REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-227/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MLINAR pekarska industrija d.d., Zagreb, Radnička cesta 228C, OIB: 62296711978, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Romane Mihalić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Sanje Nevešćanin Mateša, odvjetnice, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 08.01.2024.g. kojom je tuženik MLINAR pekarska industrija d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 otkazao tužitelju DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 1539/18, sklopljen dana 30.05.2018.g. te Aneks tom Ugovoru od 31.05.2023.g. te da nije dopušteno Očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 05.02.2024.g.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 1539/18 od 30.05. 2018.g. te Aneks tom Ugovoru od 31.05.2023.g., sklopljen između tužitelja DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MLINAR pekarska industrija d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, s danom donošenja prvostupanjske presude te se nalaže tuženiku MLINAR pekarska industrija d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 s osnova naknade štete isplatiti tužitelju DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je prijedlog za izdavanje privremene mjere povučen.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radio kod tuženika koji mu je otkazao ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 8.1.2024., protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 22.1.2024. na koji se tuženik očitovao Očitovanjem od 5.2.2024., a koji je tužitelj preko punomoćnice zaprimio 7.2.2024. Tužitelj osporava da je fotografirao radne procese, strojeve, uređaje i tehnologiju koja se koristi u proizvodnji poslodavca, dakle tužitelj nije fotografirao ništa što bi predstavljalo poslovnu tajnu niti je bilo kakvu poslovnu tajnu prenosio trećim osobama. Tuženik u pobijanoj odluci uopće ne navodi što je to D fotografirao, a što bi predstavljalo poslovnu tajnu već samo daje paušalan i općenit navod o fotografiranju. Tuženik također uopće ne tvrdi da je D poslovnu tajnu iznosio i prenosio trećim osobama, pa nije jasno u čemu se sastoji povreda radnih obaveza. Nadalje, nije točno da je tužitelj zbog fotografiranja ostavio radni proces u praonici gajbi bez nadzora, a radi čega da su gajbice padale po podu praonice – navedeno je nemoguće i kontradiktorno – gajbe ne mogu padati same od sebe ostavljene bez nadzora, eventualno bi mogle pasti upravo u suprotnoj situaciji - prilikom njihovog rukovanja i premještanja. Poriče se da bi tužitelj drugom radniku OJ prenosio informaciju da je dobio otkaz. Takvu informaciju radnik nije prethodno od poslodavca niti dobio. Slijedom navedenog, tužitelj nije niti mogao povrijediti poslovnu tajnu budući da ona s njime nije niti bila podijeljena od strane poslodavca te ju stoga nije niti mogao prenijeti. Razlozi navedeni pod točkom 3. Odluke o otkazu već su bili činjenično iznijeti u ranijem Upozorenju na mogućnost otkaza ugovora o radu od 22.11.2023. te ne predstavljaju dodatni razlog zbog kojeg se radniku otkazuje ugovor o radu te nije jasno zašto se tužitelju na istoj činjeničnoj osnovi izriče otkaz. Dodatno tužitelj ističe da ti navodi nisu niti točni – tužitelj nije pisao navedene postove na društvenoj mreži Facebook. Tužitelj također osporava da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 188. Zakona o radu odnosno da je zatražena suglasnost na pobijanu odluku od sindikata. Također, sama upozorenja koja su prethodila predmetnom otkazu ne mogu predstavljati valjani samostalni razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika budući da nisu utemeljena – nije točno da je tužitelj odbijao radne naloge ili izvršavao posao suprotno radnim nalozima već je tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja opetovano ukazivao da nije u mogućnosti izvršiti poslove slaganja ambalaže u praonici gajbi. Naime, tužitelj od 2015. boluje od bolesti vratne kralježnice, a također boluje od astme slijedom čega ne može biti dulje izložen respiratornim iritansima i ekstremnim promjenama temperature. Slijedom navedenog kod dužeg zadržavanja u praonici gajbi zbog loše ventilacije tužitelj ostaje bez zraka, a što uzrokuje nesvjestice. Tužitelj također želi istaknuti da kod tuženika radi neprekidno od 2007., dakle već 16 godina i da već neko vrijeme od svojih neposredno nadređenih rukovoditelja gospodina ĆJ i gospodina TJ doživljava sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje s ciljem ugrožavanja radnikova ugleda, ljudskog dostojanstva i integriteta - a što se intenziviralo od kada je tužitelj postao sindikalni povjerenik - a što u konačnici po mišljenju tužitelja ima za cilj eliminaciju s radnog mjesta. Sve je ovo vidljivo i iz predmetne odluke o otkazu u kojoj su navedeni razlozi za otkaz koji razlozi ne predstavljaju opravdani razlog za redovan otkaz ugovora o radu. Slijedom svega naprijed iznijetog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 12.6.2024. predlaže utvrditi otkaz nedopuštenim, raskinuti ugovor o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete 9.000,00 eura, uz naknadu parničnih troškova. Tužitelj je podnio i prijedlog za izdavanje privremene mjere koji je povukao podneskom od 12.6.2024. stoga je odučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti pobija tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi kako je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja donesena u cijelosti sukladno zakonu i to iz razloga što je radnik opetovano kršio obveze iz radnog odnosa pri čemu ga je Poslodavac nekoliko puta prethodno pisano upozoravao na mogućnost otkaza ugovora o radu, no tužitelj je nastavio sa daljnjim kršenjem svojih radnih obveza. Odluka o otkazu dostavljena je O **.**.2024. kada je isti Odluku preuzeo, no odbio je potpisati primitak iste, a što je evidentirano na samoj Odluci od strane zaposlenice tuženika DJŽ i svjedoka izvršenja dostave. Na predmetnu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 22.1.2024., na koji se tuženik očitovao dana 5.2.2024. na način da isti nije prihvatio. Tuženik je prethodno, obzirom da tužitelj obavlja i funkciju sindikalnog povjerenika, sukladno čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona Odluku o otkazu dostavio Sindikatu, koji se na istu nije očitovao iz čega sukladno čl. 188. st. 2. Zakonu o radu proizlazi da je sa istom odlukom suglasan. U odnosu na kršenje koje je tužitelj počinio kada je u službenim prostorijama poslodavca u okviru organizacijske jedinice skladišta, neovlašteno fotografirao privatnim mobilnim uređajem, po prostoru skladišta i to praonici gajbi, tuženik ističe kako je kod dezobarijere prije ulaza u proizvodni pogon istaknuta obavijest zabrane unošenja mobitela, te je na samim ulaznim vratima u proizvodni pogon istaknuta posebna obavijest „zabranjeno fotografiranja bez odobrenja uprave“. Tuženik navodi kako je opisano kršenje radne obveze nastupilo već samim činom unošenja mobitela u prostor u kojem je isto zabranjeno, dok je daljnje kršenje učinjeno i fotografiranjem istog prostora. Tuženik je opisano kršenje utvrdio temeljem prijave neposrednog rukovoditelja tuženika TJ iz koje je vidljivo kako je tužitelj isto kršenje počinio najmanje u dva navrata i to dana 21.11.2023. i 22.11.2023. Radnik tuženika ČJ je svjedočio neovlaštenom fotografiranju od 21.11.2023., te je potvrdio predmetni navod vlastitom pisanom Izjavom od 21.11.2023., dok je BJ neposredno nazočio kršenju od dana 22.11.2023. Tužitelj je na ovaj način počinio dodatno kršenje radnih obveza budući da je tijekom zabranjenog fotografiranja napustio svoje radno mjesto radi čega su gajbice (neposredna ambalaža za kruh) padale po podu praonice, što je nedopustivo i čime je počinjena dodatna gruba povreda sukladno čl. 13. Pravilniku o radu, te su prekršene mjere o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane odnosno tužitelj je rukovao s ambalažom koja dolazi u neposredan dodir s hranom na nepravilan i nehigijenski način. Tužitelj je na opisani način prekršio i dodatna dva opća akta tuženika i to Odluku o uporabi opreme i uređaja poslodavca od dana 10.07.2019. i Odluku temeljem opće uredbe o zaštiti podataka od 18.06.2021. U odnosu na teško kršenje radnih obveza koje je tužitelj počinio kada je 7.10.2023. bez ovlaštenja nazvao radnika i kolegu SJ i pitao imenovanog radnika „je li njegov kolega OJ dobio otkaz i da on zna da je dobio otkaz“. U tom trenutku primivši takvu informaciju od strane Radnika, SJ je odmah dao svoj mobitel radnom kolegi OJ s ciljem da tužitelj istoga radnika obavijesti o odluci o otkazu. Na opisani način tužitelj je prekršio kako odredbe čl. 11. Ugovora o radu, odredbe Pravilnika o radu, te odredbe Odluke temeljem opće uredbe o zaštiti podataka od 18.06.2021., kao i Odluke o uporabi opreme i uređaja poslodavca od 10.7.2019. Dodatno je počinjeno kršenje teže iz razloga što je tužitelj isto počinio kao sindikalni povjerenik kod tuženika, budući da je isti iskoristio svoju poziciju i dostupnost povjerljivih informacija za ovdje opisano kršenje radnih obveza. Naime, namjeravana Odluka o izvanrednom otkazu radniku OJ nije dostavljana na prethodno savjetovanje tužitelju kao sindikalnom povjereniku, već Glavnom sindikalnom povjereniku PPDIV NJ. Usprkos funkciji sindikalnog povjerenika D nije ovlašten na gore opisani način, niti uopće na bilo kakav način prenositi Odluke o izvanrednom otkazu radniku na kojeg se takva odluka odnosi ili bilo kojem drugom radniku. U odnosu na navode tužitelja kojima isti navodi kako nije bio zdravstveno sposoban obavljati radne zadatke u sklopu svoga radnog mjesta, tuženik navodi kako je isti obavljao redovite zdravstvene preglede te je tijekom istih utvrđeno kako je isti sposoban za obavljanje poslova Skladištara gotovih proizvoda. Iako nisu neposredan razlog za predmetnu odluku o otkazu tuženik navodi kako je tužitelj svojim ponašanjem konstantno narušavao odnose s drugim kolegama, stvarao „toksično“ radno okružje i time narušavao međuljudske odnose kod tuženika, a isto se jasno isčitava i iz priloženih izjava radnika tuženika. Tužitelj je također kroz iznošenje netočnih podataka, insinuiranjem kršenja prava radnika, putem objava na društvenim mrežama narušavao poslovni ugled društva i njegovih radnika, te je na taj način činio dodatnu štetu tuženiku. U odnosu na navode tužitelja da je isti bio zlostavljan i ponižavan od strane tuženika isti ističe kako tužitelj nikada nije podnio bilo kakvu prijavu vezano za ovakvu vrstu ponašanja. Tuženik dodatno ističe kako ponašanje radnika, a kako je to opisano povredama koje se istome stavljaju na teret i zbog kojih mu je ugovor o radu otkazan, nikako ne može biti primjereno, te isto predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa i radne etike, te je uslijed takvog ponašanja radnika opravdano poslodavac u istoga izgubio povjerenje te je imao razloga sumnjati da postoji mogućnost da se radnik i u budućnosti ponaša na navedeni način, izigravajući pri tome i odnos međusobnog povjerenja kako prema poslodavcu, tako i prema radnim kolegama i sebi nadređenim osobama. Sukladno svemu navedenome tuženik predlaže sudu odbiti predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je svjedoke ĆJ, TJ, KJ, UJ i SJ, te tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika od tuženika kao poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 8.1.2024., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te za isplatu naknade štete.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2007. godine, te je radio na radnom mjestu Skladištar gotovih proizvoda na lokaciji proizvodni pogon u Zagrebu, organizacijska jedinica Logistike, ujedno je obnašao funkciju sindikalnog povjerenika,

- da je tužitelj tri puta pisano upozoren od strane tuženika na mogućnost otkaza ugovora o radu i to 12.1.2021., 13.1.2021. te 22.11.2023.,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenom ponašanja od 8.1.2024. koja Odluka je dostavljena tužitelju 8.1.2024.,

- da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu 22.1.2024., na koji se tuženik očitovao 5.2.2024. na način da isti nije prihvatio, a tužitelj je podnio tužbu 20.2.2024., stoga je ostvario pravo na sudsku zaštitu u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR).

7. Sporno je da li je tuženik proveo zakonito savjetovanje sa Sindikatom, te da li je tužitelj počinio povrede za koje ga tuženik tereti u Odluci o otkazu, odnosno ako je, da li iste predstavljaju razlog za otkaz, imajući na umu ranija upozorenja pred otkaz te povrede koje mu se stavljaju na teret u istima. Sporno je u konačnici da li je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 8.1.2024. zakonita i dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 8.1.2024. utvrđeno je kako je tužitelju otkazan ugovor o radu radi višekratnog i kontinuiranog kršenja radnih obveza koje se obrazlažu: "1) Dana 27.11.2023. Poslodavac je zaprimio prijavu neposrednog rukovoditelja Radnika TJ iz koje proizlazi kako je Radnik u dva navrata, i to dana 21.11.2023. i dana 22.11.2023. u službenim prostorijama poslodavca u okviru organizacijske jedinice SKLADIŠTA privatnim mobilnim uređajem fotografirao po prostoru skladišta i to PRAONICI GAJBI, usprkos tome što je kod dezobarijere prije ulaza u proizvodni pogon Zagreb istaknuta Obavijest: "Zabranjena je unošenje mobitela" te je na samim ulaznim vratima u proizvodni pogon istaknuta posebna Obavijest: "Zabranjeno je fotografiranje bez odobrenja Uprave". Odlukom Poslodavca od 18.06.2021. također je propisano da se u radnim prostorima poslodavca ne smije mobilnim uređajima, kako službenim, tako niti privatnim, fotografirati ili snimati službene radne prostorije, oprema i ljudi. Razlog zabrane fotografiranja u proizvodnom pogonu je zaštita poslovne tajne na način da se onemogući svojevoljno fotografiranje radnih procesa, strojeva, uređaja i tehnologija koje se koriste u proizvodnji Poslodavca, kao i eventualno prenošenje i otkrivanje poslovne tajne poslodavca bez pristanka poslodavca ili bez zakonom propisanog razloga. Radnik PJ koji je svjedočio neovlaštenom fotografiranju od strane Radnika, dana 21.11.2023. potvrdio je predmetni navod vlastitom pisanom izjavom. Iz gore spomenute Prijave od dana 27.11.2023. kada je Ć u fotografiranju praonice gajbi ponovno zatekao rukovoditelj LJ, također je evidentno da je Radnik ostavio radni proces u praonici gajbi bez nadzora kako bi fotografirao mobitelom, a radi čega su gajbice (neposredna ambalaža za kruh) padale po podu praonice, što je nedopustivo i čime je D počinio dodatnu grubu povredu prema Pravilniku o radu, jer se nije pridržavao mjera o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane odnosno D je rukovao s ambalažom koja dolazi u neposredan dodir s hranom na nepravilan i nehigijenski način.

2) Dana 7.10.2023. u noćnoj smjeni D VJ je telefonom nazvao radnog kolegu SJ i pitao imenovanog radnika je li njegov kolega OJ dobio otkaz i da on zna da je dobio otkaz". U tom trenutku primivši takvu informaciju od strane GJ, SJ je odmah dao svoj mobitel radnom kolegi OJ jer mu je Radnik DJ želio prenijeti informaciju da je dobio otkaz, što je nedopustivo. Naime, poslodavac je 10.10.2023. zaista uručio izvanredni otkaz ugovora o radu neposrednim putem radniku OJ na radnom mjestu, a sve radi dolaska na posao u alkoholiziranom stanju, a koja činjenica je utvrđena Zapisnikom o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu, i D je očigledno dobivši informaciju o namjeri poslodavca da otkaže ugovor o radu radniku OJ izvanrednim otkazom od Glavnog sindikalnog predstavnika sindikata PPDIV, s kojim se je Poslodavac dužan savjetovati prije donošenje izvanrednog otkaza, takvu osjetljivu i povjerljivu informaciju prenio ne samo samome radniku OJ na koga se odnosila namjeravana odluka o otkazu, već je D VJ osjetljivu i povjerljivu informaciju prenio i radnom kolegi SJ, kao trećoj osobi, a da to nije smio. Takvim je postupkom Radnik grubo povrijedio svoju radnu obvezu povrede poslovne tajne jer je neovlašteno prenio, otkrio i učinio dostupnom informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno posebno osjetljive informacije koje se tiču položaja drugog radnika, što je nedopustivo.

3) Nadalje se navodi da je D kontinuirano u vremenskom razdoblju, od 2021. u više navrata širio loš glas na radnom mjestu kako među zaposlenicima, tako i na javnim društvenim mrežama, gdje je između ostalog tendenciozno iznosio netočne informacije o poslodavcu, o svojim kolegama i o radnim uvjetima u kojima radnici rade, pa posredno i o poslodavcu, a sve iz jedinog cilja, odnosno narušavanja radnog ozračja i poslovnog ugleda Društva. Sve navedeno vidljivo je u objavama, kao što su "Ne laži Kako kome je takva plaća i još veća nemoj da ti mi slikamo svoje platne liste sa noćnim satima nedjeljama i blagdanima 5600.00 Ovisi o fondu sati ako je 174 fond ukradu nam na manjoj satnici. Znači 174 satnica 22.50. A ako je 170 onda 26.50 otprilike tako se negdje kreću na satnice. Kako kome Dupelizci a i Šefovima je to sve uvećano, itd." ili „A kod nas -22 i -35 do -40 u kratkim majicama po robu ulaze u šokere" ili "Kao kod nas od 2012 se ne plaćaju prekovremeni sati još ih se i krade ti brišu pogotovo sad kad su nedjelje 50% noć i 50% nedjelja. Svjesno bez grižnje savjesti ih kradu i ne plaćaju" ili "Tako i kod nas od drugih stvari. Neadekvatna zaštitna oprema i dizanje kilaže preko 25 kg do 40 kg i više" ili "Dođite u Velike Pekare pa vidite uvjete rada gdje se ljudi razbolijevaju da i oni dobiju Beneficirani radni staž. Udisanje kemikalija, visoke temperature, niske temperature dizanje teških predmeta itd. Noćni uvjeti roda a na psihičko maltretiranje mobing 12 radiš, 16 pišeš. Na nas u pekarnama se zaboravilo i mi plešemo bolete po pekarnama. Neka medicina rada i po noći obiđe Pekare pa nek vide uvjete rada ili inspekcije zaštite na radu neka ih radnici propeljaju kroz pogone da vide uvjete."

Radnik je osim što je vrijeđao druge radnike Poslodavca, Upravu društva i tzv. Šefove, u svojim objavama, iznosio i prijetnje teškim fizičkim nasiljem i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda usmjerenih prema zaposlenicima poslodavca koji se nalaze na rukovodećim pozicijama i konkretno prema Direktoru pravnih poslova: " ZJ Zato što stalno spominješ sindikat i dezinformacije širiš a znaš kako bi ja to riješio kao Oluja 95 šta je bila čišćenje Deratizacija Štakora" ili ZJ. ne širi dezinformacije jer bi ja T za Lopovluk u Mlinaru potpisao U ime svih Žitnjakovih radnika i Mlinarevih Da mu se polome kosti do kraja daga nijedna Kirurgija ne sastavi."

S obzirom da D na društvenoj mreži Facebook ima određeni broj prijatelja" koji su radnici društva Mlinar, isto kao i onih koji nisu radnici društva Mlinar, ali znaju da se te objave Radnika odnose na društvo Mlinar pekarska industrija d.o.o., evidentno je većem broju ljudi/korisnika Facebooka da se objave Radnika u kojima iznosi neistine, prijeti, vrijeđa i širi loš glas o svom poslodavcu, odnose upravo na društvo Mlinar kao na poslodavca Radnika.

Poslodavac posebno smatra kako Radnik kontinuirano kroz duže vremensko razdoblje na radnom mjestu kroz svoje postupke unosi krajnje negativnu radnu atmosferu u radno okružje i to na način da kontinuirano iznosi lažne i netočne informacije o svom Poslodavcu, kako među radnicima u okviru Proizvodnog pogona Zagreb, tako i u svojim višekratnim javnim objavama na društvenim mrežama te ujedno potiče i druge radnike na takvo ponašanje. Stoga Poslodavac smatra kako radni odnos između njega i Radnika više nije moguć, kao i zbog gubitka povjerenja u Radnika te se O DJ otkazuje Ugovor o radu."

9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Sukladno odredbi čl. 188. st. 1. i 2. ZR sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.

12. Uvidom u dopis tuženika od 8.12.2023. dostavljen uz odgovor na tužbu (list 66) utvrđeno je da je tuženik zatražio od glavnog sindikalnog predstavnika NJ suglasnost na namjeru poslodavca da Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika otkaže ugovor o radu tužitelju, da je na dnu dopisa potvrda sindikalnog predstavnika o primitku navedenog dopisa, a uz isti da se dostavlja kopija namjeravane Odluke o otkazu, te da se na navedenoj potvrdi u dijelu imena Glavnog sindikalnog predstavnika NJ nalazi štambilj sindikata i potpis. Kraj takvog materijalnog dokaza, sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost tog dopisa, pa je zaključak suda da je tuženik zatražio od Sindikata suglasnost na otkaz, a kako se isti u roku od 8 dana nije očitovao, presumira se da je suglasnost na otkaz dana, a kako to propisuje odredba čl. 188. st. 2. ZR. Naime, tužitelj osim paušalnog osporavanja da se tuženik nije savjetovao, niti ne navodi druge navode kojima bi savjetovanje bilo nezakonito. S druge strane, tuženik je dostavom navedenog dopisa dokazao da je zatražio od Sindikata suglasnost na otkaz, a tužitelj nije niti imao suprotne tvrdnje i dokaze.

13. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava tužitelja utvrđeno je da tužitelj poriče povrede za koje se tereti iz istih razloga koje navodi i u tužbi.

14. Iz pisanih upozorenja izrečenih O proizlaze slijedeće povrede za koje se tužitelja teretilo:

- Upozorenje od 12.1.2021., radi neopravdanog odbijanja radnog naloga od strane Radnika i to rada u praonici gajbi dana 2.1.2021.,

- Upozorenje od 13.1.2021., radi izvršavanja posla suprotno radnom nalogu i neovlaštenog davanja naloga za rad drugom radnom kolegi,

- Upozorenje od 22.11.2023., radi neovlaštenog traženja platnih lista i podataka o plaćama radnika govoreći istima da ih Poslodavac krade, odnosno povredi odredbi Pravilnika o poslovnoj tajni te iznošenja netočnih podataka u namjeri da se naruši ugled Društva ili radnika.

15. Svjedok ĆJ je iskazao da je zaposlen kod tuženika od 1996., a od 2013. radi na radnom mjestu pomoćnik direktora logistike. Tužitelju je prvi neposredno nadređeni LJ kao rukovoditelj, a potom svjedok kao pomoćnik direktora logistike od 2010. Koliko mu je poznato, tužitelj je 2009. ili 2010. iz sektora proizvodnje prebačen na rad u skladište jer je tamo također bilo pritužbi na rad tužitelja. Naime, u radu i ponašanju tužitelja konstantno su bile nepravilnosti i propusti koje su svjedok osobno i rukovoditelj LJ prijavljivali poslodavcu. Primjerice, tužitelj je često dolazio na posao sat do dva prije početka njegova radnog vremena, šetao bi po firmi gdje mu nije bilo mjesto rada, a svjedok pretpostavlja da je to radio jer je tražio nepravilnosti, uočen je da koristi mobitel i fotografira na mjestima unutar firme gdje je to zabranjeno, bilo je poznato među radnicima da je na Facebooku imao objave u kojima je pisao protiv poslodavca u smislu da se radnike tražilo da rade na -40 u majicama kratkih rukava, da radnici nemaju zaštitnu opremu i sl. Tužitelj je bio spor i neproduktivan, često je griješio u radu, učestalo je imao najslabije rezultate po nivou produktivnosti. Tužitelja se stalno usmeno i pisano upozoravalo na njegove nepravilnosti u radu i propuste te na slabu produktivnost, upozoravali su ga nadređeni TJ i svjedok osobno, međutim nije bilo pomaka. Tužitelj je znao i odbijati izvršavati određene radne zadatke i to, odbijao je raditi u praonici gajbi iako je u nekom trenutku imao ograničenje za rad s težim teretima, a u praonici gajbi se barata sa praznom ambalažom, dakle sa robom manje težine, a on bi ponekad radio tamo, a ponekad bi odbijao. Tužitelj je u nekom trenutku postao sindikalni povjerenik i znalo ga se vidjeti kako je hvatao ljude iz drugih sektora i govorio im o uvjetima rada te o tome kako ih poslodavac maltretira, a to je sve radio pod radnim vremenom. Ostali radnici u skladištu su bili nezadovoljni i frustrirani na tužitelja jer je širio negativnu radnu atmosferu. Tužitelj je od nekih radnika tražio platne liste, to je čuo od drugih kolega. Tužitelj se dosta loše odnosio prema svom nadređenom ĐJ i prema svjedoku osobno i znalo se da je drugim radnicima ružno pričao o ĐJ. Ostale kolege tužitelj je nazivao "uvlakači." Tužitelj je poslao pismo saborskoj zastupnici EJ koje je ona javno pročitala u saboru u kojem je rekao da Mlinar iskorištava, maltretira radnu snagu, a najviše je imenom prozvao kolegu TJ. Protiv svjedoka nikada nije vođen postupak radi uznemiravanja. Na ulazu u skladište i na ulazu u proizvodni pogon je istaknuto upozorenje da je zabranjeno fotografiranje. Sjeća se jedne situacije kada ga kolega TJ zvao u praonicu gajbi da dođe vidjeti kako je tužitelj napustio svoje radno mjesto, gajbe su bile razbacane po podu, a tužitelj je otišao nešto fotografirati. On osobno nije vidio tužitelja da fotografira. Zabrana fotografiranja je u pogonu istaknuta od izgradnje pogona 2011. -2012. Tužitelj mu se žalio da ima probleme sa vratnom kralježnicom i u nekom periodu je imao liječničku dokumentaciju na okolnost ograničene radne sposobnosti, no međutim, rad u praonici gajbi je rad sa teretima male težine te je upravo i odgovarao ograničenoj radnoj sposobnosti tužitelja. Norma za skladištare nije bila striktno definirana već se gledao prosjek svih skladištara ukupno na tjednoj bazi, a tužitelj je uobičajeno imao normu za 30-40% manju od prosjeka ostalih skladištara.

16. Svjedok LJ je iskazao da je zaposlen kod tuženika 34 godine, a zadnjih 15 godina radi kao voditelj skladišta. Tužitelju je bio prvi nadređeni. Tužitelj je od početka rada pravio probleme, imao je otežanu komunikaciju sa svima, nikada nije poštivao proceduru, nije imao nikakvu radnu disciplinu, stalno se žalio na poslodavca, stalno je prigovarao i pljuvao po poslodavcu. Često je odbijao obavljati radne zadatke i pritom se žalio da se njega zakida. Tužitelj je konstantno imao najlošiju radnu produktivnost od skladištara, zbog toga i zbog svega ostalog tužitelja se stalno upozoravalo, često usmeno a ponekad i pisano. Bilo je uobičajeno da tužitelj često napušta svoje mjesto rada te odlazi i šeta po prostorijama tvrtke gdje mu nije mjesto rada, često je odlazio u proizvodni pogon a tamo nije trebao ništa raditi. Bio je sindikalni povjerenik pa mu se ništa nije moglo reći te bi se uvijek na to pozivao. Svjedok je osobno vidio kako tužitelj sa mobitelom fotografira u praonici gajbi, tužitelj je smatrao da to nije zdravo, govorio je da ih se sustavno truje. Svjedok je vidio kako su gajbe bile na podu jer je tužitelj napustio mjesto rada, naime, gajbe su išle po traci i prale se i nije se smjelo napuštati mjesto rada jer bi tada sve palo. Ostali radnici su se žalili na tužitelja jer je narušavao radnu atmosferu. Čuo je od drugih kako je tužitelj tražio od drugih radnika platne liste. Protiv svjedoka nikada nije vođen postupak radi uznemiravanja tužitelja. U prostorijama skladišta istaknuto je upozorenje zabrana fotografiranja. U skladištu je jedino tužitelj fotografirao od radnika, odnosno svjedok je jedino njega i vidio, a druge radnike nije. Tužitelj je prebačen iz proizvodnje i nametnut njima u skladište, a oni su jedva čekali da ga se riješe.

17. Svjedok KJ je iskazao da je radio kod tuženika 12 godina do prosinca 2022. kao vozač, a radni odnos mu je prestao tako što je sam našao drugi posao. Poznaje tužitelja kao bivšeg radnog kolegu. Kod tuženika su svi nešto fotografirali kako bi ukazali na nepravilnosti i greške koje se događaju. To su radili i radnici i šefovi. Fotografirali su nepravilnosti da bi sebe zaštitili. Poznato mu je da je tužitelj šikaniran od strane poslodavca od kad je postao sindikalni povjerenik, vidio je da su ga prebacivali s jednog radnog mjesta na drugo.

18. Svjedok PJ je iskazao da je zaposlen kod tuženika 9 godina i radi u praonici gajbi. Tužitelj je u znao raditi s njim u praonici gajbi, gajbe koje su se kretale strojem, tužitelj ih je trebao primati i spuštati na pod dok ih je svjedok odgurivao. U više navrata se dogodilo da je tužitelj znao ostaviti stroj bez nadzora, gajbe su padale po podu, a on je u to vrijeme fotografirao mobitelom, tražio je svjedoka čak da mu donese bocu kako bi uzeo uzorak deterdženta i odnio ga na analizu da se vidi ima li otrova. Svjedok mu je rekao da to ne smije raditi, da ne smije fotografirati već da treba raditi svoj posao, no on ga nije slušao. Svjedok je o tome obavijestio i poslovođu CJ, a napisao je i izjavu poslodavcu o tome što tužitelj radi. Naime, na praonici je bio znak zabrane fotografiranja i svi su radnici znali da se ne smije slikati, no tužitelj je radio što je htio, nije htio slušati druge već je radio po svom. Te gajbe su bile prazne i mokre i tužitelj se stalno žalio kako mu smetaju mokre gajbe iako su imali čizme. Tužitelj je bio grozan radnik, svima bi bilo teško kada bi došao na njihovo radilište jer je s njim bilo teško raditi, stalno bi izbjegavao raditi i odlazio negdje i radio sve drugo osim onog što je trebao raditi. Svjedok je s tužiteljem radio povremeno kada bi bio poslan na rad u praonicu gajbi, otprilike jedan tjedan u svakom mjesecu, jer su se radnici rotirali. Navodi i da se njemu povremeno desilo da mu gajba padne na pod dok radi, ali kod tužitelja je bio slučaj da je on namjerno ostavio stroj da radi i okolo slikao dok su gajbe padale po podu. Jedino je tužitelj fotografirao po firmi, drugi radnici to nisu radili. Svjedok nije nikada fotografirao. U firmi je često bila inspekcija.

19. Svjedok SJ je iskazao da je zaposlen kod tuženika 6 godina na radnom mjestu skladištar. Tužitelja poznaje s posla a radio je na drugom radilištu. Kada mu se predočava izjava koja je dostavljena uz odgovor na tužbu, a nalazi se na str. 67 spisa, potvrđuje da je on potpisao tu izjavu. Radilo se o tome da je tužitelj nekoliko dana prije nego što je radnik OJ dobio otkaz to rekao svjedoku, svjedok je dao tužitelju OJ na telefon i tužitelj je OJ rekao da će dobiti otkaz.

20. Tužitelj je iskazao da je radio kod tuženika 16 godina i 6 mjeseci, promijenio je više radnih mjesta odnosno radilišta, u zadnje vrijeme su ga češće rotirali, odnosno sve su radnike rotirali po tjedan dana. Bio je sindikalni povjerenik od 2017. godine. U vrijeme ranije Uprave bilo je uobičajeno da radnici mogu fotografirati po firmi nepravilnosti i obavještavati o tome nadređene kako bi se te nepravilnosti otklonile, ta bivša Uprava im je rekla da smiju slikati, a da te fotografije ne izlaze van i tako su i radili. Što se tiče rada u praonici gajbi, ta praonica odnosno stroj u praonici je bio pokvaren, prebrzo je radio i ne isušuje gajbe, kada se tamo radilo sav bi bio mokar od glave do pete i gajbe su padale po podu jer se nije stiglo na vrijeme sve preuzeti. To se nije događalo samo njemu već i drugim radnicima. Svjedok PJ nije govorio istinu kada je rekao za tužitelja da je fotografirao po praonici, naime on to nije radio tada jer nije ni trebao, fotografije je imao već od ranije, drugi radnici su mu slali te fotografije koji su slikali. Znak zabrana fotografiranja je bio izvješen samo u proizvodnji. Svi radnici su fotografirali nepravilnosti i to je bilo uobičajeno. Što se tiče OJ on je kao sindikalni povjerenik dobio od regionalnog sindikaliste upit da se traži očitovanje za OJ, da li šta zna o njemu i on je zato nazvao SJ koji mu je dao OJ i pitao ga što je napravio da se traži očitovanje za njega, nikakav otkaz se nije spominjao. Što se tiče objava na društvenim mrežama nešto je pisao o tome ali nije imenovao firmu, a bivši radnici su komentirali neke objave pa je slučajno izašao naziv firme. On nije pisano podnio zahtjev za zaštitu od uznemiravanja poslodavcu i nije pisao pismo saborskoj zastupnici EJ.

21. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ĆJ, TJ, AJ i SJ kao istinite jer su u bitnim dijelovima iskazivali međusobno suglasno te u skladu s materijalnim dokazima u spisu i životno uvjerljivo, dok nije prihvatio iskaz svjedoka JJ koji je iskazivao suprotno iskazima drugih svjedoka čiji su iskazi prihvaćeni niti je prihvatio iskaz tužitelja koji je neuvjerljiv i nekritičan te suprotan iskazima ostalih svjedoka.

22. Da bi se radilo o skrivljenom ponašanju radnika i kršenju obveza iz radnog odnosa, potrebno je da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

a) da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa,

b) da je obveze kršio isključivo radnik i

c) da je radnik obveze kršio s namjerom ili grubom nepažnjom.

23. Pri ocjeni postoje li opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikovog ponašanja treba uzeti u obzir ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja radnog odnosa i to ponašanje u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

24. Iz iskaza svjedoka ĆJ, TJ, UJ i SJ suglasno proizlazi da je tužitelj kontinuirano činio nepravilnosti.

25. Da je tužitelj stalno šetao po firmi gdje mu nije bilo mjesto „tražeći nepravilnosti“, da je učestalo odbijao radne zadatke te je imao slabu produktivnost i širio negativnu radnu atmosferu utvrđeno je iz iskaza ĆJ i TJ koji su mu bili nadređeni te iskaza UJ koji je radio s njim povremeno u praonici gajbi iz čijeg iskaza proizlazi da je tužitelj dok je trebao raditi s gajbama ostavio stroj bez nadzora da bi fotografirao okolo pa su gajbe padale po podu.

26. Da je tužitelj učestalo koristio mobitel i fotografirao na mjestu gdje je to bilo zabranjeno i to u praonici gajbi gdje je istaknuta zabrana fotografiranja utvrđeno je iz iskaza TJ i UJ.

27. Da je tužitelj druge radnike tražio platne liste iako ga ništa nisu tražili vezano za plaću, utvrđeno je iz pisanih izjava radnika koje prileže spisu i to SJ, HJ, UJ, ŠJ, MJ, FJ, IJ, ŽJ i RJ.

28. Da je s tužiteljem bilo teško raditi jer je stalno spletkario i remetio radni kolektiv te maltretirao druge radnike utvrđeno je iz izjave DD, OD i ĆD te iskaza UJ.

29. Da je tužitelj rekao OJ da će dobiti otkaz nekoliko dana prije nego što je dobio otkaz, utvrđeno je iz iskaza TD i njegove pisane izjave u spisu.

30. Odredbom čl. 55. st. 1. Pravilnika o radu Poslodavca propisano je da se teškim povredama radne obveze zbog kojih će Poslodavac otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika smatraju između ostalih odbijanje ili propuštanje izvršenja poslova i radnih zadataka, odnosno naloga nadređenog bez opravdanog razloga, postupanje protivno nalozima i dobivenim uputama nadređenog, bez opravdanog razloga, povreda poslovne tajne, odnosno bilo koje neovlašteno prenošenje i/ili otkrivanje informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu, vrijeđanje, klevetanje ili lažno prijavljivanje, kontinuirano loša međuljudska komunikacija, nekolegijalnost i drskost, toksično ponašanje i sl., odnosno svi vidovi povrede i/ili narušavanja međuljudskih odnosa na radnom mjestu, širenje lošeg glasa usmeno ili na društvenim mrežama na štetu ugleda Društva ili radnika, iznošenje i prenošenje netočnih podataka u namjeri da se naruši ugled Društva ili radnika, narušavanje poslovnog ugleda Društva ili ugleda radnika Društva na bilo koji drugi način, te višekratno ponavljanje lakših povreda radnih obveza.

31. Iz Odluke tuženika od 18.6.2021. proizlazi da je zabranjeno prikupljanje od strane radnika bilo kakvih osobnih podataka do kojih radnik može doći za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka, a koji nisu u izravnoj vezi s obavljanjem tih poslova i radnih zadataka te bez naloga poslodavca, kao i snimanje i/ili fotografiranje osoba, strojeva, opreme i radnih prostorija u svim zatvorenim prostorima Mlinar pekarske industrije d.o.o., bez izričitog pristanka osobe koju snima/fotografira te bez suglasnosti poslodavca, kao i dijeljenje tih snimki i/ili fotografija bez pristanka.

32. Po stavu ovog suda sama činjenica da Poslodavac ne može dokazati što je točno Radnik snimao i/ili fotografirao, ne utječe na nedozvoljeno ponašanje i ne čini ga samim time dozvoljenim. Isto tako i činjenica što Poslodavac ne zna kome je Radnik prenosio snimljeni fotografirani sadržaj, ne znači da je ovaj čin dopušten. Ako je Poslodavac Odlukom zabranio snimanje i fotografiranje osoba, strojeva, opreme i radnih prostorija u svim zatvorenim prostorima društva, bez izričitog pristanka osobe koju snima/fotografira te bez suglasnosti poslodavca, kao i dijeljenje tih snimki /ili fotografija bez pristanka, onda su Radniku bez suglasnosti Poslodavca takve radnje izričito zabranjene i nije na O da procjenjuje je li fotografijama obuhvaćeno nešto od toga što se smatra ili ne smatra poslovnom tajnom, već je dužan suzdržati se od takvog ponašanja. Poslodavac nije niti tvrdio da je radnik poslovnu tajnu prenosio trećim osobama, već je sankcionirao sam čin, koji je zabranjen Odlukom poslodavca, a povreda se sastoji u kršenju Odluke poslodavca.

33. I po stavu ovog suda, utvrđene nepravilnosti koje je tužitelj kao Skladištar radio kroz dulje vremensko razdoblje, predstavljaju razlog za izricanje pisanih upozorenja koja su, s obzirom da je tužitelj iste opetovano ponovio, opravdan razlog za izricanje otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika.

34. Naime, svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze - nego da u okviru radnopravnog odnosa (u odnosu na svog poslodavca) postupa ozbiljno, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju.

35. Tužitelj se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - njegovo postupanje nije ono koje se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem (već upravo suprotnim).

36. Činjenica da je poslodavac, kada je radnik opetovano prekršio radne obveze, i to nakon višekratnih poslodavčevih upozorenja, kao i zbog vrste povrede radne obveze, izgubio povjerenje u tužitelja, opravdan je razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog radnikovog ponašanja (tako i VSRH Revr-897/14 od 1.7.2015. i Revr-691/12 od 9.6.2012.).

37. U parnici radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu sud je ograničen utvrđivanjem opravdanih razloga za otkaz navedenih u Odluci o redovitom otkazu te se ne utvrđuju neki drugi razlozi, pa tako niti razlozi za koje tužitelj tvrdi da su stvarni razlozi zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu. Niti je tuženik u prilici dokazivati neke druge razloge za otkaz osim onih koje je naveo u odluci o otkazu, niti je tužitelj u prilici dokazivati neke svoje razloge za otkaz, jer bi time sud prekoračivao ovlaštenja obzirom na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenom konkretne i točno određene odluke o otkazu s onim razlozima koji su u toj odluci navedeni.

Stoga navodi tužitelja da je pravi razlog otkaza netrpeljivost ĆJ i TJ nisu relevantni za utvrđivanje otkaznih razloga posebice imajući na umu da tužitelj njih nije niti prijavio za navodno uznemiravanje. Osim toga, u ovoj parnici bitno je utvrditi da li je tužitelj počinio povrede za koje ga se tereti u Odluci o otkazu. Sama okolnost je li isti bio uznemiravan od nadređenih radnika ne može umanjiti odgovornost tužitelja za počinjene povrede koje su u ovom postupku od strane tuženika dokazane.

38. Slijedom svega navedenog, tuženik na kojem je teret dokaza, u ovom postupku je uspio dokazati da je tužitelj počinio povrede za koje ga tuženik tereti u pisanim Upozorenjima te u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika s time da treba reći da je dovoljno dokazati makar i jednu povredu ako je ona takva da opravdava otkazivanje, a što je tuženik ovdje uspio jer je dokazao da je tužitelj odbijao ili propustio izvršiti poslove i radne zadatke, da je postupao protivno nalozima i dobivenim uputama nadređenog, da je povrijedio poslovnu tajnu odavanjem namjere otkaza radniku OJ, kontinuirano lošu međuljudsku komunikaciju, nekolegijalnost i drskost, toksično ponašanje i sl., a koje je i sam poslodavac okarakterizirao osobito teškom povredom radne obveze Pravilnikom u radu u čl. 55. st. 1. Stoga sud nije posebno utvrđivao ostale povrede za koje ga se tereti u Odluci o otkazu i to širenje neprimjerenih objava na društvenim mrežama koje štete ugledu poslodavca, jer je isto neekonomično i doprinijelo bi dugotrajnosti postupka.

39. U odnosu na iznošenje obrane, iako se Poslodavac u Odluci o otkazu poziva na činjenicu da je O omogućeno iznošenje obrane, iz isprava u spisu to nije jasno vidljivo, međutim sama ta okolnost ne utječe na dopuštenost Odluke o otkazu. Ovo stoga jer je tuženik prethodno tri puta pisano upozorio tužitelja na mogućnost otkaza, a tužitelj je protiv upozorenja podnosio zahtjev za zaštitu prava te mu je tuženik odgovarao na zahtjev iako to nije njegova zakonska obveza, te imajući na umu da je tužitelj ponovio povrede zbog kojih je ranije pisano upozoren, nije ni bilo opravdano očekivati od Poslodavca da mu omogući iznošenje obrane, a kako to propisuje odredba čl. 119. st. 2. ZR.

40. Budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, odbijeni su ostali dokazni prijedlozi kao suvišni jer bi njihovo izvođenje doprinijelo nepotrebnoj duljini trajanja postupka. Također, ostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na odluku nisu posebno cijenjeni.

41. S obzirom da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 8.1.2024. utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste.

42. S obzirom da je ugovor o radu prestao otkazom, odbijen je tužbeni zahtjev za sudski raskid i isplatu naknade štete.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) sukladno vrijednosti predmeta spora priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastav podneska od 28.3.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanje na tri ročišta za svako po 200,00 eura (Tbr.9/1), uvećano za PDV od 25% (Tbr.46), što sve ukupno iznosi 1.250,00 eura.

44. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćnici