Poslovni broj Gž-779/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Galetoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Galetović & Galetović iz Zagreba, protiv tuženika ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Zvonku Primorcu, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i Kalanj j.t.d., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4792/2024-50 od 20. ožujka 2025., 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4792/2024-50 od 20. ožujka 2025. i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.297,33 eur-a u roku 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od 23. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 22. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 23. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 4. 357,84 eur-a u roku 15 dana sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stop za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 777,60 eur u roku 15 dana dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku plati tužitelju iznos od 15.297,33 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da protupravnost u postupanju tuženika nije dokazana. Tužitelju da je presudom dosuđen parnični trošak koji je trebao platiti tuženik iz stečajne mase Adria štedionice d.o.o. i da ga je tužitelj dopisom od 20. lipnja 2016. pozvao na isplatu tog iznosa te da je tuženik trebao osigurati sredstva za namirenje tog iznosa. Tvrdi da nije točna konstatacija da bi prije pokretanja tog postupka trgovačko društvo Adria štedionica bila bez sredstava jer da su krajem 2003. i početkom 2004. bila rezervirana sredstva za neke vjerovnika.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu tuženika osporavaju se žalbeni navodi tužitelja.

6. Žalba je osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 8000/13 od 23. ožujka 2016. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja stečajne mase Adria štedionica d.o.o. protiv ovdje tužitelja, u tom postupku tuženika, SA za isplatom iznosa d 1.208.991,92 kn sa zateznim kamatama te je naloženo tužitelju Stečajnoj masi iza Adria štedionice d.o.o. naknaditi tuženiku SA troškove postupka u iznosu od 115.257,75 kn te da je revizija tužitelja podnesena u tom predmetu odbijena kao neosnovana.

- da je 12. listopada 2000. otvoren stečajni postupak nad dužnikom Adria Štedionica d.o.o. i da je za stečajnog upravitelja imenovan, ovdje tuženik ČA te da je na dan 31. kolovoza 2000. to društvo imalo imovinu u vrijednosti 17.404.000,00 kn, a obveze u iznosu od 10.085.000,00 kn.

- da je rješenjem od 27. studenoga 2006. upisano brisanje subjekta upisa Adria Štedionica d.o.o. u stečaju, s time da je stečajni upravitelj ČA nakon zaključenja ovlašten zastupati stečajnu masu u sudskim postupcima koji su u tijeku,

- da je tužiteljica dopisom od 20. lipnja 2016. kojemu je priložena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. potraživala isplatu iz stečajne mase te da ju je tuženik dopisom od 12. rujna 2016. obavijestio da stečajna masa nema sredstava osim više potraživanja koja su u sudskim postupcima te da za sada nije moguće isplatiti presudom dosuđene troškove postupka,

- da već u trenutku pokretanja parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-6777/2001 (kasnije P-169/2005 i P-6134/2011) 12. studenoga 2001. društvo Adria štedionica d.o.o. nije imalo sredstava koje bi tuženik mogao rezervirati, s obzirom da je nakon održanog ispitnog ročišta 26. lipnja 2001. doneseno rješenje kojim su utvrđena u cijelosti priznata potraživanja vjerovnika prvog isplatnog reda u iznosu od 88.140,89 kn, drugog isplatnog reda u iznosu od 13.994,03 kn te trećeg isplatnog reda u iznosu od 17.702.606,21 kn, a društvo imalo imovinu u vrijednosti 17.404.000,00 kn, u koju su uračunata i potraživanja Adria štedionice d.o.o. prema drugima, radi čije naplate su pokrenuti parnični postupci između ostalih i protiv ovdje tužiteljice,

- da tužitelj nije dokazao, da tuženik uslijed protupravnog postupanja nije osigurao sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase te da da tužitelj nije dokazao da je neispunjenja obveze stečajne mase (na podmirenje troškova postupka tužitelju po ovršnoj ispravi iz 2016.) uvjetovano ne postupanjem stečajnog upravitelja u skladu sa zakonskim obvezama te da stečajni upravitelj ne odgovara u svakom slučaju nedostatka sredstava u stečajnoj masi.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete protiv tuženika stečajnog upravitelja po osnovi odredbe čl. 28. st. 6. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ) koja na jednak način kao i odredba članka 92. stavak 4. Stečajnog zakona (“Narodne novine”, br. 71/15., dalje SZ/15) uređuje to pravno pitanje te članku 87. a SZ-a/03., a koja je za tužiteljicu nastala zbog nemogućnosti namirenja troškova postupka iz stečajne mase, a uvjetovana je propuštanjem tuženika da u stečajnom postupku rezervira sredstva za predvidive troškove tužiteljice iz parničnog postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-6777/2001 (kasnije P-169/2005 i P-6134/2011) povodom tužbe stečajne mase Adria štedionica d.o.o. protiv ovdje tužiteljice.

9. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju žalitelji.

10. Međutim, pobijanom presudom počinjena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. Stoga je ovaj žalbeni sud, primjenom odredbe članka 373. a ZPP-a analizirao sve bitne dokaze priložene spisu te njihovom pravilnom analizom donio novu zakonitu odluku.

12. Na okolnosti utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva analiziran iskaz tuženika, zaključno izvješće stečajnog upravitelja i sadržaj priloženog spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-6777/201., P-169/2005 i P-6134/2011.

13. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-6777/201., P- 169/2005 i P-6134/2011. utvrđeno je da je pred tim sudom po tužbi stečajne mase Adria štedionice u stečaju Zagreb, zastupane po stečajnom upravitelju ČA, (ovdje tuženiku) 12. studenog 2001. pokrenut parnični postupak protiv ovdje tužiteljice radi isplate iznosa od 1. 208.991,92 kn te je nepravomoćnom presudom od 11. travnja 2002. odbijen tužbeni zahtjev za isplatom tog iznosa i naloženo je Adria štedionici da ovdje tužiteljici (kao tuženiku u tom predmetu) nadoknadi troškove postupak u iznosu od 50. 347,40 kn da bi povodom žalbe Visoki trgovački sud ukinuo tu presudi i u ponovnom postupku prvostupanjski je sud presudom od 18. veljače 2013. dosudio stečajnoj masi Adria štedionice potraživani iznos. Povodom žalbe ovdje tužiteljice preinačena je ta presuda, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev te naloženo tužitelju da tuženici (ovdje tužiteljici) na ime troškova postupka isplati iznos od 115.257,75 kn. Odlukom Vrhovnog suda odbijena je revizija stečajne mase Adria štedionice u stečaju Zagreb podnesena protiv te odluke.

14. Pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. kojom je naloženo stečajnoj masi Adria štedionice u stečaju Zagreb da tuženici (ovdje tužiteljici) na ime troškova postupka isplati iznos od 115.257,75 dostavljena je ovdje tuženiku 07. lipnja 2016.

15. Sadržajem iskaza tuženika potvrđeno je da je stečajni postupak zaključen 2005. god. i da je ostala stečajna masa kojom upravlja ovdje tuženik kao stečajni upravitelj. U stranačkom iskazu naveo je i da u trenutku pokretanja parničnog postupka protiv ovdje tužiteljice, iz kojega proizlazi predmetna tražbina, na računu Adria štedionice u stečaju više nije bilo sredstava.

16. Uvidom u zaključno izvješće stečajnog upravitelja sastavljeno 05. svibnja 2005. utvrđeno je da su u tom izvješću evidentirani ukupni primci i izdaci stečajnog postupka te da se izdaci u iznosu od 1. 267.869,17 kn odnose (na sudske pristojbe i troškove, usluge održavanja opreme i oglasa, bankarske usluge, komunalne naknade, zakupnine i režijske troškove, isplate radnicima po čl. 86 ZR-a, plaće djelat. u stečaju, naknada stečajnom upravitelju, usluge odvjetnika i doprinosi i porezi). Nastavno isplate vjerovnicima prvog isplatnog reda iznose 88.140,89 kn, isplate vjerovnicima II isplatnog reda iznose 13. 994,03 kn i isplate vjerovnicima III isplatnog reda iznose 1.545.112,63 kn odnosno ukupni rashodi iznose 2. 915.116,72 kn. Prihodi se odnose na unovčeno od prodaje potraživanja u iznosu od 2.000.000,00 kn, pričuvu od 1.008.996,00 kn te iznos od naplate dugovanja 81. 358,29 kn što sveukupno iznosi 3. 915.116,72 kn dok je stanje računa na dan zaključnog izvješća utvrđeno u iznosu od 175. 237,57 kn

17. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da tužiteljici nisu namireni troškovi postupka iz stečajne mase Adria štedionice po presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-8000/13 od 23. ožujka 2016. u iznosu od 115.257,75 kn kao i da ovdje tuženik tvrdi da stečajna masa nema sredstava za podmirenje tog iznosa.

18. Odredbom članka 28. stavak 4. SZ/96 propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njezino ispunjenje.

19. U primjeni je i odredba članka 87. a ZSP-a/03 koja propisuje da je tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, a prigodom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan je izdvojiti sredstva potrebna za pokriće onih takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bih ih trebalo namiriti u budućnosti (stavak 1) te da će prije zaključenja stečajnoga postupka stečajni upravitelj, uz suglasnost stečajnoga suca, dio stečajne mase izdvojen u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka položiti kod suda ili javnog bilježnika. Nakon zaključenja stečajnoga postupka o isplati iz položenog novca odlučuje stečajni sudac na temelju zahtjeva pojedinih vjerovnika stečajne mase vodeći računa o potrebi da se osiguraju odgovarajuća sredstva za isplatu onih vjerovnika koji za ostvarenje svojih tražbina još uvijek ne raspolažu ovršnom ispravom ili drugom valjanom pravnom osobom.

20. Valja se pozvati i na odredbu članka 85. ZSP-a stavkom 1. koje je propisano da se iz stečajne mase najprije namiruju troškovi stečajnoga postupka i ostale obveze stečajne mase. Troškovi stečajnoga postupka da se namiruju prije ostalih obveza stečajne mase i to razmjerno njihovoj veličini (stavak 2.) te da se ostale obveze stečajne mase namiruju razmjeno njihovoj veličini (stavak 3.).

21. Iz predmetnih zakonskih odredbi jasno proizlazi da stečajni upravitelj ne može, primjenom čl. 85. st. 2. SZ, isplaćivati pojedine obveze stečajne mase ako istovremeno ne izdvoji sredstva potrebna za pokriće onih takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti.

22. Za istaknuti je da je prvotuženik kao stečajni upravitelj već u trenutku pokretanje predmetne parnice 12. studenog 2001. mogao predvidjeti kako će u slučaju gubitka parnice koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a što se u konačnici i dogodilo, morati snositi protivnoj strani parnične troškove barem u nekom iznosu, uzimajući pritom u obzir vrijednost predmeta toga spora i činjenicu da je protivna strana bila zastupana po punomoćniku, odvjetniku. U svakom slučaju to je mogao predvidjeti kada je donesena prva prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev stečajnoj masi Adria štedionice, 11. travnja 2002. god. Pri tom treba kazati da za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučno kada je dospjela obveza s osnove predmetnih parničnih troškova u dijelu u kojemu oni čine obvezu stečajne mase nego kada je postala predvidiva.

23. Osim toga nije prihvatljivo utvrđenje suda da tuženik u vrijeme podnošenja tužbe ni kasnije ne bi imao sredstava koje bi mogao rezervirati za namirenje predmetne tražbine jer iz zaključnog izvješća stečajnog upravitelja od 05. svibnja 2005. proizlazi da je u to vrijeme Adria štedionica u stečaju imala na računu iznos od 175.237,57 kn neutrošenih sredstava kao i sredstva pričuve u iznosu od 1.008.996,00 kn pa kako je tijekom cijeloga postupka tuženik bio dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase dok je predmetna tražbina tužitelja po osnovi troškova postupka u sporu koji je vodila Adria štedionica u stečaju bila predvidljiva obveza, jer je tužitelj kao stečajni upravitelj, posebno nakon donošenja nepravomoćne presude u korist ovdje tužiteljice mogao predvidjeti da mi tužiteljica mogla uspjeti u tom sporu i potraživati troškove postupka svog punomoćnika, tuženik kao stečajni upravitelj koji nije postupio u skladu s zakonskom odredbom članka 28. stavak 4. SZ/96 i članka 87. a ZSP-a/03 i nije izdvojio sredstva za namirenje predmetne tražbine počinio je štetu tužiteljici u visini iznosa nepodmirenih troškova tog parničnog postupka od 115.257,75 kn i dužan joj je nadoknaditi taj iznos.

24. Pri tom treba kazati da nije odlučno je li u postupanju tuženika bilo elemenata protupravnosti jer i sama nepažnja u postupanju tuženika kao stečajnog upravitelja, glede osiguranja sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase dovodi do osobne odgovornosti tuženika kao stečajnog upravitelja za naknadu štete.

25. Sukladno tome tužiteljica nije trebala dokazivati da je bilo protupravnosti u postupanju tuženika, kako pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja, već je eventualno tuženik trebao dokazati da u vrijeme preuzimanja obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za ispunjenje predmetne obveze, a on se na to ni činjenično nije osvrnuo.

24. Iz navedenih razloga, pravilnom primjenom odredbe članka 28. stavak 4. i članka 87. a ZS-a valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti pobijanu presudu te udovoljiti tužbenom zahtjevu u dijelu glavne tražbine.

25. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdi da tužiteljica ostvaruje i pravo na zatezne kamate, u smislu odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.:dalje ZOO).

25. Budući da je kroz žalbenu fazu postupka tužiteljica uspjela u sporu u dijelu glavnog zahtjeva, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je obvezati tuženika na naknadu opravdanih troškova postupka (članak 155. ZPP-a) Tužiteljici su dosuđeni troškovi postupka primjenom Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br 138/23:dalje Tarifa) koja je u primjeni temeljem odredbe tbr. 52 stavak 3. Tarife i to za sastav tužbe uvećano za PDV iznos od 622,14 eur (tbr. 7. točka 1 Tarife), sastav podnesaka od 27. srpnja 2017. i 26. travnja 2018. primjenom tbr. 8. točka 1. Tarife uvećan za PDV u iznosu od po 622,14 eur, za zastupanje na ročištima 18. listopada 2017., 01. ožujka 2018., 27. ožujka 2023. i 03. ožujka 2025. sve uvećano za PDV u iznosima od po 622,14 eur, primjenom tbr-a 9. točka 1. Tarife te za podnošenje žalbe povodom koje je ukinuta presuda primjenom tbr. 10.točka 1. Tarife uvećano za PDV u iznosu od 625,00 eura što sveukupno iznosi 4.357,84 eur-a dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

26. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i tbr. 10. točka 1. Tarife tužiteljici koja je uspjela sa žalbom dosuđeni su troškovi žalbenog postupka, primjenom odredbe tbr. 10. točka 1. Tarife u iznosu od 777,60 eur dok je odbijen zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu jer taj trošak nije opravdan i tuženik nije uspio u sporu (članak 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a).

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 373. a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tajana Polić