REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1587/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grawe Hrvatska osiguravajuće društvo d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom GRAWE Hrvatska osiguravajuće dioničko društvo,Zagreb (Grad Zagreb),Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, na ime materijalne štete isplatiti tužitelju MG, [adresa], OIB: 67322178535isplatiti iznos od 1.091,26 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. ožujka 2023.g. pa do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom GRAWE Hrvatska osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb (Grad Zagreb), Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, nadoknaditi tužitelju MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovoga parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.312,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 27. ožujka 2023. u jutarnjim satima upravljao motornim vozilom marke Renault Kangoo registarske oznake [registarska oznaka] na način da se kretao desnom stranom kolnika [adresa] u [adresa], u smjeru sjevera. Navodi kako je odjednom drugo vozilo marke Ford Galaxy, registarske oznake [registarska oznaka], a koje se kretalo lijevom trakom kolnika u istom smjeru kao i tužitelj, naletjelo na motorno vozilo kojim je tužitelj upravljao i to na način da je iz lijeve trake kojom se to vozilo kretalo naglo skrenulo u desnu traku te udarilo u prednji kraj vozila tužitelja i pritom ga odbacilo na desni rubnjak kolnika [adresa].

2. Pri udarcu vozila marke Ford Galaxy, registarske oznake [registarska oznaka] na vozilu tužitelja nastala su oštećenja prednjeg lijevog blatobrana, vanjskog lijevog ogledala, oštećenja na limariji na lijevoj strani automobila, oštećenja prednjeg desnog blatobrana, te oštećenja na limariji na desnoj strani automobila.

3. Vozačica vozila marke Ford Galaxy registarske oznake [registarska oznaka], GG iz [adresa],a koja kod tuženika ima sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 1310-31145342, protivila se da se pozove policija te je objasnila tužitelju da je u žurbi i dala svoj kontakt kako bi se mogli naknadno čuti oko saniranja štete na vozilu tužitelja. Naknadno je navedena dala izjavu svom osiguravatelju, tuženom GRAWE Hrvatska u kojoj na nejasan način navodi da je tužitelj kriv za predmetni štetni događaj zbog čega je tuženik ocijenio odštetni zahtjev tuženika kao neosnovan. Tužitelj navodi kako je prilikom opisane prometne nesreće pretpio materijalnu štetu u iznosu od ukupno 1.091,26 eura, a koja se sastoji od cijene dijelova za zamjenu i to za lijevo vanjsko ogledalo u iznosu od 283,92 eura, blatobran prednji lijevi u iznosu od 152,80 eura, blatobran prednji desni u iznosu od 152,80 eura, iznos od 123,42 eura za limarske radove i komoru, iznos od 8,73 eura za potrošni materijal limara te PDV-a po stopi od 25% na sve navedene iznose. Navodi kako su svi navedeni iznosi određeni sukladno procijeni oštećenja na vozilu napravljenoj po tuženiku plus cijena desnog prednjeg blatobrana koju je tuženik odbio uvrstiti u svoj izvid štete.

4. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.091,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2023. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, odgovornost jer smatra kako osiguranica tuženika nije odgovorna za nastanak štetnog događaja, potom osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i nastalih oštećenja.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev po polici broj [broj police] osiguranje od automobilske odgovornosti, Izjavu osiguranika o prometnoj nezgodi, izvid štete broj 10-10-650118-2023, odgovor tuženika na odštetni zahtjev, crno-bijele fotografije sa lista 18-36, 55-60 spisa, dopis sa lista 40 spisa, izjavu o tijeku nastanka prometne nezgode, potom je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka GG i dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

8. Među strankama nije sporno da je dana 27. ožujka 2023. došlo do štetnog događaja niti da je u trenutku štetnog događaja vozilo GG bilo osigurano policom od automobilske odgovornosti kod tuženika.

9. Između stranaka je sporna odgovornost, osnov, visina kao i uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastalih oštećenja.

10. Na okolnost utvrđenja osnovanosti i uzročno-posljedične veze između nastalih oštećenja na vozilu tužitelja i predmetnog štetnog događaja proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka GG te prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću.

11. Tako iz iskaza tužitelja proizlazi kako se na dan štetnog događaja kretao vozilom po [adresa] u desnoj traci krećući se brzinom od cca 30-40 km/h kada je u jednom trenutku vidio kako velikom brzinom u lijevoj traci iza njega dolazi GG, osiguranica tuženika te je vidio kako ide na njegovo vozilo jer je dijelom svog vozila ušla u desnu traku pri čemu je tužitelj pokušao izbjeći no uz rub desne trake bili su stupići čime se mogao pomaknuti samo do istih kada je došlo do udara osiguranice tuženika na način da je svojom desnom stranom "štrajfala" njegovu lijevu stranu vozila i nakon toga samo produžila dalje. Tužitelj se zaustavio, a potom se nekih 50 m kasnije zaustavila i GG. Tužitelj je rekao da će pozvati policiju no ista mu je dala svoje podatke i predložila da sve riješe preko osiguranja te je potom otišla sa mjesta štetnog događaja. Tužitelj je kontaktirao policiju koja je konstatirala da neće izaći na lice mjesta događaja obzirom se radi o manjoj materijalnoj šteti i obzirom su oni kao sudionici štetnog događaja razmijenili međusobno osobne podatke i podatke o vozilima. Po njegovoj procjeni GG je u trenutku kada je svojim vozilom očešala i udarila njegovo vozilo išla brzinom od cca 70 km/h. Nakon samog štetnog događaja otišao je u GRAWE osiguranje obzirom mu je policija dala podatak o broju police osiguranja te je tražio da se sastavi izvid štete što je osiguranje i učinilo. Fotografirali su samo prednji dio njegovog vozila gdje su bila vidljiva oštećenja od stupića u koje je udario uslijed izbjegavanja sudara sa GG, čime je naknadno zatražio da se fotografira i bočni dio vozila kako bi se utvrdila sva nastala oštećenja na vozilu. GG je došla u osiguranje nešto kasnije te je potom procjenitelju i tužitelju rekla da je u izjavi priznala da je kriva za štetni događaj. Ista je nakon dva dana ponovno došla u osiguranje kod kojeg je osiguran tužitelj i GRAWE osiguranje te izjavila kako smatra da nije kriva za štetni događaj slijedom čega je sastavljena nova izjava. Napominje kako GRAWE osiguranje nije dalo izjavu u kojem GG priznaje krivnju već samo drugu izjavu. Napominje kako je na dan štetnog događaja u jutarnjim satima bila uobičajena pojačana prometna situacija, da je u [adresa] u kojoj se zbio štetni događaj bila posebna regulacija prometa zbog radova, a kolnik je bio suh te je bila dobra preglednost prometne situacije.

12. Svjedok GG u svom iskazu navodi kako se na dan štetnog događaja kretala [adresa] lijevom trakom brzinom od cca 40 km/h, te je u jednom trenutku primijetila vozilo tužitelja kako stoji u desnoj traci bez ikakvih pokazivača smjera niti sa uključena sva četiri pokazivača kao uputu da se zaustavio. Navodi kako je nastavila kretanje pored istog i u jednom trenutku osjetila udar na svom vozilu. Napominje kako je vozila dijete na liječnički pregled u Vinogradsku bolnicu te je imala zakazanu kontrolu. Dijete se jako uplašilo kao i ona te se potom zaustavila i izašla iz vozila, a tužitelj se derao na nju da je kriva. Ona mu je ukazala na položaj njegovog i njenog vozila nakon štetnog događaja gdje navodi kako je lijevi prednji kotač vozila tužitelja bio na bijeloj crti koja razdvaja lijevu i desnu traku. Smatra da je tužitelj htio poduzeti radnju skretanja lijevo te da je uslijed navedene radnje došlo do sudara sa njenim vozilom. Također predložila je da se pozove policija, no dogovorili su se da će se naći u GRAWE osiguranju nakon što završi liječnički pregled sa djetetom čime je nakon obavljenog došla u osiguranje gdje je pod pritiskom potpisala izjavu da je kriva za štetni događaj. Navedenu izjavu povukla je 15 min nakon što je istu dala te je dala drugu u kojoj ističe kako nije kriva. Iskazuje kako ne zna je li i tu izjavu potpisala, ali se sjeća da je u osiguranja potpisala 4 ili 5 različitih dokumenata. Također napominje kako su prolaznici na mjestu štetnog događaja ukazivali tužitelju da smatraju da je on kriv jer su vidjeli sudar. Isto tako napominje kako je nakon štetnog događaja pri dogovoru sa tužiteljem ušla u svoj auto po mobitel kako bi poslikala mjesto štetnog događaja, no tužitelj je za to vrijeme pomaknuo svoje vozilo udesno i nije mogla fotografirati točan položaj njegovog vozila nakon štetnog događaja, a koje je lijevim kotačem bilo na lijevoj traci. Prisjeća se da je potpisala izjavu da nije kriva unutar 20 minuta nakon prvotne izjave. Slijedeći dan došla je u osiguranje kod koje je osigurano vozilo tužitelja te je zatražila isplatu štete koja je nastala na njenom vozilu na što je dobila odgovor kako na navedeno nema pravo. Napominje kako joj je tužitelj nakon što je izjavila da nije kriva nudio vezu za bolje doktore za njenu djecu i slično ukoliko izjavi da je kriva, a u suprotnom je prijetio da će je tužiti na što mu je odgovorila da je navedeno ne interesira i da ako misli da je u pravu da podnese tužbu. Iskazuje kako je policija nikada nije kontaktirala niti je protiv nje pokrenut ili vođen bilo kakav postupak vezano za predmetni štetni događaj. Posebno ističe kako je tužitelj na nju vršio pritisak i da je pri tome bio jako neugodan, bezobrazan i vulgaran. Iskazuje da je točno da je tužitelj predložio dolazak policije na mjesto štetnog događaja sa čim se i ona složila no isti to nije učinio, potom su se prepirali i dogovarali 15-tak minuta te su razmijenili brojeve telefona i dogovorili da će se čuti nakon što završi pregled djeteta. Po završetku pregleda kod liječnika vidjela je propuštene pozive te je kontaktirala tužitelja koji je već bio u GRAWE osiguranju gdje je došla i ona. Nema saznanja je li tužitelj zvao policiju nakon njenog odlaska u bolnicu. Isto tako napominje kako nije riješila štetu na svom vozilu obzirom je majka šestero djece, živi na selu te nema financijskih mogućnosti niti vremena utužiti navedenu štetu.

13. Nadalje, sud je proveo dokaz i prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću koji u svom nalazu i mišljenju navodi kako je u ovom štetnom događaju teretno vozilo tužitelja s prednjim lijevim bočnim dijelom došlo u kontakt s desnim bočnim dijelom vozila osiguranika tuženika. Budući je dužina oštećenja veća od dubine, radi se o bočnom okrznuću vozila. Mjesto sudara nije moguće utvrditi, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. U trenutku kontakta, brzina vozila osiguranika tuženika je bila veća od brzine kretanja vozila tužitelja što vještak zaključuje iz činjenice da je prilikom štetnog događaja došlo do preklapanja lijevog bočnog retrovizora vozila tužitelja prema vani, na što upućuje otisak kućišta retrovizora na prednjim vratima i "A" stupu nosača krova, proizlazi da je u trenutku sudara brzina vozila osiguranika tuženika bila veća od brzine vozila tužitelja. Obje iskazane varijante odigravanja predmetnog štetnog događaja, kako su to iskazali tužitelj (osim u dijelu gdje je opisan način oštećenja prednjeg desnog blatobrana) i osiguranica tuženika, tehnički su moguće i prihvatljive. Naime, vještak u odnosu na varijantu tužitelja navodi kako su se prema priloženim fotografijama (slika 4) metalni stupići nalazili na nogostupu oko 0,3 do 0,5 m od desnog ruba kolnika. Stoga vještak zaključuje kako vozilo tužitelja nije moglo s prednjim desnim blatobranom doći u kontakt s metalnim stupićem bez penjanja prednjeg desnog kotača preko rubnog kamena na nogostup. Kako to iz spisa ne proizlazi (u tom slučaju bi bilo za očekivati i da zaustavni položaj vozila tužitelja bude s prednjim desnim kotačem na nogostupu), oštećenje prednjeg desnog blatobrana se ne može dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem. Nadalje, vještak navodi kako tehničkim putem nije moguće utvrditi tko je od ovih sudionika u trenutku sudara s vozilom prešao preko središnje linije na dio kolnika namijenjen kretanju drugog vozila i time uzrokovao ovaj štetni događaj. Vještak navodi da su se oba ova vozila kretala svojom prometnom trakom, odnosno da vozilo koje je prešlo preko središnje linije na dio kolnika kojim se kretalo drugo vozilo, da ne bi došlo do predmetnog štetnog događaja. Nadalje, navodi i kako je u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od oko 708,25 eura (s PDV-om).

14. Sud je dana 15. travnja 2025. proveo dokaz dopunskim usmenim obrazloženjem vještaka Berislava Šimunovića koji je tom prilikom istaknuo kako bi u obje iskazane varijante odigravanja predmetnog štetnog događaja na vozilu tužitelja nastala sva utvrđena oštećenja na prednjem lijevom bočnom dijelu vozila, no da oštećenja prednjeg desnog bočnog dijela u iskazanim varijantama nisu mogla nastati.

15. Sud ističe kako je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Berislava Šimunovića, obzirom je navedeni nalaz i mišljenje dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazložen, te dan u suglasju sa suvremenim dostignućima prometne znanosti uz napomenu kako stranke nisu isticale prigovor i primjedbe na izrađeni nalaz i mišljenje.

16. Nadalje, sud iskazuje kako je prihvatio dio iskaza tužitelja u kojem isti navodi kako je navedenog dana sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa], da je u istom sudjelovala i GG, da je nakon štetnog događaja sa istom razmijenio podatke o osiguranju i kontakt podatke, da je on kontaktirao policiju koja ga je uputila na obraćanje osiguravajućem društvu i istome dala podatke o polici osiguranja vozila GG kao i da je istom na vozilu nastala određena šteta. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u kojemu isti navodi kako je u namjeri da izbjegne nalet vozila kojim je upravljala GG, sa svojim vozilom otišao sve do stupića koji su bili na rubu desne trake te da je u osiguranju inzistirao da se posebno fotografiraju oštećenja koja su nastala na njegovom vozilu upravo od navedenih stupića. Sud navedeni dio iskaza ne prihvaća jer upravo iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a čije vještačenje je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako vozilo tužitelja nije moglo s prednjim desnim blatobranom doći u kontakt s metalnim stupićem bez penjanja prednjeg desnog kotača preko rubnog kamena na nogostup. Kako to iz spisa ne proizlazi (u tom slučaju bi bilo za očekivati i da zaustavni položaj vozila tužitelja bude s prednjim desnim kotačem na nogostupu), oštećenje prednjeg desnog blatobrana se ne može dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem što je potvrdio i prometni vještak. Time sud ukazuje kako smatra da tužitelj nije poduzeo navedenu radnju, te time niti ne prihvaća iskaz istoga u navedenom dijelu kao i u dijelu dinamike nastanka štetnog događaja. Sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu da je kontaktirao policiju i pribavio podatke o osiguravatelju vozila kojim je upravljala GG, ali sud ne prihvaća iskaz u dijelu u kojem isti navodi kako policija nije htjela doći na mjesto događaja jer je upravo postupanje policije nakon štetnog događaja takvo da se izlazi na mjesto događaja čim postoji materijalna šteta i ako su sudionici štetnog događaja zadobili tjelesne ozljede, a ako sudionik događaja na eventualnu sugestiju policije, ako je do iste došlo, da se stvar riješi putem osiguranja i bez sudjelovanja policijskih službenika, pristane i navedeno učini tada tužitelj mora biti svjestan da istome tada u svrhu dokazivanja predmetnog štetnog događaja nedostaje zapisnik o očevidu, situacijski plan ili foto-elaborat sastavljen od strane policijskih službenika, a što bi svakako bilo od koristi vještaku pri izradi nalaza i mišljenja čime bi isti mogao nedvojbeno izraditi nalaz i mišljenje u kojemu bi jasno determinirao kao ocijenjene i utvrđene sve elemente koji jasno potvrđuju navode iz tužbe.

17. Sud je u bitnom prihvatio iskaz svjedoka GG obzirom smatra kako je ista iskazivala životno i logično, te su navodi iste u bitnom dijelu u suglasju sa tužiteljem kao i u suglasju sa provedenim prometnim vještačenjem. Naime, za ukazati je kako je vještak imao primjedbu na verziju događaja kako ga je izložio tužitelj, vezano za gore spomenutu radnju izbjegavanja vozila GG uslijed čega je prema navodima tužitelja došlo do oštećenja na desnom blatobranu vozila tužitelja, dok vještak ničime nije propitivao iskaz i verziju događaja osiguranice tuženika. Osim toga za istaknuti je kako protiv osiguranice tuženika nije pokrenut niti vođen prekršajni ili kazneni postupak, da ista nije davala niti iskaz policijskim službenicima niti je to netko od iste tražio, a sam vještak stiče kako je verzija događaja osiguranice tuženika tehnički moguća i prihvatljiva bez ikakvih propitivanja ili iznimki za razliku od verzije tužitelja. Nadalje, svjedok GG nije osporila da je tužitelj predložio pozvati policiju na mjesto događaja i da se ona sa tim suglasila te je logično da ista ne zna je li istu tužitelj i kontaktirao nakon što su razmijenili podatke između sebe nakon čega je ona otišla na liječnički pregled sa djetetom. Životno i logično je da je ista pod možebitnim pritiskom tužitelja doista prvo sastavila jednu izjavu, koju je naknadno isti dan izmijenila u osiguranju jer su u prvotnom šoku od traumatskog i iznenadnog događaja ljudi obično preplašeni, zbunjeni, budući se radi o izvanrednoj situaciju koju svaki prosječan čovjek želi dovesti u normalno stanje što prije. Pri tome treba uzeti da je sud prihvatio i iskaz svjedoka GG da je uz navedeni događaj morala ići i na liječnički pregled sa svojim djetetom, jer navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, te je ista svakako u navedenom trenutku bila pod pojačanom dozom stresa. Navedeno također ukazuje na vjerodostojnost njenog iskaza i razlog zašto je sud njezin iskaz prihvatio u bitnom dijelu.

18. Nadalje, u odnosu na navode GG da je tužitelj vršio pritisak na nju da prizna da je kriva za štetni događaj te da je pri tome bio neugodan, bezobrazan i vulgaran, sud ističe mogućnost takvog postupanja tužitelja jer se ljudi u stresnim situacijama često ponašaju drugačije od svog uobičajenog ponašanja i u nervozi izgovore stvari koje im inače nisu uobičajene, no sud ne može sa sigurnošću tvrditi da se navedeno odvilo na način kako to iskazuje GG, no za napomenuti je da je GG ukazala na pritisak tužitelja već u izjavi sastavljenom po štetnom događaju, a koja prileži spisu na listu 8-9.

19. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), te povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan, jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete.

20. Sud ovdje ukazuje kako je u postupcima naknade štete potrebno utvrditi da li je nastala šteta, a u ovom konkretnom slučaju na predmetnom vozilu, odnosno postojanje pretpostavki u smislu čl. 1045. ZOO-a, posebice uzimajući u obzir navode tuženika koji osporava uzročno-posljedičnu vezu između navodne dinamike predmetnog sudara i prezentiranih oštećenja te ostalih materijalnih tragova kao jedne od kumulativno postavljenih pretpostavki. Naime, vještak je naveo kako su oštećenja na vozilu tužitelja, osim na desnom prednjem bočnom dijelu, mogla nastati u obje iskazane varijante (tužitelj i GG) no vještak navodi kako nije moguće utvrditi mjesto sudara, da za izračun brzine kojom su se kretali tužitelj i osiguranik tuženika nema elemenata u spisu, kao i da tehničkim putem nije moguće utvrditi tko je od ovih sudionika u trenutku sudara s vozilom prešao preko središnje linije na dio kolnika namijenjen kretanju drugog vozila, a da bi se predmetni štetni događaj izbjegao da su se oba vozila (tužitelja i osiguranika tuženika) kretala svojom prometnom trakom no vještak nije u mogućnosti utvrditi koja su od ova dva navedena vozila je prešla na dio kolnika namijenjen kretanju drugog vozila čime sud smatra kako time, iako su u štetnom događaju tužitelju nastala oštećenja na vozilu, nije utvrđena uzročna veza između radnje koju je poduzeo osiguranik tuženika i nastale štete, a kako je dakle postojanje uzročno-posljedične veze osnovna pretpostavka odgovornosti za štetu prema čl. 1045. ZOO-a, a koju tužitelj nije dokazao obzirom na gore istaknuta utvrđenja iz provedenog prometnog vještačenja, to je u nedostatku iste valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

21. Naime, odgovornost za štetu predstavlja obvezno-pravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti štetu prouzročenoj drugoj strani, a jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu jest i postojanje uzročno-posljedične veze, odnosno kauzalnog neksusa, između nastanka štetnog događaja i štete. Bez postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete nema niti štetnikove odgovornosti za štetu. Uzročna veza se ne predmnijeva, već oštećenik mora dokazati njezino postojanje. Kauzalni neksus predstavlja vezu koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, što proizlazi iz odredbe čl. 1045. ZOO-a, koji određuje da štetu treba nadoknaditi onaj tko ju je prouzročio. Budući u konkretnom slučaju po provedbi dokaza prometnim vještačenjem nije utvrđena navedena uzročno-posljedična veza između postupanja osiguranika tuženika i nastalih oštećenja na vozilu u vlasništvu tužitelja jer niti je moguće utvrditi mjesto udara, kako po dužini tako niti po širini kolnika, niti ima elementa za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije štetnog događaja, niti je tehničkim putem moguće utvrditi tko je od navedenih sudionika u trenutku sudara s vozilom prešao preko središnje linije na dio kolnika namijenjen kretanju drugog vozila, a što bi bilo od iznimne važnosti za utvrđenje i odgovornosti i uzročno-posljedične veze, a za koje tužitelj tvrdi da su nastale u navedenom štetnom događaju, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 1045. ZOO-a. Naime, sud smatra kako je tužitelju doista nastala određena šteta na vozilu no da se navedeno nije dogodilo na način opisan u tužbi.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod I. izreke.

23. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12; dalje u tekstu Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora u visini od 1.091,26 eura, dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.312,50 eura i to na ime sastava odgovora na tužbu i podneska od 28.11.2023., 21.8.2024., kao i za zastupanje na ročištima dana 16.11.2023., 16.2.2024., 16.5.2024. i 21.1.2025. za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura, što uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 1.312,50 eura, a koji iznos je ukupno i priznat tuženiku na ime troška parničnog postupka, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

24. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Kako tužitelj nije uspio u sporu to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je o trošku tužitelja odlučeno kao u točki I. izreke presude.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 28. svibnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja