Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-271/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici Josip Grošeta i Sofia Petković odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-825/2023-36 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalbe tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-825/2023-36 od 8. siječnja 2025. u točkama I., II., III., i VI. izrijeke.
II Uvažava se žalbe tuženika kao djelomično osnovana prinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-825/2023-36 od 8. siječnja 2025. u točki V izrijeke, te u tom dijelu sudi:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju ČK iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 2.32,37 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 452,25 EUR. IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 250,00 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-825/2023-36 od 8. siječnja 2025. suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 218-50-4255610 od 12.07.2007. ovjerenog po javnom bilježniku Ivanu Marodiju 12.07.2007., poslovni broj OV-15708/07 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“
II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 218-50-4255610 od 12.07.2007. ovjerenog po javnom bilježniku Ivanu Marodiju 12.07.2007., poslovni broj OV-15708/07 u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita…“
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.378,84 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do isplate i to po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te nadalje od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:
iznos 3,18 EUR od 28. rujan 2007. do isplate,
iznos 0,85 EUR od 13. prosinac 2007. do isplate,
iznos 0,85 EUR od 18. veljača 2008. do isplate,
iznos 5,12 EUR od 13. ožujak 2008. do isplate,
iznos 7,47 EUR od 07. svibanj 2008. do isplate,
iznos 11,50 EUR od 07. svibanj 2008. do isplate,
iznos 5,44 EUR od 08. srpanj 2008. do isplate,
iznos 3,09 EUR od 08. srpanj 2008. do isplate,
iznos 6,08 EUR od 08. srpanj 2008. do isplate,
iznos 1,69 EUR od 23. listopad 2008. do isplate,
iznos 1,91 EUR od 24. studeni 2008. do isplate,
iznos 4,51 EUR od 05. prosinac 2008. do isplate,
iznos 24,19 EUR od 07. siječanj 2009. do isplate,
iznos 11,01 EUR od 05. veljača 2009. do isplate,
iznos 27,77 EUR od 05. ožujak 2009. do isplate,
iznos 30,34 EUR od 06. travanj 2009. do isplate,
iznos 31,51 EUR od 05. svibanj 2009. do isplate,
iznos 29,44 EUR od 05. lipanj 2009. do isplate,
iznos 30,07 EUR od 05. srpanj 2009. do isplate,
iznos 24,97 EUR od 03. kolovoz 2009. do isplate,
iznos 21,21 EUR od 04. rujan 2009. do isplate,
iznos 22,21 EUR od 05. listopad 2009. do isplate,
iznos 24,19 EUR od 05. studeni 2009. do isplate,
iznos 24,02 EUR od 04. prosinac 2009. do isplate,
iznos 22,02 EUR od 05. siječanj 2010. do isplate,
iznos 25,77 EUR od 05. veljača 2010. do isplate,
iznos 28,79 EUR od 05. ožujak 2010. do isplate,
iznos 33,07 EUR od 06. travanj 2010. do isplate,
iznos 32,09 EUR od 05. svibanj 2010. do isplate,
iznos 37,91 EUR od 04. lipanj 2010. do isplate,
iznos 36,80 EUR od 05. srpanj 2010. do isplate,
iznos 38,95 EUR od 04. kolovoz 2010. do isplate,
iznos 57,56 EUR od 06. rujan 2010. do isplate,
iznos 53,73 EUR od 05. listopad 2010. do isplate,
iznos 65,44 EUR od 05. studeni 2010. do isplate,
iznos 61,39 EUR od 06. prosinac 2010. do isplate,
iznos 54,89 EUR od 05. siječanj 2011. do isplate,
iznos 68,61 EUR od 04. veljača 2011. do isplate,
iznos 86,08 EUR od 04. ožujak 2011. do isplate,
iznos 73,71 EUR od 05. travanj 2011. do isplate,
iznos 78,05 EUR od 05. svibanj 2011. do isplate,
iznos 72,53 EUR od 06. lipanj 2011. do isplate,
iznos 73,52 EUR od 05. srpanj 2011. do isplate,
iznos 96,93 EUR od 04. kolovoz 2011. do isplate,
iznos 99,21 EUR od 05. rujan 2011. do isplate,
iznos 118,77 EUR od 05. rujan 2011. do isplate,
iznos 108,72 EUR od 05. listopad 2011. do isplate,
iznos 97,73 EUR od 04. studeni 2011. do isplate,
iznos 95,16 EUR od 05. prosinac 2011. do isplate,
iznos 94,32 EUR od 05. siječanj 2012. do isplate,
iznos 99,49 EUR od 06. veljača 2012. do isplate,
iznos 104,00 EUR od 05. ožujak 2012. do isplate,
iznos 104,61 EUR od 05. travanj 2012. do isplate,
iznos 101,49 EUR od 04. svibanj 2012. do isplate,
iznos 103,59 EUR od 05. lipanj 2012. do isplate,
iznos 105,03 EUR od 05. srpanj 2012. do isplate,
iznos 102,61 EUR od 06. kolovoz 2012. do isplate,
iznos 103,25 EUR od 05. rujan 2012. do isplate,
iznos 101,43 EUR od 05. listopad 2012. do isplate,
iznos 97,50 EUR od 05. studeni 2012. do isplate,
iznos 101,69 EUR od 05. prosinac 2012. do isplate,
iznos 103,70 EUR od 04. siječanj 2013. do isplate,
iznos 102,29 EUR od 06. veljača 2013. do isplate,
iznos 94,40 EUR od 05. ožujak 2013. do isplate,
iznos 101,10 EUR od 05. travanj 2013. do isplate,
iznos 101,69 EUR od 06. svibanj 2013. do isplate,
iznos 99,06 EUR od 05. lipanj 2013. do isplate,
iznos 90,88 EUR od 05. srpanj 2013. do isplate,
iznos 90,68 EUR od 06. kolovoz 2013. do isplate,
iznos 92,68 EUR od 05. rujan 2013. do isplate,
iznos 95,90 EUR od 04. listopad 2013. do isplate,
iznos 100,36 EUR od 05. studeni 2013. do isplate,
iznos 98,06 EUR od 05. prosinac 2013. do isplate,
iznos 99,69 EUR od 07. siječanj 2014. do isplate,
iznos 101,54 EUR od 08. siječanj 2014. do isplate,
iznos 102,68 EUR od 24. veljača 2014. do isplate,
iznos 105,11 EUR od 10. ožujak 2014. do isplate,
iznos 104,32 EUR od 07. travanj 2014. do isplate,
iznos 101,63 EUR od 19. svibanj 2014. do isplate,
iznos 100,77 EUR od 26. lipanj 2014. do isplate,
iznos 101,16 EUR od 25. srpanj 2014. do isplate,
iznos 2.202,08 EUR od 17. rujan 2014. do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno za iznos od 1.950,71 € s pripadajućim kamatama.
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju ČK iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 2.782,37 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."
2. Protiv te presude u točkama I., II., III., V. i VI. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 338. stavak 4. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i procesnu jednakost, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka, podredno da istu ukine i odredi da se ponovo provede glavna rasprava, traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR, uvećano za PDV 25% u iznosu 62,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu 139,75 EUR što ukupno iznosi 452,25 EUR.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu porekao navode žalbe tuženika i predložio istu odbiti uz obvezu tuženika da tužiteljima naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 200,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu 50,00 EUR što ukupno iznosi 250,00 EUR.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturiječne razloge o odlučnim činjenicama, niti je počinjena relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 338. stavak 4. ZPP-a .
7. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točci I., II. i III. izrijeke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Nesporno je između parničnih stranaka da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu broj 218-50-4255610 dana 12. srpnja 2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu 32.449,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 84 mjeseca, a koji ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljenjem tekstu – CHF).
9. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, u pobijanoj presudi odlučivao pozivom na odredbu članka 502 c ZPP-a, temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka.
10. U vrijeme zaključivanja tog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – u daljnjem tekstu ZZP/03) koji u članku 81. stavak 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, u stavku 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliran od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.
10.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.
11. Ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
11.1. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.
12. Citirane presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
12.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
12.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko 7 Gž- 343/2022-2 utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
13. Slijedom iznijetoga žalbeni navodi o tome da nije riječ o ništetnim ugovornim odredbama, da je njemu onemogućeno dokazivati da se o spornim odredbama pregovaralo, da je sud zanemario njegove dokaze i okolnosti konkretnog slučaja, da sud nije stvarno ispitao slučaj, te da je došlo do povrede prava na jednakost oružja u smislu prava na pravično suđenje, ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Naime, na tuženiku je prema odredbi članka 81. stavak4. ZZP/04 bio teret dokaza da se o spornim odredbama pojedninačno pregovoaralo, te je sud prvog stupnja saslušao tužitelja na prijedlog tuženika, dok je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuti prijedlog za saslušanje zaposlenice svjedoka ĆK povukao na pripremnom ročištu dana 15.studenog 2023. (list 209-210 spisa), to neosnovano u žalbi tvrdi da je njemu onemogućeno dokazivati da se o spornim odredbama pregovaraloi da je sud zanemario njegove dokaze i okolnosti konkretnog slučaja. U pogledu neprovođenja dokaza saslušanjem javnog bilježnika, valja navesti da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukama broj U-3-5475/2021, U-III-4613/21, U-III- 4372/21, U-III-3073/21.).
13.1. Stoga nije došlo do povrede ustavnog prava iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), niti je osnovano žaliteljevo pozivanje na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010). U odnosu na prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta "jednakosti oružja" valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku bilo u mogućnosti pratiti postupak, sudjelovati u njemu i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, te nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.
14. Glede prigovora da tužitelj nema svojstvo potrošača, valja navesti da je odredbom članka 3. ZZP/03 (zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu – 2005.) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je njemu kredit bio potreban za kupnju osobnog automobila u osobne svrhe, dok je na tuženiku teret dokaza da tužitelj taj status nema sukladno zaključku u zapisniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV–56/2023-9 Zagreb, 23. studeni 2023.
15. Tužitelj svoju tražbinu temelji na proširenom djelovanju pravomoćnosti kolektivne tužbe, pa nije relevantna činjenica što je otplaćen kredit u cijelosti. U smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. 41/08., 25/11., 78/15. – dalje ZOO), ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a prema odredbama članka 327. i 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti je neograničeno. Ništetnost tipskih odredbi potrošačkih ugovora, kakav je predmetni ugovor, utvrđena je presudom po kolektivnoj tužbi i nema karakter protupravnosti manjeg značaja uslijed koje ispunjenjem ugovora prestaje pravo na isticanje ništavosti u smislu članka 326. stavak 2. ZOO-a, pa je i taj žalbeni razlog tuženika neosnovan.
16. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju odredbe kojom je utvrđena ništetnost zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a.
16.1. Zahtjev tužitelja za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF na temelju jednostrane odluke tuženika, ništetne. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, te je tuženik suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu sastavljene u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru o kreditu.
17. Visinu tužbenog zahtjeva po osnovi preplaćenih anuiteta sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, pravilno je utvrđena iz pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja vještaka financijske struke. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1172/2018- 2 od 19. ožujka 2019. izraženo je stajalište da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope. Uzimajući u obzir navedeno i činjenicu da stranke nisu zaključile sporazum kojim bi nadomjestile sporni dio ugovornih odredbi, pravilno je sud prvog stupnja u stavku III izrijeke pobijane presude naložio tuženiku da tužitelju po osnovi ništetne odredbe o valutnoj kaluzuli isplati iznos od 7.378,84 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
18. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine po osnovi ništetne odredbe o valutnoj kaluzuli, pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO- a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 6. svibnja 2012. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, proizlazi da nisu zastarjele tražbine po osnovi ništetne odredbe o valutnoj kaluzuli u utuženom razdoblju.
18.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., prihvaćanjem i po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C-782/19. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a i individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.
19.Tuženik se u žalbi poziva na sudsku praksu koja nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično i pravno identična, kao niti pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2024.
20. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbit žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i VI. izrijeke, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.
21. Odluka o parničnom trošku tužitelja pravilna je u pogledu osnove (članak 154. stavak 5. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a).
22. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/2023. – u daljnjem tekstu Tarifa) kada je tužitelju dosudio naknadu za sastav šest obrazloženih podnesaka – za svaki po 100 bodova, jer prema Tbr. 8. točka 1. Tarife tužitelju pripada naknada za sastav četiri obrazložena podneska, a ne njih 6. Osim toga, tužitelju je neosnovano dosuđena naknada za sastav podneska od 7. listopada 2021. i od 13. listopada 2021. jer se istima očitovao na navode iz odgovra na tužbu i sve te neavode je mogao iznijeti u jednom podnesku i to onom od 6. srpnja 2021., dok sastav podneska od 25. ožujka 2023. kojima dostavlja sudsku praksu nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga od iznosa 2.782,37 EUR naknade parničnog troška valja odbiti 750,00 EUR koji se odnose na sastav tih podnesaka sa PDV-om, pa proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.32,37 EUR i temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a prinačiti odluku o trošku u točki V. izrijeke te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.
23. Budući da je tuženi uspio djelomično sa žalbom u pogledu sporednog potraživanja naknade parničnog troška, valjalo je temeljem odredbe članka 155. ZPP- a u vezi odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 452,25 EUR i odlučiti kao u točki III izrijeke.
24. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a za odlučivanje o žalbi tuženika, pa je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 250,00 EUR kao neosnovani i odlučiti kao u kao u točki IV izrijeke.
25. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izrijeke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
U Karlovcu 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Vesna Britvec
