REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1533/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupaju FC i RC, službene osobe, radi odobrenja dugotrajnog boravišta, 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-217-02/21-20/220, URBROJ: 511-01-204-22-4 od 9. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/I-217-02/21-20/220, URBROJ: 511-01-204-22-4 od 9. veljače 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-1631/2023.
1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1631/2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa].
3. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da joj nitko nije rekao da ne smije putovati u Bosnu i Hercegovinu te da je pretežiti dio vremena boravila u [adresa] jer joj je suprug branitelj i državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa]. Naime, na toj adresi oboje borave posljednjih godinu dana zajedno sa muževom sestrom i njezinim suprugom. Ističe da je u Bosnu i Hercegovinu išla kod bolesne majke 15 dana i ponovno kada je umrla 15 dana (2021. godine), a problem je da, kada se vraća u Republiku Hrvatsku, ne pregledavaju dokumente i ne zabilježe da se vratila. Također je 2021. godine zbog smrti sestre otišla u Njemačku na mjesec dana, i to je zabilježeno kao izlazak iz zemlje, a ulazak nije zabilježen. Osim toga, vikendom kada je suprug slobodan odlazi kod kćerke u Bosansku Krupu, ali se u nedjelju vrate, a 15 dana je provela i u bolnici zbog bubrega u Bosni i Hercegovini. Uz tužbu je priložila izvješće o dohotku Ispostave Novi Zagreb od 31. siječnja 2022. i od 19. siječnja 2023. iz kojih je razvidno da je imala dohodak. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavane odluke te citira odredbe članka 150. stavaka 1. i 2. te članka 153. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22.), kao i članaka 4. i 5. stavka 1. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice. Ističe da je nesporno kako je tužiteljica u petogodišnjem razdoblju iz Republike Hrvatske izbivala višekratno duže od deset mjeseci, a nije niti dokazala da raspolaže dovoljnim sredstvima za uzdržavanje dvočlane obitelji. Nadalje dodaje da je navod tužiteljice kako na adresi u [adresa] boravi s mužem posljednjih godinu dana irelevantan jer se odnosi na razdoblje od 27. travnja 2022. do 27. travnja 2023., a tužiteljica je zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta podnijela 4. srpnja 2021. u Policijskoj upravi zagrebačkoj. Također, tužiteljici je pružena mogućnost da dostavi dokaz da u razdoblju od pet godina nije izbivala iz Republike Hrvatske duže od deset mjeseci višekratno, međutim, tužiteljica navedeno nije dostavila. Što se tiče priloženih izvješća o dohotku Ispostave Novi Zagreb od 31. siječnja 2022. i od 19. siječnja 2023., isto je također irelevantno jer se odnose na razdoblje izvan vremenskog razdoblja od 4. srpnja 2016. do 4. srpnja 2021. Tuženik zaključuje da je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju istoga donio odluku zasnovanu na odredbama Zakona o strancima te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Tužiteljica u podnesku zaprimljenom na ovome Sudu 29. travnja 2025. ističe da nije u mogućnosti prisustovati ročištu zbog zdravstvenih razloga te da joj nije jasno iz kojih razloga joj se ne može odobriti stalni boravak obzirom da je u Republici Hrvatskoj prijavljena više od 10 godina. Naime, suprug joj je hrvatski branitelj i državljanin Republike Hrvatske koji je u vojnoj mirovini.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., nastavno: ZUS) Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu. Dana 7. svibnja 2025. održana je rasprava na koju nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik te je ista održana u njihovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavaka 1. i 3. ZUS-a.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 4. srpnja 2021. podnijela zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta Policijskoj upravi zagrebačkoj.
9. Odredbom članka 150. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da se dugotrajno boravište može odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da je državljanin treće zemlje neprekidno boravio u [adresa] i ako je u razdoblju od pet godina izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do deset mjeseci ukupno ili jednokratno do šest mjeseci.
10. Nadalje, člankom 153. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se dugotrajno boravište odobriti državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 150. Zakona o strancima: 1. ima valjanu stranu putnu ispravu, 2. ima sredstva za uzdržavanje, 3. ima zdravstveno osiguranje, 4. zna hrvatski jezik i latinično pismo, 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.
11. Iz podataka spisa proizlazi da tužiteljica u Republici Hrvatskoj ima odobravane privremene boravke u svrhu spajanja obitelji od 18. rujna 2015. do 21. listopada 2024.
12. Nadalje, na temelju službenih evidencija utvrđeno je da je tužiteljica u razdoblju od pet godina od dana podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] odnosno od 4. srpnja 2016. do 4. srpnja 2021. izbivala sveukupno iz Republike Hrvatske jednu godinu, 8 mjeseci i 20 dana višekratno. Naime, tužiteljica ima ukupno evidentiran 171 zapis ulazaka odnosno izlazaka iz Republike Hrvatske s najdužim izbivanjima unutar navedenog razdoblja, i to: - od 13. listopada 2017. do 19. studenog 2017.; - od 25. studenog 2017. do 11. prosinca 2017.; - od 22. prosinca 2017. do 6. siječnja 2018.; - od 25. veljače 2018. do 20. ožujka 2018.; - od 11. travnja 2018. do 13. svibnja 2018.; - od 15. veljače 2019. do 6. ožujka 2019.; - od 15. travnja 2019. do 4. svibnja 2019.; - od 1. lipnja 2019. do 26. lipnja 2019.; - od 20. rujna 2019. do 8. listopada 2019.; - od 31. listopada 2019. do 17. studenog 2019.; - od 22. svibnja 2020. do 5. srpnja 2020. te od 15. travnja 2021. do 16. svibnja 2021.
13. Osim toga, tužiteljica je bila dužna dokazati da raspolaže dovoljnim iznosom sredstava za uzdržavanje dvočlane obitelji, za što nije priložila nikakav dokaz.
14. Dokazi kojima državljanin treće zemlje dokazuje raspolaganje sredstvima za uzdržavanje i na koga ta sredstva moraju glasiti propisani su člankom 6. stavcima 2. i 3. Pravilnika o statusu i radu državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 52/12., 81/13., 38/15., 100/17., 61/18., 116/18. i 146/20., u daljnjem tekstu: Pravilnik).
15. Prema članku 6. Pravilnika, dokazi iz stavka 1. ovoga članka moraju glasiti na ime državljanina treće zemlje, člana obitelji kako je propisano člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima ili člana zajedničkog domaćinstva državljanina treće zemlje (stavak 2.). Dokazom iz stavka 2. ovoga članka smatra se: - šest platnih lista, – porezno rješenje, – izvadak od mirovine, - ugovor o radu, odnosno pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu iz kojeg mora biti razvidna visina plaće državljanina treće zemlje, ukoliko državljanin treće zemlje radi manje od 3 mjeseca, – dokaz o stipendiranju, – rješenje o upisu u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava od nadležnog ministarstva te dokaz o ostvarivanju sredstava s navedene osnove (stavak 3.). Pisana izjava o uzdržavanju državljanina treće zemlje koju daje član zajedničkog domaćinstva mora sadržavati obvezu da će uzdržavatelj snositi sve troškove vezane za vrijeme boravka državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj (stavak 6.). U sredstva za uzdržavanje državljanina treće zemlje ne uračunavaju se sredstva dobivena na temelju socijalne pomoći, naknade za vrijeme nezaposlenosti i doplatka za djecu (stavak 8.).
16. Člankom 2. Uredbe o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljana treće zemlje u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 14/21. , u daljnjem tekstu: Uredba) propisano je da minimalni neto iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje kojim državljanin treće zemlje mora mjesečno raspolagati za osobne potrebe iznosi za jednu osobu (50% prosječne mjesečne neto plaće) 3.391,50 kn, za dva člana (65% prosječne mjesečne neto plaće) 4.395,95 kn, za tri člana (75% prosječne mjesečne plaće) 5.072,25 kn, za četiri člana (85% prosječne mjesečne plaće) 5.748,55 kn, za pet članova (95% prosječne mjesečne plaće) 6.424,85 kn te za svakog slijedećeg člana dodatnih 10% (676,30 kn).
17. Tužiteljica je zaključkom KLASA: UP/I-217-02/21-20/220, URBROJ: 511-01- 204-22-2 od 11. studenog 2022. pozvana da u roku od 30 dana od dana dostave zaključka dostavi u spis izjavu na okolnost učestalog izbivanja iz Republike Hrvatske višekratno, dokaz da u razdoblju od pet godina nije izbivala iz Republike Hrvatske duže od 10 mjeseci višekratno, preslike svih stranica putne isprave koju je tužiteljica koristila u razdoblju od 4. srpnja 2016. do 4. srpnja 2021. na kojima su otisnuti štambilji ulaska i izlaska, dokaz o sredstvima za uzdržavanje dvočlane obitelji (rješenje Porezne uprave o visini prihoda za 2021. godinu na ime IC), dokaz o zdravstvenom osiguranju i izjavu supruga IC o obvezi uzdržavanja.
18. Tužiteljica je dostavila očitovanje zaprimljeno kod tuženika 5. prosinca 2022. sa dopunom dokumentacije: preslika stranice putne isprave serijskog broja:
A1824185, zdravstvene iskaznice, izjave supruga o obvezi uzdržavanja, potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: 034-04/22-04/10548, URBROJ: 513-07-01-06-22-2 od 2. prosinca 2022. na ime IC te izjavu u kojoj potvrđuje izbivanja i navodi da je odlazila u Bosnu i Hercegovinu kada joj je majka umrla, u posjet obitelji, u Saveznu Republiku Njemačku kada je sestra umrla te je preko vikenda odlazila u Republiku Sloveniju.
19. Iz dostavljene potvrde Porezne uprave za 2021. godinu proizlazi da ukupan dohodak iznosi 34.625,71 kn, što znači da mjesečno iznosi 2.885,47 kn te je nedostatan mjesečni iznos sredstava za uzdržavanje dvočlane obitelji sukladno naprijed navedenoj Uredbi.
20. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, uzimajući u obzir prethodno citirane odredbe materijalnog prava, Sud utvrđuje da tužiteljica nije ispunjavala uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta.
21. Takav zaključak proizlazi ponajprije iz činjenice da je tužiteljica u trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta izbivala više od deset mjeseci višekratno iz Republike Hrvatske u razdoblju od pet godina koje prethode podnošenju zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravišta (članak 150. stavak 2. Zakona o strancima) te nije dokazala da raspolaže dostatnim sredstvima za uzdržavanje dvočlane obitelji (članak 153. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima).
22. S obzirom na navedeno, ocjena je Suda da je tuženik zakonito postupio potvrdivši da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za odobravanje dugotrajnog boravišta u skladu s odredbom članka 150. stavka 2. i članka 153. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima.
23. Osim toga, pravilno tuženik navodi da navodi iz tužbe i dokazi koje je tužiteljica priložila uz tužbu nisu relevantni za odlučivanje u ovom upravnom sporu obzirom da se isti odnose na razdoblje nakon podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa].
24. Kraj ovakvog stanja stvari i citiranih odredaba materijalnih propisa, prigovori koje tužiteljica ističe u tužbi nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, pa Sud nalazi da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.
25. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Osijeku 28. svibnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
