REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2420/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćnici Ivani Grgić Zovko odvjetnici u Odvjetničkom uredu Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, a po objavi presude dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 4.927,00 eura (četiritisućedevetstodvadesetsedam eura) sa zateznim kamatama počev od 5. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 2269484857747, u iznosu od 1.710,67 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. svibnja 2020. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja ĐĐ teško ozlijeđen kao vozač motocikla u prometnoj nesreći dana 14. studenog 2010., a koju je skrivio vozač osobnog automobila MĐ, reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika. U postupku pred Općinskim kaznenim sudom osiguranik tuženika pravomoćno je proglašen krivim za navedenu nesreću.

Radi posljedica ove nesreće tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 837583 od 16. ožujka 2016. s uzrokom invalidnosti ozljeda van rada.

U razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. na ime invalidske mirovine, isplaćen je iznos od 14.089,17 eura, od čega tužitelj potražuje iznos od 4.927,00 eura. Navedene isplate za tužitelja predstavljaju štetu, sve temeljem čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti isplatu navedenog iznosa, temeljem čl. 161. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno potraživanje punih iznosa isplaćene mirovine te predlaže provođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja okolnosti dinamike štetnog događaja, kao i financijsko na okolnost visine štete. Osporava tijek zateznih kamata i ističe prigovor zastare. Poziva se na odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i navodi kako smatra da navedeni iznosi ne predstavljaju stvarnu štetu za tužitelja, već bi isto predstavljao razmjerni dio između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena kao ozljeda na radu.

Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u isprave i to uvid u preslik zapisnika o očevidu (l. 3.-7. spisa), preslik Presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kmp-203/11 od 2. veljače 2012. (l. 8. -10. spisa), rješenja tužitelja, klasa: UP/I 141-02/15-01/03497085371 od 16. ožujka 2016. (l. 11.- 20. spisa), preslik obračun isplata od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. (l. 21.- 33. spisa), preslik odštetnog zahtjeva sa povratnicom i odgovorom (l. 34.-36. spisa), preslik nalaza i mišljenja iz spisa P-281/12 (l. 54.-63. spisa), preslik osnovnog spisa osiguranika tužitelja ĐĐ broj OB 03497085371 (l. 85.-134. spisa) te je provedeno prometno vještačenje i financijsko vještačenje.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.927,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete.

5. Među strankama je sporna osnova i visina tražbine.

6. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izveden je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U svrhu utvrđivanja dinamike prometne nesreće provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću, koji je utvrdio da provedena analiza i proračuni ukazuju da je u trenutku nesreće, tijekom kretanja u pravcu jug - sjever, svojom desnom-istočnom polovicom kolnika, tužitelj na motociklu naletio je brzinom od oko 106,8 km/h prednjim dijelom motocikla na prednji desni bočni dio vozila osiguranika tuženika, u položaju vozila osiguranika tuženika popriječenog na pravac kretanja osiguranika tužitelja, tijekom skretanja vozila osiguranika tuženika u križanju ulijevo , iz pravca sjevera prema istoku, brzinom od oko 25,5 km/h. Do sudara vozila došlo je u položaju motocikla osiguranika tužitelja uzdužnom osi na oko 1,8 m udesno od središnje linije kolnika, njegove desne polovice kolnika, približno na sredini križanja. U trenutku sudara uzdužne osi oba vozila zatvarale su međusobno kut od oko 223°. Od mjesta skretanja na prometnu traku osiguranika tužitelja, tijekom skretanja vozila osiguranika tuženika ulijevo, vozilo osiguranika tuženika prevalilo je do mjesta sudara put od oko 5,6 m, u vremenu od oko 0,8 sek.

U trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika počelo skretanjem ulijevo prelaziti na prometnu traku osiguranika tužitelja, osiguranik tužitelja nalazio se udaljen sa motociklom od mjesta sudara za oko 23,8 sek, na kojoj bi udaljenosti osiguranik tužitelja mogao kočenjem izbjeći nalet na vozilo osiguranika tuženika, da se prethodno kretao brzinom do 50 km/h. Prema tome da se osiguranik tužitelja kretao sa motociklom dopuštenom brzinom od 50 km/h, mogao je osiguranik tužitelja izbjeći sudar sa vozilom osiguranika tuženika reagirajući kočenjem u trenutku skretanja vozila osiguranika tuženika na polovicu kolnika kojom se kretao osiguranik tužitelja.

Konačno, vještak je utvrdio da je osiguranik tuženika prije skretanja na svoju lijevu polovicu kolnika propustio osiguranika tužitelja na motociklu, do nesreće ne bi došlo.

8. Na tako izrađeni Nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbe u podnesku od 16. svibnja 2025. u odnosu na dio u kojem je vještak utvrdio da je osiguranik tužitelja mogao izbjeći sudar da se vozio dopuštenom brzinom od 50 km/h, dok tuženik nije imao primjedbi.

Na ročištu dana 11. listopada 2022., a nakon očitovanja na primjedbe tužitelja sudski vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te je naveo da se u trenutku nastanka neposredne opasnosti sudara osiguranik tužitelja nalazio sa motorkotačem udaljen od mjesta sudara za oko 23,8 metara na kojem razmaku je moguće motorkotač kočenjem zaustaviti do brzine kretanja od 51 km/h pa prema tome proizlazi logičan zaključak da bi osiguranik tužitelja mogao kočenjem izbjeći sudar da je upravljao motorkotačem brzinom od 50km/h koliko iznosi ograničenje brzine na mjestu nesreće. Činjenica je da bi osiguranik tuženika izbjegao nesreću da je propustio osiguranika tužitelja.

Nakon očitovanja vještaka tužitelj više nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

9. Radi utvrđivanja visine nastale štete provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., koji imao zadatak vještačiti koliko bi iznosila invalidska mirovina osiguranika tužitelja (ĐĐ) da se istom priznala invalidska mirovina temeljem ozljede na radu te je li invalidska mirovina koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku (u razdoblju od 1. siječnja 2018. pa do 31. prosinca 2019.) veća od invalidske mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku temeljem priznate ozljede na radu.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 26. rujna 2024., izračunao da sveukupno izračunate najniže mirovine korisnika invalidske mirovine, čija je invalidnost posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, iznose 8.145,73 eura za utuženo razdoblje.

S obzirom da je najniža mirovina korisnika invalidske mirovine, čija je invalidnost posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (8.145,73 eura) veća od invalidske mirovine izračunate temeljem plaća i broja osobnih bodova osiguranika sukladno čl. 79. do 89. ZOMO-a (točka 4. nalaza, 4.722,25 eura), tužitelj bi osiguraniku isplaćivao najnižu invalidsku mirovinu.

Razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku (u razdoblju od 1.1.2018. pa do 31.12.2019.) i najniže mirovine korisnika invalidske mirovine, čija je invalidnost posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti: ukupna razlika između isplaćene invalidske mirovine (4.926,88 eura) i najniže mirovine korisnika invalidske mirovine, čija je invalidnost posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (8.145,77 eura, izračunato temeljem čl. 90. ZOMO-a) za utuženo razdoblje od 1.1.2018. do 31.12.2019. godine iznosi 3.218,86 eura, odnosno, ukupno isplaćene invalidske mirovine bi bile za 3.218,86 eura manje od izračunatih najnižih invalidskih mirovina s osnove povrede na radu.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine te uzevši i u obzir da stranke nisu imale primjedbi na obračun vještaka.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ('Narodne novine' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO-a) Zavod, ovdje tužitelj, ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1). Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP-a) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

13. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku po ozljedi na radu (tako i VSRH-a u odluci Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.).

14. Kako je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja navedene razlike te je utvrđeno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnove štetnog događaja za 3.218,86 eura manji iznos nego što bi isplaćivao s osnove priznate ozljede na radu, to je sud ocijenio da za tužitelja nije nastala stvarna šteta obzirom je svome osiguraniku isplaćivao manje iznose nego da je osiguraniku priznata ozljeda na radu, pa da stoga tuženik nije u obvezi isplatiti navedeni iznos u okvirima odredbe čl. 27. ZOOP-a.

15. U odnosu na provedeno prometno vještačenje na okolnost dinamike prometne nezgode odnosno odgovornosti osiguranika tuženika, sud isti nije posebno cijenio, obzirom je u predmetu utvrđeno da izvršenim isplatama ne postoji stvarna šteta za tužitelja, pa je stoga valjalo temeljem čl. 27. ZOOP-a tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

16. Nadalje, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem čl. 154. stavka 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP-a, obzirom je tuženik uspio u cijelosti.

Tuženiku je stoga dosuđena naknada za sastav odgovora na tužbu te zastupanja na ročištima dana 2. veljače 2021., 24. ožujka 2022., 11. listopada 2022. i 22. svibnja 2025., svaka radnja u iznosu od 200,00 eura (temeljem Tbr. 7/2 u vezi Tbr. 48., Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), kao i trošak sastava podneska od 7. studenog 2020. u iznosu od 50 eura, sa pripadajućim pdv-om, dakle ukupno 1.312,50 eura.

Navedenom iznosu pridodan je trošak prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, što ukupno iznosi 1.710,67 eura.

17. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku