REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kžzd-18/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Mladenke Paro-Rudić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. FŠ zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku posl. br. 28. Kzd-96/2020 od 26. siječnja 2023., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. 28. Kzd-96/2020 od 26. siječnja 2023. na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku posl. br. Kzd-96/20 od 2. listopada 2020. kojom je izdan kazneni nalog na način da je istom na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu mlt. ošt. ZŠ utvrđena kazna zatvora od 4 mjeseca, na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 za kazneno djelo na štetu ošt. ĆŠ utvrđena kazna zatvora od 4 mjeseca, pa je okrivljeni na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora od 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Okrivljenik FŠ je temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen optužbe da je počinio dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11 slijedom čega je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je izjavilo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Spis je temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
6. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odlučujući o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika za inkriminirano postupanje u cijelosti „eliminirao“ dokaze koji idu u prilog zaključku da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, a to su iskazi svjedoka i dokumentacija koja se odnosi na inkriminirano razdoblje, a presudu pogrešno temeljio isključivo na onim dokazima odnosno iskazima svjedoka koji su iskazivali o postupanju okrivljenika, no nakon inkriminiranog razdoblja.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da je činjenično stanje iz naprijed navednih razloga od strane suda prvog stupnja pogrešno utvrđeno.
8. Prije svega se ističe da je sud prvog stupnja u razlozima presude ocijenio sve provedene dokaze i to svaki pojedinačno i u korelaciji sa drugim dokazima pa tako i iskaze maloljetnih oštećenika ZŠ i ĆŠ, bivše supruge PŠ, djelatnica CZSS Donji Miholjac CŠ i voditeljice mjere nadzora nad roditeljskom skrbi FŠJ , kao i sadržaj izvješća koja se odnose na postupanje spram obitelji kako stručnih osoba Centra tako i voditeljice mjere nadzora i to kako kroz inkriminirano razdoblje tako i nakon istog. Na osnovu tako sveobuhvatne analize provedenih dokaza sud je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza te potom iznio svoje zaključke o tome zbog čega smatra da se u postupanju okrivljenika nisu stekla obilježja optuženih kaznenih djela na štetu maloljetne djece. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja o kaznenoj odgovornosti okrivljenika odlučivao bez sveobuhvatne ocjene rezultata provedenog dokaznog postupka.
9. Kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu djeteta iz članka 173. stavkla 1. KZ/11 čini roditelj koji u odnosu na odluku suda koja je donijeta radi zaštite dobrobiti djeteta, a u konkretnom slučaju se radi o presudi kojom je određeno održavanje konktakata djece s roditeljem s kojim ne žive, svjesno i namjerno očigledno nesavjesno postupa, a nehajno u odnosu na posljedicu teškog ugrožavanja razvitka i zdravlja djece kojoj je za normalan psihofizički razvoj notorno potrebna prisutnost oba roditelja.
10. Analizirajući sadržaj izvješća nadležnih službi koje su poduzimale mjere obiteljsko pravne zaštite razvidno je o utvrđenim propustima u odgoju djece kod oba roditelja koji su se neminovno odrazili i na problematiku održavanja susreta i druženja. Bivša supruga okrivljenika PŠ kao i maloljetni oštećenici ZŠ i ĆŠ su sami iskazivali o tome kako su djeca, u dijelu inkriminiranog razdoblja, odbijala susrete s ocem zbog neprihvaćanja očeve nove obiteljske situacije u kojoj je rođeno dijete s novom partnericom. Naposljetku, svjedokinja PŠ iskazuje kako okrivljenika ne drži isključivo odgovornim za probleme u održavanju susreta i druženja jer su ona tek od rođenja novog djeteta postala sporadična.
11. Dakle, sveobuhvatnom analizom provedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se nepostupanje sukladno presudi koja je regulirala susrete i druženja djece s ocem ne može pripisati namjernom postupanju okrivljenika s isključivom nakanom nepoštivanja sudske odluke i sviješću da se na taj način može naštetiti zdravom psihofizičkom razvoju djece pa da okrivljenik nije ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11 na štetu svoje dvoje maloljetne djece.
12. Propusti koji se i ne odnose na cjelokupno inkriminirano razdoblje i ne obuhvaćaju sve opisane modalitete postupanja su, prema pravilnoj ocjeni rezultata provedenog dokaznog postupka, pod utjecajem okolnosti koje se ne mogu pripisati isključivo krivnji okrivljenika te nisu rezultat isključivo svjesnih, namjernih i očigledno roditeljski nesavjesnih postupaka.
13. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je od strane prvostupanjskog suda činjenično stanje pogrešno utvrđeno zbog toga što je izostala pažljiva i sveobuhvatna analiza provedenih dokaza.
14. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Rijeka, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Srebrenka Šantić
