REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
Povrv-620/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TAN GROUP LOJİSTİK LİMİTED ŞİRKETİ, Turska, Oruçreis Mah. PČU. Avek Blok No: 3 İç Kapı No: 503 Esenler/İstanbul, OIB: 64071387538, kojeg zastupa punomoćnik RČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika Profi baucentar d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 17, OIB: 61095212969, koje zastupa punomoćnik PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trnjanska cesta 69, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 28. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika s danom objave 28. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-455/2021 kojeg je 11. veljače 2021. godine izdao javni bilježnik Lada Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 55.590,00 € sa zateznom kamatom na iznos
- 3.050,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 3.300,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 1.240,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 3.200,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.350,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.350,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.450,00 € od 29. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 29. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 29. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 02. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 08. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 08. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 30. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 02. travnja 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 16. svibnja 2020. do isplate,
po stopi zakonskih kamata koja je jednaka referentnoj stopi koju određuje Europska središnja banka, a objavljuje se u Službenom listu Europske unije, na način da referentna stopa za prvo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. siječnja te godine, a referentna stopa za drugo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. srpnja te godine uz uvećanje za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II/ Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-455/2021 kojeg je 11. veljače 2021. godine izdao javni bilježnik Lada Draškić, Zagreb, Frane Petrića 1, u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos
- 3.050,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 3.300,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 1.240,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 3.200,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 3.150,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.350,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.350,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.450,00 € od 30.01.2020. do 28. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 30.01.2020. do 28. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 30.01.2020. do 28. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 01.02.2020. do 01. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 07.02.2020. do 07. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 07.02.2020. do 07. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 29.02.2020. do 29. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 03.03.2020. do 01. travnja 2020.
po stopi zakonskih kamata koja je jednaka referentnoj stopi koju određuje Europska središnja banka, a objavljuje se u Službenom listu Europske unije, na način da referentna stopa za prvo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. siječnja te godine, a referentna stopa za drugo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. srpnja te godine uz uvećanje za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 17.979,32 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja kao neosnovan za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.317,68 € sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. r i j e š i o j e
I/ radi osiguranja novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja protiv tuženika/protivnika osiguranja u iznosu od 55.590,00 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku
- 3.050,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 3.300,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 1.240,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 3.200,00 € od 24. siječnja 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.350,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.350,00 € od 22. veljače 2020. do isplate
- 3.450,00 € od 29. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 29. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 29. veljače 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 02. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 08. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 08. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 30. ožujka 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 02. travnja 2020. do isplate
- 3.150,00 € od 16. svibnja 2020. do isplate,
po stopi zakonskih kamata koja je jednaka referentnoj stopi koju određuje Europska središnja banka, a objavljuje se u Službenom listu Europske unije, na način da referentna stopa za prvo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. siječnja te godine, a referentna stopa za drugo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. srpnja te godine uz uvećanje za 8 postotnih poena, na temelju čl. 501a. Zakona o parničnom postupku određuje se
p r e t h o d n a m j e r a
Zabranjuje se bankama kod kojih se vodi tuženikovi računi da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika/protivnika osiguranja, isplati s računa protivnika osiguranja novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.
Provedbom ove prethodne mjere tužitelj/predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim iznosima zatečenim na računima tuženika/protivnika osiguranja kod svih banaka koje mu vode te račune, kao i onim novčanim iznosima koji mu u međuvremenu pristignu na već otvorene račune ili one koji će eventualno biti otvoreni sveukupno do visine gore naznačenog iznosa s pripadajućim kamatama u odnosu na koji je određena ova prethodna mjera.
Iznos novčanih sredstava tuženika/protivnika osiguranja kod banaka za koji je određena zabrana isplate ovom prethodnom mjerom ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.
Ova prethodna mjera smatra se provedenom danom dostave ovog rješenja nadležnoj podružnici Financijske Agencije d.d.
Ova prethodna mjera određuje se do proteka roka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
II/ Odbija se djelomično prijedlog tužitelja/predlagatelja osiguranja radi određivanja prethodne mjere od 03. listopada 2022. kao neosnovan, radi osiguranja zateznih zateznih kamatama na iznos
- 3.050,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 3.300,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 1.240,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 3.200,00 € od 25.12.2019. do 23. siječnja 2020.
- 3.150,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.350,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.350,00 € od 23.01.2020. do 21. veljače 2020.
- 3.450,00 € od 30.01.2020. do 28. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 30.01.2020. do 28. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 30.01.2020. do 28. veljače 2020.
- 3.150,00 € od 01.02.2020. do 01. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 07.02.2020. do 07. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 07.02.2020. do 07. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 29.02.2020. do 29. ožujka 2020.
- 3.150,00 € od 03.03.2020. do 01. travnja 2020.
po stopi zakonskih kamata koja je jednaka referentnoj stopi koju određuje Europska središnja banka, a objavljuje se u Službenom listu Europske unije, na način da referentna stopa za prvo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. siječnja te godine, a referentna stopa za drugo polugodište predmetne godine je stopa važeća na dan 1. srpnja te godine uz uvećanje za 8 postotnih poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovi kojeg je dana 11. veljače 2021. javni bilježnik Lada Drašković iz Zagreba donio rješenje o ovrsi br.: Ovrv-455/2021.
2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika), Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim i uputio predmet ovom sudu koji je rješenjem broj Povrv-620/2022 od 15. rujna 2022. godine na temelju odredbe čl. 58. i čl. 281. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u preostalom dijelu postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.
3. Tuženik je u prigovoru osporio osnov i visinu, istaknuo je prigovor apsolutne nenadležnosti jer je sjedište prijevoznika izvan RH, slijedom čega je tražio i osiguranje parničnih troškova od strane tužitelja u iznosu od 50.000,00 kn. Istaknuo je kako nije vidljivo za koje konkretno usluge su izdani računi i po kojim cijenama su se prijevozi obračunavali jer je tuženik platio tužitelju prijevoze po cijenama kako su bili dogovorili i izdavali fakture od po 1.775,00 € po jednom prijevozu. Tuženik je platio tužitelju sve račune koje je dobio od njega. Također se tužitelj nikada nije obratio tuženiku sa zahtjevom za plaćanje odnosno opomenom.
4. U odnosu na prigovor apsolutne nenadležnosti valja napomenuti kako se na navedeni prigovor očitovao Županijski sud u Varaždinu povodom žalbe tuženika na rješenje o stvarnoj nenadležnosti u kojoj je naveo kako se ovdje radi o isplati temeljem ugovora za međunarodni prijevoz robe cestom i to za robu isporučenu tuženiku kao primatelju Republici Hrvatskoj, a da tuženik ima u Republici Hrvatskoj prebivalište. Nadalje, da odredba čl. 31. st. 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (Službeni list FNRJ-Međunarodni ugovori broj 11/58, Narodne novine Međunarodni ugovori broj 1/92; dalje u tekstu: CMR) propisano da tužitelj može pokrenuti spor kod svakog suda države ugovornice označen sporazumom između stranaka, a ukoliko ne postoji sporazum ugovornih strana o sudskoj nadležnosti, moguće je tužiteljevo obraćenje sudu u državi u kojoj je sjedište tuženika, u državi u kojoj tuženik ima podružnicu ili poslovnu jedinicu čijim posredovanjem je sklopljen ugovor, u državi u kojoj je mjesto preuzimanja robe te u državi u kojoj je mjesto predviđeno za isporuku. Prema odredbi čl. 27. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP-a) sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kada je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako nema izričite odredbe, nadležan je i ako njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH. Prema čl. 4. Uredbe br. 1215/2012 Europskoj parlamenata i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje u tekstu: Uredba Brisel Ia), osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na državljanstvo tuže se pred sudovima te države članice. Navedeni sud je zaključio kako u ovom predmetu imajući na umu da se tuženikovo sjedište nalazi u Republici Hrvatskoj, da je roba tuženiku isporučena u Republici Hrvatskoj, da je stoga nadležan sud Republike Hrvatske sukladno čl. 31. CMR Konvencije i čl. 4. Uredbe Brisel Ia. S navedenim obrazloženjem se slaže i ovaj sud, stoga je prigovor tuženika o apsolutnoj nenadležnosti neosnovan.
5. U odnosu na zahtjev tuženika za osiguranje troškova postupka od strane tužitelja u iznosu od 50.000,00 kn, sud je isti zahtjev tuženika odbio pravomoćnim rješenjem od 08.05.2023.
6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio da je tuženik platio sve račune koje je dobio od tužitelja. Nadalje, naveo je kako je tuženik međunarodne tovarne listove, potpisao i primio navedenu robu, uslijed čega je nesporno da je tužitelj uredno izvršio naručene usluge prijevoza. Za navedene usluge tužitelj je tuženiku izdavao fakture, a tuženik tužitelju nije podmirio utuženi iznos potraživanja. Tuženik je tužitelju tijekom poslovnog odnosa vršio pojedine uplate u iznosima većim od 3.000,00 €. Napominje da niti jedna faktura nije glasila na iznos od 1.775,00 €, a te se stoga u cijelosti ukazuje neosnovanim navod tuženika da bi stranke dogovarale iznos od 1.775,00 €, a po jednom prijevozu.
7. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako tužitelj nije dokazao da su stranke dogovorile cijenu prijevoza u iznosu kako ju je tužitelj obračunao, kao i da je tuženik primio račune. Smatra da međunarodni listovi nisu dokaz pravne osnove niti su dokaz visine i iz njih nije vidljiva ugovorena cijena prijevoza. Pojasnio je da su stranke bile u poslovnom odnosu i da je tužitelj vršio uslugu prijevoza za tuženika. Tuženik je od svog dobavljača EGE SERAMIK iz Turske naručio robu te je od predstavnika dobavljača Alper Balkana dogovorio s tužiteljem prijevoz te robe prema tuženiku. Alper Balkan je dogovorio s tužiteljem da će uslugu prijevoza u 15% iznosa platiti sam dobavljač, a ostatak iznosa (iznos od 1.775,00 €) će platiti tuženik. Zbog navedenog dogovora tuženik je pristao da prijevoznik bude upravo tužitelj inače ne bi pristao jer bi tuženik angažirao druge prijevoznike koji su jeftiniji, tako primjerice u 2019. i 2020. je koristio usluge prijevoznika Trio Logistics d.o.o. iz Niša i DSV Hrvatska d.o.o. iz Zagreba koji su usluge prijevoza od Turske do Hrvatske naplatiti manje. Tuženik je istaknuo prigovor pasivne legitimacije jer da je RČ dogovorio s tužiteljem prijevoz po cijeni od 2.000,00 € za svaki odrađeni transport s time da se dobavljač EGE SERAMIK obvezao platiti 15% cijene prijevoza za prvih 11 kamiona, dok za preostalih 13 je tuženik preuzeo na sebe ukupni trošak prijevoza od 2.000,00 €. Napominje da je ugovaratelj prijevoza bio EGE SERAMIK, a da je tuženik bio treća osoba, stoga tuženik nije dužan platiti iznose koji prelaze preko 2.000,00 €. Nadalje, osporio je aktivnu legitimacije jer da u međunarodnim listovima kao prijevoznik nije naveden tužitelj. Također je tuženik istaknuo prigovor zastare.
8. Tužitelj je osporio da je došlo do zastare, navodeći da zastara počinje teći 3 mjeseca od zaključenja ugovora sukladno čl. 32. st. 1. točka c CMR Konvencije pa ista nije nastupila, a također je prekinuta uplata tuženika.
9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to izvadak iz otvorenih stavaka s prijevodom na hrvatski jezik (list 4-5, 8-12 spisa), izvadak iz trgovačkog registra s prijevodom na hrvatski jezik (list 14-16 spisa), ispis iz sudskog registra (list 17-18 spisa), CMR (list 32-54 spisa), račune uz CMR-ove uz prijevod na hrvatski jezik (list 76-262, 267-272 spisa), sudska praksa (list 263-266, 273-274, 356- 371 spisa), e mail korespondenciju (list 278, 292-297 spisa), potpisni karton s prijevodom na hrvatski jezik (list 301-305 spisa), korespondencija (list 386-417, 823- 824 spisa), saslušao je svjedoke ĆČ (list 461 spisa), NČ (list 826-827 spisa), kao i stranke i to zakonskog zastupnika tužitelja GČ (list 352- 354 spisa) i zakonski zastupnik tuženika ĐČ (list 354-355 spisa), proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 479-765 spisa) te je prometno vještačenje po vještaku Igoru Jakopliću (list 803-812, 836-838 spisa).
10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11 i 25/13 dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
11. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa od 55.590,00 € na ime duga po utuženim računima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji računi se odnose na uslugu međunarodnog prijevoza robe.
12. Između stranka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnov, visina kao i je li nastupila zastara. Tuženik ne spori da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, ali navodi da je prijevoz dogovaralo društvo EGE SEREMIK te da je dogovorena cijena prijevoza od 2.000,00 € i da je postojao dogovor između tuženika i EGE SEREMIKA da će EGE SEREMIK u prva 11 prijevoza platiti 15% prijevoza, a tuženik ostatak, dok će nakon toga tuženika plaćati prijevoz u cijelosti, slijedom čega tužitelj nije ovlašten naplatiti od tužitelja prijevoz preko iznosa od 2.000,00 €. Sporno je kolika je ugovorena cijena prijevoza među strankama.
13. Uvidom u račune razvidno je da se isti odnose na međunarodni prijevoz robe iz Turske do Zagreba. Isti su izdani na ime tuženika. Slijedom navedenog sud zaključuje da su stranke bile u pravnom odnosu međunarodnog prijevoza, a tuženik tijekom postupka je učinio nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu, no međutim naveo je kako je postojao dogovor da će se prijevoz obračunati po cijeni od 2.000,00 €, a ne po cijeni koja se navodi u računima.
14. Uvidom u račun br. 107575 od 24.12.2019 razvidno je da je obračunat tuženiku međunarodni prijevoz od Izmira, Turska do Zagreba po cijeni od 3.050,00 €. Na pratećem CMR-u postoji oznaka CFR u rubrici Upute za plaćanje prijevoza. Iz račun br. 107577 od 24.12.2019. razvidno je da je tuženiku obračunat prijevoza od Izmira, Turska do Đakova po cijeni od 3.300,00 €. Iz računa br. 107578 od 24.12.2019., br. 107583 od 24.12.2019. razvidno je da je tuženiku obračunat prijevoza od Izmira, Turska do Rijeke po cijeni od 3.200,00 €. Iz Računa br. TGA2020000000002 od 22.01.2020., TGA2020000000004 od 22.01.2020., TGA2020000000005 od
22.01.2020., TGA2020000000012 od 29.01.2020., TGA2020000000013 od
29.01.2020., TGA2020000000014 od 31.01.2020., TGA2020000000019 od
06.02.2020., TGA2020000000020 od 06.02.2020., TGA2020000000026 od
28.02.2020., TGA2020000000030 od 29.02.2020., TGA2020000000057 od 15.05.2020. razvidno je da je tuženiku obračunat prijevoza po cijeni od 3.150,00 €, dok iz pripadajućih CMR-ova proizlazi kako se radi o prijevozu do Zagreba te da je u rubrici metoda plaćanja troškova prijevoza navedeno franco, non franco te da je otisnut Fright payable at destina.
15. Iz Računa br. TGA2020000000006 od 22.01.2020., TGA2020000000007 od 22.01.2020. razvidno je da je tuženiku obračunat prijevoza po cijeni od 3.350,00 €, dok iz pripadajućeg CMR proizlazi kako se radi o prijevozu do Rijeke, a da je u rubrici metoda plaćanja troškova prijevoza navedeno franco, non franco te da je otisnut Fright payable at destina. Iz Računa br. TGA2020000000011 od 29.01.2020. razvidno je da je tuženiku obračunat prijevoza po cijeni od 3.450,00 €, dok iz pripadajućeg CMR proizlazi kako se radi o prijevozu do Pule, a da je u rubrici metoda plaćanja troškova prijevoza navedeno franco, non franco te da je otisnut Fright payable at destina.
16. Uvidom u CMR-ove razvidno je da je za sve te prijevoze kao primatelj robe naveden upravo ovdje tuženik te je isti potvrdio primitak robe svojim potpisom i pečatom, a koji primitak robe tuženik tijekom postupka nije osporio.
17. Uvidom u e mail korespondenciju (list 278 spisa) razvidno je da je DČ pisao ČČ dana 31.01.2020. u kojem se navodi kako su u 2019. poslali 11 kamiona, da je račun i prilogu i da su oni platiti 15%, da je 19.500,00 € za 11 kamiona što znači 1 kamion je 1.775,00 € kako su se dogovorili. Tuženik je uz navedeni mail dostavio račun tužitelja na iznos od 19.500,00 €.
18. Tužitelj je tijekom postupka osporio vjerodostojnost ranije navedenog računa navodeći kako je isti vjerojatno krivotvoren i da na njemu nedostaje potpis zakonskog zastupnika tužitelja, o čemu je u spis dostavio potpisni karton (list 301-305 spisa) iz kojeg su razvidno potpisi, a koji potpisi se ne nalaze na računu dostavljenom od strane tuženika. Tužitelj je predložio provođenje grafološkog vještačenja na okolnost utvrđenja da potpisi na računu nisu od zakonskog zastupnika tužitelja. Sud je odlučio ne provoditi isti dokazni prijedlog obzirom da bi se time nepotrebno povećali troškovi ovog postupka, a ujedno i neosnovano produžio tijek trajanja postupka, a tim više što je i sam zakonski zastupnik tužitelja potvrdio kako se ne radi o njegovom potpisu na predmetnom računu. Nadalje, valja napomenuti kako navedeni račun nije utuženi račun u ovom predmetu.
19. Iz mail korespondencije (list 292-297 spisa), razvidno je da je djelatnik tužitelja P dana 17.02.2020. kontaktirao HČ kako bi se platilo 11 prijevoza koji su izvršeni za tuženika počevši od siječnja 2020. godine u ukupnom iznosu od 35.350,00 € te da moli Balkana da im pomogne da tuženik izvrši plaćanje. U navedenom mail su točno navedeni prijevozi koji su obavljeni koje je mjesto iskrcaja te koji su iznosi prijevoza pa je tako za prijevoz do Zagreba naveden iznos prijevoza od 3.150,00 €, za Rijeku 3.350,00 € i za Pulu 3.450,00 €, a što je u skladu s izdanim računima. Na navedeni mail Alper Balkan je odgovorio da će navedeni računi biti plaćeni u roku od 15 dana.
20. Tuženik je dostavio u spis korespondenciju sa svjedokom LČ iz koje je razvidno da se radi o korespondenciji vezano za dolazak na ročište i svjedočenje, a u kojoj isti traži novac za dolazak na sud (list 386-417, 823-824 spisa). Tuženik je kasnije tijekom postupka na ročištu dana 28.04.2025. povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka HČ.
21. Nakon zaključenja prethodnog postupka tuženik je predložio da se sasluša svjedok NČ obzirom da svjedoka BČ nije dolazio na ročišta radi saslušanja i da je tražio novce pa je isti predložen na okolnost komunikacije s Alper Balkanom i narudžbe prijevoza. Također je i tužitelj predložio saslušanje svjedoka ĆČ kako bi razjasnio okolnost koje se navode u poruka koje je tuženik dostavio u spis vezano za komunikaciju s Alper Balkanom. Sud je uvažio ove dokazne prijedloge iako su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom da stranke iste dokazne prijedloge nisu mogli ranije predložiti obzirom da je svjedok BČ nakon zaključenja prethodnog postupka počeo komunicirati sa strankama vezano za njegovo svjedočenje na ovom sudu.
22. U svojem iskazu svjedok ĆČ je naveo kako nakon što su izvršeni prijevozi s Alper Balkanom nije imao nikakvu komunikaciju, da je HČ upoznao telefonskim putem kada je on bio glavni i generalni direktor društva EGE SERAMIK, no da danas više ne posluju s EGE SERAMIK te da s njima više nitko ne komunicira. Također je naveo kako mu nije poznat NČ.
23. U svojem iskazu NČ je naveo kako je HČ iz EGE SERAMIK upoznao na sajmu u Njemačkoj te je putem njega za tuženika dogovorio uvoz keramike iz Turske te je dogovoreno da Alper Balkan dogovori tamo prijevoz. Između njih je bio dogovor da za keramiku plaćaju 1.700,00 €, a na kraju su tuženiku došli računi nakon godinu i pol dana na iznos cca 2.500,00 €. Naveo je kako tuženik nije ovlastio HČ da on pregovara u ime tuženika s prijevoznicima već je to sve ugovarao u svoje ime. Dogovor je bio između tuženika i EGE SERAMIK da će EGE SERAMIK organizirati prijevoz, a da će tuženik za prijevoz platiti iznos od 1.770,00 € te je sve preko tog iznosa trebao snositi EGE SERAMIK. Tuženik uopće nije pregovarao s tužiteljem te ne zna tko su bili prijevoznici robe. Oni su plaćali po računima koje su dobili odjednom i po nalogu HČ. On je komunicirao s Alper Balkanom. Također je naveo kako zakonski zastupnik tuženika nije komunicirao s Alper Balkanom odnosno nije komunicirao previše. Ne zna koliko je prijevoza izvršeno i ne zna jesu li plaćani svi izvršeni prijevozi. Tuženik je plaćao nekakve iznose za prijevoze.
24. Tužitelj je prigovorio vjerodostojnosti iskaza predmetnog svjedoka obzirom da je isti cijelo vrijeme iskazivanja gledao prema punomoćniku tuženika i prije nego odgovori na pitanje traži odobrenje punomoćnika tuženika i po potrebi nadopunjuje iskaz.
25. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja GČ razvidno je kako je društvo EG SERAMIK kontaktiralo tužitelja i to gospodin BČ koji je zamolio da izvrše uslugu prijevoza za tuženika. Preliminarni dogovor obavili su gospodin BČ i on, a u kasnijim komunikacijama koje su se ticale konkretnih narudžba prijevoza sudjelovala je djelatnica tužitelja P, ali i KČ što se tiče tehničkih detalja. Prilikom prvog dogovora ponudili su mu cijenu za prijevoze i gospodin BČ je kontaktirao tuženika koji je na tu cijenu pristao. Prosjek njihovih cijena prijevoza je bilo u visini od cca 3.000,00 € i 3.150,00 €, no konkretno su dogovarali cijenu za svaki prijevoz jer se radilo o kraju godine kada ima jako puno prijevoza, a mali broj vozila pa inače u tom periodu cijene prijevoza rastu. Svaki prijevoz dogovarali su isključivo sa društvom EG SERAMIK i nikada prijevoze nisu dogovarali sa tuženikom. Sa EG SERAMIK-om su imali dogovor da sve troškove prijevoza snosi ovdje tuženik te su oni za svaki prijevoz izdali račune upravo na tuženika. Nikada u odnosu na prijevoze koji su vršeni tuženiku nisu izdali ikakav račun za društvo EG SERAMIK. Od tuženika su zaprimili negdje pet do šest uplata, a izdali su cca 25 ili 26 računa jer je toliko bilo i prijevoza. Za prijevoze koji su ovdje utuženi koristili su druge prijevoznike kao primjerice Kosaroglu, Key logisticss, Gibba te su sve svoje tzv. podizvođače uredno isplatili za izvršene usluge. Fakture tuženiku su slali na način da bi fakturu putem elektroničke pošte poslali gospodinu EČ, a on bi ih onda prosljeđivao tuženiku. Na te fakture nikada nisu primili ikakav prigovor od tuženika. U cijelom tom poslu nije bilo nikakvih pritužbi. Nakon što su dobili e-mail od g. HČ (list 293 do 296 spisa) u kojem g. BČ najavljuje isplatu za 15 dana, nakon što je prošlo 15 dana i nije iz vršena uplata tuženiku je nakon nekog vremena proslijeđen taj e-mail. Na CMR-ovim nisu upisivali cijenu prijevozu te kod njih u 99% slučajeva ne upisuju cijenu prijevoza na CMR-u. Tuženika im je u više navrata uplatio cca 24.000,00 €, no nijedanput nisu imali uplatu od 19.500,00 €. Napomenuo je da je na početku suradnje bilo vršenih uplata te da je g. HČ svaki puta opravdavao neplaćanja s koronom, s izolacijom osobe koja treba vršiti plaćanja i bolovanja, pa su oni te sve isprike uvažavali i dalje vršili prijevoze, no nakon nekog vremena su prekinuli suradnju. Prije same suradnje raspitivali su se vezano za poslovanje tuženika te su dobili informacije da se radi o jednom stabilnom poslovnom subjektu u Hrvatskoj. U onom inicijalnom razgovoru između njega i g. HČ bilo je dogovoreno da će biti više prijevoza prema tuženiku razgovaralo se cca 80 prijevoza. U svojem iskazu osporio je da bi račun na listu 279 spisa bio njihov račun jer u zaglavlju tog računa je njihova stara adresa dok je lupljen pečat sa njihovom novom adresom, a potpis na računi nije njegov. Pojasnio je da ukoliko se taj račun usporedi s računi na listu 79 i 115 spisa da je razlika od ovog računa na listu 279 upravo u tome što oni u zaglavlju imaju pečat Ministarstva financija i radi se o računima koji su elektronički i koji se moraju na taj način izdavati. Razlika u ova dva računa na listu 79 i 115 spisa je u tome što je pečat Ministarstva u međuvremenu promijenjen. Ti pečati ne postoje na ovom računu na listu 279 spisa i upravo iz tog razloga smatra kako je taj račun krivotvoren jer nema upravo tog pečata Ministarstva financija koji treba biti na svakom računu. Uobičajeno je da se na njihovom računu nalazi i njihov broj pod kojim se vodim u Ministarstvu financija.
26. U svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika ĐČ je naveo kako je tuženik imao dogovor s g. HČ vezano za prodaju njihove keramike da im on pronađe prijevoz iz Turske u Hrvatsku. Dogovor je bio da će prijevoz koštati cca 2.000,00 € te su sa g. HČ imali dogovor da će u prvih 11 prijevoza EG SERAMIK sudjelovati na način da će oni platiti 11% prijevoza odnosno cca 15%. Što se tiče same visine prijevoza njima je visina od cca 2.000,00 € bila prihvatljiva i da je cijena prijevoza bila viša od 2.000,00 € oni na to ne bi pristali jer su imali opcije koje bi bile jeftinije. Tuženik je pristao na takav dogovor da kod prvih 11 prijevoza EG SERAMIK sudjeluje sa cca 15% u troškovima prijevoza, a bio je daljnjih dogovor da će tuženik ostalih 14 ili 15 prijevoza i platiti u punoj cijeni pri čemu misli na prijevoz od cca 2.000,00 €. Tuženik je ovih prvih 11 prijevoza platio, a za ostale prijevoze nisu dobili račune već su račune dobili uz prijedlog za ovrhu. Ovdje utuženi računi odnose se na ove daljnje prijevoze koje je tuženik trebao platiti u punoj cijeni. Da je tuženik dobio ranije barem jedan račun sa cijenom kako je navedena tuženik bi takve prijevoze obustavili te bi tražili drugu opciju. Tuženiku je, nakon što je dobio sve te račune, bilo sporno to što je na njima bila veća cijena od 2.000,00 €. Inače uobičajeno je da oni račune dobivaju uz CMR-ove, a ne da ih dobiju nakon nekoliko godina. Naveo je da je za te prijevoze u komunikaciji bio on i g. HČ te g. NČ koji je zapravo komunicirao u skoro svim slučajevima vezano za prijevoz. Vezano za izvršene uplate prijevoza naveo kako su izvršeni tužitelju, ali mora provjeriti.
27. Uvidom u izvadak iz otvorenih stavaka s prijevodom na hrvatski jezik razvidno je da je tužitelj izdao tuženiku račune u ukupnom iznosu od 79.800,00 € te da je tuženik tužitelju izvršio uplate i to 04.02.2020. iznos od 3.385,00 €, 07.02.2020. iznos od 5.385,00 €, 12.02.2020. iznos od 3.485,00 €, 17.02.2020. iznos od 3.485,00 €, 26.02.2020. iznos od 4.985,00 € i 04.03.2020. iznos od 3.485,00 € odnosno ukupno iznos od 24.210,00 €.
28. Na prijedlog tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću (list 479-765 spisa) koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako Iz međunarodnih tovarnih listova (CMR-ova) je razvidan isporučitelj robe EGE SERAMIK, a primatelj tuženik PROFI BAUCENTAR d.o.o., da je roba utovarena u Turskoj (Istanbul, Izmir), a odredište u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Pula, Đakovo). Na većini međunarodnih tovarnih listova, na izvornicima, je navedeno da je vozarina plativa na odredištu, ali priliježu i CMR-ovi bez naznake načina plaćanja troškova prijevoza te jedan CMR s naznakom „CFR“ što bi prema Incoterms uzancama podrazumijevalo cijenu s vozarinom. Naveo je kako u spisu ne priliježi dokumentacija o ugovaranju prijevoza niti o ugovorenim ili primjenjivim cijenama prijevoza za poslovni odnos tužitelja i tuženika. Napomenuo je kako je od stranaka zatražio knjigovodstvenu evidenciju potraživanja te mu je tužitelj dostavio utužene račune, dok je tuženik dostavio knjigovodstvenu karticu Podanalitička kartica (konto 2210) za 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024., dok nije dostavio za 2019. Nadalje, navodi kako tužitelj ima evidentirano 25 računa od koji je 18 utuženo, a 7 računa iz 2019. nije, čije cijene cijene prijevoza tužitelja su se kretale u rasponu od 3.050,00 € do 3.300,00 €. Nadalje, navodi da iz elektronička poruka od 31.1.2020. pošiljatelj Alper Balkan (za isporučitelja robe EGE SERAMIK)je navedeno kako je u 2019. poslan 11 kamion, da je račun u prilogu, 19.500 EUR za 11 kamion znači 1 kamion je 1.775 eura, da je na listu 279 dokument bez naziva na kojem je naveden broj 8180233265 i u kojem je zaračunata vozarina za 2019. u ukupnom iznosu od 19.500,00 €. Tuženik je vještaku dostavio dokumentaciju vezano za izvršena plaćanja iz koje je razvidno da je izvršio plaćanje u sveukupnom iznosu od 24.300,00 € i da se prilikom plaćanja pozvao na plaćanje računa 8180233265 ukupno u iznosu od 19.500,00 €, a da za ostatak plaćanja u iznosu od 4.800,00 EUR nije točno naveo broj računa ili dao drugu uputu. Uparivanjem Izvatka otvorenih stavaka tužitelja i plaćanja tuženika može se zaključiti da je tužitelj plaćanjima zatvorio 7 računa neutuženih u ovoj parnici te djelomično utuženi račun 107578 i to u iznosu od 1.960,00 €, po kojem preostaje dugovanje u iznosu od 1.240,00 €. Vještak je napomenuo kako tužitelj nije evidentirao ukupno plaćanje tuženika 24.300,00 € već 24.210,00 €, no da se vjerojatno razlika od 90,00 EUR odnosi na bankovne naknade. Također je napomenuo kako u spisu ne prileže 7 neutuženih računa, a na utuženim računima nije naveden datum dospijeća tražbine, izuzev računa broj TGA20200000000057, dok je navedeno u Izvodu otvorenih stavaka tužitelja. Vještak je zaključio kako se ne može očitovati o visini utužene tražbine uzevši u obzir i prethodno ispostavljanje računa kao i izvršena plaćanja tuženika jer ne raspolaže dokumentacijom za utvrđenje cijene zaračunate prethodno ispostavljenim računima tužitelja, ako ih je bilo u poslovnom odnosu tužitelja i tuženika prije 24.12.2019., a za 7 računa koji nisu utuženi u ovoj parnici, ispostavljenih u razdoblju od 24.12.2019. do 31.12.2019., iz Izvatka otvorenih stavaka tužitelja su razvidne zaračunate cijene prijevoza u rasponu od 3.050,00 € do 3.300,00 € što odgovara cijeni prijevoza iz utuženih računa, a također nisu dostavljeni 7 neutuženih računa ispostavljenih 2019., te da na utuženim računima nije naveden datum dospijeća tražbine (izuzev računa broj TGA20200000000057), stoga vještak, izuzev po izvodu otvorenih stavaka tužitelja, ne može utvrditi dospijeće tražbina vezano na primjenu reda uračunavanja (čl. 171. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05), na način da se obveze namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. U odnosu na cijene drugih prijevoznika prema prethodnom ispostavljanju računa tuženiku (račun DSV Hrvatska d.o.o. od 11.11.2019.) i u usporednom razdoblju računi Trio logistics d.o.o. iz Niša, Srbija ispostavljeni od 8.6.2020. do 13.10.2020.), vještak se ne može očitovati o primjenjivosti tih cijena jer nema stručna znanja izvršiti usporedbu cijena prijevoza drugih prijevoznika DSV Hrvatska d.o.o. i Trio logistics d.o.o. s cijenama tužitelja, s obzirom na relaciju, količinu robe, vrstu i nosivost prijevoznog sredstva (kamiona), itd.
29. Tužitelj i tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. S obzirom na to da je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, dok istovremeno stranke na predmetni nalaz i mišljenje nisu imali prigovora, to sud nije pozivao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, već je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje.
30. Tužitelj je s obzirom na očitovanje vještaka Prpića da se ne može očitovati o visini utužene tražbine jer da nema stručnih znanja u odnosu na vrijednost izvršenog prijevoza , predložio da se provede novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke iz područja transporta i carinskog posredovanja. Tužitelj je predložio da se vještačenje provede po vještaku Zoranu Zrniću. Tuženik se istom protivio jer da je tužitelj trebao tijekom prethodnog postupka predvidjeti ovakvo vještačenje i predložiti ga.
31. Sud je unatoč protivljenju tuženika odlučio provesti novo vještačenje obzirom da je tužitelj valjano predložio da se provede vještačenje na visinu utužene tražbine i to po vještaku financijsko knjigovodstvene struke te je za pretpostaviti da vještak te struke je u mogućnosti odrediti cijene na tržištu, no vještak koji je provodio vještačenje je to otklonio, stoga je sud odredio provesti vještačenje po vještaku prometne struke.
32. Sud je na prijedlog tužitelja kontaktira vještaka Zoran Zrnića, no isti je naveo kako nije u mogućnosti preuzeti predmet (list 788), slijedom čega je sud odredio sudskog vještaka Igora Jakoplića koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako je svih spornih 18 prijevoza obavljeno za količinu tereta mase od oko 23.000 kg, kolika je najveća dopuštena redovna nosivost teretnih skupova vozila koji se sastoje od tegljača s poluprikolicom ili kamiona s prikolicom, s ukupno 5 osovina. Isti je napomenuo kako je Gospodarsko interesno udruženje hrvatskih cestovnih prijevoznika „Transportkomerc“ iz Zagreba je posljednji put 2008. godine izdalo tarifne tablice cjenika prijevoza tereta, cjenika autodana i cijene vožnje praznog vozila. Tablice za međunarodni prijevoz robe su izrađene do najveće prijeđene duljine puta od 1600 km, za terete do najveće mase 25.000 kg, a u tablici je osim prosječne cijene prijevoza navedena i najniža moguća cijena ispod koje će doći do stvaranja gubitka prijevozničkog trgovačkog društva i stečaja. Obzirom da se radilo o tablicama iz 2008. godine iste treba uvećati za oko 16,2 % na ime inflacije do 2020. godine i za oko 5 do 6 % na ime svakih 100 km duljeg puta prijevoza. Cijena prijevoza za teretni skup klasičnih vozila (cerada ili kontejner) nosivosti do 25.000 kg za prijevoz na duljini puta od 1600 km iznosila bez PDV-a 2.084,00 EUR-a. Kada navedeni iznos uvećamo za očekivani porast cijena na ime inflacije, dobivamo iznos od oko uk.troš.prijevoz- 1600km = 2084 x 1,162 = 2.421,61 EUR-a. Utroš.prij./po km = 2.421,61 / 1600 = 1,513505 EUR/km. Za prijevoz do Đakova je mjerodavan prethodno izračunat trošak prijevoza po kilometru, dok bi za prijevoz do Zagreba trošak prijevoza iznosio oko Uk.troš.prijevoz-1800km = 2.421,61 x 1,062 = 2.720,92 EUR-a. Utroš.prij./po km = 2720,92 / 1800 = 1,511622 EUR/km. Za prijevoz do Rijeke i Pule bi bila mjerodavna cijena po kilometru kako slijedi Uk.troš.prijevoz-2000km = 2.421,61 x 1,0554 = 3.115,32 EUR-a. Utroš.prij./po km = 3115,32 / 2000 = 1,4999 EUR/km. Stoga bi prijevoz na relacija Izmir-Zagreb od 1.786 km po cijeni po km 1,511622 € iznosio 2699.76 €, za relaciju Izmir-Đakovo od 1.589 km po cijeni po km 1,513305 € iznosio 2404,71 €, za relaciju Izmir-Rijeka od 1.958 km po cijeni po km 1,499999 € iznosio 2937,00 €, za relaciju Izmir-Pula od 2.054 km po cijeni po km 1,499999 € iznosio 3081,00 €, odnosno da bi za svih 18 prijevoza prijevoz iznosio neto 49.701,12 €. Provjerom tržišnih cijena i kretanja na realnom tržištu međunarodnog prijevoza tereta, vještak je naveo da je utvrdio da je izračunata vrijednost okvirno odgovarala stvarno tržišno ostvarivim vrijednostima. Cijena prijevoza može varirati ovisno o trenutnim okolnostima i zahtjevu žurnosti obavljanja prijevoza. U pravilu prijevoznici cijenu prijevoza nešto smanjuju ako imaju dobre izglede za ukrcaj robe za povratni prijevoz u primjerenom vremenskom odmaku, jer si ne smiju dozvoliti tzv. praznu vožnju ili dulje čekanje na prihvatljivi daljnji angažman (ukrcaj) u blizini mjesta prethodnog iskrcaja. Prema tarifnim tablicama, najniža prihvatljiva cijena prijevoza ispod koje se ne može rentabilno poslovati je za oko 20% manja od naprijed obračunate cijene, pa slijedi da najdonja granica ukupne cijene prijevoza izračunate u prethodnoj tablici ispod koje nema održivog poslovanja iznosi oko min.ukupni trošak prijevoza = 49.701.12 x 0,80 = 39.760,90 €. Dakle, vještak je mišljenja kako ukupni trošak prijevoza za 18 spornih ovo predmetnih prijevoznih usluga za prijevoz keramičkih pločica na relaciji od Izmira u Turskoj do Đakova, Zagreba, Rijeke i Pule, vezano na prosječne tržišne vrijednosti ostvarive u vrijeme kad je prijevoz i obavljen, iznosi ukupno bez uključenog PDV-a 49.701,12 €, a najniža ukupna tržišno prihvatljiva cijena prijevoza, ispod koje nema održivog poslovanja, iznosi za ovopredmetnih 18 prijevoznih usluga bez uključenog PDV-a oko 39.760,90 €.
33. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik imao, a na koje se vještak očitovao na ročištu dana 28. travnja 2025. navodeći da koliko mu je poznato račun za robu ili uslugu se ne izdaje prije isporuke robe ili usluge međutim radi se o prije svega o pravnom pitanju. Koliko mu je poznato izdaje se predračun ili ponuda kada je neki posao u fazi dogovaranja i očekuje se avans za određenu robu ili uslugu. Vezano za tvrdnju tuženika da se cijena prijevozne usluge prije svega trebala utvrditi na temelju realiziranih cijena ostvarenih kod takvih ili sličnih pružatelja usluga, vještak je naveo da su upravo na taj način tarifne tablice i utvrđene tako da su se uzimali stvarni podaci o stvarno obavljenim prijevozima kroz anketiranje tržišta. Dalje se mora uvažiti stopa inflacije iz razloga jer tarifne tablice nisu izdavane svake godine i bilo je nužno poslužiti se s najsvježijim tablicama. Izdavatelj tablica je posebno obradio troškove prijevoza u tuzemstvu, a posebno je odvojeno trošak prijevoza u međunarodnom transportu. Za potrebe ovog predmeta je uvažio cijene iz međunarodnog prijevoza. Vezano na pitanje na koji se način formira cijena prijevozne usluge u međunarodnom prijevozu i što na nju utječe odgovaram da na istu utječe cijena goriva, trošak amortizacije prijevoznih sredstava, trošak auto guma, trošak održavanja vozila, trošak ulja i potrošnog materijala, trošak registracije i tehničkog pregleda, trošak svih vrsta osiguranja, trošak na plaće u brutto iznosu, trošak na dnevnice, trošak knjigovodstvenih usluga, poštanski troškovi, trošak cestarina, mostarina, tunela i slično, posredničke provizije, režijski troškovi, ostali troškovi, kao i dobit i porez na dobit. Vezano za razliku u cijeni prijevoza koja je ostvarena od strane srpskog prijevoznika vještak je naveo da je u formiranju cijene prijevoza najvažnije analizirati mogućnost izbjegavanja "praznih kilometara", dakle povrata prijevoznog sredstva bez tereta, pa ako prijevoznik uspije osigurati povratnu turu cijenu prijevoza može ponuditi u bitno manjem iznosu. Vjeruje da se upravo radilo o takvoj situaciji kad je u pojedinom slučaju prijevoznik "Trio logistics" iz Niša i ostali prijevoznici iz Niša imali unaprijed dogovorene povratne prijevoze i imali su mogućnost vremenskog usklađivanja. Nadalje, naveo je da koliko mu je poznato najčešće se ne unosi cijena prijevozničke usluge na tovarnom listu jer vrlo često robu prevozi podizvođač prijevozne usluge pa da se jednostavno uskrati mogućnost otkrivanja poslovne tajne isti iznos se izbjegava upisati na tovarnom listu. Također je naveo kako tužitelj nije izdavao CMR tovarne listove i na istima su kao prijevoznici naznačeni podizvođači davanje usluge prijevoza odnosno neka treća prijevoznička društva. U nekim tovarnim listovima vidio je oznaku CFR koja označava međunarodni Incoterms paritet za isporuku robe, a CFR paritet znači da trošak vozarine snosi prodavatelj do mjesta iskrcaja, a odgovornost za robu preuzima kupac na mjestu ukrcaja. Mišljenja sam da je ovo posljednje prije svega pravno pitanje.
34. Nakon očitovanje vještaka stranke nisu imale daljnja pitanja za istog. Sud je ocijenio kako je nalaz i mišljenje izrađeno u skladu s pravilima znanosti i struke, da je vještak svoje mišljenje kao i očitovanje na prigovore i pitanja tuženika iznio savjesno i argumentirano i to temeljem dostupne dokumentacije, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje.
35. U ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu po računima za naknadu usluge međunarodnog prijevoza robe jer se usluga prijevoza robe iz tih računa izvršila na relaciji Turska - Hrvatska, pa je, dakle riječ o međunarodnom cestovnom prijevozu. Budući da se radi o međunarodnom cestovnom prijevozu na odnose među strankama primjenjuju se odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR, koji se uvijek primjenjuje kad je u ugovoru navedeno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvije različite zemlje, od kojih je bar jedna zemlja ugovornica, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka (čl. 1. st. 1. CMR-a). Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom primjenjuje se u Republici Hrvatskoj na temelju t. 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/91), odnosno čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 59/91). Valja napomenuti da za sve što nije propisano CMR Konvencijom mjerodavno je pravo Republike Hrvatske sukladno odredbama čl. 25. Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine Narodne novine br. 101/2017, 67/2023; dalje u tekstu: ZMPP) i čl. 5. Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), Službeni list L 177 od 4.7.2008.
36. Iz dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj izvršio prijevoza robe po podizvođačima te je roba dostavljena tuženiku, što tuženik ni ne spori u postupku. Također je razvidno da se radi o robi koju je tuženik kupio od društva EGE SERMANIK, čiji djelatnik Alper Balkan je dogovorio sa tužiteljem da se izvrši prijevoz robe tuženiku. Tuženik je dogovor oko prijevoza prepustio Alper Balkanu.
37. Činjenica što na CMR tovarnim listovima nije upisan tužitelj kao prijevoznik već njegovi podizvođači ne znači da on nije aktivno legitimiran u ovoj parnici obzirom da je iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno kako su oni prijevoze izvršili putem svojim podizvođača. Također valja napomenuti kako je i tuženik platio upravo tužitelju dio iznosa za izvršene prijevoze. Tuženik je u CMR tovarnim listovima naveden kao primatelj robe te je isti i primio robu po izvršenim i utuženim prijevozima.
38. U ovom predmetu sporno je li dogovoreno da će prijevoz iz Turske do Hrvatske naplatiti po cijeni od 2.000,00 € ili po cijeni za koju su izdani utuženi računi.
39. Zakonski zastupnik tužitelja je naveo da je sve vezano za prijevoz dogovorio s Alper Balkanom kojem je prezentirao njihove cijene, a isti je na njih pristao i da se upravo radi o cijenama koje su navedene u utuženim računima.
40. Zakonski zastupnik tuženik je također potvrdio da je prijevoz organizirao Alper Balkan, no naveo je da je između tuženika i Alper Balkana postignut dogovor da prijevoz ne prelazi cijenu od 2.000,00 € te da će u odnosu na prvih 11 prijevoza EGE SERAMIK platiti 15% prijevoza, što je potvrdio i svjedok NČ. Također iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika razvidno je da je nakon prvotnih 11 prijevoza tuženik trebao podmiriti u cijelosti prijevoz robe te je također naveo da se upravo ovi utuženi prijevozi odnose na te prijevoze preko 11 prvotnih prijevoza te da ih je tuženik trebao platiti u cijelosti, ali ne preko iznosa od 2.000,00 €, a kako je bilo dogovoreno između Alper Balkana i tuženika.
41. Nadalje, valja napomenuti kako iz većine CMR međunarodnih tovarnih listova, je navedeno da je vozarina plativa na odredištu, no postoje i CMR-ovi bez naznake načina plaćanja troškova prijevoza dok je na CMR-u uz račun broj 107575 navedena naznaka „CFR“ što bi prema Incoterms uzancama podrazumijevalo cijenu s vozarinom. Naime, ovdje prodavatelj robe (u konkreetnom slučaju EGE SERMAIK) ugovara prijevoz robe, ali ne preuzima rizik od njenog slučajnog oštećenja ili propasti nakon što je ona isporučena i poslana, međutim prodavatelj je dužan ugovoriti i platiti sve troškove, vozarinu i osiguranje te pristojbe za istovara u mjesto odredišta. Vezano za navedeno valja napomenuti kako unatoč toj oznaci iz iskaza zakonskog zastupnika tuženik proizlazi kako je dogovor bio između njega i prodavatelja robe da tuženik plaća prijevoz robe s time da će prodavatelj za prvih 11 prijevoza snositi 15% prijevoza, što znači da između EGE SERAMIK kao prodavatelja robe i tuženika kao kupca robe nije bila dogovorena isporuka robe sukladno Incoterms uzancama i to CFR oznaci.
42. Nadalje, iz dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tužitelj bio upoznat s dogovorom između tuženika i Alpera Balkan da prijevoz ne prelazi 2.000,00 €. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je upravo sa tužiteljem dogovoreno da će prijevoz između Turske i Hrvatske doći 2.000,00 €. Sama činjenica što je između tuženika i Alpera Balkana odnosno EGE SERMANIK dogovoreno da prijevoz neće prelaziti 2.000,00 € ne znači da je po to cijeni dogovoren prijevoz s tužiteljem koji je prijevoz obavio.
43. Tuženik je tijekom postupka naveo kako u CMR tovarnim listovima nije naveden trošak prijevoza. Sukladno čl. 6. CMR Konvencije u CMR tovarnom listu trebaju biti navedeni troškove u vezi s prijevozom (troškovi prijevoza, dodatne troškove, carinu i druge izdatke učinjene od zaključenja ugovora do vremena isporuke). Uvidom u tovarne listove CMR razvidno je kako nigdje nije naveden iznos troškova prijevoza, no međutim valja napomenuti kako isto nije od presudnog značaja, obzirom da ne postoji odgovornost prijevoznika ukoliko te podatke ne navedene u tovarnom listu (čl. 7. CMR Konvencije).
44. Slijedom navedenog prema ocjeni ovog suda tuženik je dužan snositi trošak izvršenog prijevoza, a koje je tužitelj izveo po svojim podizvođačima i to po cijenama koje su iskazane u utuženim računima. Naime, valja navesti kako je iz e-mail korespondencije između HČ i djelatnice tužitelja je razvidno da je EČ skrenuta pozornost na neplaćene račune, da su pobrojani prijevozi s relacijama i cijenama prijevoza (u rasponu od 3.150,00 € do 3.450,00 € ovisno o relaciji), a na koji mail je Alper Balkan odgovorio da će isti računi biti plaćani. Naime, da je doista postojao dogovor s tužiteljem da se prijevoz obavlja za iznos od 2.000,00 € tada zasigurno ne bi Alper Balkan potvrdio da će se računi platiti za prijevoz po cijenama od 3.150,00 € do 3.450,00 €.
45. Vezano uz sam prigovor zastare ukazuje se na to da valja primijenio odredbu čl. 32. st. 1. CMR Konvencije kojim je propisano da je zastarni rok prava na pokretanje postupka u vezi s prijevozom po toj Konvenciji jedna godina koja, za konkretni slučaj, u skladu s odredbom čl. 32. st. 1. t. c. CMR-a počinje teći po isteku roka od tri mjeseca od datuma zaključenja ugovora o isporuci jer se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknade za inozemni prijevoz po ugovorima o međunarodnom prijevozu.
46. U ovom predmetu nije jasno utvrđeno kada su sklopljeni pojedini ugovori o međunarodnom prijevozu. Međutim iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno je da je od narudžbe do utovara robe prošlo cca dva dana, a sam put robe do konačnog odredišta bi trajao određeno vrijeme ovisno o uvjetima na cesti, granici, carinama pa u jednom periodu i o epidemiji Covid.
47. U ovom predmetu nije bilo moguće utvrditi kada su dane narudžbe, no međutim uvidom u CMR tovarne listove moguće je utvrditi kada je bio utovar robe odnosno kada su CMR-ovi izdani pa je to dan kada je najkasnije zaključen ugovor ugovor o isporuci.
48. Uvidom u CMR za račun br. 107575 od 24.12.2019. razvidno je da je roba za isporuku preuzeta 06.12.2019. Iz CMR-a za račune br. 107577 od 24.12.2019., 107578 od 24.12.2019., 107583 od 24.12.2019. razvidno je da je roba za isporuku preuzeta 13.12.2019., odnosno da je tada sastavljen CMR. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000002 od 22.01.2020., TGA2020000000004 od 22.01.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 15.01.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-ova za račune br. TGA2020000000005 od 22.01.2020., TGA2020000000012 od 29.01.2020. razvidno je da su isti CMR-ovi sastavljeni 31.01.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račune br. TGA2020000000006 od 22.01.2020., TGA2020000000007 od 22.01.2020. razvidno je da su isti CMR-ovi sastavljeni 24.01.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000011 od 29.01.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 28.01.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000013 od 29.01.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 16.01.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000014 od 31.01.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 06.02.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000019 od 06.02.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 11.02.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba.Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000020 od 06.02.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 13.02.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000026 od 28.02.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 28.02.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000030 od 29.02.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 21.02.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba. Iz CMR-a za račun br. TGA2020000000057 od 15.05.2020. razvidno je da je isti CMR sastavljen 06.03.2020., kada je najkasnije i preuzeta roba.
49. Dakle, u ovom predmetu zaključeni su najkasnije ugovori o isporuci u vremenskim periodima od 06.12.2019. do 06.03.2020. pa sukladno odredbi čl. 32. st. 1. t. c. CMR Konvencije zastara počinje teći po isteku roka od tri mjeseca od datuma zaključenja ugovora o isporuci, dakle, zastara počinje teći za predmetne ugovore u periodu od 06.03.2020. do 06.06.2020. te je nastupila nakon proteka roka od 1 godine, odnosno zastara je nastupila u periodu od 06.03.2021. do 06.06.2021. Kako je tužitelj u ovom predmetu podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave (koja se ima smatrati tužbom) dana 11.02.2021., tako je ista podnesena prije nego što je istakao rok zastare, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
50. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti obavio prijevoz prema čl. 13. st. 2., a u vezi s čl. 6. st. 1. točka i. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (dalje u tekstu CMR Konvencija) te da je prijevoz izvršen pravovremeno, a da tuženik za taj prijevoz nije podmirio naknadu.
51. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u utužene račune koji se u skladu sa čl. 31. OZ-a smatraju vjerodostojnim ispravama. Navedeni računi sastavljeni su sukladno cijenama tužitelja, a koje je on dogovorio s Alper Balkanom, dok tuženik u postupku nije dokazao da je s tužiteljem dogovoreno da će prijevoz iznositi 2.000,00 €. Kako tuženik nije dokazao da je platio utuženu tražbinu to je sud prema čl. 13. st. 2. u vezi s čl. 6. st. 1. točka i. CMR kao i na temelju odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) i čl. 451. st. 3. ZPP-a našao tužbeni zahtjev osnovanim te odlučio kao pod točkom I/ izreke presude.
52. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Uvidom u utužene račune razvidno je da samo račun TGA20200000000057 ima naveden datum dospijeća računa i to 15.05.2020., slijedom čega je u odnosu na isti dosuđena zatezna kamata od dana nakon dospijeća istog. U odnosu na ostale utužene račune ni u jednom nije naveden rok dospijeća odnosno rok u kojem račun mora biti plaćen.
53. Sukladno čl. 11. st. 3. i 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15, 71/15, 114/22; dalje u tekstu: ZFPPN) propisano je da ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana. Rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od: 1. dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili 2. dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili, ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu.
54. Iz dokaznog postupka nije bilo moguće utvrditi kada su utuženi računi dostavljeni tuženiku, no jasno je da je tužitelj izvršio svoju uslugu prijevoza te je ista izvršena upravo tuženiku stoga je tuženik u roku od 30 dana po izvršenoj usluzi prijevoza treba platit isti prijevoz. Iz CMR-a vezano za izvršenje dostave nije jasno naveden datum preuzimanja robe od strane tuženika, no tijekom postupka nije utvrđeno da su utuženi računi izdavani prije vršenja prijevoza, slijedom čega datumi računa su najkasnije dan kada je roba dostavljena tuženiku. Slijedom navedenog sud je za preostale račune dosudio zateznu kamatu tužitelju po proteku roka od 30 dana nakon izdavanja računa, a ne od dana nakon izdavanja računa kako je to tužitelj zatražio. Slijedom čega je o zateznim kamatama odlučeno kao pod točkom I/ i II/ izreke ove presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 12.a st. 2. ZFPPN-a.
55. U odnosu na prethodnu mjeru sukladno čl. 501.a ZPP-a valja navesti kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka stajališta kako ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu u odnosu na utuženu tražbinu pri čemu se posebice poziva na navode koje je ovaj sud iznio u ovoj presudi i to pod točkama od 11. do 51. obrazloženja. Naime, kako što je već ranije u presudu navedeno sud je utvrdio da je tužitelj obavio prijevoze robe i to upravo tuženiku, da je tužitelj s LČ dogovorio prijevoz koji uobičajeno naplaćuje u rasponu od 3.150,00 € do 3.450,00 €. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi za prijevoz s tužiteljem bila dogovorena cijena od 2.000,00 € po prijevozu, a također je utvrđeno da nije nastupila zastara vezano za naplatu utuženih računa. Kako su prijevozi obavljeni tako su ispunjeni svi zakonski uvjeti za određivanje prethodne mjere u ovome postupku u odnosu na utuženu tražbinu u odnosu na glavnicu i zateznu kamatu, ali od kasnijeg datuma nego što to tužitelj potražuje (osim za račun TGA20200000000057) pa se u tom pogledu sud poziva na navode iznesene pod točkama 52., 53. i 54. obrazloženja ove presude. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti prijedlog tužitelja za donošenjem prethodne mjere temeljem odredbe članka 501.a. ZPP-a, a u svezi sa odredbom članka 335. stavak 1. i 3. OZ-a i članka 337. stavak 1. i stavak 2. OZ-a te odlučiti kao pod izrekom ovog rješenja.
56. Kako tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, tako mu sukladno čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka, čija visina je za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).
57. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu zajedno s PDV-om u iznosu od 829,51 € (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife) te javnobilježničku nagradu s PDV-om u iznosu od 642,71 € (članak 5. i 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik), odnosno ukupno iznos od 1.472,22 €.
58. Tužitelj, međutim, nema pravo na trošak ovršnog postupka na ime troškova dostave u iznosu od 5,18 € budući da tužitelj nije dokazao nastanak tih troškova niti po osnovi, niti po visini.
59. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podnesaka od 03.10.2022., 16.01.2025. za svaki po iznos od 1.000,00 € (Tbr. 8.1. i Tbr. 54. Tarife), za sastav podnesaka od 22.02.2023., 16.07.2024., 22.08.2024. za svaki po iznos od 50,00 € (Tbr. 8.4. i Tbr. 54. Tarife), za zastupanje na ročištima 10.01.2023., 12.09.2023., 06.12.2023., 28.03.2024. 15.10.2024., 23.01.2025. i 28.04.2025. svaki u iznosu od 1.000,00 € (Tbr. 9.1. i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 9.150,00 €, a što uvećano za PDV temeljem Tbr. 46. Tarife iznosi 11.437,50 €. Tužitelju su nadalje priznati troškovi prijevoda s turskog na hrvatski jezik u iznosu od 1.862,10 €, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 603,75 € te trošak sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 603,75 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Stoga, su tužitelju priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 17.979,32 € (ovršni troškovi u iznosu od 1.472,22 € i parnični troškovi u iznosu od 16.507,10 €).
60. Tužitelju je odbijen za previsoko zatraženi trošak podnesaka od 22.02.2023. kojim se u spis dostavlja dokumentacija, podneska od 16.07.2024. kojim predlaže provođenje novog vještačenja, podneska od 22.08.2024. kojim se predlaže osoba vještaka, obzirom da isti podnesci nisu obrazloženi podnesci već ostali pa sukladno Tbr. 8/4 Tarife odvjetniku pripada najviše 50,00 €,a ne kako je to tužitelj zatražio 200,00 €. Nadalje, sud je odbio tužitelja za trošak podneska od 16.09.2024. obzirom da je uvidom u isti podnesak utvrđeno kako se radi o podnesku u kojem se ponavljaju raniji navodi tijekom postupka. Nadalje, tužitelj je odbijen za trošak podneska od 06.12.2023. u kojem tužitelj predlaže saslušanje svjedoka, iako je još istog dana bilo održano ročište, a za koje ročište je tužitelju dodijeljen trošak nagrade zastupanja po punomoćniku koji je bio prisutan na tom ročištu pa je navedeni dokazni prijedlog mogao predložiti i na ročištu. Također je tužitelj odbijen za trošak podneska od 13.02.2024. obzirom da je sud uvidom u isti smatra kako isti nije bio potreban za vođenje ovog posutpka sukladno čl. 155. ZPP-a.
61. Tužitelj je u postupku tražio zakonske zatezne kamate na ovršni i parnični trošak od dana presuđenja. Stoga, ovaj sud je, sukladno traženju tužitelja, dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno članak 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III/ i IV/ izreke presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2025. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu, prijedlog i rješenje za osiguranje
2. Tuženiku po pun.
