REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1024/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja GEN-I Hrvatska d.o.o., OIB: 77604626413, Zagreb, Radnička cesta 54, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Kožar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HABIGO d.o.o., OIB: 65419741759, Bjelovar, Trg hrvatskih branitelja 21, kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 11. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prigovor stvarne nenadležnosti tuženika kao nepravovremen.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić, iz Križevaca, poslovni broj Ovrv- 1846/2023 od 28. travnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku HABIGO d.o.o., OIB: 65419741759, isplatiti tužitelju GEN-I Hrvatska d.o.o., OIB: 77604626413, iznos 2.745,94 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 2.634,66 eura od 22. ožujka 2023. do isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku HABIGO d.o.o., OIB: 65419741759, naknaditi tužitelju GEN-I Hrvatska d.o.o., OIB: 77604626413, troškove ovršnog postupka u iznosu 273,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku 8 dana te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja GEN-I Hrvatska d.o.o., OIB: 77604626413, za naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan u cijelosti.

III Nalaže se tužitelju GEN-I Hrvatska d.o.o., OIB: 77604626413, naknaditi tuženiku HABIGO d.o.o., OIB: 65419741759, parnični trošak u iznosu 1.286,40 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 23. ožujka 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim traži da se tuženiku, ranije ovršeniku, naloži isplatiti mu ukupan iznos 2.745,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama te ovršni trošak u iznosu 273,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Temeljem navedenog prijedloga je javni bilježnik Nataša Jelić-Veršić iz Križevaca donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1846/2023 od 28. travnja 2023.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik je naveo da ništa ne duguje tužitelju te da nije jasno na što se odnosi utuženo potraživanje, obzirom da je ugovor o opskrbi električnom energijom raskinuo 29. srpnja 2022. Predložio je pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-164/23-2 od 16. svibnja 2023. taj sud oglasio se stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari te je riješio da će se predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Bjelovaru (list 38 spisa).

3.1. Povodom žalbe ovrhovoditelja Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-470/23-2 od 2. listopada 2023. ukinuo prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnji postupak (listovi 47-48 spisa).

4. Povodom prigovora tuženika rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-164/2023-7 od 12. listopada 2023. stavljeno je izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tome dijelu su ukinute sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 21. siječnja 2024. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru za postupanje u daljnjem tijeku postupka.

5.1. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-164/2023-12 od 9. veljače 2024. taj sud oglasio se nenadležnim te je riješio da će se predmet, nakon pravomoćnosti rješenja, ustupiti ovome sudu (listovi 137-138 spisa).

6. U podnesku od 21. siječnja 2024. tužitelj navodi da je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o opskrbi srednjeg poduzetništva električnom energijom. Parnične stranke sklopile su i dva Aneksa kojima su za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2018. i za razdoblja od 1. travnja 2019. do 31. kolovoza 2020. dogovorile nove cijene i razdoblje valjanosti cijena.

Prije isteka razdoblja valjanosti cijena dogovorenih Aneksom br. 2652_2020, sukladno odredbama OU, tuženiku je poslan dopis o promjeni cijena električne energije, dana 31. 7. 2020. te ponovno iduće godine, dana 15. 07. 2021. u kojem su određene nove cijene električne energije te je ujedno obavješten o pravu odustajanja od ugovora u roku 15 dana, ako se ne slaže s novim cijenama. Budući da tuženik nije dostavio otkaz Ugovora, pristao je na promjenu cijene.

Tuženiku je kao i prethodnih godina, dana 15. 7. 2022., poslan Dopis kojim je obaviješten o promjeni cijena električne energije. Također, i u ovom dopisu tuženik je bio upoznat s pravom odustajanja od ugovora ukoliko se ne slaže s cijenama. Usprkos jasnim odredbama Dopisa u vezi načina i roka u kojem može raskinuti Ugovor, tuženik nije niti u jednom od svojih dopisa izjavio da želi raskid Ugovora.

Tuženik u svom dopisu od 28.07.2022. predlaže nastavak ugovornog odnosa (navedenog u zadnjem stavku dopisa), pa je tako evidentno da kod tuženika nije postojala jasna namjera i izjava odustanka od Ugovora. U gore navedenom dopisu tuženik ističe i da je između ugovornih strana potpisan i na snazi Aneks Ugovoru broj 10545 2021 temeljem kojeg fiksne cijene ističu 31.12.2023.

Tužitelj potom u e-mailu tuženiku od 29.07.2022. dostavlja objašnjenje kako navedeni Aneks nikada nije potpisan između tužitelja i tuženika te da je netočno da bi valjanost fiksnih cijena bila do 31.12.2023. kako to tvrdi tuženik, već fiksne cijene ističu datuma 31.08.2022. koji je i naveden na tužiteljevom Dopisu od 15.07.2022. U istome e-mailu tuženik je ponovno obaviješten o tome da ima pravo u roku od 15 dana od Dopisa zatražiti raskid Ugovora.

Slijedom navedenog, a budući da Aneks Ugovora na koji se tuženik poziva nikada nije sklopljen, niti je tuženik odustao od ugovora u predviđenom roku od 15 dana, temeljem poslanog Dopisa o promjeni cijene od 15.07.2022., prihvaćene su cijene iz Dopisa te se isti smatra dodatkom Ugovora, koji je pravno obvezujući za tuženika. Jednako tako, budući da tuženik također nije pisanim putem obavijestio opskrbljivača da ne želi produljiti Ugovor u predviđenom roku od mjesec dana prije isteka roka trajanja Ugovora, Ugovor je produljen za sljedećih 12 mjeseci, sukladno odredbama Ugovora i točke 17.1. UO.

Naime, u članku 5. Ugovora - „Valjanost i trajanje Ugovora“ određeno je da se Ugovor može automatski produživati sukladno odredbama OU te kako kupac ne može otkazati Ugovor prije isteka razdoblja valjanosti nepromjenjivih cijena električne energije. Nadalje, u OU u poglavlju 17 definira se trajanje i prestanak ugovora:

Poglavlje 17. članak 1. OU : „Ugovor se produžuje za narednih 12 (dvanaest) mjeseci, ako niti jedna od ugovornih stranka pisanim putem, najmanje 1 (jedan) mjesec prije isteka roka trajanja ugovora ne obavijesti drugu stranu da ne želi produžiti ugovor, pri čemu druga ugovorna stranka mora u tom roku i zaprimiti ovu obavijest. Automatsko produživanje za svakih narednih 12 (dvanaest) mjeseci nastupa neograničeni broj puta, sve dok ugovorna stranka najmanje 1 (jedan) mjesec prije isteka tekućeg 12- mjesečnog razdoblja, sukladno ovoj točki ne zaprimi pismenu obavijest druge stranke da ne želi produžiti ugovor na naredno 12-mjesečno razdoblje.“

Budući da tuženik nije pisanim putem u roku određenom gore navedenim odredbama OU (najmanje 1 (jedan) mjesec prije isteka roka trajanja ugovora) obavijestio opskrbljivača da ne želi produljiti prigovor, time je Ugovor sukladno OU produžen za daljnjih 12 mjeseci, sve kao i prethodnih godina.

Obzirom na gornje, tuženik je postupivši na način da je s danom provedbe promjene opskrbljivača, odnosno s 01.09.2022. otkazao ugovor, a da prethodno s tužiteljem nije dogovorio otkazivanje ugovora zbog neslaganja s novim cijenama ili pisanim putem obavijestio da ne želi produžiti ugovor za sljedećih 12 mjeseci, postupio protivno odredbama OU te Ugovora.

Tuženiku je u komunikaciji priopćeno i pojašnjeno da mu je zbog raskida Ugovora na ovaj način naplaćena ugovorna kazna sukladno odredbama Ugovora i točki 17.2 OU koja glasi: „Ako kupac otkaže UGOVOR ne poštujući rokove navedene u točki 17.1. ovih UO, izuzev u slučajevima iz točaka 5.5. ovih UO i 20. poglavlja ovih UO, kupac je obvezan opskrbljivaču namiriti svu štetu te platiti ugovornu kaznu, određenu u ovim UO.“

Tužitelj je iznos ugovorne kazne izračunao uzimajući u obzir i svo vrijeme provedeno u odnosu opskrbljivač-potrošač.

Člankom 18. stavka 1. UO i čl. 5. st. 2. Ugovora propisan je način obračuna Ugovorne kazne: “Ugovorna kazna je zbroj novčanih vrijednosti tri prethodna računa za isporučenu električnu energiju uključujući i troškove korištenja mreže i druge propisane naknade ako je u UGOVORU dogovoreno da ih opskrbljivač obračuna kupcu, kao i troškove iz prvog stavka točke 6.2. UO.: Kupac je suglasan s tako određenom ugovornom kaznom te se odriče njezinog opovrgavanja kako po temelju tako i po visini.“

Tuženik je Ugovor jednostrano otkazao potpisivanjem novog ugovora kod drugog opskrbljivača, a kod kojeg je opskrba započela dana 01.09.2022. Sukladno zaprimljenom datumu raskida Ugovora od strane HEP Operatora distribucijskog sustava, posljednji račun za električnu energiju bio je broj IR220096388 za mjesec kolovoz 2022. godine, tijekom kojeg su stranke i dalje bile u ugovornom odnosu. Ugovorna kazna obračunata je sukladno odredbama UO i Ugovora kao zbroj tri posljednja računa i to za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2022. godine, odnosno za 06/2022 u iznosu 934.19 EUR, za 07/2022 u iznosu 895,64 EUR i za 08/2022 u iznosu 804.83 EUR, odnosno ukupno 2.634,66 EUR.

Obzirom na sve navedeno, a posebno na činjenicu kako tuženik usprkos postojanju izričite odredbe, nije poštovao odredbe o otkazivanju Ugovora i OU, tužitelj je tuženiku obračunao ugovornu kaznu zbog prijevremenog raskida Ugovora, poštujući odredbe OU i potpisanog Ugovora između tužitelja i tuženika.

Stoga tužitelj smatra da je tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelju bio dužan namiriti iznos 2.745,94 EUR.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ispis otvorenih stavki (list 8 spisa), obračun zakonske zatezne kamate (list 9 spisa), račun i obračune (listovi 10-19 spisa), Ugovor o opskrbi srednjeg poduzetništva električnom energijom (listovi 30-32 spisa), dopis od 15. srpnja 2022. (list 33, 63-65 spisa), dopis tuženika od 28. srpnja 2022. (list 34, 90 i 135 spisa), Opće uvjete opskrbljivača za opskrbu poduzetništva električnom energijom (listovi 66-69 spisa), Uvjete opskrbljivača GEN-I Zagreb d.o.o. za opskrbu električnom energijom krajnjih kupaca iz kategorije poduzetništvo (listovi 70-73 spisa), Aneks broj 6108-2018 Ugovor o opskrbi srednjeg poduzetništva električnom energijom (listovi 74-75 spisa), Aneks broj 2652-2020 Ugovora o opskrbi srednjeg poduzetništva električnom energijom (listovi 76-77 spisa), dopis tužitelja od 31. srpnja 2020. (list 78 spisa), dopis tužitelja od 15. srpnja 2021. (list 79 spisa), dopis tužitelja od 15. srpnja 2022. (list 80 spisa), dopis tuženika od 28. srpnja 2022. (list 81 spisa), dopis tuženika od 29. srpnja 2022. (list 83 spisa), odgovor kupcu (listovi 84-85 spisa), dopis HERA-e od 13. listopada 2022. (list 86 spisa), prigovor na račun od 10. listopada 2022. (listovi 87-88 spisa), odgovor na prigovor (listovi 95-96 spisa), račune (listovi 103-124 spisa), dopis HERA-e (listovi 125-131 spisa) i godišnji financijski izvještaj poduzetnika (list 134 spisa).

7.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

8. Prije svega treba reći da je tuženik, u podnesku od 18. rujna 2024., istaknuo prigovor nenadležnosti ovoga suda navodeći da su trgovački sudovi nadležni u prvom stupnju u sporovima između pravnih osoba u parničnom postupku.

8.1. Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud se može u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

8.2. Tuženik se u podnesku od 7. veljače 2024. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, da bi tek u podnesku od 18. rujna 2024. istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

8.3. Obzirom na citiranu zakonsku odredbu, upuštanjem u raspravljanje o glavnoj stvari nastupila je za tuženika prekluzija prava na isticanje prigovora stvarne nenadležnosti te je isti prigovor istaknut nepravovremeno (tako i Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj Gž-8762/11 od 7. siječnja 2013. i dr.).

8.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 2.745,94 eura. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik nije odustao od ugovora u predviđenom roku od 15 dana od primitka Dopisa o promjeni cijene od 15. srpnja 2022., zbog čega da je došlo do produljenja ugovora za sljedećih 12 mjeseci, a nakon čega je tuženik ugovor jednostrano otkazao potpisivanjem novog ugovora kod drugog opskrbljivača s početkom 1. rujna 2022. Stoga tužitelj smatra da mu je tuženik dužan platiti ugovornu kaznu obračunatu sukladno odredbama Općih uvjeta i Ugovora kao zbroj tri posljednja računa i to za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2022.

9.1. Između stranaka nije sporno:

- da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o opskrbi srednjeg poduzetništva električnom energijom broj 2508-3796-2015 od 23. srpnja 2015.

- da su sklopile Aneks broj 6108-2018 za razdoblje od 1. travnja 2017. -31. ožujka 2019. (listovi 74-75 spisa)

- da su sklopile Aneks broj 2652-2020 za razdoblje od 1. travnja 2019. -31. kolovoza 2020. (listovi 76-77 spisa)

- da je tužitelj dopisom od 15. srpnja 2022. obavijestio tuženika o novim, višim cijenama električne energije i novim ugovornim količinama,

- da je tuženik uputio tužitelju dopis 28. srpnja 2022.

- da je tuženik potpisao novi ugovor kod drugog opskrbljivača s početkom 1. rujna 2022.

9.2. Između stranaka je sporno je li tuženik dopisom od 28. srpnja 2022. raskinuo ugovor o opskrbi električnom energijom te s tim u vezi je li u obvezi platiti tužitelju ugovornu kaznu temeljem čl. 17. Općih uvjeta.

10. Prije svega treba reći da tuženik tijekom postupka nije dokazao svoje tvrdnje da bi između stranaka bio sklopljen Aneks broj 10545-2021 kojim bi bile ugovorene fiksne cijene do 31. prosinca 2023. godine.

11. Dakle, nije sporno da je tužitelj dopisom od 15. srpnja 2022. obavijestio tuženika o novim, višim cijenama električne energije i novim ugovornim količinama te da se u istom dopisu između ostalog navodi „Ako se ne slažete s novim cijenama električne energije možete u roku od 15 dana od datuma navedenog na ovoj pisanoj obavijesti o tome sukladno OU-ima pismeno obavijestiti opskrbljivača – tužitelja i otkazati Ugovor. U tom slučaju potrebno je postupak promjene opskrbljivača provesti u što kraćem roku.“

11.1. Kao datum naveden u dopisu je 15. srpnja 2022.

12. Tuženik se dopisom od 28. srpnja 2022. očitovao na predmetni dopis tužitelja između ostalog navodeći da „ne prihvaća izmjenu cijena niti količina, jer smatra da je cijena i količina ugovorena i da Aneks obvezuje obje ugovorna stranke jednako do isteka ugovorenog roka. Stoga predlažemo pod istim uvjetima iz važećeg zaključenog ugovora nastavak ugovornog odnosa.“

13. Tužitelj smatra da predmetnim dopisom tuženik nije raskinuo ugovor o opskrbi, jer je „čak predložio nastavak ugovornog odnosa“ te da kod tuženika nije postojala jasna namjera i izjava odustanka od Ugovora.

14. Međutim, prema shvaćanju ovoga suda iz sadržaja dopisa tuženika od 28. srpnja 2022. jasno i nedvosmisleno proizlazi da ne prihvaća izmjenu cijena i da ne želi produljiti ugovor pod uvjetima iz dopisa tužitelja od 15. srpnja 2022.

14.1. Stoga sud zaključuje da je tuženik postupio sukladno odredbama čl. 5.5. Općih uvjeta tužitelja te da je došlo do otkaza ugovora zbog promjene cijene-na što je tuženik imao pravo i to u ostavljenom roku od 15 dana. Naime, smisao sadržaja navedenog dopisa jasno artikulira stav tuženika da ne želi ostati u ugovornom odnosu s tužiteljem, zbog čega se dopis tuženika od 28. srpnja 2022. ima smatrati izjavom o otkazu Ugovora.

15. Budući da je ugovor otkazan, to nije osnovano potraživanje tužitelja na ime ugovorne kazne.

16. Osim toga, prema odredbi čl. 350. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem. Ugovorna kazna ne može biti ugovorena na novčane obveze (st. 3.).

17. Uvjetima opskrbljivača u toč. 14.2. i 17.2. ugovorna kazna nije ugovorena kao posljedica neispunjenja ili zakašnjenja ili neurednog ispunjenja obveze tuženika preuzete Ugovorom, već je vezana uz dispoziciju tuženika kao ugovorne strane u vezi otkaza Ugovora.

18. Osim toga prema odredbi čl. 22. st. 2., 3., 4. i 5. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21, 83/23, dalje ZTEE) promjena opskrbljivača krajnjem kupcu se ne naplaćuje, a agregator može naplatiti korisniku mreže naknadu za raskidanje ugovora ako korisnik mreže dobrovoljno raskine ugovor s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama, prije njegova isteka, pod uvjetom da takva naknada čini dio ugovora, koji je korisnik mreže dobrovoljno sklopio i da su informacije o toj naknadi korisniku mreže jasno priopćene prije sklapanja ugovora. Naknada iz st. 3. ovoga članka je proporcionalna i ne premašuje izravan gospodarski gubitak koji je pretrpio agregator zbog toga što je korisnik mreže raskinuo ugovor, uključujući troškove svih paketa ulaganja ili usluga već pruženih korisniku mreže u okviru ugovora, time da je teret dokazivanja izravnoga gospodarskog gubitka iz st. 4. snosi agregator, a dopuštenost naknada za raskidanje ugovora nadzire Agencija. Prema odredbi čl. 9. ZTEE-a propisano je da svaki krajnji kupac ima pravo na slobodan izbor opskrbljivača

19. Slijedom navedenih odredbi sud zaključuje da su odredbe toč. 14.2. i i

17.2. Uvjeta opskrbljivača u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju nepoštivanja rokova za otkaz Ugovora propisanih Uvjetima opskrbljivača u suprotnosti sa prisilnim propisom, prethodno citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o tržištu električne energije, pa samim time i ništetni u smislu odredbe čl. 322. st. 1. i 2. ZOO-a.

20. Slijedom svega iznesenog, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 1. ZPP- a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti kao u točki I izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

21.1. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu odbijen je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan, kao u točki II izreke ove presude.

21.2. Prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi tuženiku je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini 100 bodova prema Tbr. 11/1 Tarife, sastava podneska od 7. veljače 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 17. rujna 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 20. rujna 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 11. travnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

21.3. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 1.000,00 eura, odnosno uvećano za PDV od 25 % ukupno 1.250,00 eura.

21.4. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 36,40 eura.

21.5. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.286,40 eura.

21.6. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženika