REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-210/2021-79

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, kao predsjedniku vijeća, uz sudjelovanje Klare Triska, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VD i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), u povodu optužnice u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 20. listopada 2020. broj KO-DO- 4545/2020, izmijenjene 23. veljače 2024., nakon javne rasprave održane 26. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Luke Rebca, optuženog VD i branitelja optuženika, odvjetnika GD, optužene MD, **.**.2025. objavio je i 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.)

Optuženi UD, OIB [osobni identifikacijski broj], sin V i G rođene M, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, djelatnik, pismen, sa završena tri razreda osnovne škole, nezaposlen, prima socijalnu pomoć i dječji doplatak u visini od 1.800,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici sa ED, otac desetero maloljetne djece, bez imovine, bez čina, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak.

Optužena MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer U i SD, rođene MD, rođena **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, domaćica, pismena, sa završenom osnovnom školom, zaposlena u Konatus instalacije s mjesečnim primanja od oko 800,00 eura, neudana, majka troje maloljetnog djece, bez imovine, bez čina, neodlikovana, ne vodi se drugi kazneni postupak.

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi

u vremenu od veljače 2018. do 21. rujna 2020. na području Zagreba i Velike Gorice, a nakon što je I okrivljenik UD uočio oštećenog BD kako prosi na području Rijeke te iskoristio njegovu izrazito tešku financijsku situaciju, u cilju njegova financijskog iskorištavanja i izrabljivanja kao radne snage, uporabom obmane i zlouporabom njegovog teškog položaja, nagovorio ga da ode s njim u Zagreb gdje mu je osigurao smještaj na adresi u [adresa], nakon čega ga je I okrivljenik UD uporabom sile i prijetnje prisilio da prosjači te ga je I okrivljenik UD svakodnevno odvozio na parkirališne prostore ispred trgovačkih centara na području grada Zagreba i Velike Gorice, a tijekom ljeta i na područje više gradova od Zadra do Dubrovnika, gdje ga je I okrivljenik prisiljavao na prošnju, imajući ga pritom pod stalnim nadzorom, te je I okrivljenik UD svakodnevno od njega oduzimao isprošeni novac i istim raspolagao, dok je oštećenom BD kupovao samo hranu i cigarete, čime ga je onemogućio da se udalji bez njihovog znanja s mjesta iskorištavanja, a II okrivljena MD vršila je nadzor nad oštećenim BD tijekom njegove prošnje, na način da se prilikom tog nadzora nalazila u prikladnoj blizini te je telefonski o svemu obavještavala I okrivljenika, dok je s ciljem uspostave potpunog nadzora nad oštećenim FD, I okrivljenik istome u prisutnosti II okrivljene MD kontinuirano prijetio i fizički ga zlostavljao te mu je oduzeo osobnu iskaznicu i zadržao je za sebe, a pribavio mu je i predao mobitel marke "MeanIT" crvene boje, sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], na koji ga je I okrivljenik za vrijeme prošnje u više navrata zvao i ispitivao ga o iznosu isprošenog novca, nakon čega je po završetku prošnje od njega uzimao mobilni telefon, a u slučaju kada nije na kraju dana bio zadovoljan s iznosom isprošenog novca, I okrivljenik UD je fizički zlostavljao oštećenog BD na način da ga je rukama i nogama udarao po tijelu, a što je kod njega dodatno pojačalo osjećaj straha i bojazni za vlastiti život te ga je stavilo u odnos ovisnosti, pa kako se fizički zlostavljanje ponavljalo svaki puta kada je iznos isprošenog novca bio mali, oštećenom BD je takav način života postao "normalan" i naviknuo se na batine, te 18. rujna 2020. iza 20,00 sati na adresi u [adresa], nakon što je I okrivljenik oštećenog BD pokupio ispred trgovačkog centra "Lidl" u Remetincu i dovezao na navedenu adresu, te mu se obratio riječima: "kunem se u svoga sina da ću te razbiti i ubiti zbog toga što ne radiš kako treba i ne zarađuješ dovoljno novca, a znaš da sam u velikim problemima", nakon čega ga je u nakani da ga teško tjelesno povrijedi, udario više puta šakama po glavi i tijelu, uslijed čega je oštećeni FD počeo vikati i plakati, a optuženik je uzeo metalnu šipku i nastavio ga udarati po nogama i u predjelu rebara, a od kojih udaraca je oštećenik FD zadobio tjelesne ozljede u vidu nekoliko crtastih oguljotina čeono lijevo, do visine obrve, krvni podljev ispod lijevog oka, prema jagodici, krvni podljev ispod desnog oka, sitne crtaste oguljotine na lijevoj strani nosa, krvni podljev i crtasta oguljotina na trbuhu, iznad pupka, i nešto u lijevo, krvni podljev u području lijevog rebranog luka, prijelom IX i X lijevog rebra, bez bitnijeg pomaka, krvni podljev vanjske bočne strane donje trećine lijeve natkoljenice, iznad kojeg je oguljotina, rana na desnoj potkoljenici ispod koje je oguljotina,

dakle da bi optuženi UD uporabom sile, prijetnji i zlouporabom teškog položaja vrbovao, primao i prevozio osobu radi iskorištavanja njezinog rada putem prisilnog rada i služenja i da bi s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića tog kaznenog djela a optužena MD da bi s namjerom pomogla optuženom VD da uporabom sile, prijetnji i zlouporabom teškog položaja vrbuje, prima i prevozi osobu radi iskorištavanja njezinog rada putem prisilnog rada i služenja,

čime da bi optuženi UD počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanjem ljudima – opisano i kažnjivo u članku 106. stavak 1. KZ/11. i kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano u članku 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11., a optužena MD da bi počinila kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanjem ljudima pomaganjem – opisano i kažnjivo po članku 106. stavak 1. u svezi članka 38. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je optužnicu broj KO-DO- 4545/2020, izmijenjene 23. veljače 2024., protiv optuženog VD i to zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanjem ljudima – opisano i kažnjivo po članku 106. stavak 1. KZ/11., te zbog kaznenog djela protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., te protiv optužene MD zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – trgovanjem ljudima pomaganjem – opisano i kažnjivo po članku 106. stavak 1. u vezi s člankom 38. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o optužbi optuženi UD i optužena MD izjavili su da se ne smatraju krivim za kazneno/a djelo/a koja mu/joj se stavlja/ju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik VI. Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke, o zaprimanju kaznene prijave FD broj 511- 19-32/3-4250/20 od 21. rujna 2020. (list 19 – 20 spisa), fotodokumentacija oštećenog FD i kriminalističko – tehničko izvješćem Službe kriminalističke tehnike, Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-15/1-OKA- 1287/20 od 21. rujna 2020. (list 26 – 31 spisa), medicinska dokumentacija Kliničke bolnice Merkur na ime FD (list 34 – 38 spisa i list 168-203 spisa), potvrda Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 22. rujna 2020. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (list 43 – 44 spisa), izvješća policijskih službenika Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave zagrebačke od 22. i 23. rujna 2020. (list 45 – 47 spisa), potvrda Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 22. rujna 2020. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 48 – 49 spisa), nalog Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-t-462/20 od 23. rujna 2020. (list 60 – 61 spisa), zapisnik Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa broj 511-19- 12/2-3186/20 od 23. rujna 2020. (list 66 – 68 spisa), zapisnik Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o pretrazi doma i drugih prostora, broj 511- 19-12/2-3186/20 od 23. rujna 2020. (list 69 – 71 spisa), potvrda Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 23. rujna 2020. (list 72 spisa), fotodokumentacija sa kriminalističko – tehničkim izvješćem obiteljske kuće na adresi u [adresa], Službe kriminalističke tehnike, Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave zagrebačke, broj 511-19-15/1-OKA-1298/20 od 23. rujna 2020. (list 76 – 80 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. sud je pročitao zapisnik Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o ispitivanju svjedoka FD broj 511-19-10-12/2-K-215/20 od 7. listopada 2020. (list 153-157 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitao je zapisnik Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o ispitivanju svjedoka AD, broj 511-19-10-12/2-K-215/20 od 8. listopada 2020. (list 158-159 spisa), zapisnik Službe organiziranog kriminaliteta, Policijske uprave zagrebačke, o ispitivanju svjedoka CD, broj 511-19-10-12/2-K-215/20 od 8. listopada 2020. (list 160-161 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka JD s rasprave **.**.2022. i OD s rasprave 12. svibnja 2022. i svjedokinje ŽD s rasprave 26. travnja 2023. Sud je pročitao izvatke iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženike. Optuženici su ispitani na kraju dokaznog postupka.

3.1. Optuženi UD je na raspravi 26. svibnja 2025. naveo da ostaje kod svoje obrane koju je iznio na raspravi od 3. lipnja 2024. Tada je naveo da je BD upoznao u Rijeci, da je 2018. ostao bez vozačke dozvole, da mu je trebao auto za posao po ljeti, te je otišao u Rijeku po BD s obzirom na to da je on imao vozačku dozvolu te ga on pred ljeto 2018. vozio od Zadra do Dubrovnika, za što mu je on zauzvrat plaćao smještaj, cigarete i hranu, što je trajalo do 15.8. kada su se vratili sa sezonskog posla te mu se nakon 10 dana obratio BD i tražio ga smještaj jer u Rijeci više nije imao nikakav smještaj, bio je na ulici i te mu je u dvorištu kuće, u kojem dvorištu je i objekt AD, AD iznajmio za 1.000 kuna smještaj. BD je našao na željezničkom kolodvoru u Rijeci jer je bio beskućnik, a poznaje ga od prije jer su susjedi u Rijeci, te ga poznaje od 2012., ali se od 2012. do 2018. nisu družili . Nakon što je počeo živjeti kod AD jedno 2 ili 2,5 godine BD je uredno plaćao najam jer je on dobivao socijalnu naknadu u Rijeci od oko 1.500 -1.700,00 kuna, no kako je prestao odlaziti u Rijeku i nije se prijavljivao radi ove socijalne naknade, ta mu socijalna naknada više nije stizala i više nije imao novaca te je AD platio za BD u tri navrata stanarinu, jer mu je htio pomoći, jer mu je bilo žao da bude na cesti, nakon čega mu više nije mogao pomagati. Rekao mu je da se javi u Centar za socijalnu skrb u Zagrebu i on se negdje u prosincu, ali ne zna koje godine, negdje prije 4 godine javio u Kosnicu gdje je ustanova za beskućnike, gdje je bio 10 do 15 dana te ga zamolio da mu dade novce, da se vrati u Rijeku i tada su se zadnji put čuli. Tijekom boravka kod ĐD ga je više puta tražio da mu posudi auto, da bi mogao negdje s tim autom otići u neke trgovine i slično, pri čemu jedne prilike nije vratio auto koji je bio od rent a cara, vrativši se bez auta rekavši da mu je nestao auto, što je prijavio u rent a car i auto je pronađen na jednom parkingu sa ključevima unutra, gdje ga je našla policija. Inače ĐD je imao epileptičke napadaje. MD nije uopće dolazila na adresu [adresa], s njom je bio u vezi, jedno vrijeme su živjeli zajedno no ne na [adresa] već na Črnomercu i to 2018. ili 2019. te ju je ĐD upoznao preko njega. MD se s njima vozila kad su išli 2018. na more, jer je ĐD njemu i MD bio vozač u to ljeto 2018. Spavali su u većim apartmanima koje su mu iznajmljivali ljudi koje je znao na moru, u kojim apartmanima su spavali po 2 dana. Naveo je da nikad nije udario ĐD, a vikao je na njega samo jednom i to kada je njegovu 16. godišnju kćer pitao da li je dobila mjesečnicu, i to pred kraj njegovog boravka na [adresa]. ĐD je imao osobnu iskaznicu i još nekakvu karticu te je ta iskaznica bila kod njega, iz razloga jer je on bio kockar, pa mu je uzeo tu osobnu iskaznicu kako ne bi išao kockati, te je iskaznica bila kod njega sve dok je plaćao najam. Potom je pojasnio da kod njega nije bila osobna iskaznica, već punomoć, te da je krivo razumio pitanje jer je on imao punomoć za podizanje njegovih novaca, a ne osobnu iskaznicu. Naveo je da dizao njegove novce i njemu davao oko 700,00 kuna, a 1.000,00 kuna koje su također podigli davali su AD za najam. Tu je punomoć negdje s njime napravila ED, njegova izvanbračna supruga. Novce je dizala u Hrvatskoj poštanskoj banci. Naveo je da ne zna od kuda oštećeniku ozljede koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji, niti iz kojeg razloga je on njega prijavio, možda iz razloga jer je tražio da se odseli iz kuće, jer je dao riječ AD da će ovaj platiti najam i jer je on doveo SD u taj prostor. Naveo je da je čuo i znao da u Rijeci oštećenik prosjači, te je u casinu bio po cijele noći od večernjih sati do ranojutarnjih sati idućeg dana, nije ga viđao svaki dan u casinu, viđao ga je po casinima u Rijeci, no ne i Zagrebu, no kako ga često nije bilo misli da je bio po casinima. Oštećenika su znali tražiti neki ljudi na adresi u [adresa], ne zna radi čega su ga tražili, poznato mu da je imao dugove, te bi mu neki put ponudio 200 ili 300 kuna da riješi dugove. Nadalje je ponovio da ĐD poznaje od 2012., te da ne zna zašto je oštećenik rekao da se znaju od 2018. S optuženom MD prvo je živio u [adresa] oko broj 140, a onda su živjeli i u Hvarskoj ulici 12 c. U odnosu na pronalazak materijala za prosjačenje koje je koristio ĐD na adresi u [adresa], a koji materijali su oduzeti od optuženika, naveo je da je taj materijal od ĐD jer je on boravio na adresi u [adresa] po dva, tri dana, te 2, 3 dana u [adresa].

3.2. U svojoj obrani optužena MD je navela da ono što se stavlja na teret optuženom VD nema nikakve veze s time da FD nije isprosio dovoljan iznos novaca. Ozljede koje je FD zadobio bile su posljedica toga što je UD znao nju udarati u što se upetljao FD pa je tako došlo do naguravanja i njegovih ozljeda. Naglasila je da je 100% sigurna da ozljede koje je FD zadobio kada je otišao od VD nije sigurno zadobio od njega. Ovi događaji koje je opisala i to da se FD upetljavao i htio njoj pomoći kad ju je UD napadao bili su mjesec-dva prije odlaska SD i prije njegovog odlaska na policiji. Čudno je zbog čega je uopće prijavljena jer FD nije živio toliko sa njom već na adresi u [adresa] gdje ona nije nikada odlazila već je tamo bila izvanbračna supruga od optuženog VD. Točno je da je snimala SD dok je prosio a to je radila jer ju je tako uputio UD iz razloga što je njemu FD dugovao neki novac i htio je znati da li se on trudi da skupi taj novac. Najveća žrtva u tom cijelom razdoblju je zapravo ona što nije predmet ovog kaznenog postupka ali daje sliku njezine uloge u odnosu prema BD. BD upoznala je nakon što je on došao u Zagreb, negdje pred kraj ljeta 2018. kada je on prvi put došao u njihov stan, s time da nije znala što rade optuženi UD i FD. Navela je i da se 18. rujna 2020. nije dogodilo ništa u smislu da je bilo nekakvog fizičkog i verbalnog nasilja u stanu u kojem su živjeli ali se sjeća da je tog dana vlasnik rent a cara u kojem je UD uzeo neku crnu Škodu Agu obavijestio da je vidio FD da vozi tu Škodu negdje u Velikoj Gorici. FD je znao uzeti taj auto i reći da ide raditi ali su mislili da ide negdje bliže te su se iznenadili što radi u Velikoj Gorici. Nakon toga je FD nakon dva tri dana poslao poruku VD da je ostavio auto u Dugavama pa su otišli po auto jer je ključ ostavio na kotaču nakon čega se FD više nije javljao već je otišao na policiju. Navela je da ju je UD slao u obližnji casino da provjeri gdje je FD da se nije srušio i to je radila u 3,4 ujutro, ne zna kakav su točno odnos imali FD i UD, njih dvojca su više vremena provodili neovisno o njoj i to razdoblje s VD je za nju bilo složeno. U to vrijeme kada UD nije bio kod nje nekoliko tjedana jer je bio kod svoje žene FD je znao donijeti hranu i druge potrepštine njoj i njezinom djetetu, no da da li je to činio sam od sebe ili po uputi VD ne zna.

3.3. Iz iskaza svjedoka oštećenika BD proizlazi da je tijekom 2015. zbog zdravstvenih problema bio hospitaliziran u riječkoj bolnici kojom prilikom mu je utvrđeno da ima epileptičke napade zbog čega su doktori napravili više pretraga i utvrdili da ima tumor na mozgu te je podvrgnut operativnom zahvatu glave nakon čega mu je dijagnosticiran zloćudni tumor koji nisu bili u mogućnosti odstraniti, pa su mu doktori rekli da mu ne preostaje još puno vremena. Kako je već tada bio razveden, svoj stan ostavio je obitelji, a on je otišao u podstanarstvo, te je zbog financijske situacije bio prisiljen pronaći posao, no nitko ga nije htio zaposliti zbog njegove bolesti, iz kojeg razloga je bio prisiljen prositi i tražiti pomoć od prolaznika u Rijeci. Jednom prilikom, tijekom 2018., dok se nalazio na jednom mostu, prišao mu je optuženi UD zajedno sa suprugom ED te mu je rekao da idu negdje sjesti i popiti kavu, na što je pristao, a u obližnjem kafiću mu je optuženik ponudio priliku da ide s njima u Zagreb na par dana gdje će moći zaraditi više novca za sebe, nakon čega bi ga vratili nazad u Rijeku, na što isprva nije pristao. Međutim, drugi dan ponovno je došao optuženi UD i rekao mu da idu u Zagreb te je ipak pristao jer nije imao nikakvih obaveza u Rijeci, a htio je zaraditi koju kunu više te su svi troje zajedno otišli u Zagreb, time da je on prenoćio kod jedne žene u zagrebačkom naselju Savica. Drugi dan je optuženik došao po njega i odvezao ga na drugu lokaciju na adresi u [adresa] gdje je u obiteljskoj kući stanovala njegova nevjenčana supruga ED sa njihovo šestero djece. Po dolasku u tu kuću optuženik mu je rekao da će ovdje biti smješten i pokazao mu manju sobicu u kojoj će spavati. Sljedećeg dana u jutarnjim satima, optuženik je došao po njega i rekao mu da će ga odvesti na lokaciju gdje će prositi, te da će tamo biti određeno vrijeme dok optuženik ne dođe po njega, odnosno do otprilike 14,00 sati. Kroz sljedećih nekoliko dana tako ga je vozio i ostavljao ispred trgovačkog centra "Konzum" u Zagrebu u Vukovarskoj ulici, u naselju Gajnice, u naselju Stenjevec, u Velikoj Gorici, kao i ispred trgovačkih centara "Lidl" u zagrebačkim naseljima Savica, Remetinec i u Velikoj Gorici. Tijekom navedenih dana znao je isprositi čak i do 1.200,00 kuna, a koji novac je u cijelom iznosu davao optuženiku jer mu je isti rekao da će mu čuvati isprošeni novac, te da će mu kupovati cigarete, dok će hranu dobivati kod kuće, odnosno jest će ono što jede i obitelj optuženika. Nakon što je već prošlo desetak dana, rekao je optuženiku da mu da isprošeni novac i da će se vratiti u Rijeku, na što mu je optuženik grubim glasom rekao da nema nikakvih novaca i da on nigdje ne ide, da će ostati živjeti na toj adresi gdje će ga optuženik i prijaviti, te da će nastaviti dalje raditi za njega kao i do sada. Iz velikog straha zbog njegovog nastupa prema njemu odlučio je pristati na njegove zahtjeve do prve prilike kada bi se mogao vratiti nazad u Rijeku. Za vrijeme boravka u obiteljskoj kući zajedno sa obitelji optuženika nije imao nikakvih obaveza niti su ga prisiljavali na nekakve kućanske poslove, već je njegova obveza bila jedino da svaki dan od 09,00 do 14,00 sati i od 17,00 do 20,00 sati prosi ispred trgovačkih centara gdje bi ga odvozio optuženik. Prvom prilikom kada je isprosio samo 200,00 kuna, a što se dogodilo desetak dana nakon što je pristao ostati i dalje u kući, optuženik ga je jer je bio ljut zbog male zarade, počeo udarati šakama po glavi, optužujući ga da je ostali novac potrošio te mu je tom prilikom rekao da će svaki puta kada isprosi manje od 300,00 kuna dobivati ovakve batine, što se na kraju pokazalo istinito. Tako ga je optuženik jednom prilikom zbog malo novca kojeg je donio počeo udarati šakama i nogama, a kasnije i metalnom šipkom po nogama i cijelom tijelu. Nakon što je optuženik shvatio da oštećenik ima i primanja od Centra za socijalnu skrb u iznosu od 1.400,00 kuna koje prima na tekući račun HPB-a, prisilio ga je da zajedno odu u banku i da digne novac s računa te da optuženiku preda cijeli iznos, a što je učinio iz straha da ga optuženik ne istuče. Optuženik je cijelo vrijeme znao da je oštećenik bolestan i da ima epilepsiju i tumor na mozgu s obzirom da je sva liječnička dokumentacija bila kod njega. Napomenuo je da mu je optuženik uzeo i osobnu iskaznicu, zdravstvenu iskaznicu i vozačku dozvolu te je navedene dokumente uvijek držao u svom autu, a davao mu ih je samo prilikom zajedničkog odlaska u banku ili ako je to bilo prijeko potrebno. Jednom prilikom dok je bio u vozilu optuženika u pretincu je pronašao svoju vozačku dozvolu i zdravstvenu iskaznicu te ih je odmah uzeo i sakrio kod sebe. Također, svake godine tijekom ljetnih mjeseci obavezno su odlazili na Jadran, tako da su sa automobilima optuženika koji su najčešće bili iz rent-a-cara, zajedno sa njegovom drugom nevjenčanom suprugom optuženom MD i njihovim djetetom, odlazili na područje gradova Zadra, Splita, Omiša, Makarske, Baške Vode i Dubrovnika gdje su ga ostavljali ispred trgovačkih centara da prosi dok su oni išli na kupanje. U tim prilikama optuženik je uvijek iznajmio apartman te bi u svakom od navedenih gradova provodili oko petnaestak dana te je morao svakodnevno prositi, te novac davati optuženiku od kojih novaca je ovaj plaćao smještaj u apartmanu i hranu. Za vrijeme dok su bili u apartmanima dobivao je batine od optuženika, a sve iz razloga jer je optužena MD cijelo vrijeme dok je on prosio njega uhodila, slikala i snimala s mobitelom te o svemu izvještavala optuženika navodeći mu da se zezao s prolaznicima i da nije dovoljno novaca isprosio. Međutim, smatra da je optužena MD sve to radila iz straha za sebe i dijete jer je optuženik, kada bi ona pokušala zaštiti oštećenika, istukao i njega i nju, time da je jednom prilikom optuženoj MD nagurao glavu u kantu za smeće i udarao ju rukama i nogama po cijelom tijelu, a kada mu je ista govorila da prestane on bi ju još jače tukao. Sjeća se da je jednom prilikom optužena MD nakon što ju je optuženi UD jako istukao s djetetom pobjegla kod neke prijateljice, ali se nakon nekoliko dana vratila iz njemu nepoznatog razloga. Od udaraca optuženika imao je vidljive ozljede u vidu masnica po cijelom tijelu, kao i u predjelu očiju i iza ušiju, a što su primijetili i prijatelji optuženika koje je isti dovodio kući, a kojima je on na njihovo pitanje što mu se dogodilo najčešće šutio glavom pokazujući na optuženika ili je odgovarao da mu je to od epileptičkih napada, a što je govorio i ljudima od kojih je molio novac. Zbog sve češćih udaraca u predjelu glave jednom prilikom, početkom ožujka 2020., zavrtjelo mu se te je pao na tlo u dvorištu kuće u [adresa], a kada mu je bilo malo bolje sjeo je na autobus i odvezao se do bolnice Rebro na Hitni prijem nakon čega su ga hospitalizirali na Odjelu neurologije gdje je proveo 15 dana, a po završetku hospitalizacije sanitetsko vozilo ga je odvezlo u centar Crvenog križa u Velikoj Kosnici gdje su ga smjestili, a nakon što je za nekoliko dana morao ići obaviti nešto u grad pronašao ga je optuženik, strpao u auto i odvezao kući. Nakon što je optuženiku rekao da ima još osobnih stvari u Crvenom križu, isti ga je odvezao da ih uzme, nakon čega su se vratili kući. Napomenuo je da je i ranije, tijekom 2019., u dva navrata samoinicijativno otišao u bolnicu Vrapče na Odjel psihijatrije gdje je lagao da je bolestan, a sve kako bi se pokušao riješiti optuženika, no kroz dan-dva bi bio otpušten, a po izlasku ispred bolnice bi ga dočekali optuženici, kojom prilikom mu je optuženi UD rekao da što on misli da ga neće naći. Optuženik mu je dao mobitel crvene boje u kojem se nalazila telefonska kartica Bon-Bon pozivnog broja [broj telefona] kako bi nad njim imao bolju kontrolu, a na koji mobitel su ga zvali optuženici kako bi provjerili gdje se nalazi, da li radi i koliko je novca zaradio. Kada je optuženik dolazio po njega nakon prošnje, taj mobitel mu je morao predati i mobitel bi se nalazio kod njega sve do trenutka kada bi ga ponovno dovezao ispred nekog trgovačkog centra gdje je prosio. Napomenuo je da je optuženik svaki put kada bi oštećenika vozio ispred nekih od trgovačkih centara gdje je prosio vozilom zaustavio 50-tak metara prije ili nakon centra, a sve kako nitko ne bi primijetio da oštećenik za nekoga radi. 18. rujna 2020., a nakon što ga je optuženik oko 20,00 sati pokupio ispred trgovačkog centra "Lidl" na Remetincu, dolaskom u zajednički stan optuženika u [adresa], optuženik ga je prvo verbalno napao govoreći mu "kunem se u svoga sina da ću te razbiti i ubiti zbog toga što ne radiš kako treba i ne zarađuješ dovoljno novca, a znaš da sam u velikim problemima", nakon čega ga je počeo udarati šakama po glavi i tijelu, a u jednom trenutku iz ormara je izvadio dužu metalnu šipku s kojom ga je počeo udarati po nogama i u predjelu rebara, zbog čega je od bolova vikao na sav glas i plakao, a cijelo to vrijeme u stanu je bila prisutna i optužena MD s djetetom i gledala kako ga optuženik udara do trenutka kada ju je optuženik otjerao u spavaću sobu. Nakon što ga je prestao udarati optuženik mu je rekao da je toliko plakao i kmečao ispred Lidla kao što je sada da bi više novca zaradio i ne bi bilo takvih batina. Sljedeći dan, iako mu je bilo teško zbog ozljeda, optuženik ga je odvezao ispred Lidla u Velikoj Gorici gdje je prosio, a sljedeći dan, sjeća se da je bila nedjelja, optuženik je spavao dok je optužena MD u stanu njegovala kćer koja je imala temperaturu, odlučio je da više ne može izdržati batinjanje i torturu optuženika te je uzeo ključ njegovog vozila i rekao optuženoj MD da ide prositi, a kada isprosi da će se vratiti, međutim odvezao se prvo ispred Lidla u Velikoj Gorici gdje je isprosio 200,00 kuna od kojih je na benzinskoj pumpi natočio gorivo te se odvezao u naselje Dugave gdje je ostavio parkirano vozilo nakon čega je nazvao policiju i ispričao im što mu se sve događa u životu, koji su došli po njega i odvezli ga u policijsku postaju.

3.4. Iz iskaza svjedoka OD proizlazi da poznaje optuženog UD i optuženu MD. Optuženika poznaje jer mu je odlazio u posjete na Žitnjak gdje je stanovao kod ŠD, kod njega je bio više puta bio u posjeti, dolazio je svakih 5 do 10 dana. U posjetu je dolazio sa svojom tadašnjom ženom, od koje je razveden 5 godina, a žena se zvala ID. Optuženog UD poznaje 5 do 10 godina, dok optuženu MD poznaje od djetinjstva. Naveo je da su optuženik i optuženica u dobrim odnosima, da su oni muž i žena unazad 5,5 godina. BD poznaje iz Rijeke, jer njegova tetka ima stan u centru Rijeke, te je tako upoznao BD, prije 14 ili 15 godina, prosio je novce i bio u kasinu. Naveo je i da je UD upoznao SD u [adresa], prije 10, 15 godina, jer je i UD živio u [adresa], FD je živio kod optuženog VD, a dolazio je kod njega žicati novce za gorivo, i stalno je nešto tražio, FD je rekao da želi živjeti kod VD u [adresa], FD je viđao u Zagrebu samo kad bi on dolazio kod njega na cigaretu i kavicu i viđao ga je preko puta njegove zgrade kod Lidla kako žica i ide u kasino. Naveo je da nikad nije zajedno u Zagrebu vidio FD i UD, niti SD i DD zajedno, da mu se FD nikad nije žalio na UD, niti je vidio da je on ikad bio ozlijeđen, FD je bolovao od epilepsije i on mu je dao novce za lijek. Na Žitnjaku nije nikad vidio optuženu MD, tamo je živjela optuženikova žena ED, ne zna gdje su optuženi UD i MD živjeli, FD je živio malo tu i malo tamo.

3.5. U svom iskazu svjedok JD je naveo da poznaje dobro optuženog UD, da su dugo godina poznanici, družio se s njegovim bratom PD, koji živi u [adresa]. Poznaje i optuženu DD te su ona i optuženi UD u dobrim odnosima, te imaju zajedničko dijete, djevojčicu od 4 godine Naveo je da poznaje i BD te ga je upoznao 2018., s njim ga je upoznao optuženik u casinu, on je bio klošar i pijanac, vidio ga je na klupici gdje je prosio, ne zna gdje je on živio. Naveo je da je optuženi UD u to vrijeme imao zabranu vožnje autom, pa mu je FD bio vozač i razvozio ga je, BD je s UD vidio jedan puta, ne zna što se dešavalo između optuženog VD i BD, nakon 2018. više nije vidio FD niti zna kad je umro.

3.6. Svjedokinja ED je u svom iskazu navela da je izvanbračna supruga optuženog VD već preko 20 godina, od 2003. do 2010. živjeli su u Rijeci, a 2010. su došli na adresu u [adresa]. MD je bila ljubavnica njezinog izvanbračnog supruga od 2018. do 2020. te su živjeli zajedno no ne zna na kojoj adresi, te je optuženik bio malo s njom, malo s MD, no oni danas nemaju nikakav odnos. Navela je da poznaje BD, on im bio susjed kada su živjeli u [adresa] u nužnom smještaju od 2003. do 2010, i pozdravljali su se. BD je vidjela i u Zagrebu, jer je njezin suprug unajmio BD da mu bude vozač 2018., kad je imao zabranu vožnje 6 mjeseci, jer je FD tražio nekakav posao, jer se njezin muž bavio prodajom igračaka na moru, no kako se FD nije imao gdje više vratiti on je molio da živi kod njih, te je imao prijavljeno boravište kod AD na adresi [adresa]. Na toj adresi u dvorištu su dvije kuće, u jednoj kući je kuhinja, soba i dnevni boravak i kupaonica, a u ovoj drugoj kući je samo soba i kupaona, i u toj drugoj kući je živio FD, koji je živio od prosjačenja. Nisu mu plaćali to što je vozio njezinog supruga, već smo mu za uzvrat dali smještaj i hranu. Prvih 6 mjeseci dok je još bio vozač oštećenik je živio u njihovoj kući, a nakon tih 6 mjeseci jer se nije imao gdje vratiti je živio u ovoj drugoj kući u dvorištu, za što je plaćao 1.000,00 AD. U to vrijeme povremeno ga je viđala, zna da je imao tumor na mozgu, te je dok je živio kod njih imao epileptičke napade, te je jednom vidjela ozljede na oštećeniku kada je pao dok je živio kod njih, čuli su nekakav udar, jer je oštećenik pao, te je imao ozljede na rebrima, što im je on pokazao. O visini najma stana dogovorio se sa AD, pri čemu zna da je bila riječ o iznosu od 1.000,00 kuna jer joj je FD to rekao jer kad mu je usfalio novac tražio je da mu isti posudi. Nakon što joj je predočen iskaz AD u kojem je naveo da se on dogovorio da za Marijev boravak u ovoj kući upravo njezin suprug plaća 300 eura navela je da su oni plaćali AD 300 eura za njihovu kuću. FD je već u Rijeci bio registrirani prosjak, a osim toga u Zagrebu je to čula i od susjeda. Nije osobno pregovarala o najmu prostora u kojem će boraviti FD već su samo pitali AD da li FD može boraviti tamo. Odnos FD i VD je bio prijateljski, jer ga UD poznaje još iz Rijeke. Nije primijetila da bi bilo kakvih svađa između SD i VD dok su živjeli na ovoj adresi, FD je dolazio i kad VD nije bilo na toj adresi, on je bio potpuno samostalan u dolaženju i odlaženju s ove adrese. Navela je da joj je poznato da je FD i kockao, no da li je pio alkohol to ne zna, ali misli da je pio puno lijekova pa nije pio alkohol. Navela je da MD ima dijete sa VD, koje se rodilo 2018., te da MD nikad nije dolazila na adresu [adresa], te je navela da ne zna iz kojeg razloga je CD rekao da je MD dolazila na adresu [adresa]. S te adrese svjedokinja je u RIjeku ponovno otišla u 6. mjesecu 2022.

3.7. Ispitan kao svjedok AD naveo je je da je 2016. zajedno sa sinom CD kupio kuću u [adresa] u kojoj duže vrijeme nitko nije živio, a negdje u kolovozu 2017. do njega je došao njegov poznanik optuženi UD i molio ga da mu iznajmi tu kuću nakon čega su mu oni dali kuću na korištenje uz mjesečnu naknadu od 300 eura i plaćanje režija. Tri ili četiri mjeseca kasnije do njega je došao optuženik govoreći mu da je u kuću došao njegov prijatelj iz Rijeke koji nema gdje živjeti te ako se slaže da ga prijavi na navedenoj adresi, a kako je kuća u vlasništvu njegovog sina CD, nazvao je sina i rekao mu da ode prijaviti prijatelja optuženika za kojeg je kasnije saznao da se zove FD, no ne sjeća se njegovog prezimena. Nije znao čime se FD bavi i što radi sve do trenutka kada ga je jedno ljeto u Biogradu na Moru vidio na rivi kako prosi, a ispred sebe ima veći kartonski plakat na kojem je pisalo da je bolestan i da treba novčanu pomoć, te je u blizini istog bio optuženik sa suprugom ED. Nije mu poznato da li je oštećenik novac od prošnje morao davati optuženiku kao ni to da li je optuženik tukao oštećenika. Jednom prilikom je vidio da oštećenik ima modrice po licu i rukama a kada ga je pitao od čega mu je to isti mu je rekao da mu to od padova jer ima epilepsiju. Kasnije je čuo od poznanika da oštećenik prosi po Zagrebu, ali on ga nikada nije vidio da to radi u Zagrebu. O ostalim okolnostima vezano za odnos optuženika i oštećenika nije mu ništa poznato osim stvari koje je čuo od poznanika, no on ništa od toga nije osobno vidio pa ne želi o tome govoriti.

3.8. Ispitan kao svjedok CD naveo je da je tijekom 2016. s ocem AD kupio kuću u [adresa], na adresi [adresa] u kojoj duže vrijeme nije nitko živio, a jednom prilikom tijekom 2017. otac mu je rekao da je kod njega bio optuženik i tražio mu da mu iznajmi kuću u kojoj bi on živio sa suprugom i djecom, nakon čega su mu iznajmili kuću za iznos od 300 eura mjesečno, te mu je svaki mjesec novac za najam u početku donosio optuženik, dok je u zadnje vrijeme to činila njegova supruga ED. Nekoliko mjeseci nakon što su se optuženik i supruga tamo doselili, obratio mu se optuženik i rekao mu da je došao prijatelj iz Rijeke koji nema gdje stanovati te da će živjeti zajedno s njima, istoga ga je zamolio da tog prijatelja FD, čijem se prezimena ne sjeća, prijavi na njegovu adresu, što je on i učinio. U razgovoru sa SD saznao je da se radi o starijoj osobi koji je prije živio i radio u Rijeci, ali da tamo nije imao posla pa je došao u Zagreb kako bi nešto radio. Nakon toga nije više odlazio u kuću koju je iznajmio optuženiku, a kada bi tamo prolazio viđao bi oštećenika na dvorištu koji je uvijek bio u društvu optuženika. Napominje da mu nije bilo poznato čime se bave optuženik i oštećenik. Sjeća se da je jednom prilikom, prije oko dvije godine, kada je išao u trgovinu u Konzumu u Remetincu ispred ulaza u trgovinu vidio osobu koja prosi i ispred sebe drži veći papirnati plakat, a taman kada mu je mislio ubaciti koju kunu, bolje je pogledao i vidio je da se radi o SD zbog čega ga je odmah zaobišao kako ga ne bih vidio, te je tada shvatio što FD radi. Također jednom prilikom u ljeto 2019., dok je kosio travu u dvorištu kuće u [adresa], FD je izašao iz kuće, te je na njegovim rukama i licu uočio više modrica, a nakon što ga je pitao od čega su mu te modrice, isti mu je odgovorio da su nastale zbog padova od epilepsije. Tog ljeta optuženik mu je donio novce za najam kuće, a u njegovom autu vidio je SD i DD, optuženikovu drugu ženu, zajedno sa njihovim zajedničkim djetetom. Napomenuo je da je često u kvartu i na cesti znao susresti auto u kojem su se nalazili optuženik i FD, a primijetio je da unazad godinu dana optuženik i FD znaju preko dana doći u kuću ali je mišljenja da tamo nisu spavali. Na kraju je naveo da mu nije bilo poznato da je oštećenik bio prisiljen prositi za optuženika te da su modrice koje je vidio na njemu ustvari modrice od udaraca koje mu je zadao optuženik.

3.9. Sudskomedicinski vještak dr. Davor Mayer je pojašnjavajući svoj nalaz i mišljenje naveo da ne može ocijeniti broj osoba koje bi sudjelovale u ozljeđivanju oštećenika na temelju karaktera ozljeda, pa tako dopušta da se radilo o jednoj osobi, ali jednako tako moglo ih je biti i više, jer nema načina da se to preciznije utvrdi. Jedini podatak koji bi sugerirao da se radilo o više osoba potječe iz anamneze, dakle kazivanja samog oštećenika u svojstvu pacijenta liječnicima prilikom prijema u bolnicu i taj podatak nije provjerljiv. Pojašnjavajući prvu rečenicu u tekstu mišljenja gdje je naveo da je oštećenik zadobio ozljede od strane druge osobe, te da li to isključuje da je osoba bilo više naveo je da nije, to jest da je moglo stajati da je zadobio ozljede od strane više osoba. Ocjenjujući mogućnost nastanka teške tjelesne ozljede na strani oštećenika inkriminiranim postupanjem optuženika, vještak je naveo da bi to toga moglo doći u slučaju da je neki od udaraca bio nešto jačeg intenziteta od stvarno korištenog.

4. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da su se oštećeni FD i optuženici poznavali najmanje od 2018., da su se oštećenik i optuženik upoznali u Rijeci, da je oštećenik prosjačio, da je došao u Zagreb i živio u [adresa] i u [adresa] u [adresa], gdje su živjele partnerice optuženika, svjedokinja RD i optužena MD, da je oštećenik s optuženikom i njegovim partnericama bio u različitom gradovima na moru tijekom ljeta, nije sporno ni da je oštećenik FD imao tumor na mozgu te epilepsiju. Nije sporno ni da je oštećenik pretrpio lake tjelesne ozljede, uključujući i puknuće dvaju rebara.

4.1. Sporno je da li je oštećeni FD u inkriminiranom razdoblju bio u položaju ovisnosti o optuženom VD na način da ga je optuženik prisiljavao na prošnju, oduzimao isprošeni novac od njega, dajući mu tek za hranu i cigarete, tukao ga u slučaju da nije bio zadovoljan isprošenim iznosom novca, nadzirao ga putem mobitela koji mu je dao i tako što je optužena DD iz neposredne blizine promatrala oštećenika i obavještavala optuženika o postupanju oštećenika. Sporno je i tko je nanio tjelesne ozljede oštećeniku, optuženi UD ili neka druga osoba.

5. O ovim spornim činjenicama iskazivao je isključivo oštećeni FD, koji je ispitan kod državnog odvjetnika, bez prisutnosti optuženika i njegovog branitelja u listopadu 2020., koji o tom ispitivanju u skladu s ZKP/08. nisu bili obaviješteni. Oštećenik je umro u prosincu 2020., slijedom čega istog nije bilo moguće ispitati na raspravi u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, te je njegov iskaz pročitan u skladu s člankom 431. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. Dakle, riječ je o tzv. nekonfrontiranom iskazu, na kojem se isključivo ili u pretežitoj mjeri ne može temeljiti osuđujuća presuda.

5.1. Naime, načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo optuženika sastavni su dijelovi prava na pravični postupak, prava koje je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Načelo jednakosti oružja, u odnosu na ispitivanje svjedoka, sadržano je u odredbi članku 6. stavku 3. točki d) Europske konvencije, s time da Europski sud za ljudska prava sadržaj pojma svjedok tumači prošireno, na način da se pojam svjedok odnosi na sve dokaze optužbe. U svakom slučaju, mogućnost okrivljenika ispitati i osporavati dokaze optužbe, neizostavan je aspekt načela kontradiktornosti i načela jednakosti oružja, a upravo su to konstitutivni elementi konvencijskog prava na pravični postupak. Poštovanjem prava obrane da se svjedoci optužbe pozivaju pred sud i ispituju pod jednakim uvjetima, omogućuje se jednakopravni položaj okrivljenika i tužitelja u poduzimanju procesne radnje ispitivanja svjedoka optužbe. Okrivljenikovo konfrontacijsko pravo iz članka 6. stavka 3. toče d) Europske konvencije nije apsolutno, ali ograničenje tog minimalnog prava obrane mora biti dostatno kompenzirano kako bi kazneni postupak, kao cjelina, bio pravičan. Opseg „čimbenika protuteže“ koji bi bili potrebni da postupak u cjelini bude pravičan, ovisi o kompenzirajućoj snazi tzv. potkrjepljujućih dokaza. Što su potkrjepljujući dokazi snažniji, to je manje vjerojatno da će nekonfrontirani dokaz biti odlučujući. Što je taj „hendikepirani dokaz“ važniji to „čimbenici protuteže“, dakle potkrjepljujući dokazi, moraju imati veću dokaznu snagu kako bi postupak u cjelini, bio pošten. Kod ocjene da li je došlo do povrede prava na pravično suđenje, sagledava se dokazni postupak u cjelini (Gäfgen protiv Njemačke, br. 22978/05, st. 175, ECHR 2010.). Ispitivanje sveukupne pravičnosti postupka, prema članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, provodi se cijeneći opseg u kojem su pružene procesne mogućnosti obrani da se suprotstavi „hendikepiranim dokazima“ (ČD protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 8. veljače 1996.). Pritom valja imati u vidu da ZKP/08. vrlo strogo uređuje situaciju kada svjedok nije ispitan uz poštivanje načela kontradiktornosti. Naime, članci 234. i 235. ZKP/08. propisuju da se tada može pročitati njegov raniji iskaz ali se, primjenom odredbe članka 411. stavka 4. ZKP/08., na takvom iskazu ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Ukoliko je nekonfrontirani dokaz isključivi ili u odlučujućoj mjeri temelj za osudu, a što bi argumentum a contrario značilo da se na postojećim, konfrontiranim dokazima ne može utvrditi da je okrivljenik počinio djelo koje mu je stavljeno na teret, onda je jasno kako se na takvom nekonfrontiranom, dakle „hendikepiranom“ dokazu, ne može temeljiti osuđujuća presuda.

6. U konkretnom slučaju u spisu predmeta osim iskaza oštećenika nema drugog dokaza o odnosu optuženika i oštećenika u smislu ovisnosti, primjene sile i prijetnje te nadzora, jer o tome saznanja nema niti jedan ispitani svjedok, niti otac i sin u kojem je oštećenik živio, ni poznanici optuženog VD (OD i JD) niti njegova izvanbračna supruga ED, niti optužena MD tereti u tom smislu optuženog UD. Svi ti svjedoci su iskazivali o tome da su viđali optuženika i oštećenika, da je oštećenik prosjačio, da ga je optuženik upoznao u Rijeci, da je s njim odlazio na more. Optužena MD je u svojoj obrani navela da je optuženi UD nasrtao na nju, da je se oštećeni FD znao umiješati i zadobiti ozljede. Ista je navela i da je po naputku optuženog VD oštećenika snimala pri prošnji jer je oštećenik optuženiku dugovao neki novac te je se htio uvjeriti da li radi na tome da mu taj novac vrati. Svjedok AD je pak naveo da je jednom u Biogradu na Moru vidio oštećenika da prosi, a u njegovoj blizini optuženika i njegovu suprugu ED. Međutim niti jedan svjedok nema saznanja o njihovom odnosu koji je opisao oštećeni BD o tome da je oštećenik prosio za optuženika, da mu je predavao sav isprošeni novac, kažnjavao ga ako nije bio zadovoljan isprošenim iznosom, provjeravao putem mobitela koji iznos je isprosio ili putem optužene MD da li se oštećenik trudi isprositi novac, i to u razdoblju duljem od dvije godine. Stoga bez iskaza oštećenika na temelju iskaza ispitanih svjedoka nije moguće zaključiti u kakvom je odnosu su bili oštećenik i optuženik. Za takav zaključak nije prema ocjeni ovog suda dovoljna tvrdnja optužene MD da je snimala oštećenika, jer je isti bio dužan novac optuženiku i svjedoka AD da je u blizini optuženika na moru vidio optuženika, jer se te tvrdnja optužene MD o postojanju duga oštećenika, ne može provjeriti njegovim neposrednim ispitivanjem, niti tvrdnja svjedoka AD da je u blizini mjesta gdje je oštećenik prosio vidio optuženika, ne potvrđuje odnos ovisnosti oštećenika o optuženiku, na način na koji je isti to opisao u svom iskazu.

7. Jednako tako u odnosu na kazneno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede jedini dokaz da je upravo optuženi UD istome nanio te ozljede proizlazi iz iskaza oštećenika. Dakle, u ovom kaznenom predmetu izostao je bilo koji drugi dokaz bilo materijalni bilo personalni koji bi potkrijepio iskaz svjedoka BD. Naime, oštećenik je se obratio policiji 21.rujna 2020. 3 dana nakon ozljeđivanja 18. rujna 2020., te se u medicinskoj dokumentaciji navodi da je ozljede zadobio od više osoba i da je pretučen u vlastitom domu. U toj dokumentaciji ne navodi se tko ga je pretukao. Drugi svjedoci o tom premlaćivanju oštećenika nemaju saznanja, a optuženici tvrde da ozljede nije nanio optuženi UD.

8. Imajući u vidu da je oštećenik bio prosjak, da je tri godine živio u [adresa] te vezan za obitelj optuženog VD, te da u svom iskazu nije naveo niti jednu drugu osobu kojoj se povjerio i koja može imati saznanja o njegovom položaju, sud nije u skladu sa svojim ovlastima iz članka 419. ZKP/08. mogao ispitati druge svjedoke ili prikupiti neki drugi dokaz, koji može potkrijepiti iskaz oštećenika. Stoga, pri takvom stanju stvari iskaz oštećenika je odlučujući dokaz za osudu, a s obzirom da je riječ o iskazu koji ni sud ni obrana nisu mogli provjeriti neposrednim ispitivanjem na raspravi, jer je svjedok umro, a izostali su bilo koji drugi dokazi koji mogu potkrijepiti oštećenikov iskaz, to sud nije mogao utemeljiti svoju osuđujuću presudu na takvom iskazu svjedoka.

9. Stoga je optuženog UD i optuženu MD valjalo osloboditi od optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., jer nije dokazno da je isti počinili kaznena djela na način na kojima im se stavljaju na teret optužnicom.

10. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka uslijed naprijed navedene odluke, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 7. ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava.

11. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-4545/2020

2. Optuženi UD, [adresa]

3. Optužena MD, [adresa]

4. Branitelj optuženog VD, odvjetnik GD, ekomunikacija

5. Braniteljica optužene MD, odvjetnica Mirjana Helebrant, ekomunikacija

6. U spis