini koja je potrebna da bi se tužiteljicu vratilo u poziciju u kojoj bi se nalazila da nije bilo miješanja države u mirno uživanje vlasništva tužiteljice, kao i neimovinska šteta razmjerno težini povrede prava osobnosti.

19. Institut naknade štete definiran je odredbom članka. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08– dalje ZOO) na način da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da su joj nastala sva tri oblika štete.

21. Tužiteljica temelji zahtjev za naknadu štete na sljedećim činjeničnim okolnostima: Obična šteta navodi da joj je nastala i prije dobivanja rješenja o imenovanju za javnog ovršitelja obzirom je morala učiniti određene radnje koje se odnose na osobnu edukaciju, polaganja ispita i potom prijave na natječaj, zatim opremanje poslovni prostor za obavljanje javnoovršiteljske službe. Osim toga, morala je napustiti svaku naplatnu službu prije početka rada javnoovršiteljske službe pa je ustvari s danom prije određenog početka rada javnoovršiteljskog ureda ostala bez dotadašnjih primanja i prihoda. Šteta u vidu izgubljene zarade nastala je zbog legitimnog očekivanja tužiteljice da će obavljanjem javnoovršiteljske službe ostvarivati prihod barem u visini koji je do tada imala ili čak i veći. Do povrede prava osobnosti došlo je zbog zbog negativnih i široko dostupnih izjava visoko rangiranih dužnosnika kojima su se protivili početku rada javnoovršiteljske službe u Republici Hrvatskoj, zatim zbog ogovaranja i podsmjeha sredine u kojoj tužiteljica živi i radi uslijed negativne percepcije javnoovršiteljske službe, i straha za egzistenciju.

22. Prema utvrđenju ovog suda tužiteljica je pretrpjela običnu štetu zbog troškova koje imala zbog zakonskih obveza koje joj je država nametnula bilo kao uvjet ili u svrhu otvaranja ureda za obavljanje javnoovršiteljske službe pa se radi o sljedećim opravdanim troškovima, iskazanim u tadašnjoj valuti plaćanja:

- troškovi javnoovršiteljskog ispita u korist Državnog proračuna RH u iznosu od 2.220,00 kn od 25. srpnja 2011. (strana 76)

- izrada štambilja javnog ovršitelja u iznosu od 153,75 kn prema računu od 9. studenog 2011.(strana 90 spisa)

- mjesečna zakupnina za prosinac 2011. u iznosu od 3.500,00 kn uvećano za režijske troškove za prosinac 2011. u iznosu od 500,00 kn prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora zaključen 30.11.2011. između LV kao zakupodavca i tužiteljice kao zakupnika (strana 91-92 spisa), u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn

- uredska oprema i materijal za javnoovršiteljski ured (računalo, kabeli i dr.) prema računu SuperNet d.o.o. Zagreb u iznosu od 11.400,00 kn prema računu od 9. prosinca 2011. (strana 93-94 spisa)

- oprema za ured (zvono na daljinski, elektronski trezor i dr.) prema računu Bauhaus Zagreb d.d. Zagreb u iznosu od 907,70 kn od 12. prosinca 2011. (strana 95 spisa)

- predujam za vatrootporni ormar za javnoovršiteljski ured prema računu Primat RD d.o.o. u iznosu od 2.000,00 kn od 30. prosinca 2011. (strana 96 spisa)

- uplata T-com za telekom usluge u iznosu od 496,76 kn prema uplatnici od 15. svibnja 2012. (strana 106 spisa)

- materijal za uređenje ureda prema računu Auto Valić od 20. studenog 2011. u iznosu od 181,00 kn (strana 107 spisa)

- oprema i materijal za održavanje čistoće u javnoovršiteljskom uredu u iznosu od 94,90 kn prema računu od 12. studenog 2011. (strana 107 spisa)

- potrošni materijal prema račun Comel d.o.o. u iznosu od 133,32 kn od 19. studenog 2011. (strana 108 spisa)

- troškovi otvaranja i zatvaranja službenog računa ureda kod Privredne banke Zagreb d.d Zagreb u iznosu od 270,05 kn prema pregledu prometa za razdoblje od 01.01.2012. do 16.05.2012. (strana 109-111 spisa)

- bežićni telefon za javnoovršiteljski ured u iznosu od 179,00 kn prema računu od 11. prosinca 2011. (strana 112 spisa)

- uredski namještaj prema računu Kika namještaj d.o.o. Zagreb od 12. rujna 2011. u iznosu od 1.063,41 kn (strana 113 spisa)

- usluge ugradnje stakla na uredu prema računima staklarskog obrta " [obrt]" u iznosu od 70,19 kn (račun od 13. prosinca 2011.) i 57,19 kn (račun od 28. prosinca 2011. (strana 114-115)

što ukupno iznosi 23.206,72 kn, odnosno sada iznos od 3.080,06 EUR.

23. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka D&S koji je zbrojio troškove koji su bili dokumentirani računima i ugovorom o zakupu, zbroj troškova iznosi 22.550,67 kn. Međutim, radi se o omašci u zbrajanju obzirom pravilan zbroj iznosi 22.706,72 kn, a kada se tom iznosu pribroji 500,00 kn režijskih troškova, dolazi se do iznosa od 23.206,72 kn, odnosno 3.080,06 EUR.

24. Saslušanjem svjedoka i tužiteljice sud je utvrdio da je navedenu opremu i materijal tužiteljica iskoristila za opremanje javnoovršiteljskog ureda.

25. Svjedok LV koji je tužiteljici dao u zakup poslovni prostor prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 30.11.2011.(strana 91-92 spisa) potvrdio je u svom iskazu da mu je tužiteljica platila jednu ratu mjesečne ugovorene zakupnine kao predujam u iznosu od 3.500,00 kn, nakon čega su sporazumno raskinuli ugovor jer su saznali da neće ništa biti od javnoovršiteljske službe. Potvrdio je i da su bili plaćeni svi režijski troškovi.

26. Iz iskaza EV, brata tužiteljice sud je utvrdio da je s bratićem tužiteljice, JV pomagao u uređenju poslovnog prostora tako što su popravili prozore, kitali, nosili masivni uredski namještaj na 1.kat zgrade, a da je tužiteljica uložila u elektroničku opremu, između ostalog dva računala i profesionalni printer, kupila program Windows, internetski paket i telefonske linije, naručila ploče s natpisima, videonadzor, protuprovalna vrata. U odnosu na izvršene popravke, svjedok je iskazao da je za gletanje i bojanje, popravak prozora i ostale radove u uredu potrošeno oko 5.000,00 kn.

27. Saslušan kao svjedok, JV, bratić tužiteljice potvrdio je u svom iskazu da je sa EV pomagao u uređenju predmetnog prostora koji je tužiteljica uređivala i opremala za vršenje javnoovršiteljske službe.

28. Zajedno sa EV i JV na uređenju tužiteljičinog ureda radio je i njen suprug VV koji je iskazao da su radovi trajali oko 2 mjeseca i koštali oko 5.000,00 kn, dok je sve koštalo oko 30.000,00 kn.

29. Navedeni svjedoci potvrdili su navode tužiteljice da je platila jednu ratu zakupnine od 3.500,00 kn i režijske troškove, da je nabavila sav potreban materijal i opremu za otvaranje javnoovršiteljskog ureda prema dostavljenim računima, a prethodno u prostoru izvela građevinske radove: popravak stolarije i soboslikarske radove.

30. Stoga, sud dosuđuje tužiteljici naknadu imovinske (obične) štete koju je tužiteljica imala za uređenje i opremanje poslovnog prostora u kojem je trebala obavljati javnoovršiteljsku službu u utuženom iznosu od 3.442,39 EUR, od čega je iznos od 3.080,06 EUR dokumentiran računima i ugovorom o zakupu, dok se preostali dio od 362,33 EUR odnosi na vrijednost izvršenih građevinskih radova kojima je uredila predmetni prostor. Radi se o paušalnom iznosu čija vrijednost odgovora vrijednosti radova koji su poduzeti prilikom uređenja poslovnog prostora radi obavljanja javnoovršiteljske službe pa ih sud dosuđuje tužiteljici obzirom je utvrđeno da su radovi izvedeni.

31. Prema odredbi članka 1086.ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Obzirom se radi o novčanoj imovinskoj šteti koja je nastala, prema dostavljenim računima tijekom 2011. osim za telekom usluge i naknade banke za usluge pravnog prometa koji računi su plaćeni tijekom 2012., to opravdano tužiteljica potražuje zateznu kamatu na iznos od 3.240,62 EUR od dana 1. siječnja 2012., dok joj u odnosu na 496,76 kn (65,93 EUR) zatezna kamata pripada od dana plaćanja 15. svibnja 2012., a u odnosu na naknade banci za usluge pravnog prometa u iznosu od 270,05 kn (35,84 EUR), za svaku naknadu pojedinačno:

- na iznos od 62,00 kn (8,23 EUR) od 3. veljače 2012.

- na iznos od 17,00 kn (2,26 EUR) od 9. ožujka 2012.

- na iznos od 17,00 kn (2,26 EUR) od 10. travnja 2012.

- na iznos od 18,00 kn (2,39 EUR) od 10. svibnja 2012.

- na iznos od 156,05 kn (20,71 EUR) od 16. svibnja 2012. Stoga je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate zateznih kamata.

32. U odnosu na izgubljenu zaradu, tužiteljica je iskazala da nakon što je 22. prosinca 2011. u večernjim satima Sabor RH donio prvu odgodu obavljanja javnoovršiteljske službe, istog dana kontaktirala ravnateljicu Centra za socijalnu skrb Karlovac obzirom je dala sporazumni otkaz i tijekom 12. mjeseca 2011. koristila godišnji odmor te je zamolila da još ne realiziraju njen prijedlog za sporazumni otkaz. Iz njenog iskaza (strana 191 spisa) proizlazi da je ravnateljica stornirala otkaz te je tužiteljica počela raditi odmah sljedeći radni dan na istom radnom mjestu s duplo većim opsegom posla za istu plaću, obzirom je uvjet povratka na posao bio da uz posao pravnika u Odjelu za djecu, obitelj i maloljetnike, prihvati i posao javne nabave.

33. Prema podacima Porezne uprave (strana 145 spisa) tužiteljica u 2012. ima evidentiran ukupni dohodak od 123.749,22 kn te pripadajući porez i prirez u iznosu od 19.645,64 kn. Povrat poreza ostvarila je u iznosu od 105,66 kn.

34. Financijsko vještačenje provedeno je po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac radi utvrđenja razlike između ostvarenih primanja tužiteljice i potencijalnih prihod tužiteljice koje bi ostvarila kao javni ovršitelj u razdoblju od 1.1.2012. do 14.10.2012. U tu svrhu pribavljeni su podaci od tadašnjeg Ministarstva pravosuđa za sve ovršne postupke pokrenute temeljem ovršnih isprava pred općinskim i trgovačkim sudovima na području Karlovačke županije kao jedinice u kojoj bi tužiteljica bila nadležna obavljati javnoovršiteljsku službu, a radi se o sljedećim podacima;

a) datum pokretanja ovršnog postupka

b) iznos glavne tražbine, odnosno zbroj glavne tražbine u ovršnom postupku radi čije prisilne naplate je konkretan ovršni postupak pokrenut, ako su u pitanju novčane tražbine

c) jesu li u ovršnom postupku sudjelovali sudski tumači ili ne, a ako jesu za provedbu kojih sve ovršnih radnji

d) popis svih odluka koje je sud u ovršnom postupku donio tj.popis svih rješenja i zaključaka donesenih u ročištima/dražbama i izvan njih

e) popis službenih radnji provedenih tijekom provedbe ovršnog postupka unutar i izvan zgrade suda

f) broj ovrhovoditelja i broj ovršenika u ovršnom postupku.

Nakon što se utvrdi hipotetski prihod jednog javnog ovršitelja sa službom na području Karlovačke županije da se od tog iznosa (prihoda) oduzmu hipotetski troškovi poslovanja koje bi imao javnoovršiteljski ured, time da se u odnosu na rashod uzmu podaci o prosječnim troškovima poslovanja javnobilježničkih ureda sa sjedištem na području Karlovačke županije pa su u tu svrhu pribavljeni podaci od troškovima poslovanja (rashodima) javnih bilježnika Nine Bubaš Magličić, Blanke Žaja, Snježan Zrnić Plavetić i Tee Ivić Jankić.

35. Provedenim financijskim vještačenjem i njegovom dopunom utvrđeno je:

-da razlika između ostvarenih primanja tužiteljice i potencijalnih prihoda tužiteljice koje bi ostvarila kao javni ovršitelj u razdoblju od 1.1.2012. do 14.10.2012., u varijanti 1. kod koje se u svakom ovršnom predmetu uzima samo jedna radnja iznosi 282.206,88 kuna / 37.986,18 EUR

- da razlika između ostvarenih primanja tužiteljice i potencijalnih prihoda tužiteljice koje bi ostvarila kao javni ovršitelj u razdoblju od 1.1.2012. do 14.10.2012., u varijanti 2. kod koje se u svakom ovršnom predmetu uzimaju dvije radnje iznosi 626.568,65 kuna / 83.159,95 EUR.

36. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica uspjela storrnirati sporazumni raskid radnog odnosa te odmah nastavila raditi kod istog poslodavca s istom plaćom, iako s povećanim opsegom poslova. Dakle, zadržala je dotadašnji prihod, dok s druge strane, nije počela raditi kao javni ovršitelj niti ostvarivati dobit od vršenja javnoovršiteljske službe koja je u međuvremenu ukinuta zakonom. Iznos zarade koju bi ostvarila vršenjem javnoovršiteljske službe prema nalazu i mišljenju vještaka ne ukazuje samo po sebi na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka. Naime, i u odnosu na naknadu imovinske štete zbog izmakle dobiti u konkretnom slučaju treba primijeniti već izloženo pravno shvaćanje: da kada je tužena, postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, tada se, po redovnom tijeku stvari, izmakla dobit ne bi se mogla ostvarivati pa legitimno očekivanje tužiteljice u ostvarenju dobiti kao javnog ovršitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije.

37. Isto je u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev- 1532/14 od 23. siječnja 2018. te u- odluci Rev 1469/2019-2 od 28. veljače 2023.:" da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi. Kod toga pravilno nižestupanjski sudovi ističu da projekcije tužiteljice o tome kolika bi dobit postojala u naredne tri godine, prema parametrima pribavljenim od suda, ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka, radi čega tužiteljica nije dokazala da bi došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 8. i 219. ZPP."

38. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog izmakle koristi koji je tužiteljica konačno specificirala na iznos od 83.159,95 EUR sa zateznom kamatom od 15. listopada 2012. do isplate.

39. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je pretrpjela povredu prava osobnosti.

40. Prava osobnosti fizičke osobe propisana su u odredbi članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: ZOO) u kojoj se u stavku 1. propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. određeno da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

41. Pravična novčana naknada dodjeljuje se sukladno odredbama članka 1100. ZOO. Odredbom stavka 1. propisano je da će, u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. određeno je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

42. Iz već navedenih okolnosti konkretnog slučaja nedvojbeno proizlazi da je obzirom na zakonsku regulativu i pravomoćna upravna rješenja o imenovanju javnog ovršitelja, tužiteljica imala opravdana očekivanja da će od 1. siječnja 2012. raditi posao javnog ovršitelja za koji se pripremala educiranjem, polaganjem ispita za javnog ovršitelja, napuštanjem dotadašnjeg zaposlenja, pronalaženjem adekvatnog poslovnog prostora za obavljanje javnoovršiteljske službe, opremanjem tog prostora, obavljanjem drugih formalnosti koje su potrebne za obavljanje te službe (nabava pečata, štambilja, raznih ploča i dr.), nakon čega je obavljanje javnoovršiteljske službe izostalo upravo radnjama tužene koja je ukinula zakon i time tužiteljicu dovela u situaciju da ne može obavljati službu za koju se pripremala. Po mišljenju suda do povrede prava osobnosti došlo je uslijed okolnosti da tužiteljica nije mogla obavljati poslove javnog ovršitelja za koje se pripremala i za koje je imala legitimno očekivanje da će obavljati.

43. O povredi prava osobnosti tužiteljice dok je čekala razvoj situacije oko javnoovršiteljske službe i nakon ukidanja javnoovršiteljske službe iskazali su svjedoci.

44. EV, brat tužiteljice iskazao je da je tužiteljica u tom razdoblju bila anksiozna, ljuta, potrešena, potištena, imala problema s nesanicom, izrazito se uzrujavala, uzimala neke lijekove tipa anksiolitik, a zbog otkaza koji je dala pri Centru za socijalnu skrb gdje je radila, proživljavala izrazito stresno razdoblje.

45. EVŠ je radila s tužiteljicom u istom timu u Centru za sociialnu skrb Karlovac obzirom je po struci psihologinja, a tužiteljica je pravnica. Svjedokinja je iskazala da je tužiteljica razmišljala o promjeni posla obzirom je rad u Centru izrazito stresan pa je vidjela svoju priliku promijeniti posao obavljanjem javnoovršiteljske službe. Svjedokinja je iskazala da je tužiteljica položila ispit za javnog vršitelja i pripremila prostor. Kada odlukom države ured nije mogao proraditi, tužiteljica je proživljavala stresno i uznemirujuće razdoblje jer je već uložila sredstva, imala kredite, nezaposlenog supruga i malo dijete te je već dala otkaz u Centru, koji je uspjela povući u dogovoru s ravnateljicom. Svjedokinja je iskazala da je, uslijed svega, tužiteljica bila zabrinuta za golu egzistenciju. Nakon toga, kada se tužiteljica vratila na posao, svjedokinja je iskazala da je imala daljnje neugodnosti na poslu: prije svega dobila je više poslova, a između ostalog i javnu nabavu koja je stalno pod velikom povećalom javnosti i raznih inspekcija. Osim toga, ostali kolege na poslu su se ponašali zlurado jer o tužiteljičinoj situaciji javno pričali u hodniku, ismijavali u kuhinji da svi čuju. Prilikom odlaska na sud, obzirom pravnici Centra sudjeluju u brojnim sudskim postupcima, i ostali kolege pravnici su vrijeđali tužiteljicu svojim komentarima o njoj kao o propaloj ovršiteljici.

46. Suprug tužiteljice VV potvrdio je u svom iskazu da je tužiteljica trpjela zbog medijske hajke kojom su javni ovršitelji prikazani kao šerifi koji ljudima sve uzimaju i da je isto trpjela i od svoje radne sredine koji su joj se još i izrugivali kada je javnoovršiteljska služba ukinuta.

47. Tužiteljica je iskazala da je koristila sredstva za opuštanje i spavanje na bazi biljnih pripravaka koje je mogla kupiti u apoteci bez recepta. Nije se obraćala liječniku jer je imala osjećaj da je jako podbacila obzirom je svoju obitelj dovela u financijske probleme. Obzirom je potrošila cjelokupnu ušteđevinu radi pokretanja posla koji je propao, iskazala je da joj je bilo izrazito teško, te dugo nije mogla po noći spavati, skoro cijelu godinu spavala je jedva sat-dva po noći. Bila je uznemirena zbog medijske hajke koja se podigla na ovršitelje u kojoj je prikazana zlonamjerna i iskrivljena slika o njima. Prilikom povratka na posao trpjela je zbog zadirkivanja na poslu, povećanog opsega poslova zbog javne nabave koju do tada nije obavljala. Osim zadirkivanja kolege, trpjela je komentare stranaka koji su joj spočitavali kako se ona kao propali javni ovršitelj usuđuje njih upozoravati, kao da je ona bila bolja od njih i sl.

48. O tome da su mediji pratili problematiku vezanu za obavljanje javnoovršiteljske službe koja je naposljetku ukinuta proizlazi iz novinskih članaka po raznim portalima u kojima su se često isticali negativni komentari o uvođenju ove službe u pravni režim Republike Hrvatske.

49. Na okolnost povrede prava osobnosti zbog povrede prava na duševno zdravlje provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke, izv.prof.dr.sc. Goranu Arbanasu, dr.med, psihijatru, psihoterapeutu, FECSM, forenzičkom psihijatru.

50. Vještak je nalaz i mišljenje dao na temelju saznanja do kojih je došao isključivo u razgovoru s tužiteljicom obzirom nije tražila stručnu pomoć, te nema nikakve medicinske dokumentacije. Vještak navodi da tužiteljica u razgovoru opisuje da u vrijeme nakon ukidanja ovršitelja, (zbog činjenice da je u opremanje ureda i pripremanje za ovršitelja uložila veliki novac, vrijeme, energiju) osjećala nezadovoljstvo, strah, nelagodu. Imala je problema sa spavanjem, nije mogla usnuti, a kad bi i usnula, budila bi se oko jedan ili dva sata iza ponoći u razmišljanju o tome kako će iz svega izaći. Primijetila je da joj ispada kosa. Imala je katkad osjećaj stiskanja u prsima i trnjenje lijeve ruke, Osjećala se kao da će se raspasti. Udebljala se. Psihijatru, ni psihologu se nije javljala jer se je pokušala sama pomoći, te je u ljekarni uzimala Belmiran san, kapsule Persena i čaj za smirenje. Vještak nalazi da opisana klinička slika odgovara dijagnozi poremećaja prilagodbe, s anksioznim simptomima. Poremećaj prilagodbe je psihički poremećaj koji se javlja nakon nekog stresnog događaja, a koji može biti i neostvarenje poslovnih planova i prijetnja gubitkom posla i novca. Kod tužiteljice, prema njenom opisu, radilo se o kliničkoj slici anksioznih simptoma (problemi sa spavanjem, tjelesni simptomi, subjektivni osjećaj da će se raspasti). Što se tiče težine poremećaja, vještak smatra da je bio blagog stupnja, Naime, bez obzira na stigmu i izbjegavanje psihijatra ili psihologa, da su simptomi bili jačeg intenziteta, tužiteljica bi se morala javiti nekom stručnjaku (npr.liječniku obiteljske medicine) da ublaži simptome. Također, tužiteljica je, unatoč prisutnosti ovih simptoma, funkcionirala što govori u prilog da je su simptomi bili blagog intenziteta. O trajanju simptoma vještak se nije mogao točno izjasniti obzirom nije imao nikakvih objektivnih pokazatelja (npr.medicinsku dokumentaciju) koja bi govorila o vrsti ili trajanju simptoma. Umjesto toga, vještak je objasnio da je ovakva vrsta simptoma uobičajena nakon stresnog događaja i u pravilu traje nekoliko tjedana do par mjeseci. U odnosu na trajne posljedice, vještak je mišljenja da ih nema. Naime, na pregledu provedenom za potrebe ovog vještačenja kod tužiteljice nisu nađeni simptomi ili znakovi duševnih bolesti ili poremećaja. U razgovoru s tužiteljicom nije se izazvalo vegetativnih simptoma. Vještak je naveo da tužiteljica opisuje da kad se zakaže rasprava ili kad je netko podsjeti na ove događaje (kao npr.poziv vještaka), tada se ona dan-dva osjeća uznemirenom. Međutim, ona unatoč ovim prolaznim simptomima funkcionira. Ovi prolazni, kratkotrajni simptomi uobičajena su pojava kod ljudi koji dožive neki neugodni događaj. Zaključno, vještak je mišljenja da je kod ispitanice (prema njezinom opisu), krajem 2011. i početkom 2012. imala simptome poremećaja prilagodbe s anksioznom slikom, dok trajnih posljedica nema.

51. Dakle, psihijatrijskim vještačenjem, i obzirom na iskaze svjedoka, članova obitelji i radne kolegice tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica nekoliko mjeseci (krajem 2011. i početkom 2012.) imala simptome poremećaja prilagodbe s anksioznom slikom, dok trajnih posljedica nema. U trajanju od nekoliko mjeseci bila je narušena psihička ravnoteža tužiteljice. Prema utvrđenju ovog suda, do psihičke neravnoteže u privatnom i profesionalnom životu tužiteljice došlo je uslijed okolnosti koje je prouzročila tužena, a koji se odnosi na strah tužiteljice za daljnju egzistenciju sebe i svoje obitelji (nezaposlenog supruga i mlt.dijete) obzirom je, s jedne strane, uložila znatna financijska sredstva u opravdanom očekivanju da uskoro počne obavljati javnoovršiteljsku službu, a s druge strane, bila je zakonski uvjetovana napuštanjem stalnog zaposlenja koji je bio izvor prihoda za njenu obitelj. U takvim okolnostima tužiteljici je nastala šteta povodom prava osobnosti, i to povredom prava na duševno zdravlje zbog narušene psihičke ravnoteže strahom za egzistenciju zbog znatnih financijskih troškova kojima se izložila pripremanjem javnoovršiteljskog ureda koji joj neće vratiti uloženo obzirom konačno nije mogla obavljati posao javnog ovršitelja te ostvarivati prihod obavljanjem tog posla. Zbog povrede prava osobnosti povredom prava na duševno zdravlje koje je u uzročnoposljedičnoj vezi s miješanjem države kao javne vlasti, sud je dosudio tužiteljici naknadu štete u visini od ukupno od 4.000,00 EUR, od čega 3.000,00 EUR zbog duševne bili koju je pretrpjela što nije mogla obavljati poslove javnog ovršitelja za koje se pripremala i za koje je imala legitimno očekivanje da će ih raditi, dok preostali iznos od 1.000,00 EUR predstavlja naknadu na ime pretrpljenog straha koje je tužiteljica pretrpjela zbog gubitka ulaganja zbog čega je imala određene psihičke smetanje, dok je preostali dio ovog tužbenog zahtjeva odbijen.

52. Tužiteljica nije pretrpjela druge povrede prava osobnosti obzirom se vratila na svoje radno mjesto odmah idući radni dan s istom plaćom pa se u tom smislu vratila na istu poziciju prije miješanja države koja je obavljanje javnoovršiteljske službe uvjetovala napuštanjem naplatnog zaposlenja. Okolnost povratka na posao s povećanim opsegom poslova za istu plaću te u kom omjeru je tužiteljica trpjela uznemiravanje od kolega na radnom mjestu javnim i zlonamjernim komentiranjem tijekom radnog vremena o trenutnoj poslovnoj i privatnoj situaciji u kojoj se tužiteljica našla zbog nemogućnosti obavljanja javnoovršiteljske službe, su okolnosti koje nisu u direktnoj uzročnoposljedičnoj vezi s miješanjem javne vlasti u život pojedinca već mogu biti predmet sudske zaštite radnika u odnosu prema poslodavcu. Isto tako odnos medija prema problematici javnoovršiteljske službe nije okolnost koja bi se cijenila u konkretnom slučaju odgovornosti države za štetu zbog povrede legitimnih očekivanja.

53. Odredbom članka 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa je u odnosu na neimovinsku štetu, zatezna kamata dosuđena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu, i to od 23. prosinca 2014., a kako je to tužiteljica i zatražila.

54. U odnosu na trošak postupka, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu u omjeru od 6%, što bi primjenom pravila "gubitnik plaća" značilo da je državi dužna naknaditi troškove postupka u omjeru od 94% obzirom je država bila zastupana po državnom odvjetništvu i trošak zastupanja države bi bio izračunat u iznosu jednakom nagradi odvjetnika. Provodeći test razmjernosti i u odnosu na troškove postupka ovaj sud ocjenjuje da bi prekomjerni troškovi koje bi tužiteljica bila dužna naknaditi državi nerazmjerno ograničili pravo tužiteljice na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva (tako i ESLJP u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013.). Okolnost što je tužiteljica postavila znatno veći zahtjev od onog s kojim je uspjela u sporu ne može u konačnici pasti na teret tužiteljice kao pojedinca u sporu protiv države obzirom je tužbeni zahtjev tužiteljice u osnovi bio razuman i opravdan. Do previsoko postavljenog zahtjeva došlo je obzirom na okolnost da za ovakve slučajeve do sada nije bila razvijena sudska praksa domaćih sudova.

55. Po mišljenju ovog suda, strogom i formalističkom primjenom odredbe članka 154. stavak 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), ne bi se u konkretnom slučaju postigli inače opravdani cijevi – sprječavanje vođenja neutemeljenih sporova i/ili postavljanje previsokih tužbenih zahtjeva i posljedično nerazumno visokih troškova. Provođenje pravila "gubitnik plaća" u konkretnom slučaju dovelo bi do situacije da bi plaćanjem visokih sudskih troškova tužiteljici bi bio nametnut prekomjeran individualni teret što ne bi bilo u skladu sa zahtjevom za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa zajednice i temeljnih prava pojedinca, a time bi došlo do povrede članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

56. Stoga je u odnosu na trošak postupka odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

57. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 28. svibnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Alija Hrastinski & Graf iz Zagreba

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu