REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-638/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HSV građenje d.o.o. Donji Stupnik, Dolenica 16 G, OIB: 21059527459, kojeg zastupa Karlo Blažan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Andrej Bolfek, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, te zakonskih zastupnika tužitelja ĆL i SL, dana 28. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prinos novčanih sredstava tužitelja HSV građenje d.o.o., zaplijenjenih na temelju zadužnice potvrđene od javne bilježnice Maje Peris iz Zagreba, dana 19.04.2023. godine, pod br. Ov-8152/2023, izdane na iznos od 350.000,00 €, te Ugovora o cesiji od 29.12.2023. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Vesna Kelečić iz Zagreba, pod br. OV-15669/2023, a podnesenih radi naplate tražbine u iznosu od 350.000,00 €, s pripadajućim zakonskim kamatama od 19.4.2023. godine pa do isplate, u postupku izravne naplate pokrenute po prijedlogu tužene EL.

II/ Nalaže se tuženoj VL da isplati tužitelju HSV građenje d.o.o. parnični trošak u iznosu od 22.159,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda od 10.4.2024. godine, posl. br. Ovr-694/24, upućen u roku 15 dana od primitka istog, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštene pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate novčane tražbine u iznosu od 350.000,00 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19.4.2023. godine pa do isplate, koji postupak se vodi kod Financijske Agencije po zahtjevu za izravnu naplatu ovdje tužene (od 8.3.2024.), temeljem ovršne isprave – zadužnice i Ugovora o cesiji od 29.12.2023. godine, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50 st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. Ovršnog zakona.

Navodi da je postupajući po Zahtjevu za izravnu naplatu tužene, Financijska agencija do podnošenja tužbe s računa tužitelja zaplijenila 350.000,00 € glavnice, 25.885,06 € kamata, te 663,61 € troška predujma za postupanje Financijske agencije, što predstavlja ukupan iznos od 376.546,67 €.

Tužitelj smatra da su pljenidba i prijenos nedopušteni iz razloga što tužena temeljem predmetne zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Maje Peris dana 19. travnja 2023. godine pod br. Ov-2152/2023., nema dospjelih potraživanja prema ovdje tužitelju, niti je aktivno legitimirana predmetnu zadužnicu predati na prisilnu naplatu. Navedeno iz razloga što je tužitelj s ĐL, zaključio dva predugovora i to , Predugovor o kupoprodaji nekretnina – stan S15 dana 5.4.2023. godine, te Predugovor o kupoprodaji nekretnina – stan S16 dana 19.4.2023. godine.

Navodi da je ugovorena cijena po Predugovoru o kupoprodaji nekretnina – stan S15 od dana 5.4.2023. godine iznosi 162.463,20 €, te je uplaćena na račun tužitelja u cijelosti, isto kao i ugovorena cijena po Predugovoru o kupoprodaji nekretnina – stan S16 od dana 19.4.2023. godine koja iznosi 158.863,10 €. Navodi da iz razloga što je kupoprodajna cijena po oba predugovora plaćena unaprijed (avansno), u cijelosti, a zbog osiguranja ukoliko tužitelj ne ispuni svoje obveze iz predugovora (čl. 5. st. 5.), tužitelj je ĐL sukladno odredbi članka 5. stavak 4. oba predugovora izdao predmetnu zadužnicu do iznosa od 350.000,00 €.

Navodi da su ovdje tužitelj i ĐL ugovorili kako će do 31.12.2024. godine sklopiti ugovore o kupoprodaji nekretnina-stanova S15 i S16, te da će mu biti izdane tabularne isprave. Navodi da se čl. 7. st. 1. t. 2. oba predugovora, prodavatelj, ovdje tužitelj, obvezao predati izgrađene i useljive nekretnine-stanove do 31.12.2024. godine. Navodi da je ĐL s tuženom EL sklopio ugovor o cesiji kojim se sa ĐL prenosi „dospjela nenovčana tražbina“ na tuženu. Istim ugovorom je prenesena na nju i predmetna zadužnica Ov-8152/2023, o čemu je tužena obavijestila tužitelja, te tražila tužitelja sklapanje glavnih ugovora o kupoprodaji, jer da je kupoprodajna cijena plaćena prilikom sklapanja oba predugovora.

Kako je čl. 11. oba predugovora ugovoreno kako će se zaključenju kupoprodajnih ugovora za stanove iz oba predugovora pristupiti do 31.12.2024. godine, te da stranke mogu suglasno produžiti taj rok, tužitelj smatra da ne postoji nikakva dospjela tražbina niti tužene, a niti ĐL prema tužitelju.

Stoga smatra tužitelj da je tužena pogrešno smatrajući da su protekli ostavljeni rokovi za ispunjenje obveza tužitelja iz predugovora, neosnovano podnijela predmetnu zadužnicu na izravnu naplatu FINI.

Smatra kako je predmetna zadužnica strogo vezana uz pravni posao tj. predugovore sklopljene među strankama i nije bilo osnova za predaju iste na prisilnu naplatu od strane tužene.

Osim toga, tužitelj navodi da je ukupni iznos koji je primio s osnova kupoprodajne cijene 321.326,30 €, pa da ne postoji nikakav razlog da bi tuženik imao pravo na izravnu naplatu zadužnice u punom iznosu od 350.000,00 € na koji je izdana.

Smatra da je ugovor o cesiji sklopljen između ĐL i tužene nezakonit odnosno ništetan i to iz razloga što tužitelj nije dao svoj pristanak, pri čemu se poziva tužitelj na čl. 127. Zakona o obveznim odnosima, koja odredba propisuje da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih prava i obveza iz tog ugovora. Prema tome kako ne postoji nikakva suglasnost tužitelja da bi se prava i obveze iz oba predugovora prenijele na tuženu, ona je nezakonito iskoristila zadužnicu kako bi ju predala na izravnu naplatu.

Tužitelj smatra da tužena nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Smatra da bi tužena eventualno zbog odustanka od kupoprodaje imala pravo na znatno manji iznos, odnosno 289.193,67 eura koji je ukupno plaćen na ime cijene, dok je zadužnicom tužitelju zaplijenjen iznos od 376.546,67 €.

Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja HSV građenje d.o.o., OIB: 21059527459, Donji Stupnik, Dolenica 16 G, zaplijenjenih na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Maje Peris iz Zagreba, dana 19.4.2023. godine, pod br. Ov-8152/2023, izdane na iznos od 350.000,00 €, te Ugovora o cesiji od 29.12.2023. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Vesna Kelečić iz Zagreba, pod br. OV-15669/2023, a podnesenih radi naplate tražbine u iznosu od 350.000,00 €, s pripadajućim zakonskim kamatama od 19.04.2023. godine pa do isplate, u postupku izravne naplate pokrenute po prijedlogu tuženika EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Potražuje tužitelj i naknadu parničnog troška sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženica prvenstveno ističe da za cesiju nije potreban pristanak dužnika, pri čemu se poziva na čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da se u konkretnom slučaju se nije radilo o prijenosu ugovora, već o prijenosu tražbine koja je u ugovoru jasno određena.

Smatra da je njena tražbina na sklapanje konačnog ugovora o kupoprodaji dospjela onog trenutka kada je pozvala tužitelja na ispunjenje obveza iz predugovora, budući je kupoprodajna cijena plaćena. Smatra da sklopljeni predugovor ima karakter glavnog ugovora, jer su u istom jasno navedeni i predmet i cijena koja je već plaćena. Nadalje tužena navodi da je tužitelj dovođenjem u zabludu oca tužene ĐL, iskoristivši njegovu visoku životnu dob i ranjivost, naveo istog da sklopi sporne predugovore pod nepovoljnim uvjetima.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženoj sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Zaključak ovog suda Ovr-694/24-6 (list 8-18 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu FINI (list 19-20 spisa), Zadužnicu (list 21-23 spisa), Ugovor o cesiji između ČL i JL (list 24-26 spisa), Specifikacija osnova za plaćanje Ov-8152/23 (list 27 spisa), Predugovori o kupoprodaji nekretnina stana S 15 i S 16 (list 28-37 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 38 spisa), Obavijest tužene tužitelja o cesiji (list 39-40 spisa), prepiska između punomoćnika stranaka (list 41-46 spisa), Poziv na sklapanje ugovora o kupoprodaji za stan S15 i S16 od 27.12.2024. (list 71-72 spisa), Uporabna dozvola od 26.11.2024. za izgrađenu zgradu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 73-75 spisa) i zemljišnoknjižni izvadak za tu česticu (list 77-80 spisa), Ugovori o kupoprodaji za stanove S15 i S16 (list 81-88 spisa), povratnica (list 89 spisa), dopis punomoćnika tužene od 3.1.2025. upućen tužitelju (list 90 spisa).

3.1. Sud nije provodio dokaze saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka, jer smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz dokumentacije u spisu ili je nesporno.

4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Finom, izvršenih na temelju zadužnice potvrđene 19.4.2023., te Ugovora o cesiji od 29.12.2023., proglase nedopuštenim iz razloga predviđenim čl. 50. st. 1. toč. 7 i toč. 9 do 11. Ovršnog zakona (NN112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24-dalje: OZ).

7. Nije sporno da je tužitelj Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-694/24-6 od 10.4.2024., upućen na pokretanje ove parnice upravo iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

8. Dakle, razlozi na zbog kojih je tužitelj upućen na ovu parnicu su:

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika – toč. 7;

- da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave - toč. 9.;

- da je ispunjenje tražbine odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave - toč. 10.;

- da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom-toč. 11.

9. Nije sporno među strankama da je ovdje tužena podnijela dana 8.3.2024. godine FINI na izravnu naplatu zadužnicu potvrđenu od javnog bilježnika Maje Peris pod brojem OV-5152/2023., dana 19.4.2023. godine.

10. Iz specifikacija izvršenja osnova za plaćanje OV-8153/23 FINE je utvrđeno da je temeljem navedene zadužnice zaplijenjeno od tužitelja 376.259,78 eura (od čega glavnica iznosi 350.000,00 eura).

11. Nije sporno među strankama da je dana 19.4.2023. godine tužitelj (dužnik), izdao zadužnicu ĐL, ocu tuženice (vjerovniku), na iznos glavnice od 350.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu. Zadužnica je potvrđena kod javne bilježnice Maje Peris dana 19.4.2023. pod brojem OV-8152/23.

Nije sporno da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za obveze tužitelja iz predugovora o kupoprodaji nekretnina – stana 15 i S16, koji su sklopljeni između tužitelja i ĐL dana 5.4.2023. godine i to iz razloga što je otac tuženice ĐL isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu iz tih predugovora tužitelju.

12. Uvidom u sporne predugovore sklopljene dana 5.4.2023. između tužitelja, kao prodavatelja i ĐL, kao kupca je u bitnom utvrđeno:

- da je tužitelj investitor samostojeće stambeno gospodarske zgrade na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Ulici Ježdovečka bb;

- da se tužitelj obvezuje prodati, a kupac kupiti stanove S 15 (za cijenu od 162.463,20 eura) i S16 (za cijenu od 158.863,10 eura), a koja cijena će se definirati prema stvarno obračunatoj površini nekretnina prilikom provedbe etažiranja i upisa u zemljišne knjige i to u glavnom kupoprodajnom ugovoru;

- da se tužitelj obvezao predati izgrađene i useljive nekretnine-stanove kupcu do 31.12.2024. godine, ishoditi uporabnu dozvolu za nekretninu, kao i upisati objekt u zemljište knjige;

- da su se stranke obvezale zaključiti glavni kupoprodajni ugovor do 31.12.2024. godine;

- da se po isplati kupoprodajne cijene tužitelj obvezao ĐL izdati zadužnicu na iznos ukupno plaćene kupoprodajne cijene.

13. Iz ugovora o cesiji koji je sklopljen između tuženice i ĐL, njenog oca dana 29.12.2023. je utvrđeno da je istim ĐL prenio na ovdje tuženicu nenovčanu tražbinu iz predugovora sklopljenih 5.4.2023. između njega i ovdje tužitelja, ali i zadužnicu ovjerenu 19.4.2023. pod brojem OV-8152/2023.

Tužena i ĐL su obavijestili tužitelja o cesiji što proizlazi iz pisane korespondencije između punomoćnika stranaka na listu 39-46 spisa.

14. Također iz naprijed korespondencije na listu 39-46 spisa proizlazi da je tužena, nakon sklopljenog ugovora o cesiji, tražila tužitelja ispunjenje obveza iz sklopljenih predugovora od 5.4.2023., odnosno zaključenje ugovora o kupoprodajni za predmetne stanove sa tabularnim izjavama, a sve s obzirom da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu (dopis od 5.1.2024. i 30.1.2024. godine).

Dopisom od 8.3.2024. tužena obavještava tužitelja kako smatra da je došlo do raskida predugovora o kupoprodaji po samom zakonu, pri čemu se poziva na čl. 361 st. 1. i 362. st. 3. ZOO-a, te sukladno tome traži od ovdje tužitelja povrat uplaćenih sredstava iz sklopljenog predugovora od 5.4.2023., zajedno sa kamatom od dana plaćanja. Također istim dopisom obavještava tužitelja da je zadužnica od 19.4.2023. predana na izravnu naplatu FINI.

15. Prije svega valja reći da je zadužnica formalni i jednostrani privatnopravni akt koji služi kao instrument osiguranja tražbina s javnopravnim učincima rješenja o ovrsi i ovršne isprave. Zadužnica je također samostalni pravni posao koji je uvijek vezan uz obvezu iz glavnoga ugovornog odnosa.

Isto tako valja reći da je odredbom čl. 214. st. 4. OZ-a koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice propisano da vjerovnik može svoje prava iz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je potpis ovjeren kod javnog bilježnika na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik.

15. 1. Stoga je suprotno navodima tužitelja, tuženica bila aktivno legitimirana na podnošenje predmetne zadužnice na izravnu naplatu FINI.

16. Međutim, u konkretnom slučaju tražbina iz predugovora sklopljenih 5.4.2023. između tužitelja i oca tužene, ĐL, a koja je cesijom prenesena na ovdje tuženu i koja je osigurana predmetnom zadužnicom, nije nastala do podnošenja predmetne zadužnice na izravnu naplatu FINI, dana 8.3.2024., a kako to navodi i tužitelj. Naime, iz oba predugovora je razvidno da nenovčana tražbina sklapanja glavnog ugovora i predaje predmetnih stanova kupcu, upisa u zemljišne knjige, izdavanja uporabne dozvole dospijeva do 31.12.2024. godine.

17. Iako nije sporno niti da je tuženica nakon što je sklopila sa svojim ocem ugovor o cesiji, pozivala ovdje tužitelja (prije roka dospijeća iz sklopljenih predugovora), na ispunjenje obveze iz istih, valja reći da je sklapanjem ugovora o cesiji došlo do promjene vjerovnika, te se tim ugovorom ne može pogoršati položaj dužnika već se samo uspostavlja odnos između dužnika i novog vjerovnika koji je prije postojao između ustupitelja i dužnika, a primatelj ima prema dužnika ista prava koje je imao i ustupitelj, isto kao što dužnik može isticati primatelju sve prigovore koje je mogao isticati ustupitelju. Stoga tužena nije mogla od tužitelja tražiti ispunjenje obveze prije nego je istekao rok dospijeća ugovoren sa njenim ocem ĐL, pa se nisu u konkretnom slučaju ispunjeni niti uvjeti za raskid sklopljenih predugovora ex lege, kako to tvrdi tužena.

18. Osim toga tužitelj je u spis dostavio i dokumentaciju iz koje je razvidno da je do 31.12.2024. ishodio uporabnu dozvolu za predmetnu nekretninu, istu upisano sa posebnim dijelu u zemljišnu knjigu, te je dopisom od 27.12.2024. pozvao tuženu na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, kao i da je punomoćnik tužene otklonio mogućnost sklapanja kupoprodajnog ugovora navodeći da su predugovori ex lege raskinuti.

19. Slijedom naprijed navedenog u pravu je tužitelj kada tvrdi da dospjela tražbina osigurana predmetnom zadužnicom u trenutku kada je tuženica zahtijevala izravnu naplatu, nije postojala, pa da stoga tuženica nije mogla tražiti temeljem iste izravnu naplatu, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, radi koje je predmetna izravna naplata nedopuštena.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke.

21. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a, a temeljem odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje Tarife), imajući u vidu VPS od 350.000,00 eura i zahtjev tužitelja.

21.1. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 5.266,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 11.11.2024. u iznosu od 5.266,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 17.2.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/5), zastupanje na ročištu 20.3.2025. i 25.4.2025. u iznosu od 5.226,00 eura za svako (Tbr. 9/1), što je ukupno 21.164,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 331,81 euro, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro, što je ukupno 22.159,42 eura, koji iznos je tuženik dužan platiti tužitelju- toč. II izreke. Tužitelju je dosuđena i zatezna kamata na parnični trošak temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.2. Tužitelju nije priznat niti dosuđen trošak sastava podneska od 18.3.2025., koji je dostavljen sudu 19.3.2025., jer je navode iz istog mogao iznijeti na ročištu 20.3.2025., kao i predati na tom ročištu dokumentaciju koja je dostavljena uz taj podnesak.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelju

2. Punomoćniku tuženika