Posl.br. Pn-2304/2013-202
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i Partneri, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 i umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 28.05.2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika umješača, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istoga dana,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 52.683,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
- iznos od 99,54 EUR od dana 15. ožujka 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 398,17 EUR od dana 15. travnja 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 398,17 EUR od dana 15. svibnja 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 398,17 EUR od dana 15. lipnja 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 398,17 EUR od dana 15. srpnja 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 412,92 EUR od dana 15. kolovoza 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. rujna 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. listopada 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. studenog 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. prosinca 2004. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. siječnja 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. veljače 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. ožujka 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. travnja 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. svibnja 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. lipnja 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. srpnja 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. kolovoza 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. rujna 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. listopada 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. studenog 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. prosinca 2005. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. siječnja 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. veljače 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. ožujka 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. travnja 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. svibnja 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. lipnja 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. srpnja 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. kolovoza 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. rujna 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 530,89 EUR od dana 15. listopada 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 500,55 EUR od dana 15. studenog 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 374,11 EUR od dana 15. prosinca 2006. godine pa do isplate,
- iznos od 374,11 EUR od dana 15. siječnja 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 372,07 EUR od dana 15. veljače 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 372,07 EUR od dana 15. ožujka 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 372,07 EUR od dana 15. travnja 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 372,07 EUR od dana 15. svibnja 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 372,07 EUR od dana 15. lipnja 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 372,07 EUR od dana 15. srpnja 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 367,93 EUR od dana 15. kolovoza 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 367,93 EUR od dana 15. rujna 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 367,93 EUR od dana 15. listopada 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 367,93 EUR od dana 15. studenog 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 367,93 EUR od dana 15. prosinca 2007. godine pa do isplate,
- iznos od 367,93 EUR od dana 15. siječnja 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 363,76 EUR od dana 15. veljače 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 363,76 EUR od dana 15. ožujka 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 363,76 EUR od dana 15. travnja 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 363,76 EUR od dana 15. svibnja 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 363,76 EUR od dana 15. lipnja 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 363,76 EUR od dana 15. srpnja 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 357,00 EUR od dana 15. kolovoza 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 357,00 EUR od dana 15. rujna 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 357,00 EUR od dana 15. listopada 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 357,00 EUR od dana 15. studenog 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 357,00 EUR od dana 15. prosinca 2008. godine pa do isplate,
- iznos od 357,00 EUR od dana 15. siječnja 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 353,01 EUR od dana 15. veljače 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 353,01 EUR od dana 15. ožujka 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 353,01 EUR od dana 15. travnja 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 353,01 EUR od dana 15. svibnja 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 353,01 EUR od dana 15. lipnja 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 353,01 EUR od dana 15. srpnja 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. kolovoza 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. rujna 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. listopada 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. studenog 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. prosinca 2009. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. siječnja 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. veljače 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. ožujka 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. travnja 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. svibnja 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. lipnja 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. srpnja 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. kolovoza 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. rujna 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. listopada 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. studenog 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. prosinca 2010. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. siječnja 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. veljače 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. ožujka 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. travnja 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. svibnja 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. lipnja 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. srpnja 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. kolovoza 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. rujna 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. listopada 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. studenog 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. prosinca 2011. godine pa do isplate,
- iznos od 350,60 EUR od dana 15. siječnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 349,06 EUR od dana 15. veljače 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 349,06 EUR od dana 15. ožujka 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 349,06 EUR od dana 15. travnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 349,06 EUR od dana 15. svibnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 349,06 EUR od dana 15. lipnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 349,06 EUR od dana 15. srpnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 346,87 EUR od dana 15. kolovoza 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 346,87 EUR od dana 15. rujna 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 346,87 EUR od dana 15. listopada 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 346,87 EUR od dana 15. studenog 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 346,87 EUR od dana 15. prosinca 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 346,87 EUR od dana 15. siječnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 344,58 EUR od dana 15. veljače 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 344,58 EUR od dana 15. ožujka 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 344,58 EUR od dana 15. travnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 344,58 EUR od dana 15. svibnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 344,58 EUR od dana 15. lipnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 344,58 EUR od dana 15. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. rujna 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. listopada 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. studenog 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. prosinca 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. siječnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. veljače 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. ožujka 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. travnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. lipnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. srpnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. rujna 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. listopada 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. studenog 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. prosinca 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. veljače 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. ožujka 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. travnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 342,73 EUR od dana 15. lipnja 2015. godine pa do isplate,
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, tužiteljici PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ubuduće plaćati iznos od 342,73 EUR mjesečno počevši od 1. lipnja 2015. godine, s time da je tuženik dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana donošenja presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužiteljici PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 43.722,46 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.05.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 23.02.2004. stradala kao suvozačica u prometnoj nezgodi u Zagrebu, na Gračanskoj cesti kod kbr. 9 u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a vozilom je upravljao njezin suprug JB, te osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je u trenutku prometne nezgode upravljao VB, a to vozilo je osigurano kod umješača Euroherc osiguranje d.d.
2.
Tužiteljica je u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovala kao suvozačica na prednjem desnom sjedalu u vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. U prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila politraumu i frakturu distalnog dijela desne bedrene kosti, te ima tegobe u smislu urgentnog uriniranja opisano u medicinskoj dokumentaciji.
3.
Neposredno prije navedene prometne nezgode tužiteljica je trebala sklopiti Ugovor o radu s knjigovodstvom Zubak, [adresa], u kojem je dogovorena neto plaća bila u iznosu od 4.000,00 kn. Tužiteljica je bila u evidenciji kao nezaposlena osoba pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te nositelj pogodnosti Programa poticanja zapošljavanja D-1. Kada je rješenje kojim se odobrava sufinanciranje ocijenjeno pozitivno trebao se zaključiti Ugovor o radu s tužiteljicom ali je ona stradala u prometnoj nezgodi. Naime, "Knjigovodstvo Zubak" vlasnika PBE iz [adresa] je dana 11.02.2004. podnio Zahtjev Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za sufinanciranje zapošljavanja PB. Dana 17.02.2004. Hrvatski zavod za zapošljavanje je "Knjigovodstvo Zubak" pisanim putem obavijestio o pozitivnom rješenju sufinanciranja, te je zatražio u svrhu pripreme Ugovora o sufinanciranju da im poslodavac dostavi dokaz o zaposlenju radnice (Ugovor o radu). Dana 05.03.2004. "Knjigovodstvo Zubak" obavijestilo je Zavod za zapošljavanje da je tužiteljica doživjela prometnu nezgodu, te da istu ne može zaposliti i da traži novog kandidata za isto radno mjesto. Hrvatski zavod za zapošljavanje je tražio drugog kandidata ali kandidata nije pronašao tako da su odustali od predmetnog zahtjeva. Tužiteljica je po zanimanju knjigovođa, te je na prethodnom radnom mjestu radila knjigovodstvene poslove, o čemu je kao dokaz priložila i Ugovor o radu da je u RILPROM – ZG d.o.o. radila na knjigovodstvenim poslovima, te je i dostavila dokaz da je po zanimanju knjigovođa.
4.
Nadalje, iz Izjave "Knjigovodstvo Zubak" od 17.05.2004. proizlazi da su trebali novog djelatnika i da su zato podnijeli zahtjev Zavodu za zapošljavanje da im pošalje kandidate za eventualno zaposlenje u njihovom obrtu. Od velikog broja kandidata izabrali su tužiteljicu s kojom su dogovorili neto plaću od 4.000,00 kn i sklapanje Ugovora o radu nakon pozitivnog rješenja Zavoda za zapošljavanje. Budući da HZZZ uvjetuje da se Ugovor o radu sa zaposlenikom ne može sklopiti prije nego oni dostave rješenje kojim odobravanju sufinanciranje čekali su da isto bude doneseno. Kada je došlo pozitivno rješenje trebali su zaključiti Ugovor o radu ali se njoj dogodila teška prometna nesreća. Kako je ona teško nastradala nije bilo moguće znati kada će biti radno sposobna, a njima je hitno bio potreban djelatnik kojeg bi zbog potrebe posla mogli odmah zaposliti tako nije došlo do sklapanja Ugovora o radu sa tužiteljicom.
5.
Tužiteljica je zbog posljedica prometne nezgode bila na kontinuiranom bolovanju te je dana 05.01.2007. doneseno rješenje od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu pod brojem spisa 0563035 od 05.01.2007. kojom joj se priznalo pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada počevši od 26.10.2006.
6.
Postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut je na prijedlog izabranog liječnika od 07.07.2006. i utvrđeno je da je razlog njezinog umirovljenja ozljeda izvan rada.
7.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog postupka i nakon provedenog vještačenja na okolnost visine izgubljene zarade kao rente tužiteljica potražuje iznos glavnice od 52.683,55 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate za razdoblje od 01.03.2004. pa do zaključno 31.05.2015., a od 01.06.2015. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti potražuje iznos mjesečne rente u svoti od 342,73 € mjesečno, sve uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8.
U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik Croatia osiguranje d.d. priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te navodi da tužena nije bila vezana sigurnosnim pojasom u štetnom događaju, pa ističe prigovor podijeljene odgovornosti. Predlaže o parnici radi ostvarivanja intervencijskog efekta obavijestiti Euroherc osiguranje d.d. jer je štetni događaj skrivio njihov osiguranik.
9.
Nadalje u svezi zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade do koje je došlo zbog toga što tužiteljica zbog ozljeda u štetnom događaju nije mogla sklopiti Ugovor o radu s poslodavcem, navodi da tužiteljica nije dokazala da bi imala odgovarajuće kvalifikacije te da je prijavljena na Zavodu za zapošljavanje.
10.
Kao umješač na strani tuženika stupio je Euroherc osiguranje d.d. koji je dana 26.07.2006. dao odgovor na tužbu na način da se u cijelosti pridružio navodima tuženika, te je predložio da se od "Knjigovodstva Zubak" službenim putem zatraže podaci o tome tko je na radnom mjestu na kojem je navodno imala biti zaposlena tužiteljica zaista zaposlen, kada i na koliki rok, te da se za tog djelatnika zatraže svi izvodi plaća za razdoblje dok je bio zaposlen u "Knjigovodstvu Zubak".
11.
U tijeku ovog postupka sud je proveo brojne dokaze, pa čak toliko daleko da se po prijedlogu umješača ispitivalo je li "Knjigovodstvo Zubak" imalo pravo tražiti druge zaposlenike i idući toliko daleko da se ulazilo i u poslovne odluke treće osobe koja uopće nije stranka u postupku, a sve u svrhu ekskulpacije tuženika.
12.
Umješač je također predložio da se spoje postupci Pn-1624/05 sa ovim postupkom jer se u tom predmetu vodio postupak neimovinske štete. Do spajanja postupaka nije došlo, jer je ova odluka o spajanju parnica zavisila o odluci suca zaduženog za spis Pn-1624/05 kako to propisuje sudski poslovnik.
13.
Taj postupak naknade štete je završen u ranoj fazi tako što su stranke dana 28.06.2005. sklopile izvansudsku nagodbu u kojoj su se dogovorile o naknadi cjelokupne materijalne nenovčane i materijalne štete i troškova odvjetnika (list 96-97 spisa).
14.
Nakon što je odgovor na tužbu dao umješač i tuženik Croatia osiguranje d.d. stavlja čitav niz dokaznih prijedloga, kao što su pozivanje tužiteljice da dostavi presliku radne knjižice, da dostavi dokaz da se pokušala zaposliti, da dostavi ovjerenu presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona, da se po vještaku medicine rada ispita koliko dugo je nakon nesreće tužiteljica bila nesposobna za rad kao i da taj vještak procjeni njenu radnu sposobnost nakon završetka liječenja, te u konačnici tuženik predlaže da vještak medicine rada ocjeni je li valjano upravno rješenje HZMO-a o utvrđivanju da tužiteljici pripada invalidska mirovina, te predlaže da sud pribavi podatak od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koliko je osoba u veljači 2004. odgovaralo kriterijima Programa poticanja zapošljavanja D-1 za osobe iz evidencije nezaposlenih za rad na radnom mjestu u "Knjigovodstvo Zubak", očito izražavajući pri tome sumnju da Hrvatski zavod za zapošljavanje radi ispravno svoj posao i izražavajući sumnju u zakonitost rada "Knjigovodstvo Zubak". Na ovom mjestu sud upućuje tuženika da predmet ovog postupka naknade štete nije ispitivanje zakonitosti rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, niti je ispitivanje valjanosti i zakonitosti rada pravnog subjekta u pravnom prometu, a ukoliko takva sumnja postoji kod tuženika i umješača tada je na njima da poduzmu odgovarajuće korake, jer zadaća suda je ocijeniti tužbeni zahtjev tužitelja i prigovore tuženika i umješača, a nikako nije ulaziti u poslovne odluke trećih osoba, niti sudskom odlukom na bilo što obvezivati onu osobu koja nije stranka u postupku.
15.
U dokaznom postupku sud je pročitao Zapisnik o očevidu PU Zagrebačke, I. Postaje prometne policije od 14.04.2004. (list 5-7 spisa), Izjavu „Knjigovodstva Zubak“ iz Zagreba od 17.05.2004. (list 8 spisa), dopis HZZZ, Područne službe u Zagrebu od 17.02.2004. upućen Knjigovodstvu Zubak (list 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-46 spisa), Ugovor o radu od 01.03.1998. (list 58-60 spisa),
Uvjerenje o položenom ispitu za poslove knjigovodstva (list 61 spisa), Evidencijski list Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 62 spisa), preslika radne knjižice tužiteljice (list 79-80 spisa), preslika osobnog zdravstvenog kartona (list 81-84 spisa), uputnice liječničkom povjerenstvu (list 85-88 spisa), izvješća o bolovanju (list 89-91 spisa), izvansudska nagodba o naknadi neimovinske štete (list 96-97 spisa), Uvjerenje Zavoda za zapošljavanje o primljenim novčanim naknadama za vrijeme nezaposlenosti (list 106 spisa), rješenje HZMO od 05.01.2007. kojim je tužiteljici priznata invalidska mirovina (list 107-110 spisa), dopis HZMO kojim je dostavljen na uvid predmet osiguranice PB pod brojem 563035, kao da se i isti vrati po obavljenom uvidu (list 114 spisa), saslušan je svjedok ŽB (list 120-121 spisa i na ročištu od 22.01.2015. list 262-265 spisa), dopis Zavoda za zapošljavanje od 29.01.2009. (list 126 spisa), Dopis "Knjigovodstva Zubak" Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 05.03.2004. (list 127 spisa), Zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja po Programu poticanja zapošljavanja (list 128-131 spisa), prijava potrebe za radnikom knjigovodstva Zubak (list 132 spisa), Uvjerenje HZZZ, Područne službe u Zagrebu od 25.11.2010., te dopis istog od 01.12.2010. (list 163-164 spisa), osobni zdravstveni karton (list 169-175 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba u Zagrebu od 05.01.2011. i Uvjerenje istog od 03.01.2011. (list 178- 179 spisa), rješenje o produžetku prava na novčanu naknadu od strane Zavoda za zapošljavanje, Područne službe u Zagrebu od 21.05.2004. (list 180 spisa), Izlist novčanih naknada isplaćenih po Hrvatskom zavodu za zapošljavanje tužiteljici (list 181 spisa), dokumentaciju o obavljenom sistematskom pregledu tužiteljice od 24.10.1998. (list 184 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 185-196 spisa), Svjedodžbu o radnoj sposobnosti od 03.04.1974. (list 226 spisa), izvršen je uvid i pročitan spis HZMO poslovni broj 563035, provedena su medicinska vještačenja po vještaku medicine rada dr. RB (list 138-142 spisa), na primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje dr. RB usmeno se očitovala na ročištima dr. RB dana 22.11.2010. (list 159-160 spisa, na ročištu od 21.10.2011. list 219-221 spisa), te se vještakinja i pisano očitovala u dopuni nalaza i mišljenja (list 200-204 spisa), pribavljeni su podaci Zavoda za zapošljavanje o nezaposlenosti tužiteljice u razdoblju od 13.05.2003. do 31.10.2006.; od 09.06.1995. do 28.02.1998.; od 12.11.1992. do 30.09.1994. (list 164 spisa), pročitana je preslika osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (list 169-175 spisa), rješenje o produžetku prava na novčanu naknadu od 21.05.2004. (list 180-181 spisa), Zapisnik o provedenom sistematskom pregledu za potrebe zaposlenja od dana 10.04.1988. (list 184-185 spisa), presliku oftalmološke dokumentacije iz 2004., 2006. (list 185-194 spisa), otpusno pismo KB Sestre milosrdnice o boravku u bolnici u razdoblju od 23.06.2006. do 04.07.2006. (list 195- 196 spisa), pročitana je Svjedodžba o radnoj sposobnosti za tužiteljicu sačinjena 03.04.1974. (list 226 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka na ročištima od 16.01.2007. (list 93-94 spisa), te na ročištu od 06.10.2014. (list 259-261 spisa), provedeno je financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja izgubljene zarade kao i rente za izgubljenu zaradu (list 270-276 spisa), provedeno je novo vještačenje po vještaku medicine rada dr. SB (list 288-318 spisa), pročitana je daljnja medicinska dokumentacija koja se odnosi na oftalmološke nalaze (list 320 spisa), te nalazi pregleda štitnjače (list 321-329 spisa), potom medicinska dokumentacija koja se odnosi na bolove ramena desne potkoljenice, nalazi koljena, dokaz da je tužiteljica sposobna za vozača B kategorije iz 2001. i 2014. Na primjedbe tužiteljice usmeno se očitovala dr. SB na ročištu od 08.06.2017., pročitana je potvrda da je tužiteljica radila na poslovima knjigovođe od 01.03.1998. do 01.05.2003. (list 380 spisa), kao i da je ranije radila tijekom života na knjigovodstvenim proslovima temeljem Ugovora o djelu (list 381-384 spisa), provedeno je oftalmološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Branimiru Cerovskom (list 394-395 spisa), pročitana je dodatna oftalmološka dokumentacija (list 396 spisa), na primjedbe tuženika očitovao se stalni sudski vještak prof. dr. Branimir Cerovski na ročištu od 04.06.2018. (list 490-494 spisa), pribavljeni su Zapisnik o očevidu prometne nezgode i podaci o prometnoj nezgodi (list 514-518 spisa), pročitano je pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zagrebu, Odjel za mladež KMP – 256/04 od dana 04.10.2004. (list 524-527 spisa), pregledani su skica mjesta događaja i fotografije pohranjene na CD mediju povodom prometne nesreće koja se dogodila dana 23.02.2004. (list 530-553 spisa), provedeno je kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Mirjani Bebić i dr. Josipu Škaviću (list 556-561 spisa). Na primjedbe tužiteljice očitovala su se vještakinja dipl. ing. Mirjana Bebić i dr. Josip Škavić (list 590-593 spisa), sačinjena je pisana dopuna nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Mirjane Bebić (list 594-598 spisa), pročitana je preslika nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Milana Vinčića sačinjena za potrebe stavljanja primjedaba na nalaz i mišljenje vještakinje (list 630-633 spisa), provedeno je novo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva KB (list 746-749 spisa, list 755-758 spisa), a na okolnost je li tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom na suvozačkom sjedalu u trenutku štetnog događaja, te se na primjedbe tužiteljice pisano očitovao vještak dipl. ing. strojarstva KB (list 779-788 spisa). Također vještak KB se usmeno očitovao na ročištu od 07.12.2023. (list 793-795 spisa), na okolnost je li tip Mercedesa u kojem je stradala tužiteljica imao ugrađen automatski sigurnosni pojas ili mehanički ili pirotehnički zatezač.
16.
Cijeneći rezultate prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
17.
Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, kao i da su tužiteljica i tuženik dana 28.06.2005. sklopili izvansudsku nagodbu temeljem koje je tuženik tužiteljici naknadio cjelokupnu materijalnu nenovčanu i nematerijalnu štetu i troškove odvjetnika (list 96-97 spisa), te su sklapanjem te nagodbe u cijelosti dovršili postupak naknade štete u predmetu Pn- 1624/05.
18.
Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost za naknadu štete, uzročnoposljedična veza između stradavanja tužiteljice i razloga za umirovljenje, te slijedom toga pripada li tužiteljici izgubljena zarada. Prijeporno je, radi li se u konkretnom slučaju o presuđenoj stvari zbog činjenice sklapanja izvansudske nagodbe između stranaka u drugom predmetu naknade štete pod poslovnim brojem Pn-1624/05. Prijeporno je, je li tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom, te je prijeporno postoji li doprinos tužiteljice nastanku ozljeda u prometnoj nezgodi zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, kao i je li automobil Mercedes u kojem je stradala tužiteljica uopće imao ugrađen sigurnosni pojas ili nije.
19.
O tužbenom zahtjevu tužiteljice sud je odlučivao svojom presudom broj Pn- 4560/05 od 04.11.2011. kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete, a koja presuda je ukinuta po Županijskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-2468/12 od 27.06.2013., uz naputak prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku sa sigurnošću ocijeni bi li tužiteljica da nije bilo prometne nezgode sklopila Ugovor o radu s „Knjigovodstvom Zubak“ dana 24.02.2004. Ukoliko sud utvrdi da bi tužiteljica sklopila Ugovor o radu u tom slučaju je potrebno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete zbog izgubljene zarade.
20.
Prema uputi Županijskog suda u Zagrebu tužiteljici treba uračunati iznose koje tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju temeljem nezaposlenosti od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u vremenu od 24.02.2004. do 29.08.2004. s time da je od 28.04.2004. ostvarivala naknadu temeljem privremene nesposobnosti za rad kao i da tužiteljica ostvaruje invalidsku mirovinu u iznosu od 1.102,99 kn.
21.
Ključno pitanje u ovom predmetu je bi li tužiteljica koja je po zanimanju knjigovođa da nije bilo prometne nezgode sklopila Ugovor o radu s „Knjigovodstvom Zubak“ dana 24.02.2004.
22.
Uvidom u presudu Kaznenog odjela suda za mladež Općinskog suda u Zagrebu broj KMP-256/06 od dana 04.10.2004, sud je utvrdio da je osiguranik umješača VB oglašen krivim što je dana 23.02.2004. upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka], te je uslijed neprilagođene brzine na mokrom i skliskom kolniku skrenuo u lijevo preko pune crte na zapadnu polovinu kolnika namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera gdje je naletio na osobni automobil [registarska oznaka] kojim je upravljao JB i od kojeg udara je osobni automobil [registarska oznaka] u kojem je na mjestu suvozača sjedila tužiteljica PB odbačen u smjeru zapada te je sletio na zapadni nogostup kolnika kojom prilikom su JB i PB zadobili teške tjelesne ozljede i time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće, te su mu izrečene odgojne mjere i posebne obveze jer se radilo o mlađoj punoljetnoj osobi, čime je nedvojbeno osiguranik umješača pravomoćno kazneno odgovoran za izazivanje prometne nesreće.
23.
Radi odgovora na sve prijeporne okolnosti sud je proveo vještačenja po vještacima medicine rada, oftalmološko vještačenje, kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje, dodatna prometna vještačenja, te je saslušana tužiteljica kao stranka i svjedok ŽB.
24.
Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke (list 93 i list 259-261 spisa), proizlazi da joj se dana 23.02.2004. u poslijepodnevnim satima dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala kao suvozačica u osobnom automobilu i sjedila je na prednjem desnom sjedalu. U trenutku nesreće bila je vezana sigurnosnim pojasom. U prometnoj nezgodi zadobila je brojne tjelesne ozljede, te se dugotrajno liječila zbog tjelesnih ozljeda bila na bolovanju, te je u konačnici umirovljena i otišla u invalidsku mirovinu.
25.
Da nije bilo predmetne prometne nezgode, ista bi se zaposlila u "Knjigovodstvu Zubak". Naime, ista je po zanimanju knjigovođa, te je tijekom radnog staža radila na knjigovodstvenim poslovima, a prije nego što se trebala zaposliti u "Knjigovodstvu Zubak" je to knjigovodstvo podnijelo zahtjev Zavodu za zapošljavanje da im pošalje kandidate za eventualno zaposlenje.
26.
Hrvatski zavod za zapošljavanje ju je poslao u "Knjigovodstvo Zubak" i nakon što je obavila razgovor, "Knjigovodstvo Zubak" je podnijelo zahtjev Zavodu za zapošljavanje za sufinanciranje radnog mjesta. Kako je njezino zaposlenje odobreno u „Knjigovodstvu Zubak“, gospodin ŽB ju je pozvao telefonskim putem da je Zavod pozitivno riješio njegov zahtjev, te je tražio da u ponedjeljak 23.02.2004. dođe na razgovor. Nakon razgovora joj je gospodin ŽB rekao da će je primiti i zaposliti jer je ona prije toga godinama radila u knjigovodstvu i imala je znanje za obavljanje ovih poslova. Dogovorila se da će početi raditi od slijedećeg dana tj. od 24.02.2004. Do zaposlenja nije došlo zato jer je ona u poslijepodnevnim satima dana 23.02.2004. doživjela prometnu nezgodu. Kako je zadobila tjelesne ozljede bila je na dugotrajnom bolovanju, te je zbog posljedica ozljede izvan rada stupila u invalidsku mirovinu.
27.
U svom dopunsku iskazu na ročištu od 06.10.2014. tužiteljica je ukratko ponovila svoj raniji iskaz u kojem je također navela da je između stranaka već na tom razgovoru od 23.02.2004. dogovorena mjesečna plaća od 4.000,00 kn neto, a ta neto plaća je bila dogovorena i u njihovim prethodnim razgovorima prije nego što je "Knjigovodstvo Zubak" podnijelo zahtjev Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za sufinanciranje radnog mjesta. Također sa "Knjigovodstvom Zubak" se dogovorila da će njezina početna plaća biti 4.000,00 kn, a tijekom vremena ukoliko će biti uspješna njezina plaća je trebala biti veća. Što se tiče poslova koje je obavljala tijekom radnog vijeka, to su prvenstveno uvijek bili samo knjigovodstveni poslovi. U svom radu na knjigovodstvenim poslovima je radila i na kompjuterima. Također radila je na poslovima glavnog knjigovođe i pomoćnog knjigovođe, a razlika između ta dva profila se sastoji u stupnjevima odgovornosti jer glavni knjigovođa ima odgovornost potpisivanja knjigovodstvene dokumentacije. U "Knjigovodstvu Zubak" je trebala raditi na poslovima knjigovođe bilanciste.
28.
U svom iskazu od 16.01.2007. je navela da joj je bio ponuđen posao u revizorskoj kući, a u dopunskom iskazu je pojasnila da je to samo spomenula jer da se nije radilo o ozbiljnoj ponudi i taj posao joj je ponuđen onako ovlaš i nije stupila u ozbiljnije razgovore u svezi tog zaposlenja jer ju nitko nije niti zvao, niti joj ozbiljno nudio posao u revizorskoj kući. Također u svom iskazu navodi da je nakon što se oporavila od prometne nezgode bila prijavljena kod Zavoda za zapošljavanje, ali od Zavoda za zapošljavanje više nije dobila nikakvu ponudu za posao nakon što je stradala u prometnoj nezgodi.
29.
Što se tiče njezinog zdravstvenog stanja ima urođenu slabovidnost desnog oka i radi se o urođenoj mani koja joj u svakodnevnom životu nije smetala iz razloga što drugo oko pokriva sve potrebe vida. To desno slabovidno oko joj tijekom života nije smetalo prilikom vida za obavljanje knjigovodstvenih poslova. Osim toga činjenica da ima jedno slabovidno oko na koje vidi vrlo slabo ju nije spriječilo da dobije vozačku dozvolu, da postane vozač i da redovito prođe liječničke preglede, osim što ima ograničenje za pregled vida, svakih 5 godina.
30.
Nadalje, tužiteljica navodi da je do njezinog umirovljenja došlo i da su jedini razlog njezinog umirovljenja ozljede koje su nastale izvan rada, iako je liječnička komisija koja odlučuje o umirovljenju utvrđivala njezino cjelokupno zdravstveno stanje. Tvrdi da njezina urođena mana i urođena slabovidnost desnog oka nije bila razlog umirovljenju jer je mogla raditi i vidjela je na kompjuter. Uostalom imala je i vozačku dozvolu i zbog svoje slabovidnosti tijekom cijelog života je bila i visoko adaptirana na tu slabovidnost.
31.
Svjedok ŽB, vlasnik knjigovodstvenog servisa Zubak dao je svoj iskaz u dva navrata i to na ročištu od 16.12.2008., te na ročištu od 22.01.2015., te je naveo da je vlasnik obrta koji se bavi knjigovodstvom. U to vrijeme je tražio radnika preko Zavoda za zapošljavanje, na način da je stavio zahtjev da mu Zavod za zapošljavanje pošalje odgovarajućeg radnika knjigovodstvene struke koji bi mogao biti zaposlen kod njega, a sve temeljem akcije za sufinanciranje radnog mjesta. Od predloženih kandidata izabrao je tužiteljicu koja je trebala raditi u njegovom knjigovodstvu, te se čekalo da Hrvatski zavod za zapošljavanje odobri radi tužiteljice u knjigovodstvu. Zahtjev je stavio dana 11.02.2004., odobrenje HZZZ-a je došlo 17.02.2004., a Ugovor o radu bi bio sklopljen 8 dana nakon odobrenja HZZZ, jer se Ugovor o radu ne može sklapati dok se ne dobije odobrenje da će Zavod za zapošljavanje sufinancirati radno mjesto. S tužiteljicom je dogovorio potpisivanje Ugovora o radu, dogovorio je da će njezina neto plaća iznositi 4.000,000 kn mjesečno i ona je trebala raditi poslove knjigovođe bilancista.
32.
U svom iskazu iz siječnja 2015. svjedok navodi kao i u svojem ranijem iskazu, te dodaje da se sjeća da kada nije mogao zaposliti tužiteljicu, da je zaposlio neku drugu osobu, a sad se ne sjeća da li je to bilo odmah neposredno nakon što nije mogao zaposliti tužiteljicu ili nešto kasnije. Također svjedok navodi da se sada zbog proteka vremena ne sjeća, je li neku drugu novu osobu zaposlio uz sufinanciranje radnog mjesta ili ju je zaposlio bez sufinanciranja.
33.
Rekao je da bi po redovnom tijeku stvari, u slučaju da tužiteljica dobro obavlja svoj posao, njezina plaća rasla i bila bi povećana tijekom vremena do svote od 5.500,00 kn.
34.
Također navodi da tužiteljicu ništa nije ispitivao o njezinom zdravstvenom stanju, jer je ona bila osoba koju joj je poslao HZZZ, pa drži da je sa njezinim zdravstvenim stanjem sve u redu jer je i prije toga zapošljavao ljude preko HZZZ i imao dobra i pozitivna iskustva.
35.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog svjedoka i tužiteljice kao stranke jer su njihovi iskazi međusobno suglasni i potkrijepljeni odgovarajućom dokumentacijom.
36.
Uvidom u dokumentaciju u spisu (list 8 spisa, list 126-132 spisa), sud je utvrdio da je doista „Knjigovodstvo Zubak“ HZZZ podnio dana 11.02.2004. Zahtjev za sufinanciranje zapošljavanja PB po programu D 1. Dana 17.02.2004. HZZZ je Knjigovodstvo Zubak obavijestilo pisanim putem o pozitivnom rješenju Zahtjeva za financiranje, te su zatražili da im se u svrhu pripreme Ugovora o sufinanciranju radnog mjesta dostavi dokaz o zaposlenju radnice. Kao odgovor na traženo, dana 05.03.2004. zaprimili su dopis poslodavca kojim ih izvješćuje da zbog prometne nezgode gospođu PB ne može zaposliti te da traži novog kandidata za isto radno mjesto.
37.
Novi kandidat od strane HZZZ-a nije pronađen pa su odustali od predmetnog zahtjeva. Uvidom u dopis od 05.03.2004. je razvidno je „Knjigovodstvo Zubak“ stavilo zahtjev za zapošljavanje odgovarajuće osobe pod istim uvjetima kao i tužiteljica i da Zavod za zapošljavanje nije mogao pronaći adekvatnu osobu i zato su u dogovoru s poslodavcem predmetni zahtjev za sufinanciranje radnog mjesta adaktirali dana 19.05.2004. Upravo iz priložene dokumentacije je razvidno da je zaista tužiteljica bila prijavljena kod Zavoda za zapošljavanje i da je zaista bila poslana „Knjigovodstvu Zubak“ i da su se zaista sporazumjeli o sklapanju Ugovora o radu, a koji Ugovor nije sklopljen zbog krivnje ŠB, osiguranika umješača Euroherc osiguranje d.d.
38.
Obzirom na prijeporne okolnosti bi li se tužiteljica zaposlila kao knjigovođa da nije bilo prometne nezgode kao i da li bi mogla raditi knjigovodstvene poslove na radnom mjestu knjigovođa bilancista u Knjigovodstvu Zubak da nije bilo štetnog događaja od 23.02.2004., te s obzirom na brojne prigovore, kako tuženika, tako i umješača, glede razloga umirovljenja tužiteljice, sud je proveo vještačenja po vještacima medicine rada i to po dr. RB kao i po dr. SB.
39.
Uvidom u rješenje HZMO broj spisa 0563035 od 05.01.2007. sud je utvrdio da je u odnosu na tužiteljicu doneseno pravomoćno i konačno rješenje o stupanju u invalidsku mirovinu i to zbog ozljede izvan rada gdje joj se mirovina priznaje od 26.10.2006.
40.
Iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada doktorice RB koja je imala zadaću iz vještačiti iz kojih je razloga tužiteljica upućena u invalidsku mirovinu, koliko dugo nakon nesreće je tužiteljica bila nesposobna za rad, te procijeniti njezinu radnu sposobnost nakon završetka liječenja proizlazi da je tužiteljica osoba koja je visoko slabovidna na desno oko od djetinjstva (granična sljepoća). Od djetinjstva postoji i konvergentna razrokost koja nije liječena. Na lijevom oku postoji znatna slabovidnost uz lagano suženje vidnog polja. Slabovidnost nije uzrokovana prometnom nesrećom, a lagano suženje vidnog polja lijevo može se sa velikom vjerojatnošću pripisati navedenoj prometnoj nesreći. Zbog granične sljepoće na desnom oku i konvergentne razrokosti te slabovidnosti lijevog oka nije ni za jedan posao za koje je potreban binokularni vid i uredno vidno polje (uredno vidno polje moguće je samo kod postojanja vida na oba oka), te poslove sa znatnim naporima vida. Kako posao računovođe zahtijeva uredan binokularni vid jer računovođa pretežiti dio radnog vremena radi sjedeći u prisilnom položaju tijela, vidne mogućnosti radnika moraju biti takve da ima binokularan vid, obostrano uredno vidno polje, tj. da zadovoljavaju te vidne zahtjeve. Uz to tužiteljica boluje od kroničnog cervikobrahialnog, cervikocefalnog i lumbosakralnog sindroma zbog kojih ima bolove u vratnom dijelu kralježnice, bolove u leđima i bolove i trnce u šakama i podlakticama. Stoga tužiteljica ne bi i da nije bilo prometne nesreće mogla raditi više od tri sata dnevno posao računovođe i slične poslove. U prometnoj je nesreći imala multifragmentarni prijelom desne natkoljenične kosti sa zaostalom posttraumatskom gonartrozom i postrombotičkim sindromom desne potkoljenice. Zbog nestabilnosti desnog koljena, te načina hoda uzrokovan ozljedom posljedično su se javili bolovi u lijevom kuku i početna artroza. Kao posljedica prometne nesreće da je prije toga bila potpuno zdrava javilo se i lagano suženje vidnog polja lijevo. Ovo suženje nije kontraindikacija za rad na poslovima računovođe, te ne bi glede vidnih zahtjeva bilo kontraindikacije za rad na poslovima računovođe cijelo radno vrijeme čak i u slučaju da radi s računalom. Zbog gonartroze desno i početne gonartroze lijevo nije sposobna obavljati poslove u kojima je potreban uredan dugotrajan hod, hod po neravnom i klizavom terenu, rad u prisilnom položaju s opterećenjem desnog koljena i lijevog kuka (rad na traci npr.), a zbog posttrombotičkog sindroma poslove koji zahtijevaju dugotrajno sjedenje. Da je bila posve zdrava prije prometne nesreće sa navedenim tegobama uzrokovanih prometnom nesrećom mogla bi raditi poslove sa slobodnim ritmom rada (poslovi koji Omogućuju izmjenu povremenog sjedenja i povremenog strajanja) u ravnim prostorima sa protukliznim podovima i radnim stolom i stolcem prilagođenom radnici. Mogla bi obavljati poslove knjigovođe uz uvjet da joj poslodavac omogući ustajanje i sjedenje iz sjedećeg položaja u ritmu koji je češći od ritma propisanog za rad s računalom.
41.
Nastavno na sve ovo navedeno svom zaključku vještakinja RB navodi da je tužiteljica po odluci HZMO-a dobila rješenje o invalidskoj mirovini – institut profesionalne nesposobnosti za rad – dakle preostala joj je radna sposobnost za posao osobe srednje stručne spreme ali ne i za posao knjigovođe jer se za to radno mjesto cijenila moguća invalidnost. Uzroci invalidnosti bili su po vještacima HZMO dvojaki. Slabovidnost na oba oka s tim da postoji granični vid (granična sljepoća od djetinjstva desno oko, neliječena škiljavost na desno oko), te slabiji vid na lijevo oko (koji nije uzrokovan prometnom nesrećom), te zbog posljedica saobraćajne nesreće (posttraumatska gonartroza i posttrombotički sindrom desne potkoljenice). Vještaci HZMO-a zaključili su da je profesionalna sposobnost za rad na radnu mjestu knjigovođe uzrokovana sa 50% ozljedom izvan rada, saobraćajnom nesrećom i 50% slabovidnošću na oba oka ne obrazlažući jasno kako su došli do toga postotka. Sa stručnog stanovišta gledano zbog bolesti koje je imala prije prometne nesreće, a i zbog posljedica prometne nesreće tužiteljica ne može uspješno obavljati poslove računovođe. Kako na njenu sposobnost za rad utječu i bolesti i stanja prije prometne nesreće ali i posljedice prometne nesreće vještakinja utvrđuje da su na njeno umirovljenje – profesionalnu nesposobnost za rad posljedice prometne nesreće sudjeluju sa 20%, a oštećenje vida kronični cervikobrahionalni, cervikocefalni i lumbosakralni sindrom koji nisu posljedica prometne nesreće sa 80%. Tužiteljica je bila privremeno nesposobna za rad do 24.04.2006. kada je stanje postalo trajno i kada su sve metode liječenja koje bi vodile poboljšanju desne natkoljenice i koljena bile iscrpljena. Tužiteljica nije sposobna za poslove na kojima je potreban uredan binokularni i dubinski vid i poslove koji iziskuju veći napor vida za poslove u kojima se opterećenje prenosi na desnu nogu za poslove u kojima je potrebno dugotrajno hodanje, hodanje po neravnom terenu, hod uzbrdo, rad u klečećem ili čučećem položaju čak i kratkotrajan.
42.
Na nalaz i mišljenje vještakinje dr. RB tužiteljica je stavila primjedbe, te je uz svoje primjedbe priložila i pisani nalaz i mišljenje vještaka za medicinu rada dr. Damira Vodopiveca koji je sačinio primjedbe na nalaz i mišljenje dr. RB, te je u svom mišljenju dr. Vodopivec naveo da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške tjelesne povrede od kojih je višeiverni prijelom donjeg dijela desne bedrene kosti ostavio trajne posljedice u vidu otežanog hoda, moguće uz jednu štaku, nestabilnosti desnog koljena te nastanka i razvoja bolova u desnom kuku zbog novonastalog načina hoda, te osteoporoze uzrokovane dugotrajnim mirovanjem. Zbog štetnog događaja kod tužiteljice je došlo i do pada oštrine vida i suženja vidnog polja na lijevom oku. Neupitno je da je tužiteljica od djetinjstva slabovidna na desno oko, te da boluje od strabizma na istom. Također jer neupitno da je prije štetnog događaja i zbog specifičnog posla kojeg je obavljala obolila i od bolnih sindroma vratne i slabinske kralježnice. Međutim iz zdravstvenog kartona proizlazi da se od kada se vodi taj karton nikada liječniku nije žalila na slabovidnost desnog oka i istu nikada nije liječila, niti radi toga koristila bolovanje. Isto tako iz zdravstvenog kartona proizlazi da bolovanje nije koristila niti zbog tegoba u vratnoj i slabinskoj kralježnici koje je samo sporadično i kratkotrajno liječila, već je bolovanje koristila krajem 1980. i početkom 1981. zbog održavanja trudnoće. Iz navedenih razloga vještak Damir Vodopivec nije suglasan s mišljenjem i zaključkom dr. RB da su bolesti koje nisu u uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem u većom mjeri utjecale na invalidnost tužiteljice nego stanja i bolesti koje jesu u toj vezi.
43.
Analizom zdravstvenog kartona dr. Vodopivec zaključuje da je gospođa PB do štetnog događaja uredno obavljala svoje poslove radnog mjesta knjigovođe. Obradu slabljenja vida lijevog oka započela je tek 8 mjeseci po štetnom događaju pa smatra da bi ona da u štetnom događaju nije stradala usprkos bolesti desnog oka uredno nastavila obavljati poslove radnog mjesta knjigovođe. Taj njegov zaključak potkrijepljuju i podaci iz preslike njene radne knjižice. Naime iz iste je vidljivo da je ona tijekom radnog vijeka kao knjigovođa radila kod više poslodavaca. Prilikom zapošljavanja kod svakog od njih morala je obaviti prethodni liječnički pregled. Kako bi se na tim pregledima teška slabovidnost desnog oka sigurno utvrdila, a ona je na istima ocijenjena radno sposobnom, očigledno je da bolest desnog oka nije bila prepreka niti njenom zapošljavanju, a niti radu na radnom mjestu knjigovođe. Na primjedbe tužiteljice, na nalaz i mišljenje vještaka usmeno se očitovala dr. RB na ročištu od 22.11.2010. , ista je iskazala da tužiteljica ima desno oko slabovidno na koje oko ne vidi od djetinjstva i da se kroz život praktično mogla služiti samo jednim okom. Vještakinji nije poznato je li tužiteljica prilikom zapošljavanja obavila bilo kakav liiječnički pregled, te dodaje da se radno mjesto računovođe tijekom godina bitno izmijenilo jer su ljudi prije pisali olovkom, a danas se koriste kompjuterom. Iskazuje da prema današnjim standardima tužiteljica ne zadovoljava kriterije za rad na računalu pa slijedom toga zaključuje da tužiteljica nema sposobnosti niti za radno mjesto knjigovođe, radi čega u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i ponavlja da ostaje kod svoje ocjene da su posljedice prometne nezgode samo u omjeru od 20% sudjelovale u ocjeni profesionalne sposobnosti za rad.
44.
Ipak vještakinja je rekla da bi eventualno detaljnije očitovanje mogla dati ukoliko bi imala uvida u daljnju medicinsku dokumentaciju, cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice, oftalmološke preglede, liječničke svjedodžbe itd.
45.
Tužiteljica je dostavila i daljnju medicinsku dokumentaciju kao i dodatnu presliku svog zdravstvenog kartona, a dostavila je i dokaz da je prilikom zapošljavanja i obavila sistematski pregled gdje je ocijenjena sposobnom za rad na računalu, te je dr. RB dala pisano očitovanje, te je u cijelosti ostala kod svog inicijalnog nalaza i mišljenja i navela da tužiteljica nije sposobna za poslove na kojima je potreban binokularni i dubinski vid za poslove koji iziskuju veći napor vida, a nije niti za teže fizičke poslove, ni za poslove u prignutom položaju tijela. Nadalje ostala je i pri ocjeni da tužiteljica nema zdravstvenu sposobnost za rad na računalu. U tijeku ovog postupka tužiteljica je dostavila izvješće o zdravstvenom pregledu izdanog od strane Doma zdravlja MUP-a RH, radne jedinice za medicinu rada od 18.04.2016. gdje je utvrđeno da tužiteljica PB ima zdravstvenu sposobnost za radno mjesto rad na računalu prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom, te je utvrđeno da ima zadovoljavajuću zdravstvenu sposobnost uz korekciju optičkim pomagalom.
46.
Obzirom da je tužiteljica svojim primjedbama ozbiljno učinila upitnim nalaz i mišljenje vještakinje, koji se izuzetno razlikuje i od medicinske dokumentacije, a i od primjedaba istaknutih od strane vještaka medicine rada dr. Damira Vodopivca, koji je sačinio primjedbe na temelju iste dokumentacije s kojim je raspolagala dr. RB, te je vještak detaljno naveo da je neupitno da je tužiteljica slabovidna na desno oko što uopće nije sporno u cijelom ovom postupku i da boluje od strabizma ali je i utvrdio da je cijeloga života unatoč slabovidnosti imala radnu sposobnost za poslove knjigovođe, da je te poslove i radila i da do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja dolazi nakon prometne nezgode koju je izazvao VB. Također naveo je i da iz analize zdravstvenog kartona proizlazi da je tužiteljica uredno obavljala sve svoje poslove radnog mjesta knjigovođe, a obradu slabljenja vida lijevog oka je obavila 8 mjeseci po štetnom događaju.
47.
Stoga je sud odredio nakon što je tužiteljica još dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju prema traženju RB, a koja se odnosila na dodatne dijelove zdravstvenog kartona, dostavljenoj oftalmološkoj dokumentaciji, dostavljenoj svjedodžbi o radnoj sposobnosti, vještačenje po drugoj vještakinji medicine rada dr. SB.
48.
U svom nalazu vještakinja SB navodi da uvidom u predmetni sudski spis, medicinsku dokumentaciju priloženu u spis, Zapisnik o očevidu, Ugovor o radu, radnu knjižicu, knjižicu Hrvatskog zavoda zapošljavanje, Uvjerenja, osobni zdrtavstveni list, svjedodžbu o radnoj sposobnosti specijaliste medicine rada, opis poslova koje obavlja, spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, uvidom u nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, te kliničkim pregledom i uzimanjem anamnestičkih podataka, navodi da je tužiteljica od rođenja slijepa na desno oko i razroka. Godine 2006. u lipnju je hospitalizirana radi slabovidnosti na lijevom oku. Dana 23.11.2004. 9 mjeseci nakon prometne nesreće učinjeno je vidno polje, te je utvrđeno da je nastupilo pogoršanje vida na lijevom oku.
49.
Od 1976. od kada postoji dokumentacija u zdravstvenom kartonu, bolovala je od upale grla, dušnica, mjehura, bolova u mišićima vrata, niskog krvnog tlaka, glavobolja, smetnja zbog spuštenih stopala, te od 1985. od reaktivne neuroze. Od 1978. se liječila zbog bolova u vratnoj i slabinskoj kralježnici, od migrenoznih glavobolja, od 2002. su dijagnosticirane teške degenerativne promjene na vratnoj kralježnici i oslabljena cirkulacija u krvnim žilama vrata i dalje ima bolove u slabinskoj kralježnici. Dana 23.02.2004. je stradala u prometnoj nesreći u kojoj je zadobila višeiverni prijelom desne bedrene kosti, prijelom lijevog sedmog rebra, ogrebotine čela i lica.
50.
Kolima hitne medicinske pomoći je prevezena na kirurgiju KB Sestre milosrdnice gdje je izvršena operacije desne noge, te se razvila smanjena pokretljivost desnog koljena. 2005. ortoped je u svom nalazu naveo oštećenja medijalnog meniska i ligamenta desnog koljena, zatim je dana 24.04.2006. kirurg naveo da nosi koksofemoralnu ortozu. Od 30.04.2004. se liječi po fizijatru, a tijekom lipnja 2004. je rehabilitirana u Krapinskim toplicama, potom se od 2011. liječi po endokrinologu zbog smanjenja funkcije štitnjače i upale štitnjače. Od 2015. se liječi zbog tromboze vena desne noge.
51.
Vještakinja nadalje navodi da je tužiteljica 1974. po specijalistu medicine rada dobila svjedodžbu da je sposobna za rad s punim radnim vremenom za predloženo zanimanje uz izbjegavanje nošenja i dizanja tereta. Dana 07.11.2006. HZMO donosi rješenje: Postoji profesionalna nesposobnost za rad. Uzrok invalidnosti je 50% ozljeda izvan rada i 50% bolest. Nije za poslove za koje je potreban binokularni vid i dubinski vid, dobar vid na blizinu, poslove koji iziskuju veći napor vida, nije za teške fizičke poslove, niti za poslove u prignutom položaju tijela.
52.
Vještakinja u zaključnom mišljenju navodi da je tužiteljica umirovljena zbog posljedica prometne nesreće od 23.02.2004. u omjeru od 20%, te da je umirovljena zbog drugih zdravstvenih problema u omjeru od 80%.
53.
Na nalaz i mišljenje vještakinje dr. SB tužiteljica je stavila primjedbe. U primjedbama tužiteljica navodi da je zadobila teške tjelesne ozljede koje su ostavile trajne posljedice, a posebice višeiverni prijelom donjeg dijela bedrene kosti. Trajne posljedice očituju se u nestabilnom hodu, nestabilnosti desnog koljena, nastanku i razvoju bolova u kuku zbog novonastalog načina hodanja kao i zaostalom posttraumatskog gonartrozom, koksartrozom, osteoporozom i postrombotski sindrom desne potkoljenice sve zbog čega nije sposobna za dulje stajanje, hodanje i sjedenje.
54.
Također kod tužiteljice je zbog predmetnog događaja došlo i do pada oštrine vida i suženja vidnog polja na lijevom oku. Tijekom cijelog svog radnog vijeka tužiteljica je radila kao knjigovođa u punom radnom vremenu iz čega proizlazi da bolest desnog oka nije bila prepreka njenom zapošljavanju, te bi tužiteljica da nije bilo predmetne nezgode nedvojbeno nastavila uredno obavljati poslove svog radnog mjesta. Tužiteljica se nikada nije žalila svom liječniku na slabovidnost desnog oka, a istu nije nikada liječila niti je zbog toga koristila bolovanja, a to zato što je tužiteljica visoko adaptirana na takvo oštećenje jer se kod iste radi o oštećenju zdravstvenog stanja od rođenja.
55.
Tužiteljica ponovo naglašava da je dana 23.02.2004. teško stradala u prometnog nezgodi, a da nije bilo te prometne nezgode ona bi idućeg dana kako je unaprijed bilo dogovoreno sklopila Ugovor o radu sa Knjigovodstvom Zubak tj. dana 24.02.2004. Tužiteljica ponovo naglašava da do njezinog umirovljenja nije došlo zbog drugih bolesti, nego zbog posljedica prouzročenih predmetnim štetnim događajem i da nije bilo prometne nezgode, ona bi i dalje obavljala svoj posao i ne bi otišla u invalidsku mirovinu. Pri tome se ističe kako je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale upravo zbog ozljede izvan rada, dakle ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju.
56.
Na primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka, na ročištu od 08.06.2017. (list 354-357) očitovala se vještakinja SB koja je navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, te da kod tužiteljice postoji slabovidnost desnog oka, što znači da tužiteljica na to desno oko ne vidi, a vještakinja upitana da pojasni izvješće o zdravstvenom pregledu medicine rada od 18.04.2016. navodi da po tom izvješću o zdravstvenom pregledu proizlazi da tužiteljica ima zdravstvenu sposobnost za rad na računalu ali da taj nalaz nije u vezi sa medicinskom dokumentacijom koja postoji u spisu. Tvrdi da tužiteljica nema binokularni vid, a ista ta tužiteljica koja nije sposobna za rad na računalu je sposobna za upravljanje vozilom B kategorije uz ograničenje na period od 3 godine za ponovni pregled liječnika okuliste.
57.
Na ovom mjestu sud postavlja opravdano pitanje, kako je moguće da osoba koja ima samo jedno oko može dobiti vozačku dozvolu i evidentno je da takva osoba nema binokularni vid i da nema takvu širinu vidnog polja, kakve imaju osobe sa binokularnim vidom, a situacije prometa su puno opasnije i zahtjevnije od rada na računalu.
58.
Vještakinja je ujedno dodala prilikom očitovanja na primjedbe tužiteljice da Pravilnik o radu sa računalom postoji tek od 2005. i počevši od 2005. svaki poslodavac po službenoj dužnosti mora poslati djelatnika na pregled specijaliste medicine rada radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti vida. Vještakinja je navela da nema dovoljnog medicinskog znanja da bi mogla dati odgovor na pitanje jesu li osobe koje imaju slabovidnost jednog oka od djetinjstva visokoadaptirane na tu poteškoću.
59.
Obzirom da je dr. SB u svom usmenom očitovanju rekla da je pitanje slabovidnosti i visoke adaptiranosti na tu poteškoću pitanje za oftalmologa, a ne za medicinu rada sud je odredio izvođenje dokaza oftalmološkim vještačenjem.
60.
Radi utvrđivanja je li tužiteljica kao slabovidna osoba na desno oko koja nije imala problema sa suženjem vidnog polja i pogoršanjem vida na lijevom oku do nastanka prometne nezgode 23.02.2004. imala radnu sposobnost za rad na računalu i knjigovodstvene poslove sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku profesoru dr. Branimiru Cerovskom, oftalmologu, koji je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužiteljica od djetinjstva teško slabovidna osoba na desnom oku dok je na lijevom oku vid uz korekciju u granicama normale. S takvim stanjem vidne funkcije tužiteljica je kako sama navodi uredno funkcionirala na svim poslovima knjigovođe. Prema zadaći suda je potrebno utvrditi da li je tužiteljica koja ima slabovidnost oka od djetinjstva visokoadaptirana na tu poteškoću kao i na okolnost da li se je tužiteljica s takvim poteškoćama mogla služiti računalom počevši od 2004. pa nadalje. Budući da slabovidnost desnog oka postoji od djetinjstva, dok lijevo oko uz korekciju ima vid u granicama normale, da kod tužiteljice postoji binokularno vidno polje, da je tužiteljica završila školu za knjigovođu, te da je funkcionirala kao knjigovođa, mišljenja je da je tužiteljica visokoadaptirana za tu poteškoću. Rad na računalu može biti, osobito ako je dnevno dugotrajan, zahtijevan za organ vida i u osoba sa urednim vidom oka te se najviše spominje suhoća očiju (smanjenje broja treptaja kod dugotrajnog rada) i tegobe fokusiranja radi naprezanja cilijarnog mišića uz bol u očima. Osobe s urednim vidom na oba oka u takvim okolnostima moraju ulagati dodatne napore i voditi računa o načinima samopomoći (npr. česte kratke stanke kod rada na blizinu, učestalije treptanje, borba protiv suhog oka). Sa svim se tim suočava i osoba sa slabovidnošću jednog oka, no to također ne isključuje sposobnost da radi na računalu. Vještak je mišljenja da je tužiteljica bila uz ulaganje odgovarajućih napora sposobna za rad na računalu.
61.
Vještak prof. dr. sc. Branimir Cerovski je također i odgovorio na pitanje da li postojeća oftalmološka medicinska dokumentacija u spisu ukazuje da je tužiteljica imala takve tegobe s vidom da nije bila sposobna obavljati rad za računalom, vještak oftalmolog je naveo da je na pregledu oftalmologa 8 mjeseci po štetnom događaju nađena teška slabovidnost desnog oka i uredan vid na lijevom oku. Vidno polje testirano 9 mjeseci od ozljeđivanja pokazalo je uredan nalaz na lijevom oku i dobar nalaz na desnom teško slabovidnom oku (tj. uredan nalaz vidnog polja za tako slabovidno oko). Dakle u tom razdoblju sa strane funkcije vida nije bilo prepreka da tužiteljica radi svoj posao kako je naprijed objašnjeno. No, 2 godine po ozljeđivanju na jednom pregledu oftalmolog je 08.05.2006. pronašao još jače oslabljen vid na desnom oku, te oslabljen vid na lijevom oku. Tada se tužiteljica žalila na povremene opskuracije vida. Također je potom 23.05.2006. nađeno opisano oštećenje vidnog polja po P. Iz tog je razloga tužiteljica primljena na kliničku opservaciju 23.06.2006. do 04.07.2006. U tom razdoblju tužiteljica nije bila sposobna obavljati rad za računalom. Kliničkim liječenjem utvrđena je i nadalje teška slabovidnost desnog oka i uredna funkcija vida lijevog oka (vidna oštrina i vidno polje), a to znači da nadalje nije bilo prepreka sa strane vida da nastavi sa svojim profesionalnim obavezama.
62.
Na nalaz i mišljenje vještaka oftalmologa primjedbe su stavili tuženik i umješač navodeći da je nalaz i mišljenje specijalista oftalmologa u suprotnosti s nalazom vještaka medicine rada, te navodi da je upitno bi li tužiteljica nakon 2005. od strane specijaliste medicine rada bila ocijenjena sposobnom za rad na radnom mjestu knjigovođe, te je umješač stavio primjedbe koje se odnose na pitanja, ima li tužiteljica uredan binokularni vid obzirom na tešku slabovidnost i ambliopiju desnog oka, ima li uredan dubinski vid, ima li tužiteljica obostrano uredno i ukupno uredno vidno polje, je li za poslove knjigovođe potreban uredan binokularni vid, je li potreban dubinski vid, je li potreban uredan vid na blizinu i normalno vidno polje i da li poslovi knjigovođe i rad na računalu iziskuju veći napor vida. Na primjedbe tuženika i tužitelja očitovao se stalni sudski vještak prof. Branimir Cerovski na ročištu od 04.06.2018., te je naveo da tuženik u svojim primjedbama pretežito citira nalaz i mišljenje medicine rada i također Pravilnike za dozvolu radne aktivnosti.
63.
Međutim, vještak navodi da zadaća suda za njegovo vještačenje nije bila da komentira Pravilnike, odnosno da li je ili nije tužiteljica bila na pregledima vida u nekom vremenskom razdoblju. Pitanje je bilo da li tužiteljica sa svojim stanjem vida i poznatom slabovidnošću na jednom oku je u stanju ili nije raditi poslove u okviru zadataka u računovodstvu. U vještačenju je jasno naveo da je tužiteljica od mladosti slabovidna osoba i kao takva je školovana za knjigovođu i kao takva je radila kao knjigovođa i obzirom na normalu vida na drugom oku je u stanju izvršavati poslove i zadatke koje je ranije obavljala kao visokoadaptirana osoba bez obzira na slabovidnost jednog oka.
64.
U primarnom nalazu i mišljenju je naveo kako je utvrđeno da je tužiteljica slabovidna od djetinjstva i samim time obzirom na izraženu slabovidnost jednog oka ukupan binokularni vid i stereo vid (dubinski vid) o čemu govori tuženik je ograničen, odnosno nije kao u osobe koja dobro vidi na oba oka. Stoga je tužiteljica u funkcionalnom smislu monokulus odnosno služi se svojim vidom dominantnog oka i to je lijevo oko, dok je desno oko izrazito slabovidno. Na postavljena pitanja koja su razvrstana u tri skupine, a suštinski se radi o tome može li monokulus razviti neki oblik binokularnog vida ili dubinske percepcije odgovara da može. Naime, osobe koje su slabovidne osobito od djetinjstva tijekom života razviju jedan oblik tzv. dubinskog vida koji se po svojim osobinama ne uspoređuje sa dubinskim vidom koje razvijaju osobe sa urednim vidom na oba oka, niti se sada o tome govori. Govori se o tome da je tužiteljica razvila jedan takav oblik dubinskog vida, a na slabovidnom oku vidno polje pokazuje oštećenja osobito u središnjem dijelu dok je vid na drugom oku i vidno polje u granicama normale. Što se tiče poslova knjigovođe koji radi na računalu svakako je potreban dubinski vid i isto tako rad na računalu iziskuje i veći napor vida što je i naveo također u primarnom nalazu i mišljenju, te je također i naveo tegobe sa kojima se susreću osobe sa urednim vidom na oba oka, te i za takve osobe dugotrajan rad na računalu zahtijeva pojačane napore. Također je očekivano da osoba koja je slabovidna na jedno oko kao što je tužiteljica pri radu na računalu, ali i u većoj mjeri ima potrebu za ulaganjem pojačanih napora da bi izvršila poslove i zadatke povezane sa dugotrajnim naporom vida na blizinu. Pri tome su sve ove stvari medicinski objektivizirane. Vještak je naveo da je imao na uvid kompletnu dokumentaciju koja prileži u ovom spisu i da se prvenstveno usredotočio na mišljenje specifičnih specijalnosti što se tiče pitanja u odnosu na specijalista za oftalmologiju.
65.
Što se tiče dugotrajnog rada na računalu takav rad je problematičan i za potpuno zdrave osobe i kada se dugotrajno gleda u ekran, takva osoba rjeđe trepće i to 5, 6 ili 7 puta manje nego što je to uobičajeno i to stvara problem suhoće oka i mogućeg umora u očima i zato se preporučuje osobama sa takvim zadacima dugotrajnog rada na računalu da rade na način da čine češće kratke stanke pri kojima ne čitaju novine nego gledaju u daljinu jer to odmara oko. Također osobama koje dugotrajno rade na računalu se preporučuje da češće namjerno trepću i tako se štite od suhoće očiju ali i uz korištenje umjetnih suza. Vještak je pri tome naveo da osobe sa monokularnim vidom se trebaju češće odmarati gledajući u daljinu nego potpuno zdrave osobe.
66.
Nakon očitovanja vještaka specijaliste oftalmologa, umješač je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje oftalmologa navodeći da je isti protivan ostalim dokazima u spisu, a prvenstveno iz razloga što vještak oftalmolog nije meritoran da utvrđuje radnu sposobnost za obavljanje radnih poslova te u tom dijelu njegovo mišljenje oprečno utvrđenju dvije vještakinje specijaliste medicine rada i pravomoćnim aktima upravnog tijela HZMO koja vežu parnični sud.
67.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka profesora dr. Branimira Cerovskog specijaliste oftalmologa, koji ima usko specijalističko znanje za procijeniti mogućnost rada na računalu osobe koja ima monokularni vid i koji je detaljno naveo da i osobe koje su slabovidne osobito od djetinjstva su visokoadaptirane na takvo stanje i one tijekom života razviju jedan oblik dubinskog vida koji se po svojim osobinama ne uspoređuje sa dubinskim vidom, ali je to takav vid koji osobi kao što je tužiteljica omogućava rad na računalu. Da je tome tako, doista svjedoči i činjenica da je tužiteljica još 2016. u tijeku ovog postupka pristupila na pregled kod medicine rada u Domu zdravlja MUP-a Šarengradska, te je zatražila da joj se procjeni radna sposobnost za rad na računalu i tamo je upravo vještak medicine rada naveo da tužiteljica ima sa svojim stanje vida kakvo je bilo 2016. zdravstvenu sposobnost za rad na računalu. Time je jasno da je tužiteljica 12 godina prije toga tj. 2004. g. sigurno imala zdravstvenu sposobnost za rad na računalu.
68.
Stoga ne stoje primjedbe tuženika i umješača da je utvrđenje vještaka specijaliste oftalmologa dr. Branimira Cerovskog u opreci sa nalazima dva vještaka specijaliste medicine rada, jer je upravo specijalist medicine rada koji je imao zadaću procijeniti sposobnost rada tužiteljice na računalu utvrdio da ona takvu zdravstvenu sposobnost ima i tu zdravstvenu sposobnost joj je dao na razdoblje od dvije godine u razdoblju od 2016. do 2018., s tim da nakon toga dođe na ponovni pregled.
69.
Konačno i najvažnije zadaća ovog sudskog postupka je utvrditi bi li tužiteljica sklopila Ugovor o radu dana 24.02.2004. da nije bilo prometne nezgode zbog koje joj se krivnjom osiguranika umješača pogoršao vid. Za ocjenu stanja vida je jedino meritoran vještak oftalmolog, a ne medicina rada jer predmet ovog postupka naknade štete nije utvrđivanje preostale radne sposobnosti tužiteljice nakon prometne nezgode, kao niti uspoređivanje zadaća radnog mjesta sa zdravstvenim stanjem, već je zadaća utvrditi je li ona imala oftalmološku sposobnost za rad na knjigovodstvenim poslovima prije prometne nezgode. Sud je sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica imala zdravstvenu sposobnost za rad i da bi sklopila Ugovor o radu dana 24.02.2004. da nije stradala i zbog toga joj pripada naknada štete. Time je sud utvrdio da postoje sve pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su šteta, štetna radnja, štetnik, uzročna veza i protupravnost.
70.
Nadalje tuženik u svom podnesku od 28.12.2017. kojim prigovara nalazu i mišljenju vještaka profesora dr. Branimira Cerovskog, navodi da je zadatak vještaka oftalmologa bilo se očitovati, bi li se tužiteljica mogla služiti računalom od 2004. pa nadalje obzirom na teškoće s vidom, te da li bi ista bila sposobna obavljati rad na računalu po njegovom shvaćanju potpuno pogrešan, jer je pitanje radne sposobnosti tužiteljice u potpunosti riješeno pravomoćnim i konačnim aktom nadležnog tijela tj. rješenjem HZMO, te da sud nema mogućnosti ponovno utvrđivati isto pitanje, već je prema odredbi čl. 12. ZPP-a ovaj sud vezan odlukom nadležnog tijela u čiju kompetenciju ovaj postupak ulazi.
71.
Nadalje tuženik i umješač ističu prigovor nagođene stvari. U odnosu na navode tuženika i umješača da je pitanje razloga umirovljenja pravomoćno i konačno riješeno rješenjem HZMO od 05.01.2007. taj navod je potpuno točan. Uvidom u to rješenje sud utvrđuje da je pravomoćnim i konačnim upravnim aktom utvrđeno da se tužiteljici PB priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada počevši od 26.10.2006. Jedina ozljeda izvan rada koju je pretrpjela tužiteljica je prometna nezgoda od 23.02.2004. i koju je pretrpjela krivnjom osiguranika umješača ŠB. Da je prometna nezgoda od 23.02.2004. jedina ozljeda izvan rada potvrdile su vještakinje medicine rada dr. RB i dr. SB . U svojim nalazima dr. RB i dr. SB citiraju nalaz stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, te navode kako je povjerenstvo ocjenjivalo preostalu sposobnost za rad i uzrok invalidnosti te je povjerenstvo ocjenjujući preostalu sposobnost za rad ustanovilo da je uzrok invalidnosti kod tužiteljice 50% bolest i 50% ozljeda izvan rada. Međutim taj nalaz nije temelj za rješenje HZMO od 05.01.2007., jer se taj nalaz niti ne spominje u rješenju, već u rješenju piše da je razlog umirovljenja tužiteljice ozljeda izvan rada koju je zadobila dana 23.02.2004.
72.
Ove vještakinje i jedna i druga potpuno nepozvano ocjenjuju nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva HZMO i sasvim na drugačiji način utvrđuju posljedice prometne nesreće i utvrđuju da posljedice prometne nesreće sudjeluju kao razlog umirovljenja tužiteljice u omjeru od 20%, a oštećenje vida, kronični cervikobrahionalni, cervikocefalni i lumbosakralni sindrom koji nisu posljedica prometne nesreće u omjeru od 80%.
73.
Ovakva ocjena da vještakinje same utvrđuju preostalu radnu sposobnost tužiteljice, odnosno da same utvrđuju u kojem omjeru je svaka pojedina zdravstvena tegoba kod tužiteljice utjecala na njezino umirovljenje nije uopće bila zadaća vještačenja jer su one imale zadaću utvrditi bi li tužiteljica mogla obavljati poslove knjigovođe u Knjigovodstvu Zubak da nije bilo prometne nezgode od 23.02.2004. tj. bi li tužiteljica mogla nastaviti raditi svoje knjigovodstvene poslove koje je radila i do tada. Kako su te vještakinje ušle u ocjenu nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva HZMO, a koju ocjenu nitko nije ni tražio, te je vještakinja RB specijalista medicine rada zaključila da tužiteljica nije niti mogla, niti smjela raditi kao knjigovođa niti prije štetnog događaja, a ne bi uopće mogla niti raditi u Knjigovodstvu Zubak neovisno o tome je li bila ta prometna nezgoda ili nije bila, a to zato jer ima slabovidnost desnog oka, a vještakinja SB je ipak ostavila rezervu i rekla da ne može ulaziti u strogo oftalmološku specijalnost i da se kao specijalist medicine rada uopće ne može očitovati jesu li osobe koje imaju slabovidnost jednog oka visokoadaptirane na tu poteškoću jer je to pitanje u domeni oftalmološke specijalnosti.
74.
No unatoč toga vještakinje su se bez da imaju specijalistička znanja o oftalmologiji upustile u vještačenje i napisale nalaze u kojima su navele sve što su zatekle i vidjele u ovom spisu i u spisu HZMO, te su potom ocjenjivale slabovidnost desnog oka kod tužiteljice, a bez da imaju specijalistička znanja iz oftalmologije i zaključile da sa tom slabovidnošću tužiteljica nije mogla raditi kao knjigovođa i potom su još i preocijenile nalaz drugostupanjske komisije za vještačenje HZMO-a., čime su njihovi nalazi u cijelosti neprihvatljivi.
75.
Upravo zato je nalaz i mišljenje specijalista oftalmologa prof.dr.sc. Branimira Cerovskog bio više nego neophodan jer je upravo taj nalaz dao odgovor na ključno pitanje, a to je da je tužiteljica kao slabovidna osoba na desno oko od samog rođenja bila visokoadaptirana na slabovidnost desnog oka i ta slabovidnost joj nije predstavljala poteškoće u svakodnevnom životu i radu, niti za rad na računalu jer je tužiteljica bila uz ulaganje odgovarajućih napora sposobna za rad na računalu jer rad na računalu može biti, osobito ako je dnevno dugotrajan zahtjevan za organ vida i u osoba s urednim vidom oba oka, jer rad na računalu može dovesti do suhoće očiju.
76.
Time je jasno da bi tužiteljica da nije bilo prometne nezgode radila kao knjigovođa u Knjigovodstvu Zubak. Nadalje kako to tuženik i umješač pravilno navode prema odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP), sud je vezan pravomoćnim i konačnim upravnim aktom nadležnog tijela, ovdje konkretno rješenjem HZMO broj Klasa: UP/1-141-02/07-01/03213374124 urudžbeni broj: 341- 25-05/03-06-091590 broj spisa: 0563035 od 05.01.2007. gdje je više nego razvidno da je PB umirovljena u cijelosti zbog ozljede izvan rada i priznaje joj se invalidska mirovina. Da je upravno tijelo smatralo da na umirovljenje PB utječu i neke bolesti osim ozljede izvan rada to bi jasno bilo napisano kao i u čitavom nizu drugih rješenja HZMO o invalidskim mirovinama gdje se jasno naznačuje i napiše da je netko umirovljen zbog ozljede na radu u nekom omjeru i zbog bolesti u nekom omjeru.
77.
Kada upravno tijelo za čiju je odluku sud vezan, više nego jasno napiše da je razlog invalidske mirovine, jedan jedini, a to je ozljeda izvan rada, zbog koje ozljede tužiteljica nije dalje sposobna za rad, a tu štetu je prouzročio VB, osiguranik umješača, a zbog kojih ozljeda je tužiteljica bila dugotrajno nesposobna za rad, a potom i umirovljena u invalidsku mirovnu, jasno je da tu postoji jasna pravnorelevantna uzročna veza između pretrpljenih ozljeda u štetnom događaju i njezinog umirovljenja. Ovo tim više što je sud sa sigurnošću oftalmološkim vještačenjem utvrdio da bi tužiteljica sa slabovidnošću desnog oka mogla raditi poslove knjigovođe kao što ih je radila i do tada, a što jasno proizlazi iz preslike njezine radne knjižice, kao i potvrde RIL PROM-ZG d.o.o. od 12.06.2017. (list 380 spisa), kao i temeljem Ugovora o djelu gdje je tužiteljica obavljala knjigovodstvene poslove u ranijim razdobljima.
78.
U odnosu na istaknuti prigovor tuženika i umješača da se u ovom predmetu radi o nagođenoj stvari, te da nema mjesta vođenju ove parnice sud navodi slijedeće:
79.
Stranke su sklopile izvansudsku nagodbu dana 28.06.2005. (list 96 spisa). Takva nagodba nije sudska nagodba, već Ugovor o nagodbi kako to propisuje odredba čl. 150. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO). Ugovor o nagodbi je materijalnopravni institut prema kojem Ugovoru o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom, uzajamnim popuštanjima prekidaju spor odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Izvansudska nagodba ne znači da je riječ o presuđenoj stvari i sud nije ovlašten rješenjem odbaciti tužbu (čl. 333. u vezi s čl. 282. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP). U toj situaciji o pravima stranaka sud mora odlučiti meritornom presudom.
80.
Pri tome kada su stranke sklapale Sporazum o izvansudskoj nagodbi jasno navode u sadržaju te nagodbe da tom izvansudskom nagodbom samo rješavaju pitanje postupka naknade štete u predmetu Pn-1624/05.
81.
Čak da su u toj nagodbi stranke ugovorile da tužiteljica nikada neće podnijeti neku drugu tužbu u odnosu na Croatia osiguranje d.d., takva odredba bi bila ništetna jer se nitko na valjan način ne može odreći prava koja mu po Zakonu pripadaju jer se voljom ugovornih stranaka ne može derogirati Zakon.
82.
Stoga izvansudskom nagodbom od 28.05.2005. stranke nisu riješile pitanje naknade štete u ovom postupku pa su prigovori tuženika i umješača da se zapravo radi o presuđenoj stvari neosnovani, a kako to i tuženik i umješač navode …. "Pitanje naknade štete konačne riješile"… (list 636 spisa).
83.
Nakon što su otklonjeni svi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka kao i što su ocijenjeni nalazi i mišljenja vještaka, te je sud utvrdio postojanje uzročnoposljedične veze između ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju i njezinog umirovljenja, kao i da je sud vezan pravomoćnim upravnim rješenjem u kojem je jasno navedeno da je jedan jedini razlog umirovljenja tužiteljice ozljeda izvan rada, te je sud sa sigurnošću utvrdio da bi tužiteljica da nije bilo prometne nezgode od 23.02.2004., slijedećeg dana 24.02.2004. sklopila Ugovor o radu za radno mjesto knjigovođa bilancista u Knjigovodstvu Zubak, tuženik i umješač su istaknuli novi prigovor podijeljene odgovornosti da je tužiteljica doprinijela posljedicama iz ovog štetnog događaja i njezinom umirovljenju zato jer u štetnom događaju nije bila vezana.
84.
Na ovu okolnost sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Josipu Škaviću, specijalistu sudske medicine i dipl. ing. Mirjani Bebić, prometnoj vještakinji.
85.
U svom nalazu i mišljenju prometna vještakinja navodi da je u konkretnom slučaju do prometne nesreće došlo kada je vozilo ŠB prešlo preko pune središnje linije i udarilo u vozilo u kojem se nalazila tužiteljica. Ostvaren je kontakt prednjeg lijevog dijela vozila umješača i prednjeg lijevog dijela vozila u kojem je tužiteljica bila suvozač. Pri sudaru je vozilo u kojem se nalazila tužiteljica bilo odbačeno prema natrag uz rotaciju stražnjeg dijela u desno, te se zaustavilo zakošeno prednjim dijelom na svojoj kolnoj traci, a stražnjim dijelom na zapadnom nogostupu. Prema Zapisniku o očevidu na vozilu u kojem se nalazila tužiteljica intenzivno je oštećen prednji više lijevi dio, prednji branik, vezni lim, registarska ploča sa nosačem, oba putna svijetla s pokazivačima smjera, poklopac motora, maska, vjetrobransko staklo, oba prednja blatobrana, prednji lijevi kotač, desna bočna strana, stražnja vrata, stražnji blatobran, prag, lijeva bočna strana, stražnji blatobran, stražnja vrata, prednja vrata s vjetrobranskim staklom, lajsna na krovu vozila, prednji desni kotač s donjim postrojem, prag, unutrašnjost vozila, volan, ogledalo, krov, brisači, poklopac, prtljažnika motor, prag s lijeve strane vozila.
86.
Na snimkama vozila u kojem se nalazila tužiteljica vidi se intenzivno oštećenje prednjeg više lijevog dijela tako da su svi dijelovi zgnječeni i potisnuti i da su nastala oštećenja i u putničkoj kabini. Na vozilu štetnika oštećeni su prednji više lijevi dijelovi tako da su svi dijelovi zgnječeni i potisnuti prema putničkoj kabini.
87.
U sudaru osobnih vozila u kojem se nalazila tužiteljica i kojim je upravljao osiguranik umješača VB došlo je do razlike promjene brzina uzrokovane sudarom od 50 do 55 km/h.
88.
Tužiteljica PB stradala je kao suvozačica u osobnom automobilu u prometnoj nesreći dana 23.02.2004. prilikom sudara dvaju osobnih vozila.
89.
Pregledom i tijekom liječenja tužiteljice utvrđene su ozljede višestruki prijelom donjeg dijela desne natkoljenične kosti, prijelom 7. lijevog rebra i natučenje glave s obostranim oguljotinama lica i čela. Prema mišljenju prometne vještakinje proizlazi da je u sudaru osobnog vozila u kojem se nalazila tužiteljica i osobnog vozila kojim je upravljao VB Jurin ostvaren kontakt prednjeg lijevog dijela vozila tužiteljice i prednjeg lijevog dijela vozila osiguranika umješača pri čemu je došlo do promjene brzine vozila u kojem se nalazila tužiteljica od 50 do 55 km/h. Pri utvrđenoj dinamici odigravanja prometne nesreće došlo je do polijetanja svih predmeta u vozilu, pa tako i tijela tužiteljice prema naprijed i nešto u lijevo.
90.
Prilikom tog polijetanja tužiteljica je udarcem u prednji dio unutrašnjosti kabine vozila zadobila sve utvrđene ozljede. U sličnim prometnim nesrećama kod osobe na mjestu suvozača, spola i dobi tužiteljice, ovakve ozljede nastaju u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom. Pravilnim vezivanjem ispravnog sigurnosnog pojasa utvrđene ozljede kod tužiteljice bile bi izbjegnute.
91.
Na nalaz i mišljenje sudskih vještaka tuženik i umješač nisu imali primjedaba, dočim je na nalaz i mišljenje vještaka prigovorila tužiteljica, te je navela da se u štetnom događaju ona nalazila kao suvozač u osobnom vozilu marke Mercedes 190D koji je proizveden 1985. Uzimajući u obzir uzročnoposljedičnu vezu između oštećenja vozila tužiteljice i pravca kretanja osobnog vozila prije sudara ravno kao i konačni položaj u kojem je vozilo ostalo nakon sudara i kosog odbačaja vozila unazad okrenutog u pravcu jugoistoka nedvojbeno proizlazi da je prilikom sudara tijelo tužiteljice za vrijeme sudarne kompresije vozila zadobilo istovremeno s masom vozila vertikalnu rotaciju oko osi i kombinirano polijetanje naprijed koso lijevo.
92.
U osobna vozila marke Mercedes 190D koja su proizvedena 1985. nisu ugrađivani zračni jastuci, zatezači sigurnosnog pojasa, graničnik sile, te zatezač trbušnog dijela pojasa.
93.
Dakle, predmetno vozilo u kojem se tužiteljica nalazila kao suvozač je s obzirom na godinu proizvodnje i tadašnja tehnička rješenja imalo zastarjela tehnička rješenja o kojima vještak prometne struke uopće nije vodio računa prilikom izrade pisanog nalaza. Naime upravo zbog ovog tehničkog nedostatka sigurnosni pojas prilikom sudara nije zatezao tijelo i povlačio ga unazad, nego je sigurnosni pojas bio opušten onako kako je prema obujmu tijela bio zakopčan što je omogućavalo dulje pomicanje tijela i veći prazan hod tijela prilikom sudara, nego što omogućuju današnji sigurnosni pojasevi. Sigurnosni pojas sprječava polijetanje tijela isključivo prema naprijed, a ne može spriječiti polijetanje tijela gore – dolje, lijevo – desno i koso. Slijedom navedenog sigurnosni pojas nije mogao spriječiti polijetanje tijela tužiteljice koso naprijed lijevo iako je ista bila vezana sigurnosnim pojasom, a do čega bi došlo bez obzira da li bi bila vezana sigurnosnim pojasom ili ne.
94.
Pri tome valja istaknuti da je u konkretnom slučaju došlo do znatnog oštećenja prednjeg dijela osobnog vozila u kojem se nalazila tužiteljica kao i svi dijelovi koji su zgnječeni i potisnuti, a kako je razvidno iz fotografija vozila što je dovelo do naguravanja karoserije u putničku kabinu zbog čega je njezina unutrašnjost i oštećena što je dovelo i do dodatnih ozljeda kod tužiteljice.
95.
Na primjedbe tužiteljice očitovali su se stalni sudski vještaci. Vještakinja dipl. ing. Mirjana Bebić je navela da su u to doba vozila imala mehaničke sigurnosne pojaseve koji se koriste na način da se putnik leđima obavezno naslanja na sjedala i zatim na pravilan način zategne pojas prema dimenzijama tijela. Ti mehanički pojasevi nisu imali automatsko podešavanje nego se radilo ručno prema dimenzijama tijela putnika.
96.
Vještak dr. Josip Škavić, spec. sudske medicine je naveo da mehanički i sigurnosni pojas zateže tijelo od polijetanja prema naprijed isključivo mehanički i ovo dopušta prije zaustavljanja tijela kod frontalnog sudara pomak prsnog koša 10 do 12 cm pa prema tome sprječava veće pomake koji bi mogli rezultirati udarcem prednjeg dijela tijela u prednji dio unutrašnjosti kabine vozila.
97.
Vještak nadalje navodi da mehanički sigurnosni pojasevi moraju biti ručno podešeni i fiksirani i pojas mora biti zategnut na prednjoj strani prsnog koša. Ako sigurnosni pojas nije čvrsto zategnut to je jednako situaciji neupotrebe sigurnosnog pojasa. Vještak Škavić ističe da sigurnosni pojas bez obzira na tip ne sprječava polijetanje tijela strogo bočno i vertikalno već isključivo prema naprijed sa varijacijama naprijed i lijevo ili naprijed i desno. Vještak je još dodao da teorijski promatrajući sve ozljede koje je zadobila tužiteljica bi mogle nastati i u slučaju vezivanja pojasom, ali isključivo kada bi postojala takva deformacija kabine vozila koja bi se primaknula prema prednjoj strani tijela suvozačice, a on takav podatak nije našao u konkretnom vještačenju.
98.
Radi utvrđivanja je li konkretan Mercedes proizveden 1985. imao ugrađene mehaničke ili automatske sigurnosne pojaseve, sud je izveo dokaz po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva KB.
99.
Prije toga punomoćnici tuženika i umješača su inzistirali da se o činjenici je li u konkretnom slučaju u Mercedesu, godina proizvodnje 1985. bio ugrađen mehanički ili automatski sigurnosni pojas, očituje vještakinja Mirjana Bebić koja se još dodatno očitovala kratkim pisanim očitovanjem od 19.05.2021., te je sudu navela da postoje dva osnovna tipa sustava sigurnosnih pojaseva u vozilu čime je dala samo načelan odgovor na pitanje kakve vrste sigurnosnih pojaseva u vozilu postoje, međutim obzirom da ista nije u dva pokušaja dala adekvatan odgovor na postavljena pitanja sud je kako je već navedeno angažirao vještaka dipl. ing. strojarstva KB.
100.
Ovaj sud navodi da je nakon usmenog očitovanja dipl. ing. Mirjane Bebić i dr. Josipa Škavića na ročištu od 05.11.2020. (list 590-593 spisa), ostalo otvoreno pitanje je li u Mercedesu 190D bio uopće ugrađen sigurnosni pojas, a ukoliko jest, kakav tip pojasa je bio u konkretnom Mercedesu u kojem je kao suvozačica stradala tužiteljica i je li taj konkretan Mercedes imao mehaničke ili automatske sigurnosne pojaseve.
101.
U tu svrhu sud je zatražio podatak od ovlaštenog distributera Mercedesa te je sud dobio odgovor na postavljeni upit od 17.11.2020. gdje su Mercedes – Benz Star Import d.o.o. kao i Mercedes-Benz Emily Frey Autocentar d.o.o. odgovorili da su provjerom u sustavima proizvođača Mercedes – Benz utvrdili da je konkretno vozilo u kojem se nalazila tužiteljica bilo opremljeno sigurnosnim pojasevima, međutim u dostupnim podacima nema detaljne informacije o vrsti odnosno tipu ugrađenih sigurnosnih pojaseva. Također su naveli da ne mogu potvrditi da li je vozilo imalo mehaničke ili automatske sigurnosne pojaseve, a te podatke daju za Mercedes 201, a ne za Mercedes 190D. Naime, Emily Frey Autocentar d.o.o. (list 609 spisa), je naveo da su se 1985. proizvodili modeli Mercedes 201 i ti modeli su imali ugrađene sigurnosne pojaseve sa ili bez plinskog mehanizma za zatezanje sigurnosnog pojasa u slučaju prometne nesreće, ovisno o narudžbi kupca. Vrsta sigurnosnog pojasa se može utvrditi fizičkom provjerom na vozilu. Proizvođač, Daimler AG, u to vrijeme nije vodilo detaljnu evidenciju ugrađenih dijelova, te se stoga ne može iz dostupnih baza podataka potvrditi koja vrsta sigurnosnog pojasa je ugrađena u vozilo. Dakle, ovlašteni distributer Mercedes Benz vozila nema siguran podatak je li Mercedes 190D uopće imao ugrađen sigurnosni pojas.
102.
Kako je već navedeno sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem po dipl. ing. KB koji je trebao na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu utvrditi je li konkretan Mercedes, model 190D imao ugrađen mehanički ili automatski sigurnosni pojas i na koji način su sigurnosni pojasevi s obzirom na njihove tehničke karakteristike utjecali na gibanje odnosno kretanje tužiteljice u konkretnom predmetnom događaju u odnosu na dinamiku sudara.
103.
U svom nalazu i mišljenju vještak dipl. ing. strojarstva KB navodi da je tip Mercedesa u kojem je stradala tužiteljica godine proizvodnje 1985. imalo automatske pojaseve na prednjim i stražnjim sjedalima bez zatezača. U svom mišljenju vještak navodi da je predmetni osobni automobil Mercedes Benz 190D, reg. Oznake [registarska oznaka]. broj šasije: (VIN) WDB2011221A220716, proizveden 1985. imao ugrađeni automatski sigurnosni pojas (bez dodatnog zatezača).
104.
Automatski sigurnosni pojas bez dodatnog zatezača osigurava dovoljan nivo zaštite vozača i putnika. Koristeći pravilno ovaj pojas znači da je prebačen jedan dio pojasa preko ramena, a drugi dio preko zdjelice i niti vozač, niti putnici ne mogu u slučaju sudara ovakvog intenziteta glavama oštetiti vozačko staklo iznutra, kao niti dijelove armature ili upravljača. Kako je suvozački pojas prebačen preko desnog ramena ispušten s lijeve strane zdjelice, kretanje suvozača u smjeru naprijed lijevo je onemogućeno. Prema utvrđenim oštećenjima automobila i prema ozljedama koje je tužiteljica zadobila mišljenja je da tužiteljica u trenutku štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom na suvozačkom sjedalu predmetnog automobila.
105.
Na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. KB tužiteljica je po svom punomoćniku stavila primjedbe, te je navela da takvom utvrđenju vještaka prigovara u cijelosti. U svom prigvoru tužiteljica je navela da je vozilo osigurano kod umješača na ravnom dijelu kolnika prešlo preko pune linije na suprotnu traku, te je prednjim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio osobnog vozila Mercedes, koje se kretalo po desnoj strani kolnika iz suprotnog smjera, a u kojem se kao suvozačica nalazila tužiteljica. Sudarna brzina iznosila je oko 116 km/h te je osobno vozilo Mercedes odbačeno unazad dva metra uz rotaciju stražnjeg dijela vozila desno pri čemu je došlo do promjene brzine za 68 km/h i ubrzanja tijela vozača i suvozača za 17,57 g (gravitacija) isključivo naprijed koso lijevo za 40 stupnjeva. Tom prilikom došlo je do skraćenja unutarnjeg dijela kabine za 15 cm koje skraćenje je umanjilo putanju tijela do vjetrobranskog stakla.
106.
Na primjedbe tužiteljice vještak KB je sačinio pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 05.07.2022. (list 779 spisa) u kojem je naveo da je i dalje mišljenja da je predmetni osobni automobil Mercedes Benz imao ugrađeni automatski sigurnosni pojas bez dodatnog ili mehaničkog ili pirotehničkog zatezača, ali da i ovakav automatski sigurnosni pojas koji nema ugrađeni dodatni ili mehanički ili pirotehnički zatezač osigurava dovoljan nivo zaštite vozača i putnika. Koristeći pravilno ovaj pojas niti vozač niti putnici ne mogu glavama oštetiti vozačko staklo iznutra kao niti dijelove armature ili upravljača.
107.
Vještak navodi da u slučaju sudara svaki automatski pojas zablokira u rotirajućem sklopu i onemogućuje produljenje pojasa, te spriječi odvajanje tijela putnika kroz vozača od sjedala i nekontrolirano kretanje tijela u unutrašnjosti automobila.
108.
Stoga je vještak i nadalje mišljenja da prema utvrđenim oštećenjima automobila i prema ozljedama koje je tužiteljica zadobila ista nije bila vezana sigurnosnim pojasom na suvozačkom dijelu predmetnog automobila.
109.
Na ponovljene primjedbe punomoćnika tužiteljice vještak dipl. ing. Strojarstva KB se i usmeno očitovao na ročištu od 07.12.2023. na kojem je naveo da kod automobila koji imaju ugrađen sigurnosni pojas i kada je taj pojas pravilno pričvršćen nije moguće da vozač ili putnik dođe dijelom svoga tijela u kontakt sa dijelom kabine osim u slučaju da je kabina odnosno putnički prostor uslijed sudara deformiran. Na slikama koje su mu bile dostupne, a potječu iz sudskog spisa nije uočio takvu deformiranu unutrašnjost kabine. Prema samim deformacijama automobila se može zaključiti da se radilo o ozbiljnom u smislu usporenja sudaru koji ovako kolokvijalno može procijeniti da je usporenje u trenutku sudara iznosilo prosječno do 20-tak sila teža, znači u vrijeme dok se događao sudar, a to znači otprilike 0,1 sec, ljudsko tijelo koje ima masu od 100 kg bi se ponašalo kao da ima masu od 2000 kg. Zadatak pojasa upravo jest da te inercione sile nastale zbog naglog usporenja u sudaru prenesu na karoseriju automobila i spriječe kretanje tijela slobodno unutar kabine odnosno spriječe da ljudsko tijelo udari u vozačko staklo.
110.
Vještak je nadalje objasnio da dinamika nesreće kakva se odigrala u konkretnom slučaju znači da obično dolazi do rotacije predmetnog automobila oko vertikalne osi koja prolazi kroz središte automobila, a ova rotacija bi bila u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Kako se radi o relativno malom radijusu putanje dijelova tijela suvozača, vještak i nadalje misli da dijelovi trupa ili glave ne bi mogli doći u kontakt s dijelovima desne strane kabine odnosno to ne može reći primjerice za podlakticu desne ruke jer bi ona moguće došla u kontakt sa interijerom kabine. Vještak je nadalje potvrdio da se radi o silama 20 g, da li to odgovara razlici promjene brzine u redu veličine 50 do 55 km/h, vještak potvrđuje da takva razlika promjene brzine postoji.
111.
Nakon detaljnih očitovanja vještaka dipl. ing. Mirjane Bebić i dr. Josipa Škavića, sud je prihvatio njihove nalaze i mišljenja u cijelosti, te na temelju tih utvrđenja utvrdio sa sigurnošću da tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije bila vezana. Međutim, sud nije mogao prihvatiti istaknuti prigovor suodgovornosti tužiteljice za pretrpljene ozljede u prometnoj nezgodi iz razloga što u štetnom događaju nije bila vezana, jer u ovom postupku nema sigurnog dokaza da je to njezin doprinos nastanku štetnog događaja jer tužiteljica nije mogla biti vezana ako Mercedes 190D nije uopće imao ugrađene sigurnosne pojaseve.
112.
Sud ima dokaz i podatak da je Mercedes 201 imao ugrađene sigurnosne pojaseve, a pri tome se uopće ni ne zna kakvog tipa sigurnosnih pojaseva, jer taj odgovor ne mogu dati distributeri Mercedesa (točka 100. obrazloženja), dočim nema sigurnog dokaza da je Mercedes 190 D imao ikakav sigurnosni pojas, a niti se o postojanju sigurnosnog pojasa može zaključiti iz fotografija oštećenja vozila u kojem je stradala tužiteljica koje se nalaze na priloženom CD-u odnosno na fotografijama vozila na listu 757 spisa.
113.
Pri tome sud je u cijelosti prihvatio sadržaj podneska punomoćnika tužiteljice od 12.10.2021. gdje je stranka argumentirala svoj podnesak dokazima koje smatra relevantnim i priložila je nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Milana Vinčića koji je u svom nalazu naveo da vozila Mercedes 190D proizvedena 1985 g. nisu imala ugrađene zračne jastuke, pa stoga imajući u vidu priloženi dokaz po tužiteljici da je vještak Vinčić naveo da Mercedes 190D nije imao ugrađene sigurnosne pojaseve, da ovlašteni distributer nema nikakvih podataka je li Mercedes 190D imao ili nije imao ugrađeni sigurnosni pojas, a isto tako vještak KB samo na razini vjerojatnosti zaključuje da je Mercedes imao ugrađen sigurnosni pojas, a to sud utvrđuje iz razloga što se vještak nije pozvao niti na jedan jedini podatak u svom nalazu i mišljenju iz kojeg bi se dalo utvrditi temeljem čega je utvrdio da je Mercedes 190D imao sigurnosni pojas. Pri tome tuženik i umješač sudu nisu pružili dokaz da bi Mercedes 190D imao ugrađene sigurnosne pojaseve. Stoga sud ocjenom provedenih dokaza sa sigurnošću utvrđuje da tužiteljica u štetnom događaju nije bila vezana, da je u štetnom događaju zadobila sve tjelesne ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji, ali da nema njezinog doprinosa zbog činjenice nevezivanja, jer se ne može staviti na teret tužiteljici da se nije vezala ako pojaseva nije bilo. Tuženik i umješač nisu dokazali da su sigurnosni pojasevi postojali.
114.
Sud je ocijenio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. Milana Vinčića koji je priložen u ovom spisu uz podnesak punomoćnika tužiteljice od 25.04.2022. kao i svaki drugi dokaz sukladno praksi VSRH jer nalaz vještaka koji je sačinjen za potrebe drugog predmeta nije bez važnosti.
115.
Sud ne može prihvatiti utvrđenje vještaka KB da je Mercedes 190D [registarska oznaka] imao automatske pojaseve na prednjim i stražnjim sjedalima (bez zatezača) kada nije naveo od kuda mu je taj izvor podataka, jer ovlašteni distributeri nemaju podatak da li je Mercedes 190D uopće imao ugrađeni sigurnosni pojas jer sudu daju podatak tek za Mercedes 201.
116.
Da je tužiteljica zadobila sve teške tjelesne ozljede jasno proizlazi i iz utvrđenja prometnih vještaka dipl. ing. KB i dipl. ing. Mirjane Bebić koji su suglasno utvrdili da je na tijelo tužiteljice u trenutku sudara gdje su sudarne brzine iznosile 116 km/h, gdje je razlika brzine iznosila 50 do 55 km/h i gdje je na tijelo tužiteljice djelovala sila gravitacije od 20g što znači da primjerice da tijelo koje ima težinu 100 kg u trenutku sudara ima težinu 2000 kg, da u takvoj dinamici prometne nesreće zasigurno dolazi i do prijeloma rebra i do prijeloma bedrene kosti, a zbog koje tipa frakture sa dislokacijom je tužiteljica bila operirana istoga dana nakon prometne nezgode, tj. 23.02.2004.
117.
Ono što je u ovom predmetu relevantno je to da je tužiteljica nakon prometne nezgode od 23.02.2004. bila teško ozlijeđena, da je kolima hitne medicinske pomoći prebačena u KBC Sestre milosrdnice, da je odmah istoga dana operirana i da je morala biti učinjena krvava repozicija i osteosinteza desne natkoljenične kosti. Tužiteljica je u kontinuitetu od dana 23.02.2004. kada je stradala krivnjom osiguranika umješača ŠB pa sve do stupanja u invalidsku mirovinu bila na bolovanju jer nije bila radno sposobna i hodala je uz pomoć štaka. Ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica upravnim rješenjem, rješenjem HZMO od 05.01.2007. stupila u invalidsku mirovinu jer je nastala profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada, te stoga, a s obzirom na sadržaj liječničke dokumentacije i upućivanja na obradu za invalidsku mirovinu gdje su kao glavne bolesti navedene stanja poslije prometne nezgode (list 4 prijedloga liječnika primarne medicine), a tek kao sporedna bolest koje ne utječe na radnu sposobnost navedena ambliopija desnog oka, tj. slabovidnost, evidentno je da je tužiteljica kao posljedicu iz prometne nezgode i posljedicu iz dugotrajnog bolovanja i nesposobnosti za rad stupila u invalidsku mirovinu. Ona bi zbog slabovidnosti desnog oka mogla zasnovati radni odnos u „Knjigovodstvu Zubak“, da nije bilo prometne nezgode, a ne bi ostala na dugotrajnom bolovanju. Zbog toga ovaj sud nalazi da činjenica što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom u prometnoj nezgodi nije dovela do njezinog umirovljenja, već je do njezinog umirovljenja dovela situacija kontinuirane nesposobnosti za rad kao posljedice štetnog događaja prometne nezgode. Pri tome, činjenica da je tužiteljica stradala i polomljena unutar karoserije automobila zato što je bila razlika promjene brzine 50 do 55 km/h jasno ukazuje koja je bila silina udara vozača automobila osiguranog kod umješača koji je uostalom i pravomoćno utvrđenim kazneno odgovornim da je skrivio tešku prometnu nesreću.
118.
Stoga sud nalazi utvrđenim osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica jer ona zbog posljedica prometne nezgode nije mogla zasnovati radni odnos, nije mogla nastaviti raditi nego je ostala na dugotrajnom bolovanju, a zbog činjenice da zbog dugotrajnog bolovanja nije bila više sposobna za rad je stupila u invalidsku mirovinu, s time je tuženik dužan naknaditi štetu tužiteljici i u cijelosti je utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva.
119.
Radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice s osnova izgubljene zarade sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po VJEŠTAK TKALEC d.o.o.
120.
Zadaća vještaka je bilo utvrditi koliko bi tužiteljica dobila s osnova plaće u razdoblju od 23.02.2004. pa do dana umirovljenja 26.10.2006., te koliko iznos razlika između mirovine koju tužiteljicu prima i plaće koju bi ostvarivala na radnom mjestu. Prilikom izrade nalaza i mišljenja treba uzeti u obzir isplate koje je tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju temeljem nezaposlenosti od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u vremenu od 24.02.2004. do 29.08.2004. time da je od 28.04.2004. pa nadalje ostvarivala naknadu temeljem privremene nesposobnosti za rad. Iz podataka u spisu proizlazi da bi tužiteljica da nije stradala radila na radnom mjestu sa neto plaćom od 4.000,00 kn (list 8, 121 i 263 spisa).
121.
Vještak navodi da je pravno pitanje da li bi takva plaća bila kroz cijelo sporno razdoblje (10 godina) kroz koje su plaće u Zagrebu porasle za 51%, a u RH za 28%.
122.
Podaci o ostvarenoj naknadi za vrijeme nezaposlenosti nalaze se na listovima 106 i 181 spisa. Za napomenuti je da iz Uvjerenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 106 spisa), proizlazi da je tužiteljica ostvarila naknadu i za kolovoz 2004., međutim iz podataka sa lista 181 je točno specificirano za koji mjesec je isplaćena navedena naknada kao i kada je isplaćena pa proizlazi da su na Uvjerenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje naznačeni mjeseci kada je naknada isplaćena, a ne na koji mjesec se ta naknada iznosi. Navedeno potvrđuje i rješenje HZZZ-a o pravu na naknadu (list 180 spisa), iz kojeg proizlazi da se isplata novčane naknade produžuje počevši od 29.04.2004. najduže 3 mjeseca, dakle do 29.07.2004.
123.
Rješenje HZMO o mirovini tužiteljice nalazi se na listu 107 spisa iz kojeg proizlazi da tužiteljica od 26.10.2006. s osnova invalidske mirovine ostvaruje najnižu mirovinu u iznosu od 1.181,28 kn.
124.
U spisu nema drugih podataka o mirovini tužiteljice, pa je istu vještak utvrdio računskim putem. Mirovine se usklađuju prema aktualnoj vrijednosti mirovine koja se objavljuje u Narodnim Novinama, pa mirovina tužiteljice iznosi po mjesecima kako je vještak naveo u tablici na listu 271 spisa, pa provedenim izračunima vještak utvrđuje da je tužiteljica gubila na zaradi u vremenu od 23.02.2004. do 29.02.2004. u iznosu od 750,00 kn, potom u razdoblju od 01.03.2004. do 06.04.2004. po 3.000,00 kn, od 07.04.2004. pa do 09.06.2005. po 4.000,00 kn, počevši od 10.06.2004. kao razliku između invalidske mirovine i izgubljene zarade trpi svote od cca. 2.500,00 kn do 2.800,00 kn, a što je sve razvrstano po godinama i po mjesecima i razvidno je iz tablica koje prileže na listovima 272-274 spisa, čime vještak utvrđuje da potraživanje tužiteljice na ime razlike između potencijalne neto plaće i ostvarene naknade za vrijeme nezaposlenosti, a kasnije ostvarene mirovine za razdoblje od 23.02.2004. do 31.12.2014. iznosi ukupno 384.032,80 kn, a mjesečna renta s osnova izgubljene zarade kao razlika između plaće koju bi ostvarila i ostvarene mirovine iznosi po 2.582,28 kn.
125.
Svi ovi iznosi izraženi u eurima predstavljaju iznos glavnice od 52.683,55 € za razdoblje od 01.03.2004. pa do 31.05.2015., a s osnova rente počevši od 01.06.2015. pa nadalje mjesečna renta iznosi 342,73 € kao razlika između njezinih primanja koja bi ostvarila da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine.
126.
Na nalaz i mišljenje Vještak Tkalec d.o.o., niti tužiteljica, niti tuženik nisu imali primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, uzimajući sve podatke za izračun razlike s osnova invalidske mirovine koju tužiteljica ostvaruje i iznosa koje bi po redovnom tijeku stvari primila da nije bilo štetnog događaja.
127.
Sud je odbio prijedlog umješača s ročišta od 23.01.2025. da sud sačini dopunu financijskog vještačenja s obzirom na činjenicu da je mirovina rasla, pa iznosi koje je vještak utvrdio kao rentu zbog izgubljene zarade nisu točni za razdoblje od 01.01.2015. pa do danas. Sud je odbio dokazni prijedlog umješača za provođenje dopunskog vještačenja za izračun rente zbog izgubljene zarade iz razloga što ovaj sud smatra da iznos od 342,73 € je minimalni iznos na ime razlike između zarade i mirovine jer se radi o dugotrajnom postupku koji traje 20 godina i u kojem je sud dužan donijeti odluku i svaki daljnji protek vremena samo otežava utvrđenje činjenica. Umješač je u pravu da su rasle mirovine, ali su i rasle plaće, pa taj omjer kao razlika između plaće i mirovine ostaje približno isti jer je kroz čitav niz desetljeća prosječna mirovina uglavnom iznosila 30% plaće, a koja činjenica je notorna s obzirom na to da se ista više puta jasno istaknula putem hrvatskih medija i portala, a i na umirovljeničkim prosvjedima.
128.
Odredbom čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.
129.
Odredbom čl. 1088. ZOO-a propisana je naknada u obliku novčane rente. Stavkom 1. tog čl. je propisano da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje u pravilu u obliku novčane rente doživotno ili za određeno vrijeme, a ta novčana renta se plaća mjesečno unaprijed.
130.
Stoga kako je sud temeljem nalaza i mišljenja VJEŠTAK TKALEC d.o.o. sa sigurnošću utvrdio visinu izgubljene zarade u svoti glavnice od 52.683,55 € za razdoblje od 23.02.2004. pa do dana umirovljenja 26.10.2006., te koliko iznosi razlika između mirovine koju tužiteljica ostvaruje i mirovine koju bi imala po redovnom tijeku stvari da nije bilo invalidske mirovine, odnosno zaključno do dana 30.05.2015. taj iznos je sud tužiteljici dosudio, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude. Nadalje sud je tužiteljici za ubuduće sukladno odredbi čl. 1088. ZOO-a dosudio mjesečnu rentu u svoti 342,73 € mjesečno počevši od 01.06.2015., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
131.
Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277 st. 1 ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
132.
Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
133.
Visina konačnog postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice iznosi 52.683,55 €, a što znači da se svaka radnja obračunava s iznosom od 500 bodova.
134.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 500 bodova, troška sastava 14 podnesaka (12.07.2006., 26.03.2007., 30.04.2009., 11.05.2009., 27.06.2011., 29.06.2015., 09.05.2016., 23.06.2017., 04.06.2018., 03.01.2020., 12.10.2021., 25.04.2022., 14.10.2022., 18.04.2023.), svako po 500 bodova, troška zastupanja na 16 ročišta (16.01.2007., 16.12.2008., 22.11.2010., 21.10.2011., 11.02.2014., 06.10.2014., 22.01.2015., 13.07.2015., 08.06.2017., 31.08.2017., 04.06.2018., 05.11.2020., 21.10.2021., 07.12.2023., 23.01.2025. i 28.05.2025.), svako po 500 bodova, troška sastava 14 podnesaka (15.12.2006., 23.01.2007., 10.12.2010., 05.01.2011., 24.01.2011., 30.01.2015., 27.07.2015., 05.09.2016., 06.09.2017., 22.01.2020., 17.11.2020., 25.10.2021., 06.05.2022., 07.11.2022.), svako po 25 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (05.10.2006., 18.01.2010., 05.12.2016., 21.01.2021., 19.04.2023., 19.11.2024.), svako po 50 bodova, trošak sastava 1 žalbe 625 bodova i troška zastupanja na 1 ročište od 31.08.2016. u iznosu od 276 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1, Tbr 9/3, Tbr 9/5, Tbr 10/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.
135.
Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 17051 bod / 34.102,00 €.
136.
Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 8.525,50 €, te troškovi uplaćenih predujmova za financijsko vještačenje, vještačenje po medicini rada, prometno vještačenje, za oftalmološko vještačenje, troškove pristupa na ročište, u ukupnom iznosu od 1.094,96 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 43.722,46 €.
137.
Sud tužiteljici nije dosuđivao troškove sudskih pristojbi na tužbu, a niti na prvostupanjsku presudu iz razloga što pristojba na tužbu nije plaćena, a na presudu tužiteljica ne plaća pristojbu jer je odlukom suda na ročištu od 16.01.2007. oslobođena troškova sudskih pristojbi.
138.
Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
139.
Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke presude.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025. godine
Sutkinja
Jesenka Jurić Šojat
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.
DNA
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
