Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1319/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku u Samoboru, protiv tuženice „Erste & Steiermarkischebank“ d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3/a, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv dopunske presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-68/2021-43 od 28. ožujka 2025. i odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-68/2021-37 od 12. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-68/2021-43 od 28. ožujka 2025. na način da se sudi:

a) nalaže se tuženici da, u roku 15 dana, isplati tužitelju zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

– na iznos od 13,00 EUR od 09.08.2004.

– na iznos od 1,40 EUR od 21.02.2005.

– na iznos od 3,59 EUR od 08.04.2005.

– na iznos od 0,93 EUR od 10.06.2005.

– na iznos od 3,57 EUR od 17.10.2005.

– na iznos od 3,40 EUR od 20.02.2006.

– na iznos od 2,15 EUR od 13.06.2006.

– na iznos od 1,89 EUR od 05.09.2006.

– na iznos od 2,97 EUR od 19.01.2007.

– na iznos od 4,08 EUR od 30.03.2009.

– na iznos od 0,11 EUR od 29.06.2009.

– na iznos od 1,76 EUR od 29.03.2010.

– na iznos od 1,62 EUR od 29.04.2010.

– na iznos od 12,70 EUR od 04.07.2010.

– na iznos od 8,92 EUR od 28.07.2010.

– na iznos od 4,02 EUR od 30.08.2010.

– na iznos od 13,22 EUR od 28.10.2010.

– na iznos od 2,87 EUR od 27.11.2010.

– na iznos od 7,67 EUR od 24.12.2010.

– na iznos od 2,00 EUR od 31.01.2011.

– na iznos od 12,94 EUR od 28.02.2011.

– na iznos od 19,35 EUR od 28.03.2011.

– na iznos od 24,88 EUR od 29.04.2011.

– na iznos od 25,88 EUR od 26.05.2011.

– na iznos od 29,38 EUR od 28.06.2011.

– na iznos od 522,72 EUR od 30.12.2012.

– na iznos od 4.160,00 EUR od 08.01.2013. pa do isplate tih iznosa i to po stopi od 15% godišnje od 9. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

b) nalaže se tuženici da, u roku 15 dana, isplati tužitelju zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 194,99 EUR od 26.07.2004.,

- na iznos od 327,58 EUR od 08.01.2013. pa do isplate tih iznosa i to po stopi od 15% godišnje od 9. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki VII. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-68/2021-37 od 12. studenog 2024., kojom tužitelju nije dosuđen parnični trošak od 1.182,72 eura na način da se nalaže tuženici da u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.182,72 eura (pored već dosuđenog troška u iznosu od 1.823,26 eura iz točke VI. izreke prvostupanjske presude), sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 800,00 eura od 12. studenoga 2024.

- na iznos od 382,72 eura od 14. siječnja 2025. pa do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje poslovni broj P-6872021-37 od 12. studenoga 2024.

U navedenoj presudi i to točki I. izreke prvostupanjski je sud presudio da je ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF od presuđenja do isplate. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 4.887,02 eura sa zateznim kamatama po osnovu tečajne razlike. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud presudio da je ništetna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Prvostupanjski je sud u točki IV. izreke naložio tuženici da plati tužitelju iznos od 194,99 eura po osnovu naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i iznos od 522,57 eura po osnovu naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U točki V. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnom odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i isplata po osnovu razlike kamatne stope. U točki VI. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 1.823,26 eura sa zateznim kamatama. Konačno, u točki VII. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan daljnji zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.235,79 eura.

Rješenjem poslovni broj P-6872021-37 od 12. studenoga 2024. prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu koju je ovaj sud smatrao prijedlogom za donošenje dopunske presude o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatom zateznih kamata: 1) na iznos glavnice od 4.887,02 eura, a koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja tužbe (28. siječnja 2021.) i 2) na iznose glavnice 522,57 eura (194,99 eura + 327,58 eura) od plaćanja naknada do podnošenja tužbe (28. siječnja 2021.).

3. Dopunskom presudom poslovni broj: P-68/2021-37 od 12. studenog 2024. prvostupanjski je sud presudio: „Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice od: - 4.887,02 eura, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja tužbe odnosno 28. siječnja 2021. te - 522,57 eura, i to na iznos od 194,99 eura koja teče od 26. srpnja 2004. do podnošenja tužbe, te na iznos od 327,58 eura, koja teče od 8. siječnja 2013. do podnošenja tužbe 28. siječnja 2021."

4. Protiv dopunske prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu dopunsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u onom dijelu u kojem je dopunskom prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje o parničnom trošku. Nadalje, tužitelj je podnio žalbu i protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P- 68/2021-37 od 12. studenoga 2024. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. tužitelj traži da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku na način da tužitelju dosudi onaj parnični trošak koji je odbijen u točki VII. izreke prvostupanjske presude.

5. Tuženica nije podnijela odgovore na žalbe tužitelja.

6. Žalbe tužitelja su osnovane.

7. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata: 1) na iznos glavnice od 4.887,02 eura koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja tužbe (28. siječnja 2021.) i 2) na iznose glavnice 522,57 eura (194,99 eura + 327,58 eura) od plaćanja naknada do podnošenja tužbe (28. siječnja 2021.).

8. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući dopunsku prvostupanjsku presudu te odluku o parničnom trošku (točka VII. izreke prvostupanjske presude od 12. studenoga 2024.), kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužitelj u žalbi posebno ukazuje) jer pobijane odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Pored toga, one su jasne, razumljive i nisu kontradiktorne.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženicom, kao davateljem kredita, sklopio 20. srpnja 2004. ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160, u iznosu od 30.480,00

CHF (švicarskih franaka), u protuvrijednosti kuna,

- da je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu kojeg je sastavila banka tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi, te nije bio upozoren na rizik kredita s valutnom klauzulom CHF, kao ni metodom izmjene jednostrano promjenjive kamatne stope,

- da je predmetni ugovor sklopljen na standardiziranom, unaprijed pripremljenom obrascu u pogledu kojeg tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinačnim odredbama ugovora, da tužitelj nije mogao utjecati niti na odredbu o visini naknada za obradu i odobravanje kredita te na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a niti mu je objašnjeno na što se točno odnose te naknade, posebno mu nije objašnjena struktura izračuna tih naknada i koji su to točno troškovi banke na koje se odnose te naknade,

- da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu CHF, kao i odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, što je pravomoćno utvrđeno prvostupanjskom presudom i rješenjem poslovni broj P-68/2021-37 od 12. studenoga 2024. u točkama I. i III. izreke u pogledu kojih nije podnesena žalba,

- da je tuženica s osnova stjecanja bez osnove, a radi povrata razlike tečaja, dužna platiti tužitelju iznos od 4.887,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos od 194.99 eura po osnovu naplaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i iznos od 522,57 eura po osnovu naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11. Dakle, prvostupanjskom presudom poslovni broj P-6872021-37 od 12. studenoga 2024. pravomoćno je utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu CHF, kao i odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

12. Stoga tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 124. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91) u vezi s člankom 210. stavak 1. ZOO-a/91, sve u vezi s odredbom članka 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO/05)., u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom.

13. Tužitelj u žalbi protiv dopunske presude osnovano navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice dosudio od podnošenja tužbe do isplate uz obrazloženje da je tuženica do podnošenja tužbe bila pošteni stjecatelj.

14. Suprotno navodu prvostupanjskog suda proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

15. Posebno je za istaknuti kako se u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., str. 52., 59. i 62., navodi:

„…da su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, što je utvrdio MMF u studiji iz ožujka 1997. te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što sve ugovorne odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo čini nepoštenim pa samim tim i ništetnim…

…Prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive…

…Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka…

…Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja…“.

16. Stoga banka ne može biti pošteni stjecatelj jer je kao jača ugovorna strana tužitelju, kao potrošaču, dakle, slabijoj ugovornoj strani, nametnula nepoštenu, a time i ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli CHF, sve u smislu odredbi članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03.), odnosno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) te suprotno odredbama ZOO/91.

Također je banka (tuženica), kao jača ugovorna strana, tužitelju, kao potrošaču, dakle slabijoj ugovornoj strani nametnula netransparentne, nepoštene, a time i ništetne odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita te naknadi za prijevremenu otplatu za koje je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene, a s time i ništetne u smislu odredaba članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03.) i članka 102. ZZP-a/07.

17. Stoga je u pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose glavnice po osnovu restitucije bilo potrebno preinačiti dopunsku prvostupanjsku presudu tom dijelu i dosuditi tužitelju punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a ovo na temelju odredbe članka 104. stavak 1. ZOO-a/91.

18. Slijedom navedenog trebalo je u pogledu zateznih kamata na dosuđene iznose glavnice prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu te u tom dijelu dopunsku prvostupanjsku presudu preinačiti tako da se prihvati tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na način kako je to specificirano u izreci ove drugostupanjske presude, a sve na temelju 373. točke 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točkama I.a) i I.b) izreke ove drugostupanjske presude.

19. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 5.409,59 eura i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014.,107/2015., 37/22., 138/23., dalje: „Tarifa“), proizlazi kako je tužitelj imao trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. „Tarife“), za zastupanje na ročištima od 19. svibnja 2022., 18. listopada 2023., 19. ožujka 2023. i 18. rujna 2024. po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. „Tarife“), sastav podnesaka od 24. rujna 2021., 12. prosinca 2022., 25. siječnja 2023., 19. ožujka 2024. i 26. lipnja 2024., za svaki iznos od 100 bodova (Tbr. 8. i 1. „Tarife“), ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, uvećano za trošak financijskog vještačenja od 398,00 eura, razliku predujma za izvršeno financijsko vještačenje od 172,54 eura, plaćena sudska pristojba na tužbu od 52,72 eura, što ukupno iznosi 2.623,26 eura. Tužitelji je imao trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova, a ovo na temelju T. br. 10. točka 4. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T.br. 54 „Tarife“) trošak sastava žalbe iznosi 250,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 eura.

20. Slijedom navedenog tužitelju je trebalo ukupno dosuditi 3.005,98 eura (parnični trošak 2.623,26 eura + parnični trošak sastava žalbe 382,72 eura = 3.005,98 eura). Kako je prvostupanjski sud dosudio tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.823,26 eura, za daljnji trošak u iznosu od 1.182,72 eura bilo je potrebno preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke na način da je tužitelju dosuđen daljnji trošak od 1.182,72 eura (3.005,98 - 1.823,26 = 1.182,72). Zatezne kamate na iznos parničnog troška nastalog do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 800,00 eura (2.623,26 – 1.823,26 = 800) teku od donošenja prvostupanjske presude, dok zatezne kamate na trošak žalbe u iznosu od ukupno 382,72 eura teku od donošenja ove drugostupanjske odluke na temelju članka 29. ZOO-a.

21. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, u svezi sa odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović