Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-18/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u parničnom predmetu tužiteljice MF (ranije ĐF), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Martinez-Ostroški, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu (vps: 13.273,00 eura), nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 7. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da poslovni udjel u trgovačkom društvu INTERMETALI d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 56162907923, MBS: 070059945, Varaždinska ulica - odvojak I. kbr. 12, Jalkovec (Grad Varaždin) nominalnog iznosa od 16.000,00 kn, koji poslovni udio iznosi 80 % temeljnog kapitala društva i koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 1, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], M [adresa] i tuženika FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Utvrđuje se da su tužiteljica MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], M [adresa] i tuženik ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suovlaštenici na poslovnom udjelu trgovačkog društva INTERMETALI d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 56162907923, MBS: 070059945, Varaždinska ulica - odvojak I. kbr. 12, Jalkovec (Grad Varaždin) nominalnog iznosa od 16.000,00 kn, koji poslovni udio iznosi 80 % temeljnog kapitala društva i koji je uplaćen u cijelosti u novcu, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 1.

III. Nalaže se tuženiku FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da utvrđenje iz točke II. ove presude prijavi u knjigu poslovnih udjela koja se vodi kod uprave trgovačkog društva INTERMETALI d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 56162907923, MBS: 070059945, Varaždinska ulica - odvojak I. Kbr. 12, Jalkovec (Grad Varaždin) i u sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu, te se nalaže tuženiku da kao uprava društva INTERMETALI d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 56162907923, MBS: 070059945, Varaždinska ulica - odvojak I. Kbr. 12, Jalkovec (Grad Varaždin) u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu izvrši prijavu upisa tužiteljice kao suovlaštenika na poslovnom udjelu nominalnog iznosa od 16.000,00 kn koji predstavlja 80% temeljnog kapitala društva INTERMETALI d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 56162907923, MBS: 070059945, Varaždinska ulica - odvojak I. Kbr. 12, Jalkovec (Grad Varaždin) koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 1, te da istu promjenu upiše u knjigu poslovnih udjela društva, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica traži da sud utvrdi da je tužiteljica ovlaštenik na ½ dijela poslovnog udjela u trgovačkom društvu INTERMETALI d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 56162907923, MBS: 070059945, Varaždinska ulica - odvojak I. Kbr. 12, Jalkovec (Grad Varaždin) nominalnog iznosa od 16.000,00 kn, kao i u dijelu kojim tužiteljica traži da sud naloži tuženiku da kao uprava društva u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu izvrši prijavu upisa tužiteljice kao ovlaštenika na ½ dijela navedenog poslovnog udjela te da istu promjenu upiše u knjigu poslovnih udjela društva.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.081,27 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 2025. kao dana donošenja ove presude, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 125,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u odnosu na poslovni udio tuženika u društvu INTERMETALI d.o.o.

2. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi koji su sklopili brak dana 16.01.1988., te je brak stranaka razveden rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. 6 R1 Ob-325/23-3 od 24.03.2023. Tuženik je u knjizi poslovnih udjela za trgovačko društvo INTERMETALI d.o.o. Jalkovec (Grad Varaždin) upisan kao držatelj jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa od 16.000,00 kn koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 1. Društvo INTERMETALI d.o.o. osnovao je tuženik za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom Izjavom o osnivanju društva od 15.02.2002. Odlukom Skupštine društva od 18. lipnja 2003., a na temelju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog dana 18. lipnja 2003., izmijenjen je oblik osnivačkog akta društva, te je od tada novi opći akt društva Društveni ugovor. Navedenim Društvenim ugovorom izmijenjene su odredbe prvobitne Izjave o osnivanju društva o predmetu ugovora, članovima, temeljnom ulogu i poslovnom udjelu, Skupštini, prokuri te dopunjene odredbe o istupanju i isključenju člana iz društva. Odlukom od 16.11.2004. je tuženik kao jedini član društva prenio 20% poslovnog udjela u temeljnom kapitalu društva na novog člana ZF, koji je time stekao 20% poslovnog udjela u temeljnom kapitalu društva, a tuženiku od tada ima 80% poslovnog udjela u temeljnom kapitalu društva.

2.1. Nadalje se u tužbi navodi da kako je trgovačko društvo INTERMETALI d.o.o., u kojem je tuženik nositelj poslovnog udjela, osnovano za vrijeme trajanja braka, to sukladno čl. 36. Obiteljskog zakona poslovni udio tuženika u društvu INTERMETALI d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te je stoga tužiteljica, kao i tuženik, ovlaštenik na predmetnom poslovnom udjelu u 1/2 dijela. Slijedom navedenog tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud utvrdi da poslovni udjel u trgovačkom društvu INTERMETALI d.o.o. nominalnog iznosa od 16.000,00 kn, koji poslovni udio iznosi 80 % temeljnog kapitala društva predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, zatim da utvrdi da su tužiteljica i tuženik suovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u 1/2 dijela na navedenom poslovnom udjelu, kao i da sud naloži tuženiku da navedeno utvrđenje prijavi u knjigu poslovnih udjela društva INTERMETALI d.o.o. i u sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu te da naloži tuženiku da kao uprava društva INTERMETALI d.o.o. u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu izvrši prijavu upisa tužiteljice kao suovlaštenika na navedenom poslovnom udjelu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom odnosu između parničnih stranaka budući da je bračna zajednica između njih prestala 2012., dok je brak zasnovan 1988. godine, a razveden tek 2023. Tuženik osporava da bi predmetni poslovni udio tuženika u društvu INTERMETALI d.o.o. predstavljao bračnu stečevinu, jer je stečen sredstvima tuženikove vlastite imovine. Sredstva za osnivanje predmetnog društva dijelom su darovana, a dijelom pozajmljena od strane brata tuženika JF, koji je dao tuženiku u ono vrijeme značajna financijska sredstva u današnjoj vrijednosti oko 10.000,00 EUR za pokretanje „biznisa“ i to za plaćanje temeljnog kapitala i kupovinu osnovnih sredstava za rad društva. Ujedno, brat tuženika bio je i jamac za kreditna sredstva za društvo, a sve kako bi tuženik mogao kvalitetno pokrenuti poslovanje. Navedeno upućuje na činjenicu da tužiteljica ničim nije doprinijela osnivanju društva, niti da se radi o bračnoj stečevini već isključivo o vlastitoj imovini s obzirom je poslovni udio stečen na različitom temelju od onog propisanog u čl. 252. Obiteljskog zakona. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

4. U podnesku od 25. ožujka 2025. tuženik dodatno ističe da dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži od suda utvrđenje da je zajedno s tuženikom suovlaštenik u 1/2 dijela na predmetnom poslovnom udjelu nije moguće usvojiti jer se ne može zahtijevati da se netko upiše kao imatelj 50% poslovnog udjela u nekom trgovačkom društvu. Ako je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom trgovačkom društvu, a koje je osnovano tijekom braka, drugi bračni drug može biti samo ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu određenja iz članka 417. ZTD-a, odnosno poslovni udjel bračnim drugovima može pripadati samo zajedno i nepodijeljeno te bračni drugovi nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udjel koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih i to kao ovlaštenik na cijelom udjelu, a ne u 1/2 dijela. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se tuženiku (kao fizičkoj osobi) naloži podnijeti prijavu u knjigu poslovnih udjela predmetnog trgovačkog društva te da se istovremenu tuženiku (kao fizičkoj osobi) naloži da kao uprava društva INTERMETALI d.o.o. pred nadležnim trgovačkim sudom izvrši prijavu upisa tužiteljice kao suovlaštenika na 1⁄2 dijela poslovnog udjela, po stavu tuženika nije moguće usvojiti, a niti kasnije izvršiti odnosno provesti jer je postavljena pogrešno i usmjerena na pogrešne subjekte slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, uz obrazloženje da se svaka promjena u sudskom registru vrši isključivo na temelju prijave uprave društva, a ne na temelju prijave fizičke osobe iako je ta osoba direktor društva.

5. Tužiteljica se na tuženikov odgovor na tužbu očitovala na pripremnom ročištu 26. veljače 2025. osporivši da bi tuženik sredstva za osnivanje društva INTERMETALI d.o.o. dobio darovanjem ili pozajmljivanjem od svog brata. Istaknula je da su parnične stranke bile zaposlene i imale dovoljno novčanih sredstava za osnivanje društva, a ubrzo nakon osnivanja društva tužiteljica je napustila raniji posao i zaposlila se u društvu INTERMETALI d.o.o. te je u istom bila zaposlena od 2002. do odlaska u mirovnu 2023. Tuženik je osim sredstava iz radnog odnosa prije osnivanja društva bio i član društva MATREX d.o.o. te je ostvarivao i udio u dobiti iz tog društva, a sve također za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice. Odmah nakon osnivanja, društvo INTERMETALI d.o.o. uzimalo je kredite za koje su tužiteljica i tuženik bili jamci i založni dužnici i ulagali vlastita sredstva u navedeno društvo, te su za to jamčili i njihovom zajedničkom imovinom i to obiteljskom kućom, kao i predavali u svrhu osiguranja vlastite i obiteljske mjenice, a što sve ne bi činili da se nije radilo o zajedničkoj imovini.

6. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to: izvadak iz sudskog registra za društvo INTERMETALI d.o.o. (str. 5-8 spisa), popis članova društva (str. 9), rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 24. ožujka 2023. o razvodu braka (str. 10-11), pročišćeni tekst Društvenog ugovora od 16.11.2004. društva INTERMETALI d.o.o. (str. 14-22), Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja od 23.4.2007. (str. 58-58-62), Dodatak br. 1 navedenom Ugovor od 23.4.2007. (str. 63-66 spisa), Ugovor o kreditu od 23.4.2007. (str. 67-69), brisovna izjava od 13.11.2006. (str. 70), Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja od 8.7.2008. (str. 72-76), Ugovor o kreditu od 6.7.2009. (str. 77-80), Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom od 6.10.2004. (str. 81-88), Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom od 6.5.2004. (str. 89-97), Prvi dodatak Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja od 26.11.2003. (str. 98-99), Dodatak br. 1 Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja od 6.8.2003. (str. 100-101), Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja od 17.7.2003. (str. 102-103), Prvi dodatak ugovoru o kreditu po transakcijskom računu – dozvoljeno prekoračenja od 6.8.2003. uz Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini (str. 106-108), Prvi dodatak Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja od 26.11.2003. (str. 109-110), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 115), izvadak iz popisa dugotrajne imovine za INTERMETALI d.o.o. (str. 116-118) te su saslušani svjedoci JF, VF i ZF, kao i stranke u svrhu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da tuženikov poslovni udio u trgovačkom društvu INTERMETALI d.o.o. čini bračnu stečevinu stranaka na kojoj su suovlaštenici svaki u ½ dijela tog poslovnog udjela koji predstavlja 80% temeljnog kapitala navedenog društva, kao i nalog tuženiku kao upravi društva da izvrši pripadajuću prijavu upisa tužiteljice u sudskom registru i upisa tužiteljice kao suovlaštenice na navedenom poslovnom udjelu u knjizi poslovnih udjela.

8. Između stranaka nije sporno:

- da su parnične stranke bivši bračni drugovi i da je njihov brak sklopljen dana 16. siječnja 1988., a razveden 24. ožujka 2023.,

- da je tuženik bio osnivač i jedini član društva INTERMETALI d.o.o. od osnivanja 20. veljače 2002. (datum upisa osnivanja u sudskom registru) do 18.6.2003., kada je prenio 20% udjela na novog člana društva ZF, od kada tuženikov poslovni udio predstavlja 80% temeljenog kapitala društva,

- da između tužiteljice i tuženika nije sklopljen (bračni) ugovor kojim bi stranke uredile svoje međusobne imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini stečenoj u braku.

9. Sporno je između stranaka predstavlja li tuženikov poslovni udio u trgovačkom društvu INTERMETALI d.o.o. bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili pak isti predstavlja njegovu vlastitu imovinu koju je tuženik stekao pravnom osnovnom različitom od rada.

10. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. U konkretnom slučaju prema tome, prava parničnih stranaka u svezi predmetnog poslovnog udjela u društvu INTERMETALI d.o.o., koji je stečen u trenutku osnivanja toga trgovačkog društva dana 20. veljače 2002. (dan upisa osnivanja prema izvatku iz sudskog registra – str. 5-8 spisa), uređena su Obiteljskim zakonom ("Narodne novine" broj 162/1998, dalje u tekstu OBZ/1998), kojim je propisano da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice (čl. 252. OBZ/1998). Prema čl. 253. OBZ/1998 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice na pravnoj osnovi različitom od rada (npr. darovanjem, nasljeđivanjem), smatra se vlastitom imovinom i nije bračna stečevina (čl. 257. st. 2. OBZ/1998.).

11. Poslovni udjel, odnosno prava iz poslovnog udjela mogu također biti predmet bračne stečevine i to pod istim pretpostavkama nastanka kao i ostala imovina koju su bračni drugovi stekli tijekom trajanja bračne zajednice.

12. S obzirom na to da je riječ poslovnom udjelu, valja kao mjerodavno pravo primijeniti i Zakon o trgovačkim društvima. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripada određenom članu društva s ograničenom odgovornošću na temelju uplaćenog uloga društvu prilikom osnivanja društva, odnosno povećanju temeljnog kapitala. ZTD ne određuje pojam poslovnog udjela, a iz odredbe članka 409. ZTD-a proizlazi da se poslovni udio člana društva određuje prema njegovom nominalnom iznosu ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno. Poslovni udjel nastaje upisom društva u sudski registar nadležnog trgovačkog suda, pa tek tada osnivač, odnosno član društva na ulogu koji je unio u društvo, stječe prava i obveze koja proizlaze iz članstva u društvu. Dakle, poslovni udjel nije stvar, nego on označava ukupnost prava i obveza članova društva, slijedom čega kada netko stječe poslovni udjel (kod osnivanja društva ili nakon njegovog osnivanja) ne stječe imovinu društva, već članska prava u društvu (imovinska i upravljačka). Prema čl. 417. st. 1. ZTD-a ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno.

13. Prema tome, u kontekstu gore navedenih relevantnih odredbi OBZ-a i ZTD-a, poslovni udjel je bračna stečevina od trenutka osnivanja društva ako je društvo osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice radom, a bračni drug koji kao imatelj poslovnog udjela nije upisan u knjigu poslovnih udjela, može zahtijevati utvrđenje da je i on ovlaštenik na poslovnom udjelu (posebno u slučaju prestanka braka).

14. U konkretnom slučaju je, kao što je navedeno, nesporno da je predmetni poslovni udjel tuženik stekao u trenutku osnivanja trgovačkog društva INTERMETALI d.o.o., odnosno 20. veljače 2002. te da su stranke tada bile u braku (brak je sklopljen 16. siječnja 1988, a razveden 24. ožujka 2023.).

15. Međutim, tvrdnji tužiteljice da se radi o bračnoj stečevini jer je poslovni udjel stečen tijekom trajanja braka radom, suprotstavila se tvrdnja tuženika da se radi o imovini koja nije stečena radom, već novcem kojeg mu je darovao njegov brat.

15.1. Na temelju provedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da predmetni poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, iz razloga kako slijedi.

Analiza dokaza

16. Tuženik tijekom postupka tvrdi da su sredstva za osnivanje društva INTERMETALI d.o.o. dijelom darovana, a dijelom pozajmljena od strane njegovog brata tuženika JF, koji je u to vrijeme dao tuženiku novčana sredstva u današnjoj vrijednosti oko 10.000,00 eura za pokretanje "biznisa" i to za plaćanje temeljnog kapitala i kupovinu osnovnih sredstava za rad društva. Ujedno je brat tuženika bio jamac za kreditna sredstava za društvo, a sve kako bi tuženik mogao pokrenuti poslovanje.

17. Sud je na ročištu 3. travnja 2025. saslušao svjedoka JF, tuženikovog brata te parnične stranke u svrhu dokazivanja.

18. Svjedok JF, tuženikov brat je iskazao da mu je tuženik u to vrijeme dosta pričao o tome da planira osnovati svoju firmu te ga je zamolio da mu posudi neka sredstva za osnivanje i startanje firme. Tuženik je do tada radio u firmi Matrex d.o.o. i tada je vodio spor s tom firmom radi isplate po osnovi svog vlasničkog udjela i rekao mu je da bi mu ta sredstva vratio kada dobije novce od Matrex d.o.o. Svjedok mu je posudio 35.000,00 kn negdje početkom 2002., a on mu je taj iznos vratio za dvije do tri godine. Još je istaknuo da je osim ovom pozajmicom, pomogao bratu na način da je bio jamac prilikom ishođenja kredita za kupnju parcele gdje je preseljena tvrtka INTERMETALI d.o.o. u Gospodarskoj zoni u Jalkovcu.

19. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da su u to vrijeme ona i tuženik bili zaposleni u Matrex d.o.o. i tuženik je odlučio otići s tog radnog mjesta te su njih dvoje kao tadašnji bračni partneri o tome razgovarali i razmišljali što će on nakon toga raditi, da li će se zaposliti u nekoj drugoj firmi ili će otvoriti svoju firmu. Došli su do zaključka da bi s obzirom na njihove godine života i iskustvo bilo najbolje otvoriti svoju firmu. Ona je u to vrijeme nastavila raditi u Matrex d.o.o., jer je netko od njih dvoje trebao nastaviti raditi i u to vrijeme su razmatrali što sve treba za otvaranje firme. Trebao je početni iznos od 20.000,00 kn temeljnog kapitala i oni su te novce imali jer su tada bili u braku 14 godina i nisu imali loše plaće u Matrex d.o.o. i to im nije predstavljalo preveliki iznos i u 2. mj. 2002. je firma osnovana. Ona je u 3. mj. 2002. prestala raditi u Matrex-u i zaposlila se u toj firmi koju su osnovali. Nije iz Matrexa d.o.o. otišla odmah kada i tuženik, jer je odlučila pričekati i vidjeti kako će se stvari razvijati, jer su u to vrijeme njihova djeca bila mala i trebalo je zarađivati. Za ovu pozajmicu od brata u iznosu od 35.000,00 kn je prvi put čula tek tijekom ovoga postupka i o tome joj nikada niti tuženik niti njegov brat nisu govorili. Već par mjeseci nakon osnivanja firme, negdje u 7. mjesecu 2002. digli su stambeni kredit na iznos od 33.000 eura i za taj kredit je tuženikov brat bio jamac i ta sredstva su se između ostalog, koristila za sve potrebno za firmu. Napomenula je da je za sve kredite koje su dizali, bilo privatno, bilo za firmu, ona bila sudužnik jer je i suvlasnik njihove obiteljske kuće. 2009. je tuženik odselio iz njihove kuće, a tužiteljica je nastavila raditi u firmi INTERMETALI d.o.o.

20. Tuženik je u svojem iskazu naveo da je u vrijeme sklapanja braka sa tužiteljicom radio u Opremi Ludbreg, nakon toga godinu dana u RTC Varaždin i od tamo je prešao u Matrex d.o.o. 1991. kada je firma osnovana i bio je suosnivač. Tamo je radio 10 godina, kada je odlučio sam otvoriti svoju firmu, to je bila njegova odluka, a ne zajednička sa tužiteljicom kako je ona iskazala. On je o tome s njom razgovarao ali u konačnici je to bila njegova samostalna odluka koju je donio na temelju svog iskustva, ugleda od ranijeg rada i poznanstava. Zbog toga je osnovao firmu INTERMETALI d.o.o. čija glavna djelatnost je bila prodaja željeza, a prije toga je stupio u kontakte s raznim poslovnim partnerima s kojima se poznavao s obzirom na njegov dotadašnji rad u toj branši. Iskazao je da nije točno, kako je navela tužiteljica da su njih dvoje u Matrex-u imali dobre plaće, jer njemu iz plaća nije ostalo dovoljno sredstava da financira start firme. Zato je morao posuditi novac od brata koji mu je posudio 35.000,00 kn početkom 2002. godine. O tome nije govorio tužiteljici jer je to bila njegova osobna odluka.

21. Saslušani svjedoci VF i ZF, iskazali su da im je tuženik nešto rekao o tome da mu je brat financijski pomogao prilikom osnivanja firme, ali ne znaju detalje, kao što im nisu poznate niti druge okolnosti oko financijske situacije i odnosa između tužiteljice i tuženika kao tadašnjih bračnih partnera.

22. Iz iskaza saslušanih parničnih stranaka sud je nedvojbeno zaključio, jer su u tom dijelu stranke iskazivale suglasno, da su prije osnivanja društva INTERMETALI d.o.o. oboje bili u radnom odnosu i živjeli u zajedničkom domaćinstvu s njihovom djecom, da je društvo INTERMETALI d.o.o. osnovano u vrijeme kada je tuženik otišao iz društva Matrex d.o.o., da je tužiteljica nastavila raditi u tom društvu, a da se ubrzo nakon osnivanja zaposlila u društvu INTERMETALI d.o.o.

23. Prema tome iz stanja spisa proizlazi da su u vrijeme osnivanja trgovačkog društva INTERMETALI d.o.o. te tuženikovog stjecanja predmetnog poslovnog udjela, parnične stranke bile u radnom odnosu, osnovom čega su redovito primali plaće, njima raspolagali i pridonosili povećanju njihove imovine u braku. Pri tome je potrebno napomenuti da za ocjenu radi li se o bračnoj stečevini nije od odlučnog značaja je li novčani iznos koji je uplaćen na ime stjecanja poslovnog udjela zaradio jedan bračni partner ili oboje, već je odlučno je li imovina stečena radom za vrijeme trajanja braka ili potječe iz te imovine.

24. Pokraj činjenice da je predmetni poslovni udjel stečen za vrijeme trajanja braka između parničnih stranaka i da su u to vrijeme parnične stranke bile u radnom odnosu osnovom čega su redovito primali plaće, njima raspolagali i pridonosili povećanju njihove imovine u braku, na tuženiku je bio teret dokazivanja tvrdnji da predmetni poslovni udjel predstavlja njegovu vlastitu imovinu u smislu čl. 257. st. 2. OBZ/1998., jer ga je stekao na drugi način, a ne radom ili iz rada, konkretno darovanjem od brata.

25. Tuženik nije dokazao da je predmetni poslovni udio stekao novcem koji mu je darovan od brata, pa da bi se zbog toga isti imao smatrati vlastitom imovinom tuženika, a ne bračnom stečevinom, u smislu čl. 257. st. 2. OBZ/1998.

26. Prvenstveno je potrebno napomenuti da je tuženik u dogovoru na tužbu naveo da su sredstva za osnivanje društva INTERMETALI d.o.o. dijelom darovana, a dijelom pozajmljena od strane njegovog brata tuženika JF, a potom je u svojem iskazao danom na ročištu 3. travnja 2025. tuženik iskazao da mu je za osnivanje firme brat posudio 35.000,00 kn početkom 2002. Svjedok JF, tuženikov brat, potvrdio je tvrdnje tuženika da mu je posudio novčani iznos od 35.000,00 kn negdje početkom 2002. te da mu je taj iznos tuženik vratio nakon dvije do tri godine.

27. Dakle radilo se o posudbi određenog novčanog iznosa tuženiku od strane njegovog brata u vrijeme kada je društvo INTERMETALI d.o.o. osnovano. Ukoliko su za uplatu temeljnog kapitala prilikom osnivanja toga društva korištena sredstva koja je tuženiku posudio brat, tuženik mu je ta sredstva vratio kroz nekoliko godina, a svakako u vrijeme kada su stranke još bile u braku, i to kada je dobio isplatu po osnovi rada kod ranijeg poslodavca (Matrex d.o.o.), a kako to i sam tuženik, a i njegov brat kao svjedok, tvrde tijekom ovog postupka. Dakle ne proizlazi, a niti to tuženik tvrdi, da bi taj posuđeni novac vratio isključivo iz vlastitih sredstava.

28. Prema tome, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaju ne može se zaključiti da predmetni poslovni udjel predstavlja vlastitu imovinu tuženika, jer tuženik nije dokazao da je isti platio sredstvima koja su mu darovana, odnosno sredstvima koja je stekao po pravnoj osnovi različitoj od rada. Posudba nikako ne spada u ovu kategoriju, jer je posuđeni novčani iznos vraćen iz rada odnosno iz imovine koja potječe od rada.

29. S obzirom da je tuženik u svom iskazu naveo da stranke nisu imale zajednički plan oko osnivanja društva INTERMETALI d.o.o. već da je to isključivo njegova odluka, valja napomenuti da za stjecanje bračne stečevine nije potrebno postojanje volja od strane bračnih drugova, već su odlučne činjenice postojanja bračne zajednice i činjenica rada. Izuzetak predstavlja jedino norma iz čl. 259. OBZ/1998 prema kojoj bračni drugovi mogu bračnim ugovorom urediti imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini, no između parničnih stranaka takav ugovor nije postojao.

30. Iz svega navedenoga proizlazi zaključak da tuženik nije dokazao da predmetni poslovni udjel predstavlja njegovu vlastitu imovinu u smislu u smislu čl. 257. st. 2. OBZ/1998., pa isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer je stečen radom za vrijeme trajanja braka (čl. 252. OBZ/1998), slijedom čega je presuđeno kao u točci I. i II. izreke. Posljedično navedenom tužiteljica ima pravo zahtijevati status ovlaštenika na tom poslovnom udjelu, a tuženik (koji je ujedno i jedini član uprave) dužan joj je to omogućiti. Stoga je pod točkom III. izreke sud usvojio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nalog upravi (koja u ovome sporu nije treća osoba, kako to tvrdi punomoćnik tuženika tijekom postupka) izvršiti upis suovlašteničkih prava na ime i u korist tužiteljice.

31. S obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje kako imovinska tako i upravljačka prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu (u smislu čl. 417. ZTD-a), a ne svaki u ½ dijela kako to traži tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom. Stoga je u navedenom dijelu, kao i u dijelu kojim tužiteljica traži od suda da naloži tuženiku da kao uprava društva u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu izvrši prijavu upisa tužiteljice kao ovlaštenika na ½ dijela navedenog poslovnog udjela te da istu promjenu upiše u knjigu poslovnih udjela društva, tužbeni zahtjev valjalo odbiti, kao u točci IV. izreke (tako i VTS RH Pž-692/2020 od 14. prosinca 2021. i Pž-4524/2021 od 22. veljače 2022.).

32. O troškovima parničnog postupka riješeno je u točci V. izreke te je tužiteljici, temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi), priznat zatraženi parnični trošak u iznosu 3.081,27 eura, a koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife), sastav prijedloga za upis zabilježbe spora iznos od 100,00 eura (Tbr. 28. Tarife), sastav podneska od 7.2.2024., 24.4.2024. te 25.2.2025. u iznosu od po 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 3. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 26.2.2025., 3.4.2025. te 7.5.2025. u iznosu od po 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.250,00 eura, čemu se pribraja trošak PDV-a od 25% u iznosu od 562,50 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 eura te na presudu u iznosu od 179,18 eura, što ukupno daje iznos od 3.081,27 eura. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 28. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Pun. tužiteljice - Marija Martinez-Ostroški, odvjetnica u Varaždinu,

2. Pun. tuženika - Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu.