Povrv-36/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Financijska agencija, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, protiv tuženika WWW PRESS d.o.o., Zagreb, Pavla Hatza 3, OIB: 30442616078, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 28. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja GČ, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi kojeg je 18. veljače 2020. donio javni bilježnik Nevenka Jukić iz Zagreba, Koranska 1c, poslovni broj Ovrv-32/2020 u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80,62 eur sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,65 eur od 16. listopada 2017. pa do isplate

po stopi kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te na iznos od:

- 64,70 eur od 26. siječnja 2019. pa do isplate

- 13,27 eur od 5. siječnja 2020. pa do isplate

I to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 9,95 eur sa zateznim kamatama od 18. veljače 2020. pa do isplate i to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog iz točke I. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 5,30 eur sa zateznim kamatama na iznos od:

- 2,65 eur od 31. srpnja 2014. pa do isplate

- 2,65 eur od 4. rujna 2014. pa do isplate,

kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eur sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 17,42 eur sa zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 2,65 eur po stopi koja prelazi kamatnu stopu dosuđenu u točki I. presude te se u navedenim dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Nevenka Jukić, Zagreb, Koranska 1c, donio je 18. veljače 2020. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-32/2020 radi naplate novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 647,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama te radi naplate troškova ovršnog postupka u s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor u kojem navodi da javnobilježničko rješenje nema zakonom propisanu formu, kao i da javni bilježnik nije bio ovlašten za donošenje istoga. Nadalje, tuženik u prigovoru navodi i da nema otvorenih stavki dugovanja prema tužitelju te ujedno ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Kasnije tijekom postupka tuženik ističe da je predmetni zahtjev krivotvorina te da uvjeti tužitelja nisu dostavljeni u izvorniku.

3. Povodom izjavljenog prigovora Trgovački sud u Zagrebu je dana 21. svibnja 2020. donio rješenje poslovni broj Povrv-948/2020 kojim je stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-32/2020 u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza pročitao isprave koje prileži spisu i to: izvod otvorenih stavki tužitelja (list 4 spisa), zahtjev za izdavanje poslovnih certifikata od 11. prosinca 2017. (list 20-21 spisa), Ugovor o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte od 11. prosinca 2017, (list 22-24 spisa), potvrda o primitku poslovnog certifikata od 11. prosinca 2017. (list 25 spisa), Uvjeti pružanja usluga certificiranja poslovnim subjektima (list 26-29 spisa), zahtjevi za izravnu naplatu s pratećom dokumentacijom i dopisima tužitelja o vraćanju osnove za plaćanje (list 30-58 spisa), račun br. 28-0614-511828 od 30. lipnja 2014. (list 59 spisa), račun br. 28-0614-600016 od 4. kolovoza 2014. (list 60 spisa), račun br. 28-0817-0758873 od 15. rujna 2017. (list 61 spisa), račun br. 08-1218-1006001 od 10. siječnja 2019. (list 62 spisa), račun br. 08-1219-0909415 od 20. prosinca 2019. (list 63 spisa), izvadak iz Cjenika tužitelja (list 64-66 spisa), račun br. 365/1/1 i račun br. 710/1/1 izdani od javnog bilježnika Nevenke Jukić prema tužitelju (list 67- 69 spisa).

5. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u pogledu glavnog potraživanja.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 647,50 kn, što sada iznosi 85,94 EUR sa zateznim kamatama a koja tražbina se odnosi na godišnju pretplatu za dva poslovna certifikata, naknadu za opoziv certifikata te naknadu za povrat osnova za plaćanje po kojima tužitelj utvrdi nemogućnost postupanja.

7. Među strankama je prije svega sporan osnov potraživanja tj. sporno je jesu li se nalazile u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte od 11. prosinca 2017., te je također sporno je li tuženik u razdoblju od 2014. do 2017. podnio tri zahtjeva za izravnu naplatu, vezano za koje zahtjeve mu je tuženik vratio osnove za plaćanje zbog nepodobnosti istih za ovrhu. Također, među strankama je sporno i pitanje zastare utuženog potraživanja.

8. Uvidom u utužene račune br. 08-1218-1006001 od 10. siječnja 2019. i br. 08-1219- 0909415 od 20. prosinca 2019. utvrđeno je da je istima obračunata godišnja pretplata za izvršene usluge putem dva digitalna certifikata (kripto uređaj) u iznosu od 487,50 kn, odnosno naknada za opoziv dva certifikata u iznosu od 100,00 kn, sve s uključenim PDV-om.

9. Uvidom u utužene račune br. 28-0614-511828 od 30. lipnja 2014., br. 28-0614- 600016 od 4. kolovoza 2014. i br. 28-0817-0758873 od 15. rujna 2017. utvrđeno je da je istima tužitelj tuženiku obračunao naknadu za povrat osnove za plaćanje u iznosu od po 20,00 kn za svaki povrat.

10. Uvidom u Ugovor o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte od 11. prosinca 2017. (dalje: Ugovor) utvrđeno je da su isti sklopili tužitelj i tuženik kao korisnik usluge. Isti ugovor j uredno potpisan od strane zakonskog zastupnika tuženika te je u prilogu ugovora i preslika osobne iskaznice zakonskog zastupnika tuženika. Iz istog također proizlazi da je tuženik za usluge certificiranja iz čl. 2. Ugovora dužan plaćati naknadu prema važećem cjeniku u roku od 15 dana od dana izdavanja računa. Također je uvidom u predmetni Ugovor utvrđeno je da su prava i obveze stranaka, između ostalog, izvedene iz odredbi Uvjeti pružanja usluga certificiranja poslovnim subjektima, u kojima je u čl. 13. st. 2. određeno da će FINA (tužitelj) opozvati certifikat i bez zahtjeva poslovnog subjekta, potpisnika ili skrbnika ako poslovni subjekt ne izvršava ugovorne obveze.

11. Uvidom u Potvrdu o primitku certifikata od 11.12.2017. utvrđeno je da je tuženik preuzeo dva poslovna certifikata te je navedena potvrda uredno potpisana od strane djelatnika tužitelja te od tuženika zastupanog po zakonskom zastupniku ŽČ.

12. Uvidom u zahtjeve za izravnu naplatu podnesene od strane tuženika 22. travnja 2014., 2. lipnja 2014. i 14. kolovoza 2017. te njima priležeću dokumentaciju utvrđeno je da je sve tri osnove za plaćanje na temelju kojih su podneseni predmetni zahtjevi tužitelj vratio tuženiku zbog nepodobnosti istih osnova za ovrhu.

13. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 6. Pravilnika o vrstama i visini naknade za obavljanje poslova propisanih zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 105/2010., 124/2011., 52/2012. i 6/2013., dalje: Pravilnik) određeno je da se za obavljanje poslova provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika naplaćuje i naknada za povrat osnove za plaćanje po kojoj Agencija utvrdi nemogućnost postupanja, koju naknadu sukladno čl. 6. st. 2. istog Pravilnika plaća podnositelj osnove za plaćanje.

15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja reći da je isti ocijenjen djelomično osnovanim.

16. Budući da se potraživanje tužitelja po računima br. 28-0614-511828 od 30. lipnja 2014. i br. 28-0614-600016 od 4. kolovoza 2014. odnosi na trošak naknade za vraćanje osnove za plaćanje, a koje potraživanje je dospjelo 30. srpnja 2014., odnosno 3. rujna 2014., dok je tužba (prijedlog za ovrhu) u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. veljače 2020., razvidno je da su potraživanja po navedenim računima utužena izvan petogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

17. Stoga je tuženikov prigovor zastare ocijenjen osnovanim u odnosu na potraživanje tužitelja po računima br. 28-0614-511828 od 30. lipnja 2014. i br. 28-0614-600016 od 4. kolovoza 2014., dok je isti prigovor u odnosu na preostalo potraživanje ocijenjen u cijelosti neosnovanim, sve s obzirom da je najstarije iduće utuženo potraživanje dospjelo 15. listopada 2017.

18. Tuženikov prigovor da je rješenje o ovrsi donio Naslov koji za to nije ovlašten, također je ocijenjen neosnovanim. Naime, uvidom u predmetno rješenje o ovrsi utvrđeno je da je isto doneseno od strane stvarno i mjesno nadležnog javnog bilježnika u smislu odredbe čl. 278. i 279. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ).

19. Dakle, na temelju svega naprijed navedenog utvrđeno je da su se stranke nalazile u obveznopravnom odnosu na temelju sklopljenog Ugovora o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte od 11. prosinca 2017. (račun br. 08-1219- 0909415 od 20. prosinca 2019. u iznosu od 100,00 kn i račun br. 08-1218-1006001 od 10. siječnja 2019. u iznosu od 487,50 kn), kao i da je tuženik 14. kolovoza 2017. podnio tužitelju osnovu za plaćanje, koju mu je tužitelj vratio zbog nepodobnosti iste za ovrhu (račun br. 28-0817-0758873 od 15. rujna 2017. u iznosu od 20,00 kn).

20. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem spori osnov potraživanja, aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika jer se potraživanje tužitelja temelji na gore navedenim ispravama, i to prije svega na Ugovoru o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte te na zahtjevu za izravnu naplatu podnesenog od strane tuženika 14. kolovoza 2017. koje ovaj sud prihvaća kao mjerodavne i vjerodostojne, budući da su uredno potpisani od strane zakonskog zastupnika tuženika JČ te je zakonski zastupnik tuženika potpisao i potvrdu od preuzimanju certifikata dok se na zahtjevu za izravnu naplatu nalazi uz potpis tuženika i pečat trgovačkog društva tuženika.

21. S obzirom da tuženik nije u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao da bi podmirio utuženo potraživanje te time ispunio svoju obvezu iz obvezno pravnog odnosa, isti je sukladno čl. 9. ZOO-a u obvezi isplatiti tražbinu tužitelja proizašlu iz Ugovora o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte od 11. prosinca 2017., a koja se odnosi na naknadu za dva poslovna certifikata u iznosu od 487,50 kn te naknadu za opoziv certifikata u iznosu od 100,00 kn.

22. Visinu gore navedene tražbine sud je utvrdio uvidom u točke 9.2.1.4. i 9.3.6.2.

Cjenika tužitelja.

23. Nadalje, s obzirom da tužitelj sukladno čl. 3. i 6. Pravilnika u vezi s točkom 16.1.6.1. Cjenika tužitelja, podnositelju osnove za plaćanje ima pravo zaračunati iznos od 20,00 kn na ime naknade za povrat osnove za plaćanje po kojoj Agencija utvrdi nemogućnost postupanja, to je tuženik u obvezi platiti tužitelju predmetnu naknadu vezano za povrat osnove za plaćanje, podnesene uz zahtjev za izravnu naplatu tužitelja od 14. kolovoza 2017.

24. Dakle, na temelju svega prethodnog navedenog utvrđeno je da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od ukupno 607,50 kn što sada iznosi 80,63 eur te je stoga primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. Na dosuđeni iznos glavnice od 587,50 kn, što sada iznosi 77,97 eur, koji se odnosi na potraživanje po računu br. 08-1218-1006001 i računu br. 08-1219-0909415, tužitelj sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a ima pravo na zateznu kamatu koja teče od prvog dana nakon dospijeća naznačenog u utuženim računima po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

26. Na dosuđeni iznos glavnice od 20,00 kn, što sada iznosi 2,65 eur koji se odnosi na potraživanje po računu br. 28-0817-0758873, tužitelj sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a ima pravo na zateznu kamatu koja teče od prvog dana nakon dospijeća naznačenog u utuženom računu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, a budući da je konkretno potraživanje proizašlo iz izvanugovornog odnosa te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

27. S obzirom da tužitelj i na iznos glavnice od 20,00 kn , što sada iznosi 2,65 eur po računu br. 28-0817-0758873 potražuje zateznu kamatu po stopi određenoj određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose proizašle iz trgovačkog ugovora, a koja je veća od dosuđene stope iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, valjalo je u dijelu razlike kamatne stope odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

28. Zaključno, a s obzirom da je utvrđeno da je potraživanje tužitelja po računima br. 28-0614-511828 i br. 28-0614-600016 u ukupnom iznosu od 40,00 kn što sada iznosi 5,30 eur zastarjelo, valjalo je u navedenom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke presude.

29. Ovdje još valja istaknuti kako nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem. Naime, ovaj sud smatra kako ovi dokazi nisu potrebni za rješenje ovog spora te kako bi izvođenje ovih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka obzirom da se radi o sporu male vrijednosti ( VPS 85,94 EUR) i posebno što je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno iz isprava koje prileže spisu i to prije svega iz Ugovora o obavljanju usluga certificiranja za poslovne subjekte od 11. prosinca 2017. gdje su jasno navedena prava i obveze stranaka koji ugovor je uredno potpisan od strane zakonskog zastupnika tuženika te je sud uvidm u iste utvrdio da su preslike koje prileže spisu vjerne izvorniku. Isto tako u odnosu na potraživanje s osnova naknade za povrat osnove za plaćanje po kojoj Agencija utvrdi nemogućnost postupanja tužitelj je u spis dostavio isprave, osnove po kojima je tuženik zatražio naplatu i dokaz da je tuženiku ta osnova vraćena ( listovi 30-61 spisa) pa je izvođenje daljnjih dokaza usmjereno samo ka odugovlačenju ovog postupka. Isto tako podredno ovdje još valja istaknuti kako je tuženik u pozivu za pripremno ročište ( poziv prileži u spisu iza lista 121) upozoren da na pripremnom ročištu može iznositi dokaze koje bez svoje krivnje nije iznio ranije no tuženik na pripremnim ročištima (ukupno 2 održana pripremna ročišta) nije iznio nove dokaze već ih je iznio tek nakon zaključenja prethodnog postupka pa su ovi dokazi predloženi protivno odredbi čl. 461 a ZPP-a koje odredbe se primjenjuju u ovom postupku obzirom na početak pokretanja ovog postupka.

30. Nadalje, ovdje još valja istaknuti kako je odbijen prijedlog tuženika da se ročište snima budući da je u Uredu predsjednika ovog suda provjereno i utvrđeno (list 164 spisa) kako u smislu odredbe čl. 126 b ZPP-a ministar nadležan za poslove pravosuđa nije za ovaj sud donio odluku kojom se utvrđuje da su ispunjeni tehnički uvjeti za tonsko snimanje ročišta.

31. U odnosu na zahtjev tuženika da se izvrši uvid u izvornike isprava valja reći kako je ovaj sud na ročištu održanom dana 3. ožujka 2025. izvršio uvid u izvornike isprava te je na istom ročištu tuženiku također omogućeno izvršiti uvid u iste čime je sud u cijelosti postupio sukladno odredbama čl. 108. ZPP-a stoga nije osnovan prigovor tuženika da isprave nisu vjerodostojne i da su krivotvorine, već upravo suprotno utvrđeno je da su sve preslike koje prileže spisu vjerne izvornicima. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dostavio izvornik Uvjeta pod kojima pruža uslugu valja reći kako se radi o propisu kojeg donosi tužitelj na temelju zakonskih ovlaštenja te kako za konkretno ugovorni odnos između stranaka nije ni na koji način relevantno da se dostavi izvornik tih uvjeta niti je zapravo jasno što bi predstavljao izvornik donesenog propisa kako to traži tuženik.

32. Budući da tužitelj u pogledu glavnog potraživanja nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, to isti sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka.

33. Na ime nastalih troškova ovršnog postupka tužitelju je priznat trošak koji se odnosi na javnobilježničku nagradu u iznosu od 75,00 kn što sada iznosi 9,95 eur (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku /"Narodne novine", broj: 8/2011., 114/2012./), na koji iznos tužitelj ima i pravo na zatezne kamate od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (čl. 30. st. 3. OZ-a). Stoga je platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja, u pogledu nastalih troškova ovršnog postupka, valjalo održati na snazi za iznos od 75,00 kn što sada iznosi 9,95 eur sa zateznim kamatama te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

34. U pogledu nastalih troškova ovršnog postupka, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška dostave javnog bilježnika u iznosu od 37,50 kn s uključenim PDV-om, jer je člankom 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku taj trošak obuhvaćen javnobilježničkom nagradom u jedinstvenom iznosu , slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude..

35. Preostalo potraživanje tužitelja po osnovi predvidivih troškova ovršnog postupka sud je ocijenjeno neosnovanim, a to iz razloga što rješenje o ovrsi nikad nije postalo pravomoćno i ovršno pa tužitelj nije mogao imati navedeni trošak slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

36. Tuženik je u cijelosti odbijen za zahtjevom za naknadu troškova postupka temeljem čl. 154. st. 2. budući da je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku izravno