Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj:Pr-225/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Kantina Rijeka j.d.o.o. (OIB: 80639495224) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Franu Dobroviću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i utvrđenja radnog odnosa, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Marina Stanića, odvjetnika iz Matulja i zamjenika punomoćnika tuženika Maje Bačić, odvjetnice iz Rijeke, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) bila u radnom odnosu kod tuženika Kantina Rijeka j.d.o.o. (OIB: 01312841339) na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu u razdoblju od 27. rujna 2018. do 4. srpnja 2020. na radnom mjestu prodavača.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Kantina Rijeka j.d.o.o., [adresa], (OIB: 01312841339), od 30.04.2020. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, s kojim je tužiteljici ŠL, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) otkazan ugovor o radu od 26.09.2018. sa 31.05.2020. kao zadnjim radnim danom, pa se stoga utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto prodavača, odnosno na poslove koje je tužiteljica obavljala prije nezakonitog prestanka radnog odnosa ili na druge poslove odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj prouzročeni parnični trošak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-97/2024 od 16. srpnja 2024. ukinuta je ovosudna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da nije dopuštena Odluka tuženika od 30.04.2020. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu kojim je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 26.09.2018. sa 31.05.2020. kao zadnjim radnim danom, pa se stoga utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 27.09.2018. (puno radno vrijeme) na radnom mjestu prodavača, da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto prodavača, odnosno na poslove koje je tužiteljica obavljala prije nezakonitog prestanka radnog odnosa ili na druge poslove odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod navoda iz tužbe i dosadašnjeg tijeka postupka navodeći kako je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.05.2018. na radnom mjestu prodavača i 04. lipnja 2020. je zaprimila odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 30. travnja 2020. u kojem se navodi da se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme od 26.09.2018. sa danom 31.05.2020. kao zadnjim radnim danom, na koju odluku je tužiteljica uložila zahtjev za zaštitu prava u zakonom propisanom roku od 15 dana, 18.06.2020. koji je tuženik zaprimio na dvije adrese i to u [adresa], 23.06.2020. i u [adresa], 24.06.2020. i na koji nije odgovorio, te je tužiteljica pravovremeno pokrenula radni spor.

2.1. U Odluci o otkazu ugovora o radu navodi se da se otkazuje ugovor koji je sklopljen 26.09.2018., međutim uvidom u podatke evidentirane u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno je kako je radni odnos tužiteljice kod tuženika započeo 27.09.2018., čime je poslodavac već u startu otkazao nepostojeći ugovor. Također, navedeni Ugovor o radu tužiteljica nikad nije potpisala niti zaprimila u pisanom obliku niti joj je ikada izdana potvrda zbog čega se temeljem članka 14. st. 4. Zakona o radu predmijeva da tužiteljica ima ugovor na neodređeno vrijeme, te se u tom smislu traži da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

2.2. Ugovor o radu od 26.09.2018. je tek posljednji u nizu ugovora o radu sklopljenih s istim poslodavcem, odnosno istim stvarnim vlasnikom gospodinom EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i radni odnos tužiteljice kod tuženika je trajao od 18.04.2018. do 31.05.2020.

2.3. U odluci o otkazu navedeno je da je ista donesena 30. travnja, 2020. što nije točno jer je tužiteljica istu zaprimila tek 04. lipnja, 2020., a do tada je uredno izvršavala svoje radne obveze i nije bila upoznata s bilo kakvom odlukom o otkazu, a tužiteljici nije pravilno utvrđen otkazni rok i odluka nije niti pravilno obrazložena već se samo navodi smanjenje obima posla iz čega proizlazi da nisu navedeni i obrazloženi objektivno-opravdani razlozi zašto se tužiteljici otkazuje ugovor o radu pa je samim time odluka nezakonita.

2.4. Poslodavac tužiteljici nije omogućio korištenje otkaznog roka već ju je voditeljica pokušala uvjeriti kako je otkazni rok pisan unatrag čime gubi pravo na još jednu plaću, a u Odluci o otkazu nije naveden objektivno-opravdani razlog za otkaz ugovora o radu i davanje poslovno uvjetovanog otkaza što je tuženik bio dužan učiniti sukladno čl. 115. i 120. Zakona o radu.

2.5. Tužiteljica drži kako nije osnovan navod da je Odluka o otkazu donesena zbog činjenice što je tuženik ostao bez prihoda jer je tijekom 2020. Vlada donijela veliki paket mjere pomoći gospodarstvu kojima se pomagalo fizičkim i pravnim osobama, a pogotovo ugostiteljima koji su bili izravno pogođeni pandemijom corona virusa. Paket je uključivao angažiranost Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji je pomagao pravnim osobama pri očuvanju radnih mjesta i poslodavci su mogli koristiti mjere novčane potpore, mjere skraćivanja radnog vremena, mogućnosti korištenja godišnjeg odmora, sve s ciljem pomoći radnicima u očuvanju radnih mjesta. Tuženik nije koristio niti jedan paket mjera koji mu je bio na raspolaganju, slijedom čega je neosnovana osporavana Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice.

2.6. Stoga je tužiteljica predložila donošenje presude sadržaja kao u izreci.

3. U ponovljenom postupku tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i osporavanja tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i navoda da je tužba nepravovremena i neosnovana. Postupajući sukladno odredbama članka 114. i članka 115. stavak 1. točka 1. ZR tuženik je donio Odluku o otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2020. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu sklopljen 26. rujna 2018. zbog poslovno uvjetovanih razlog. Pritom su za navedenu odluku ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 120. ZR, a otkazni rok od mjesec dana određen je sukladno odredbama članka 121. i članka 122. ZR. Iz obrazloženja odluke jasno proizlazi opravdani razlog za otkaz zbog smanjenja obima poslovanja u relevantno vrijeme uzrokovanu proglašenom epidemijom bolesti Covid-19 na čitavom području Republike Hrvatske, a čime je tuženik u cijelosti postupio sukladno odredbama Zakona o radu.

3.1. Tuženik je naveo kako je Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice donio u doba najžešće epidemije corona virusom tijekom koje je kao trgovačko društvo koje se bavi isključivo pružanjem ugostiteljskih usluga bio najpogođeniji posljedicama predmetne pandemije. U razdoblju davanja otkaza promet odnosno financijski prihod tuženika pao je za visoki iznos i uprava tuženika bila je dužna pronaći najoptimalnije mjere za spašavanje budućeg poslovanja zbog čega je donijeta osporavana odluka. Istovremeno otkazani su ugovori o radu i radnicama AL i ĆL jer je došlo do drastičnog smanjenja poslovanja odnosno drastičnog pada ostvarivanja financijskih prihoda, te je usporedbom podataka iz prijave poreza na dobit za 2019. i 2020. jasno vidljiva ostvarena razlika u prihodima tuženika odnosno u njegovoj dobiti jer je tuženik 2019. završio pozitivnim poslovanjem s dobiti od 30.998,86 EUR-a dok je u 2020. poslovao s gubitkom od 12.286,28 EUR-a.

3.2. Zbog velike razlike u načinu poslovanja u 2019., u 2020. došlo je i do razlike u broju zaposlenih i tuženik je u 2019. imao zaposlenih 11 osoba dok je u 2020. imao svega 5 zaposlenika, a uz smanjenje od 50% broja svojih djelatnika ostvario je gubitak u poslovanju tijekom 2020.

3.3. Tuženik je u razdoblju od siječnja do travnja 2019. ostvario prihod od subvencija u visini od 16.915,25 EUR-a dok je u istom razdoblju u 2020. ostvario prihod od subvencija u visini od 64.597,47 EUR-a što nije utjecalo na rezultate tuženika jer je u 2020. poslovao s gubitkom.

3.4. Tuženik je htio zadržati svoje djelatnike međutim uslijed gotovog prestanka obavljanja ugostiteljske djelatnosti odnosno prestanka potrebe za pružanjem svojih usluga i prodaje robe isto nije bilo moguće stoga je osporavana odluka o otkazu ugovora o radu u cijelosti osnovana.

3.5. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

4. U dokaznom postupku sud je sukladno dokaznim prijedlozima stranaka proveo dokaze uvidom u Ugovore o radu na određeno vrijeme (list 5-18 spisa), otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovani( (list 19 spisa), zahtjev za zaštitu prava (list 20- 27 spisa), elektronički zapis HZMO (list 28-31 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 49-51 spisa), godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2019. (list 135- 150 spisa), prijavu poreza na dobit za 2019. (list 152-155 spisa), godišnji financijski izvještaj poduzetnika za 2020. (list 156-172 spisa), prijava poreza na dobit za 2020. (list 173-1178 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 123 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika ŽL (list 179-181 spisa) kao stranaka i svjedoka ĆL (list 125-126 spisa) i AL (list 126-127 spisa), te sudsku praksu priležeću spisu.

4.1. Raspravnim rješenjem od 20. veljače 2025. sud je odbio dokazni prijedlog zamjenika punomoćnika tuženika da se provede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti utvrđivanja poslovanja tuženika i navoda da je tuženik u spornom razdoblju poslovao sa gubitkom, te da postoje opravdani razlozi za donošenje odluke za poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice, kao i opsega prometa i pruženih usluga te ostvarenih prihoda od poslovanja za 2019. i 2020. smatrajući kako je na temelju naprijed navedenog dokaznog postupka raspravio sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP-a).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zakonitost i dopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2020. kojom je otkazan ugovor o radu od 26. rujna 2018. s danom 31. svibnja 2020., zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do 27. rujna 2018., te zahtjev tužiteljice za vraćanjem na posao na radno mjesto prodavača.

7. Ovaj sud je tužbeni zahtjev tužiteljice cijenio sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-97/2024 od 16. srpnja 2024. i odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23, dalje u tekstu: ZR) kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili dogovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razloga u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Stavkom 3. je propisano da se odredbe stavka 2. ne primjenjuju na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika. Stavkom 5. je propisano da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije 6 mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Stavkom 6. je propisano da ako u roku iz stavka 5. ovoga članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

7.1. Odredbom članka 135. stavak 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

7.2. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako je pravo poslodavca otkazati ugovor o radu radnika u slučaju kada ovaj zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga postane višak za poslodavca, no na poslodavcu je teret dokazati postojanje takvih razloga, a koji opravdavaju otkazivanje ugovora o radu radnika koji se zbog tako nastalih razloga ukazuje viškom. Pri tome poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika je dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, pri čemu je poslodavčevo autonomno pravo odrediti kojem će kriteriju dati prednost za utvrđivanje za kojim je radnicima trajno prestala potreba, dok poslodavac koji zapošljava manje od 20 radnika nema takve obveze.

8. Iz provedenog dokaznog postupka, a koja utvrđena prihvaća i Županijski sud u Zagrebu u Rješenju poslovni broj Gž R-97/24 od 16. srpnja 2024. ovaj sud drži utvrđenim kako je:

- tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu prodavača u razdoblju od 18. travnja 2018. do 31. svibnja 2020. na poslovima prodavača koje radno mjesto obuhvaća prodaju hrane i piće, te održavanje čistoće u poslovnim prostorijama na lokaciji KBC-a unutar organizacijske cjeline poslodavca i na ostalim lokacijama poslodavca po potrebi (dokumentacija na listu 12-18 i 28-31, iskaz tužiteljice list 124-125 spisa),

- tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 30. travnja 2020. koju je tužiteljica zaprimila 4. lipnja 2020. i u odnosu na koju je uložila zahtjev za zaštitu prava 18. lipnja 2020. koju je tuženik zaprimio na adresu u [adresa], 23. lipnja 2020. i na adresu u [adresa] 24. lipnja 2020. i na koji nije odgovorio, te je tužiteljica pravovremeno u roku iz odredbe članka 133. ZR pokrenula radni spor (dokumentacija na listu 20-27 spisa),

- Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 30. travnja 2020. donijeta je zbog smanjenog obima poslovanja uvjetovanog proglašenja pandemije Covid-19 (dokumentacija na listu 19 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa),

- usporedbom podataka iz prijave poreza na dobit za 2019. i 2020. vidljiva je ostvarena razlika u prihodima tuženika odnosno u njegovoj dobiti jer je tuženik 2019. završio pozitivnim poslovanjem s dobiti od 30.998,86 EUR-a dok je u 2020. poslovao s gubitkom od 12.286,28 EUR-a (dokumentacija na listu 135-181 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa),

- zbog velike razlike u načinu poslovanja u 2019., u 2020. došlo je i do razlike u broju zaposlenih i tuženik je u 2019. imao zaposlenih 11 osoba dok je u 2020. imao svega 5 zaposlenika, a uz smanjenje od 50% broja svojih djelatnika ostvario je gubitak u poslovanju tijekom 2020. (dokumentacija na listu 135-181 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa),

- tuženik je u razdoblju od siječnja do travnja 2019. ostvario prihod od subvencija u visini od 16.915,25 EUR-a dok je u istom razdoblju u 2020. ostvario prihod od subvencija u visini od 64.597,47 EUR-a što nije utjecalo na rezultate tuženika jer je u 2020. poslovao s gubitkom (dokumentacija na listu 135-181 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa).

- tuženik je jednostavno trgovačko društvo i zapošljava manje od 20 zaposlenika (dokumentacija na listu 50-51 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa),

- u ugostiteljskom objektu je prije proglašenja pandemije Covid-19 i uvođenja mjera povezanih sa istom bilo puno posla jer su dolazili liječnici, medicinsko osoblje studenti i ostali (iskaz tužiteljice list 124-125 spisa, svjedokinja ĆL list 125-126 spisa, AL list 126-127 spisa),

- nakon proglašenja pandemije Covid-19 i uvođenja mjera povezanih sa istom došlo je do promjene u organizaciji rada (iskaz tužiteljice list 124-125 spisa, svjedokinja ĆL list 125-126 spisa, AL list 126-127 spisa),

- u travnju i svibnju 2020. radnici zaposleni kod tuženika poslani su kući i njihove poslove obavljale su radnice NL i PL zaposlenice City Food jer se u prostoru tuženika samo pripremala hrana bez posluživanja (iskaz svjedokinje ĆL list 125-126 spisa i AL list 126-127 spisa),

- nakon ukidanja mjera vezanih za pandemiju Covid-19 ugostiteljski objekt tuženika se otvorio i nastavio je raditi u segmentu pripreme i posluživanja hrane (iskaz tužiteljice list 124-125 spisa, svjedokinja ĆL list 125-126 spisa, AL list 126-127 spisa),

- tuženik nije pozvao tužiteljicu na rad, te je otpustio i zaposlenice ĆL i AL zaposlene u tvrtci City Food koja tvrtka je imala istog rukovoditelja KL kao i tuženik (iskaz tužiteljice list 124-125 spisa, svjedokinja ĆL list 125-126 spisa, AL list 126-127 spisa),

- krajem 2020. i tijekom 2021. objekt u kojem je radila tužiteljica započeo je sa radom u punoj funkciji i obavlja uslugu posluživanja gostiju i uslugu dostave hrane, te nije odmah ostvarivao jednake prihode kao i prije pandemije (iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa),

- tužiteljica je osobno došla zakonskom zastupniku tuženika KL i rekla da želi otići od tuženika jer je našla drugi posao zbog čega je i dobila otkaz ugovora o radu (iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL list 179-181 spisa).

9. Županijski sud u Zagrebu je u Rješenju poslovni broj Gž R-97/24 od 16. srpnja 2024. naveo kako je odredbom članka 12. st. 7. ZR-a propisano da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

9.1. Kako je Županijski sud u Zagrebu izričito naveo kako nije sporno da je tužiteljica i nakon isteka sklopljenih ugovora na određeno vrijeme nastavila raditi kod tuženika, a pozivom na presumpciju iz članka 12. stavak 7. ima se smatrati da je između stranaka sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme.

9.2. Stoga je ovaj sud utvrdio kako je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 27. rujna 2018. (puno radno vrijeme) na radno mjestu prodavača.

10. Ovaj sud je sukladno uputi županijskog suda utvrđivao od kakvog je značaja okolnost da je tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 4. lipnja 2020. dok joj je prema Odluci o otkazu radni odnos prestao 31. svibnja 2020. i utvrđivao da li je prijeporna Odluka o otkazu donesena zakonito u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. ZR uzimajući u obzir odredbu članka. 135. stavak. 3. ZR kako je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na tuženiku.

10.1. Ovaj sud je također uzeo u obzir uputu Županijskog suda u Zagrebu kako u smislu odredbe članka 121. stavak 1. ZR otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu, otkazni rok od mjesec dana (točka 2. Odluke o otkazu) počeo je teći toga dana, pa radni odnos tužiteljici nije mogao prestati 31. svibnja 2020., prije nego je tužiteljici utučena prijeporna Odluka o otkazu.

11. Uzimajući u obzir naprijed navedena utvrđenja i provedeni dokazni postupak ovaj sud drži utvrđenim kako je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom Ugovora o radu od 30. travnja 2020. zbog smanjenog obima poslovanja i utvrđenim pravom na otkazni rok sa danom prestanka 31. svibnja 2020. iz članka 115. stavak 1. ZR-a.

12. Ovaj sud nije prihvatio navod tužiteljice da tuženik nije dokazao da je zbog pandemije Covid-19 došlo do smanjenog obima posla, te nije obrazložio objektivno opravdane razloge zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu.

12.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika KL (list 179-181 spisa) koji je u cijelosti potkrijepljen dokumentacijom na listu 135-181 spisa ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na poslovima prodavača koje obuhvaća prodaju hrane i pića i održavanje čistoće u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta Marendarij u sklopu KBC Rijeka, te je proglašenjem pandemije Covid-19 i donošenjem mjera u svezi pandemije došlo do zatvaranja ugostiteljskog objekta i prestanka prodaje hrane i pića u navedenom objektu, što je potkrijepljeno sadržajem usporednih podataka iz Prijave poreza na dobit za 2019. i 2020. iz kojih je vidljiva ostvarena razlika u prihodima tuženika odnosno u njegovoj dobiti jer je tuženik 2019. završio pozitivnim poslovanjem s dobiti od 30.998,86 EUR-a dok je u 2020. poslovao s gubitkom od 12.286,28 EUR-a, a ovaj sud je prihvatio navode zakonskog zastupnika tuženika kako je zbog velike razlike u načinu poslovanja u 2019., u 2020. došlo i do razlike u broju zaposlenih i tuženik je u 2019. imao zaposlenih 11 osoba dok je u 2020. imao 5 zaposlenika, a uz smanjenje od 50% broja svojih djelatnika ostvario je gubitak u poslovanju tijekom 2020. neovisno o tome što je je u razdoblju od siječnja do travnja 2019. ostvario prihod od subvencija u visini od 16.915,25 EUR-a dok je u istom razdoblju u 2020. ostvario prihod od subvencija u visini od 64.597,47 EUR-a što nije utjecalo na rezultate tuženika jer je u 2020. poslovao s gubitkom.

12.2. Ovaj sud je prihvatio navode tužiteljice kako je tuženik nakon prestanka mjera uzrokovanih pandemijom Covid-19 nastavio sa radom i nije tužiteljicu pozvao na rad. Međutim, uzevši u obzir iskaz zakonskog zastupnika tuženika kako je tužiteljica sama zatražila odlazak od tuženika jer je našla drugi posao, navode tužiteljice kako sa njom nitko nije kontaktirao i okolnost što je tuženik jednostavno trgovačko društvo ovaj sud drži kako je tuženik dokazao pretpostavke za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice jer je tuženik dokazao pad prometa i smanjenje financijskih rezultata u razdoblju proglašenja pandemije Covid-19 i otkazivanja ugovora o radu tužiteljice kao i da je nakon prestanka mjera uzrokovanih pandemijom došlo do ponovnog rada ugostiteljskog objekta tuženika, ali u smanjenom obimu zbog čega je tuženik koristio svoje autonomno pravo da obavljanje svoje djelatnosti organizira na racionalan način.

13. Sukladno odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ukoliko je ugovor o radu otkazao poslodavac. Iz naprijed provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je u konkretnom slučaju tuženik dokazao da je zbog proglašenja pandemije Covid-19 došlo do smanjenja poslova ugostiteljskog objekta tuženika jer je zbog uvođenja mjera zaštite od corona virusa došlo do smanjenja obima poslovanja i promjene u djelatnosti tuženika na način da se u prostoru samo pripremala hrana bez posluživanja, te da su u travnju i svibnju 2020. radnici zaposleni kod tuženika poslani kući, a njihove poslove su obavljali NL i ŠLM zaposlenice City Food-a, te je ugostiteljski objekt tuženika nakon ukidanja mjere vezanu za epidemiju Covid-19 nastavio raditi u segmentu pripreme i posluživanja hrane, ali u smanjenom obimu i došlo je do velike razlike u načinu poslovanja tuženika u razdoblju 2019 i 2020,. koja je dovela do razlike u borju zaposlenih, te je tuženik tijekom 2019. imao zaposlenih 11 osoba, dok je u 2020. imao 5 zaposlenika i ostvario je gubitak u poslovanju, i usprkos dobivenim subvencijama u visini od 16.915,25 EUR-a u razdoblju od siječnja do travnja 2019. i u visini od 64.597,47 EUR-a u 2020. došlo je do gubitka u poslovanju za 2020., a krajem 2020. i tijekom 2021. kada je objekt započeo sa radom u punoj funkciji i obavljao je usluge posluživanja gostiju i uslugu dostave hrane nije odmah ostvario jednake prihode kao i prije pandemije, te je tuženik također otpustio zaposlenice ĆL i AL, zaposlene u tvrtci City Food koja je imala istog rukovoditelja KL kao i tuženik, zbog čega ovaj sud drži kako je tuženik dokazao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR.

13.1. Isto tako uzimajući u obzir okolnost da je tuženik u trenutku donošenja osporavane odluke imao manje od 20 zaposlenih nije imao obvezu pri donošenju odluke o otkazu voditi računa o trajanju radno odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnike kako propisuje članak 115. stavak 2. ZR u svezi sa odredbom čl. 115.st.3. ZR.

13.2. Ovaj sud također drži kako okolnost da su se poslovi koje je tužiteljica obavljala nastavili obavljati kod tuženika zbog čega je tuženik imao obvezu pozvati tužiteljicu na rad što u konkretnom slučaju nije učinio. Međutim, uzimajući u obzir stranački iskaz zakonskog zastupnika tuženika KL (list 179-181 spisa) koji nije u suprotnosti sa iskazom svjedokinje ĆL (list 125-126 spisa), kako je tužiteljica sama zatražila odlazak od tuženika jer je našla drugi posao, te kako je punomoćnik tuženika odustao od prijedloga da se sasluša tužiteljica kao stranka na ročištu održanom 20. veljače 2025. i predložio donošenje odluke temeljem stanja u spisu ovaj sud drži kako tužiteljica nije dokazala da je tuženik bio u obvezi istu pozvati na rad u smislu odredbe članka 115. stavak 6. ZR-a.

14. Slijedom svega iznijetog ovaj sud drži kako je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici donijeta zbog poslovno uvjetovanih razloga i potrebe racionalizacije poslovanja, te je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje takve odluke.

15. Ovaj sud je uzeo u obzir uputu Županijskog suda u Zagrebu kako u smislu odredbe čl. 121. st.1 ZR-a otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu, te uzimajući u obzir sadržaj odluke o otkazu ugovora o radu (list 19 spisa) u kojoj je navedeno kako tužiteljica ima pravo na otkazni rok od 30 dana koji počinje teći danom dostave odluke, te kako nije sporno da je tužiteljica predmetnu odluku zaprimila 4. lipnja 2020. ovaj sud drži kako tužiteljica ima pravo na otkazni rok od 30 dana počev od 4. lipnja 2020. do 4.srpnja 2020.

15.1. Prema stavu ovog suda okolnost što je tuženik tužiteljicu odjavio kod nadležnih fondova sa danom 31. svibnja 2020. kao zadnjim radnim danom prema stavu ovog suda ne utječe na zakonitost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice, već samo na vrijeme u kojem je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika.

16. Stoga je ovaj sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.

17. Ostali navodi prema stavu ovog suda ne predstavljaju odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari te se sud na njih nije posebno osvrtao.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a te je ovaj sud uzeo u obzir okolnost što su tužiteljica i tuženik u cijelosti djelomično uspjeli u parnici te da se u ovom parničnom postupku u odnosu na uspjeh tužiteljice i uspjeh tuženika nije raspravljalo posebno i odvojeno već se tijekom cijelog parničnog postupka raspravljalo o svim postavljenom tužbenom zahtjevu.

18.1. Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku radi poništenja radi poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice, utvrđenju postojanja radnog odnosa i povratka na rad tužiteljice, tužiteljica je bila primorana pokrenuti parnični postupak protiv tuženika koji je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti čime su se i tužiteljica i tuženik izložili troškovima kako bi dokazali osnovanost svojih navoda i svih prigovora, a obzirom na navedenu okolnost i činjenicu da su stranke djelomično uspjele sa svojim zahtjevima, njihovi uspjesi ne mogu se pripisati u uspjeh suprotne strane.

18.2. Naime, uspjeh u parnici se ne može mjeriti samo kvantitativno već i kvalitativno, a u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a kod uspjeha tužitelja u parnici sud utvrđuje jedino visinu njegovog parničnog troška te mu dosuđuje pripadajući iznos tog troška, a obzirom da su i tužiteljica i tuženik djelomično uspjeli u svojim zahtjevima, na isti način im pripada i naknada njihovog parničnog troška, pri čemu bi uzimanje u obzir i troška kojeg je imala tužiteljica i troška kojeg je imao tuženik, a nakon toga prebijanje troškova stranaka prema stavu ovog suda značilo povredu načela prema kojoj je ona stranka koja je svojim držanjem prije parnice uzrokovala potrebu njezinog vođenja dužna i u slučaju uspjeha protivne strane u sporu naknaditi istom parnični trošak.

18.3. Stoga je ovaj sud odbio zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za dosudu prouzročenog parničnog troška i odlučio da svaka stranka snosi svoj prouzročeni parnični trošak.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 28. svibnja 2025. .

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dostaviti:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika