Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-277/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jovica Krtinić, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŠD, OIB OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju AD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 15.000,00 EUR (petnaesttisućaeura), na ime povrata dijela kupoprodajne cijene, kao glavnog duga, zajedno sa zateznim zakonskim kamatama na taj iznos, tekućim od 20.03.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 933,07 eura (devetstotridesettri eura i sedam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 2. travnja 2025. radi isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik poznanici, pa je tako tužitelj, na usmeni prijedlog tuženika da investira u kupnju četiri dijela njegovog zemljišta ukupne površine 2.100 m2, prijevarno navodeći da je zemljište građevinsko i da on tužitelju prodaje pola tog zemljišta, odnosno 1.050 m2, na kojem je bila sagrađena temeljna ploča na kojoj je on navodno želio sagraditi stambeni objekt, na ime kupoprodaje, ovome isplatio sa svog transakcijskog računa na tuženikov transakcijski račun, dana 19. ožujka 2024., dogovoreni iznos od 40.000,00 eura.

1. 2. Usmeno su se također dogovorili da će tuženik još, pored kupoprodaje zemljišta za navedeni iznos, tužitelju sagraditi stambeni objekt na postojećoj ploči i za to je tuženik tražio još 25.000,00 eura. Tužitelj je vjerovao tuženiku na riječi i nije vršio provjere u zemljišnim knjigama o pravu vlasništva niti o mogućnosti gradnje. Nakon nekoliko dana, tužitelj je saznao da gradnja na toj parceli nije moguća, budući da ona nije u prostornom planu označena kao građevinska već kao poljoprivredno zemljište na kojem je tuženiku uspjela legalizacija za objekte koji su sagrađeni prije 2011., što ne znači da je cijela parcela postala građevinska. Stoga je tužitelj odustao od kupoprodaje i gradnje koja nije moguća.

1. 3. Tužitelj se nakon saznanja o nemogućnosti parcelacije, jer se radi o poljoprivrednom zemljištu i nemogućnosti gradnje, obratio tuženiku i zbog toga što ga je tuženik doveo u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica, zatražio povrat uplaćenog novca, u cijelom iznosu od 40.000,00 eura, jer ga je prevario lažnim informacijama o statusu nekretnine i mogućnosti gradnje. Tuženik je tužitelju dana 28. travnja 2024. na transakcijski račun izvršio povrat dijela uplaćene kupovnine u iznosu od 25.000,00 eura i usmeno mu obećao da će uskoro povratiti i preostali dio od 15.000,00 eura, navodno čim proda svoju parcelu s legaliziranom kućom. Nažalost, to obećanje o povratu traje već više od godinu dana i tuženik nije vratio tužitelju dugovani iznos od 15.000,00 eura.

1. 4. S obzirom na držanje tuženika, tužitelj je bio prisiljen angažirati odvjetnika da tuženiku uputi i pisani zahtjev za povrat duga, što je i realizirano 19. listopada 2024. Nažalost, tuženi se nije odazvao ni tom pozivu, pa je tužitelj podnio kaznenu prijavu Policijskoj postaji Umag, protiv tuženika, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. U provedenom postupku ODO Pazin je rješenjem od 15. siječnja 2025., pod vrlo upitnim obrazloženjem odbacilo kaznenu prijavu protiv tuženika. Tužitelj nije preuzeo kazneni progon, jer je njemu jedini interes da dobije natrag svoj novac, a o specijalnoj i generalnoj prevenciji zbog prijevara, voditi će računa o tome nadležni organi.

1. 5. Stoga predlaže donošenje presude kao u t. I. izreke.

2. Tužba je dostavljena tuženiku uz poziv za podnošenje odgovora na tužbu u kojem je upozoren da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako ne dostavi odgovor na tužbu u roku 30 dana, u skladu s odredbom čl. 284. st. 1. u svezi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 52/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/2023., dalje: ZPP).

3. Tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 18. travnja 2025., nije u određenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu.

4. U čl. 331.b. ZPP-a, propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe). Presuda zbog ogluhe donosi se polazeći od presumpcije da je tuženik, time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao činjenične navode tužitelja koji su za njega nepovoljni, a na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je ispunjenje još i nekih specifičnih procesno-pravnih, odnosno materijalno-pravnih pretpostavki, i to da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. S obzirom na to da u konkretnom predmetu osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđuje se da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 331.b. ZPP-a u vezi 338. st. 5. ZPP-a prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u t. I. izreke presude.

6. Tužitelj je u podnesku od 19. svibnja 2025. podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka i to za zastupanje kod sastava zahtjeva prije pokretanja parnice (Tbr. 28) u iznosu 500,00 eura te sastava tužbe (Tbr. 7) u iznosu 500,00 eura uvećano za PDV od 25 % u iznosu 250,00 eura, te troška sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 196,45 eura i na presudu u iznosu 98,22 eura, ukupno 1.544,70 eura.

7. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada stranci koja uspije u sporu. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je dužan naknaditi opravdane troškove postupka u cijelosti.

8. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, tužitelju pripada trošak sastava zahtjeva prije pokretanja parnice u visini 25 bodova prema Tbr. 37 OT i sastava tužbe u visini 250 bodova prema Tbr. 7/1 OT što prema Tbr. 54 OT (1 bod – 2,00 eura) iznosi 550,00 eura uvećano za PDV od 25 %, ukupno 687,50 eura. Osim toga, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 196,45 eura (koliko će biti u obvezi platiti jer nije plaćena prilikom podnošenja tužbe) i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu 49,12 eura jer će tužitelju presuda biti dostavljena putem e-komunikacije pa ima mogućnost platiti polovicu propisanog iznosa (za presudu) u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama

(Narodne novine br. 118/18., 51/23.)

8. 1. Dakle, tužitelj je priznat trošak u ukupnom iznosu od 933,07 eura sa zateznim kamatama koje mu pripadaju u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

8. 2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. i III. izreke presude.

U Bujama 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Presuda zbog ogluhe se prema čl. 353. st. 2. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku