P-906/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Mariji Perić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupano po pun. Josipu Grošeti, odvj. u OD Glamuzina i Grošeta, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2025.. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marije Perić, odvj. u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika TM, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 418-50-3595377, sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. 8. 2006. kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke.

II.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 418-50-3595377, sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. 8. 2006. kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

„III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 16.018,39 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to:

- na iznos od 3,27 EUR od 30.09.2006. do isplate

- na iznos od 2,28 EUR od 31.10.2006. do isplate

- na iznos od 25,98 EUR od 30.11.2007. do isplate

- na iznos od 25,83 EUR od 31.12.2007. do isplate

- na iznos od 25,68 EUR od 31.1.2008. do isplate

- na iznos od 25,53 EUR od 29.2.2008. do isplate

- na iznos od 25,38 EUR od 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 25,22 EUR od 30.4.2008. do isplate

- na iznos od 72,70 EUR od 31.5.2008. do isplate

- na iznos od 72,28 EUR od 30.6.2008. do isplate

- na iznos od 71,84 EUR od 31.07.2008. do isplate

- na iznos od 71,41 EUR od 31.08.2008. do isplate

- na iznos od 70,98 EUR od 30.09.2008. do isplate

- na iznos od 102,29 EUR od 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 70,11 EUR od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 110,75 EUR od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 117,04 EUR od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 119,63 EUR od 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 110,81 EUR od 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 111,97 EUR od 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 98,71 EUR od 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 88,82 EUR od 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 90,88 EUR od 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 95,39 EUR od 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 94,50 EUR od 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 694,92 EUR od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 78,01 EUR od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 85,01 EUR od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 95,19 EUR od 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 92,16 EUR od 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 102,74 EUR od 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 3,44 EUR od 16.04.2010. do isplate

- na iznos od 92,13 EUR od 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 10,70 EUR od 19.05.2010. do isplate

- na iznos od 74,40 EUR od 31.05.2010. do isplate

- na iznos od 36,09 EUR od 17.06.2010. do isplate

- na iznos od 60,02 EUR od 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 93,75 EUR od 16.07.2010. do isplate

- na iznos od 36,39 EUR od 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 107,18 EUR od 26.08.2010. do isplate

- na iznos od 32,61 EUR od 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 110,92 EUR od 22.09.2010. do isplate

- na iznos od 6,38 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 127,01 EUR od 20.10.2010. do isplate

- na iznos od 117,22 EUR od 17.11.2010. do isplate

- na iznos od 150,69 EUR od 14.12.2010. do isplate

- na iznos od 193,34 EUR od 14.01.2011. do isplate

- na iznos od 20,83 EUR od 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 141,95 EUR od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 173,21 EUR od 10.03.2011. do isplate

- na iznos od 159,46 EUR od 12.04.2011. do isplate

- na iznos od 5,69 EUR od 30.04.2011. do isplate

- na iznos od 155,98 EUR od 23.5.2011. do isplate

- na iznos od 0,35 EUR od 31.5.2011. do isplate

- na iznos od 218,55 EUR od 28.06.2011. do isplate

- na iznos od 0,42 EUR od 30.06.2011. do isplate

- na iznos od 217,07 EUR od 25.07.2011. do isplate

- na iznos od 0,42 EUR od 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 264,71 EUR od 26.08.2011. do isplate

- na iznos od 240,49 EUR od 26.09.2011. do isplate

- na iznos od 0,66 EUR od 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 212,87 EUR od 14.10.2011. do isplate

- na iznos od 8,44 EUR od 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 202,10 EUR od 17.11.2011. do isplate

- na iznos od 0,15 EUR od 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 208,21 EUR od 22.12.2011. do isplate

- na iznos od 0,28 EUR od 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 452,89 EUR od 17.02.2012. do isplate

- na iznos od 0,42 EUR od 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 35,98 EUR od 20.03.2012. do isplate

- na iznos od 0,22 EUR od 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 37,55 EUR od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 37,29 EUR od 14.05.2012. do isplate

- na iznos od 6,58 EUR od 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 32,49 EUR od 14.06.2012. do isplate

- na iznos od 4,97 EUR od 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 31,98 EUR od 13.07.2012. do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 31.07.2012. do isplate

- na iznos od 33,69 EUR od 13.08.2012. do isplate

- na iznos od 3,14 EUR od 31.08.2012. do isplate

- na iznos od 27,33 EUR od 13.09.2012. do isplate

- na iznos od 7,28 EUR od 26.09.2012. do isplate

- na iznos od 35,13 EUR od 22.10.2012. do isplate

- na iznos od 123,77 EUR od 31.10.2012. do isplate

- na iznos od 152,18 EUR od 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 36,24 EUR od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 0,83 EUR od 31.12.2012. do isplate

- na iznos od 36,11 EUR od 23.01.2013. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 31.01.2013. do isplate

- na iznos od 34,14 EUR od 25.02.2013. do isplate

- na iznos od 0,38 EUR od 28.02.2013. do isplate

- na iznos od 32,70 EUR od 03.04.2013. do isplate

- na iznos od 315,19 EUR od 04.04.2013. do isplate

- na iznos od 53,20 EUR od 30.04.2013. do isplate

- na iznos od 252,69 EUR od 03.05.2013. do isplate

- na iznos od 277,32 EUR od 31.05.2013. do isplate

- na iznos od 276,43 EUR od 30.06.2013. do isplate

- na iznos od 121,66 EUR od 31.07.2013. do isplate

- na iznos od 161,57 EUR od 01.08.2013. do isplate

- na iznos od 294,25 EUR od 31.08.2013. do isplate

- na iznos od 309,58 EUR od 30.09.2013. do isplate

- na iznos od 240,90 EUR od 31.10.2013. do isplate

- na iznos od 60,51 EUR od 05.11.2013. do isplate

- na iznos od 280,72 EUR od 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 26,18 EUR od 06.12.2013. do isplate

- na iznos od 285,82 EUR od 31.12.2013. do isplate

- na iznos od 27,33 EUR od 09.01.2014. do isplate

- na iznos od 112,59 EUR od 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 197,83 EUR od 06.02.2014. do isplate

- na iznos od 81,12 EUR od 28.02.2014. do isplate

- na iznos od 415,27 EUR od 07.05.2014. do isplate

- na iznos od 243,55 EUR od 13.5.2014. do isplate

- na iznos od 201,64 EUR od 29.05.2014. do isplate

- na iznos od 303,84 EUR od 31.05.2014. do isplate

- na iznos od 245,01 EUR od 30.06.2014. do isplate

- na iznos od 348,79 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 27,02 EUR od 29.08.2014. do isplate

- na iznos od 324,47 EUR od 31.08.2014. do isplate

- na iznos od 322,64 EUR od 30.09.2014. do isplate

- na iznos od 330,27 EUR od 31.10.2014. do isplate

- na iznos od 333,13 EUR od 30.11.2014. do isplate

- na iznos od 2,31 EUR od 23.12.2014. do isplate

- na iznos od 325,75 EUR od 31.12.2014. do isplate

- na iznos od 6,64 EUR od 22.01.2015. do isplate

- na iznos od 324,22 EUR od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 12,34 EUR od 06.02.2015. do isplate

- na iznos od 134,73 EUR od 28.02.2015. do isplate

- na iznos od 201,82 EUR od 03.03.2015. do isplate

- na iznos od 0,24 EUR od 31.03.2015. do isplate

- na iznos od 330,97 EUR od 02.04.2015. do isplate

- na iznos od 341,90 EUR od 07.05.2015. do isplate

- na iznos od 337,42 EUR od 31.05.2015. do isplate

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % prema Uredbi o visni stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV.Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.523,00 Eur-a.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužiteljica 1. 8. 2006. s tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj 418-50-3595377 na iznos 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važeće na dan dospijeća, te da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% kao promjenjiva, također sukladno odluci banke, kao i da je ugovorena valutna klauzula koja se vezuje uz glavnicu švicarski franak. Ugovarajući navedene odredbe tuženik da se nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da se nije vodilo računa o interesima tužiteljice kao potrošača, da joj nisu dane informacije o rizicima ugovaranja spomenutih odredaba, što je uzrokovalo znatnu neravnotežnu među strankama na štetu tužiteljice, slijedom čega su nepoštene i ništetne odredbe koje se odnose na ugovorenu kamatnu stopu i valutu koja je vezana uz švicarski franak. Učinak nepoštenih odredbi da djeluje ex tunc, čime je za tužiteljicu nastalo subjektivno pravo na restituciju neosnovano neisplaćenih iznosa, pri čemu potražuje isplatu istih za utuženo razdoblje. Tužiteljica se poziva u tužbi na odluku VTSRH Pž- 7129/13, Pž-6632/17, odluku VSRH Revt-249/14, te presudu Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 u kojima je taj sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorena odredba proglašena nedopuštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite odredaba. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno postavila podneskom od 17. 3. 2022. nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zahtjeva tužiteljice za dostavom dokumentacije od 6. 6. 2019., solemnizacija privatne isprave JB Vedrane Bilan OU 408/06-1 od 1. 8. 2006., ponude kredita tuženika, nalaza vještaka Milenka Galiota od 28. 4. 2021. (po privatnoj narudžbi tužiteljice), otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice tužiteljice na dan 1. 7. 2019., te vještačenjem po vještaku financijske struke Anti Beusu.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5.Među strankama nije sporno da su 1. 8. 2006. zaključile ugovor o kreditu broj 418-50-4078945 na iznos od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, u stambene svrhe. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 4,50% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 144 mjeseca, da je datum isplate kredita 29. 8. 2006., tečaj isplate 4,619476 a početni anuitet 990,01 CHF.

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužiteljici razliku više isplaćenih kamata i preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.

14.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

15.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

16.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

17.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

Ovo proizlazi i iz iskaza tužiteljice, koja navodi kako joj je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji u pogledu kamata i valute, a svrha podizanja istog bili su radovi u kući, što potvrđuje da se radi o potrošačkom kreditu. Tužiteljica navodi kako joj nije objašnjeno kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom otplatnog razdoblja i koji će parametri utjecati na promjenu iste, niti joj objašnjeno što znači valutna klauzula u CHF. Sud nema razloga posumnjati u istinitost iskaza tužiteljice, budući nije u koliziji s ostalim dokazima izvedenim u postupku, kao ni drugim postupcima koji su se pred ovim sudom vodili po istom činjeničnom i pravnom osnovu u predmetima drugih potrošača protiv tuženika. tuženik je pak odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka SM i IM, svojih djelatnika, pa tako ničim ne dokazuje kako je tužiteljica aktivno sudjelovala u kreiranju predmetnog ugovora, niti da su joj obrazložene sporne stavke vezane uz ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, rizik ugovaranja kredita u toj valuti te parmetri koji utječu na promjenu kamatne stope

19.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne.

20.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

21.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

22.Što se tiče valutne klauzule tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. i 2. je trebalo usvojiti.

23.Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene, kao i radi utvrđenja pretplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije dipl. oec. Anti Beusu.

24.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se u razdoblju od 1. 8. 2006. do 1. 1. 2014. kamatna stopa mijenjala u više navrata u odnosu na početnu ugovorenu, tako da je od 1. 11. 2007. iznosila 5,00%, a mjesečni anuitet 1.014,95, od 1. 5. 2018. kamatna stopa iznosila je 5,95% a mjesečni anuitet 1.061,33, od 1. 8. 2010. kamatna stopa 5,00% a mjesečni anuitet 1.037,99, od 1. 6. 2011. kamatna stopa 4,75% a mjesečni anuitet 1.032,90 CHF, od 1. 2. 2012. kamatna stopa iznosila je 4,75%, a mjesečni anuitet vještak je prikazao u iznosu 0,00, od 1. 10. 2012. kamatna stopa iznosila je 4,75% a mjesečni anuitet 1.271,35 CHF, od 1. 11. 2012. kamatna stopa 4,75% a mjesečni anuitet 0,00., od 1. 3. 2013. kamatna stopa iznosila je 4,75% a mjesečni anuitet 1.448,43 CHF, dok od 1. 1. 2014. kamatna stopa iznosi 3,23% a mjesečni anuitet 1.432,22 CHF. Iz ovih podataka nesporno proizlazi kako je tuženik u razdoblju od 1. 8. 2006. do 31. 5. 2015. mijenjao kamatnu stopu i da su se promjene kamatne stope odražavale na promjenu ukupnog anuiteta. Kako se anuitet sastoji od glavnice i kamata, to se posljedično na kamatnu stopu mijenja i iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu, i ukupni iznos anuiteta. Vještak ističe kako se prilikom promjene kamatne stope na više mijenja cjelokupni iznos anuiteta na način da se uvećana iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te obrnuto. Banka obračunava kamate na neotplaćenu glavnicu i da se bi se dobio utjecaj promjene kamatne stope potrebno je izračunati kamatu na istu glavnicu sa istim kamatnim stopama te iskazati razliku dobivenih iznosa. Ukoliko dobiveni iznos pomnožimo, kao što vještak navodi s početnim tečajem, iznos koji se dobije predstavlja neosnovano stečeno zbog promjene kamatne stope bez utjecaja promjene tečaja. Usporedbom konačnog otplatnog plana pomnoženo s dva tečaja, tečaja po kojem je korisnik kredita plaćao kredit, i tečaja po kojem je isplaćen kredit, razlika navedenih iznosa predstavlja neosnovano stečeno bez utjecaja promjene kamatne stope. Vještak je prilikom izrade uzeo u obzir sve podatke vezane uz predmetni kredit dobivene od tuženika kao kreditora, te odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te je tabelarno prikazao plan otplate kredita kroz 105 anuiteta po kamatnim stopama koje je primjenjivala banka i po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju (tablica broj 3), te je utvrdio kako je tužiteljica u spornom razdoblju platila više kamata od 15.450,87 HRK nego bi platila da se nije mijenjala kamatna stopa, ali bez utjecaja promjene tečaja tj. promjene valutne klauzule u CHF. U tablici 4 vještak je prikazao plan otplate kredita kroz 105 anuiteta, usporedbu stvarne otplate i otplate po početnom tečaju, odnosno više plaćenog tečaja, te utvrdio da je u spornom razdoblju tužiteljica platila više kredita od 105.241,09 HRK nego bi platila da je tečaj ostao nepromijenjen, ali bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

25.Tuženik je prigovorio izračunu vještaka navodeći kako nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene i po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita, tvrdeći kako vještak nije dobio točnu uputu od suda. Očitujući se na prigovore tuženika, vještak je naveo da je sud dao jasan zadatak vještaku, a u odnosu na prigovore da nije uzeo razdoblja u kojima je tečaj bio niži, ističe da je njegov zadatak bio prikazati neosnovano stečeno temeljem pretpostavke po ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, što je i izračunao. Eventualne negativne razlike ne predstavljaju neosnovano stečeno i matematički je nemoguće prikazati zadatak pozitivne i negativne razlike, jer jedno isključuje drugo, a vještak nije ovlašten provoditi prijeboj, čak i ako je takav prigovor istaknut, a ovaj sud u cijelosti prihvaća, kako glavni nalaz tako i dopunsko očitovanje vještaka, budući je vještak brižljivo analizirao i sukladno pravilima struke izračunao razliku po oba utužena osnova. Tumačenje ugovornih odredbi i njihov utjecaj na dinamiku i način isplate nije zadatak vještaka već suda, dok je vještak temeljem podataka dostavljenih od strane tuženika izvršio matematički izračun, te tabelarno prikazao iznose koje je tužitelj po oba utužena osnova više platio tuženiku.

26.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

27.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

28.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

29.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 14.06. 2023. (pravomoćna odluka VTS RH broj Pž 6632/17 od 14.06.2018.).

30.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

31.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je da prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, ispravio ili dopunio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon dostave dokumentacije angažirao sudskog vještaka radi postavljanja tužbenog zahtjeva, te je temeljem tog izračuna podneskom od 28. 4. 2021. postavila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 122.636,66 kn, da bi nakon nalaza vještaka u predmetnom postupku, budući tuženik nije prihvatio da se u dokazne svrhe koristi nalaz vještaka kojeg je tužiteljica angažirala, tužbeni zahtjev postavila na iznos od 120.691,96 kn. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, već o smanjenju tužbenog zahtjeva. S obzirom da se tuženik usprotivio preinaci, a ne i smanjenju tužbenog zahtjeva, ovaj prigovor sud cijeni irelevantnim za odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

32.Sud nije smatrao potrebnim izvoditi "personalne dokaze" saslušanjem zaposlenika tuženika i javnog bilježnika iz razloga što niti u jednom postupku vođenim pred ovim sudom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, saslušanjem stranaka nisu utvrđene činjenice za utvrđenje u predmetnoj pravnoj stvari.

33.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

34.Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze saslušanjem tužitelja, zaposlenika tuženika i javnog bilježnika, iz razloga što u niti jednom postupku vođenim pred ovim sudom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, saslušanjem stranaka nisu utvrđene činjenice bitne za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari.

35.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi:

za sastav tužbe, sastav podnesaka od 28. 4. 2021. i 17. 3. 2022. i 24.1.2025, te zastupanje na ročištima od 26. 2. 2020., 13. 9. 2021., 18. 1. 2022., 1. 4. 2022., 19. 5. 2022. 14.9.2022., 18.4.2023., 10.3.2025. i 28.5.2025. po 500 eura, što ukupno iznosi 6.500,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 1.625,00 eura, tako da trošak zastupanja iznosi 8.125,00 eura. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,00 eura tako da ukupni trošak iznosi 8.523,00 eura. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 11. st.1. točka 20 Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18 i 51/23)

U Splitu, 28. svibnja 2025.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis