REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1418/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ZS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] 3, kojeg zastupa opunomoćenik Radivoj Mačešić-Biscuoli (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 2, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka (OIB: 28454963989), Zagreb, Ulica grada Vukovara 54, kojeg zastupa službena osoba PS, uz sudjelovanje zainteresirane osobe CS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] 12, kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Pajić & Pajić j.t.d. (OIB: 90234057003), Pula, Flanatička 25, radi zaštite osobnih podataka, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-06/24, URBROJ: 567-04-01/07-24-1 od 23. travnja 2024., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju ZS da zainteresiranoj osobi CS nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Izrekom rješenja tuženika, KLASA: UP/I-009-01/24-06/24, URBROJ: 567-04- 01/07-24-1 od 23. travnja 2024. odlučeno je sljedeće:

„1. Zahtjev ZS iz [adresa], Sad 3, za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka je djelomično osnovan.

1.1. Utvrđuje se da CS iz [adresa] 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], čiji udio suvlasnički dijelova stambene zgrade na adresi [adresa] 12 u [adresa] čini 68,02%, kao voditelj obrade, nije ispitanicima dao točne informacije o pravnoj osnovi za obradu osobnih podataka putem videonadzor postavljenog na adresi [adresa] 12 u [adresa], a čime je povrijedio odredbe članka 5. sta ka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.

1.2. Utvrđuje se a CS iz [adresa] 12, čiji udio suvlasnički dijelova Eini 68,02%, kao voditelj obrade, za videonadzorni sustav postavljen na adresi [adresa] 12 u [adresa] nije uspostavio automatizirani sustav zapisa za evidentiranje pristupa snimkama videonadzora koji sadržav vrijeme i mjesto pristupa, kao i oznaku osoba koje su izvršile pristup podacima prikupljenim putem videonadzora, a što je protivno odredbi članka 28., stavka 4. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

1.3. Nalaže se CS iz [adresa] 12, da kao voditelj obrade, informira ispitanike o legitimnom interesu kao pravnoj osnovi za obradu osobnih podataka putem predmetnog videonadzornog sustava, sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.

1.4. Nalaže se CS iz [adresa] 12, da kao voditelj obrade, uspostavi sustav zapisa za evidentiranje pristupa snimkama videonadzora koji će sadržavati vrijeme i mjesto pristupa, kao i oznaku osoba koje su izvršile pristup podacima prikupljenim putem videonadzora, sukladno odredbi članka 28., stavka 4. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.

1.5. Određuje se rok od 15 dana od primitka ovog rješenja za poduzimanje naložene mjere iz točki 1.3. i 1.4. ovog rješenja.

2. Dio zahtjeva koji se odnosi na nezakonitu uspostavu videonadzornog sustava na poslovno-stambenoj zgradi na adresi [adresa] 12 u [adresa] odbija kao neosnovan. “

2. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom ZS (ovdje tužitelja) zaprimljenim 21. studenoga 2023. godine. Svojstvo voditelja sporne obrade osobnih podataka ima CS (ovdje zainteresirana osoba).

3. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost točke 2. tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tuženik nije proveo ispitni postupak, niti je postupio u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine. Traženjem od zainteresirane osobe da se izjasni o tužiteljevom zahtjevu, zainteresirana osoba je imala dovoljno vremena urediti činjenično stanje suprotno dokazima podnositelja zahtjeva. Na fotografijama koje je priložio tužitelj nema obavijesti koju je zainteresirana osoba očito stavila tek kasnije. Tužitelj osporava navode zainteresirane osobe da je tužitelj iz revolta više puta skidao te obavijesti. Tuženik je bio dužan neposrednim uvidom provesti nadzor, bez obavješćivanja zainteresirane osobe. Tužitelj smatra da je u ovome sporu nužno provesti test razmjernosti i opravdanosti legitimnog interesa. Tužitelj predlaže poništiti točku 2. osporavanog rješenja tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik je u ovoj upravnoj stvari postupao u skladu sa člankom 57. stavkom 1. te člankom 58. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) (SL 119, 4. 5. 2016.) (u nastavku teksta: Opća uredba), uz odgovarajuću mjeru primjene istražnih ovlasti tuženika. Predmet upravnog postupka bila je usklađenost obrade osobnih podataka putem videonadzornog sustava, te je s time u vezi zainteresiranoj osobi naloženo da postupi na način određen točkom 1. osporavanog rješenja. Uz to, obavijest o videonadzornom sustavu obična je naljepnica, koju je vrlo lako ukloniti. U konkretnom slučaju postojao je valjani legitimni interes za obradu podataka, budući da je utvrđeno da su postojale intervencije policije i uništavanje dotičnog prostora. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba CS u odgovoru na tužbu navodi, u bitnome, sljedeće. Fotografije na koje se pozvao tužitelj datiraju iz kolovoza i rujna 2023. godine. Videonadzorni sustav uspostavljen je 7. studenoga 2019. i sastoji se od dvije videonadzorne kamere, koje se koriste radi zaštite osoba i imovine. Suvlasnički udio zainteresirane osobe na objektu nesporno je 68,02%, čime je ispunjena pretpostavka iz članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, broj 42/18, u nastavku teksta: Zakon o provedbi Opće uredbe). Između tužitelja i zainteresirane osobe vodi se više sudskih sporova. Zainteresirana osoba vraćala je naljepnicu s obaviješću o videonadzoru svaki put kada bi je tužitelj skinuo. Zainteresirana osoba ujedno se pridružuje navodima tuženika i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen).

6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi stranaka, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora nije cjelina odnosa vezanih uz konkretni videonadzor, već je predmet spora ograničen isključivo na ocjenu zakonitosti točke 2. osporavanog rješenja tuženika.

9. Obrada osobnih podataka putem videonadzora uređena je člancima 25. -32. Zakona o provedbi Opće uredbe. Članak 26. toga Zakona glasi:

„(1) Obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora. (2) Videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovoga članka.“

10. U osporavanom rješenju i u odgovoru tuženika na tužbu citirane su i ostale mjerodavne odredbe Opće uredbe i Zakona o provedbi Opće uredbe. Te su odredbe, stoga, ostalim strankama poznate.

11. Sadržaj i opseg postupanja tuženika u ovoj vrsti predmeta određen je ponajprije sadržajem zahtjeva kojim je postupak pokrenut. U tužiteljevu zahtjevu kojim je pokrenut predmetni postupak tužitelj je prigovorio tome što za postavljanje videonadzora ne postoji suglasnost svih suvlasnika zgrade. Taj je prigovor tuženik osnovano otklonio osporavanim rješenjem, a tužitelj taj prigovor ne iznosi i u ovome sporu. U ostalom dijelu zahtjeva tužitelja ne spominju se druge zapreke za samo postavljanje videonadzora, niti u ovome sporu tužitelj osporava postojanje policijskih intervencija u nadziranom prostoru na koje se pozvala zainteresirana osoba. Sud, stoga, ne nalazi valjanu pravnu osnovu za zaključak da je tuženik pogrešno utvrdio postojanje nužne i opravdane svrhe za postavljanje videonadzora, pri čemu nema prevladavajućih kolidirajućih interesa drugih ispitanika. Uzgred, krećući se unutar okvira sadržaja tužiteljeva zahtjeva, tuženik je uvažio većinu primjedbi tužitelja i točkom 1. osporavanog rješenja zainteresiranoj osobi izdao odgovarajuće naloge.

12. Ključna točka prijepora između tužitelja i tuženika u ovome se sporu odnosi na pitanje je li tuženik u dovoljnoj mjeri ispunio svoje dužnosti radi utvrđivanja činjenica odlučnih za rješavanje ove upravne stvari. Sud pritom naglašava da u primjeni Opće uredbe i Zakona o provedbi opće uprave u ovoj vrsti predmeta tuženik nema položaj inspekcijskog tijela prema domaćim propisima, već mu pripadaju istražne i korektivne ovlasti propisane člankom 58. stavcima 1. i 2. Opće uredbe. U ovoj upravnoj stvari te su ovlasti povezane s odredbom članka 57. stavka 1. točke f) Opće uredbe, u okviru uređenja nadzornog tijela. Prema toj odredbi, ovdje tuženik rješava pritužbe koje podnose ispitanik ili tijelo, organizacija ili udruženje u skladu s člankom 80. i istražuje u odgovarajućoj mjeri predmet pritužbe te podnositelja pritužbe u razumnom roku izvješćuje o napretku i ishodu istrage, posebno ako je potrebna daljnja istraga ili koordinacija s drugim nadzornim tijelom.

13. U svjetlu netom navedenih odredaba Opće uredbe, te imajući na umu da je Sud utvrdio da se samo postavljanje spomenutog videonadzora temelji na valjanoj pravnoj osnovi, da je tuženik točkom 1. osporavanog rješenja uvažio većinu tužiteljevih primjedbi iznesenih u zahtjevu kojim su određeni okviri ovog predmeta, kao i to da činjenica (ne)istaknutosti naljepnice s propisanim upozorenjem o videonadzoru po prirodi stvari ne ovisi isključivo o volji zainteresirane osobe i da je podložna čestim promjenama na koje mogu utjecati i druge osobe, Sud utvrđuje da je, u smislu standarda „odgovarajuće mjere“, propisanog člankom 57. stavkom 1. točkom f) Opće uredbe, te u okolnostima konkretnog slučaja, tuženik u pogledu odluke sadržane u točki 2. osporavanog rješenja u dovoljnoj mjeri utvrdio odlučne činjenice. Podredno, događaji vezani uz (ne)isticanje naljepnice mogu upućivati na s time povezanu zasebnu nepravilnost pri obradi osobnih podataka, ali ne utječu na ocjenu zakonitosti točke 2. osporavanog rješenja tuženika, što čini predmet ovoga spora.

14. Sukladno prethodnom, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

15. Ishod ovoga spora nije zapreka da tužitelj u budućem razdoblju koristi propisana sredstva zaštite svojih osobnih podataka bude li smatrao da se dotična obrada podataka u pojedinom razdoblju ne provodi uz primjenu mjera naloženih zainteresiranoj osobi i/ili da zainteresirana osoba u tom pogledu ne ispunjava obveze vezane uz zaštitu osobnih podataka kojima je podvrgnuta.

16. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika zainteresirane osobe podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, te da je zainteresirana osoba - kao protivna stranka - u cijelosti uspjela u sporu. Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja na teret tužitelja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

U Rijeci 28. svibnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Radivoju Mačešiću-Biscuoli, Pula, Ciscuttijeva 2

- Agenciji za zaštitu podataka, Zagreb, Ulica grada Vukovara 54

- Odvjetniku Goranu Pajiću, Pula, Flanatička 25