Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Ps-20/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) Borik d.o.o. iz Zadra, Majstora Radovana 7, OIB: 89869631318, zastupanog po punomoćnici Doris Rupe Margan, odvjetnici u OD Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke i pod 2) Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zz. ODO u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, radi iseljenja iz nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja pod 1), punomoćnika zz. tužitelja pod 2) i punomoćnika tuženika, te objave presude dana 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da iseli iz stana na prvom katu kuće u [adresa] u [adresa], na Skici lica mjesta sa očevida od 21. studenog 2023. godine stalnog sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine iz GEO LESI j.d.o.o. označena zelenom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-J-A površine 96 m2 dijela čestice u zemljišnim knjigama označene kao k. č. br. [katastarska čestica], Puntamika (šuma) površine 607 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da predmetni stan zajedno s dvorištem, na navedenoj Skici označeno žutom bojom te likom L-M-N-O-G-P-L površine 37 m2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], Puntamika (šuma) površine 607 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], likom J-R-S-J površine 3 m2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], Puntamika (šuma) površine 607 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i likom K-L-P-F-E-D-C-B-A-R-S-T-U-V-Z-X-Y-K površine 174 m2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], površine 70.596 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preda prvotužitelju Borik d.o.o. i drugotužitelju Republici Hrvatskoj u posjed slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed tužiteljici ad2) Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 i ad1) Borik d.o.o., OIB: 89869631318, stan na prvom katu kuće u [adresa], na adresi [adresa], na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 607 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je označen zelenom bojom te likom i točkama A-B-C- D-E-F-G-J-A, površine 96 m2, na skici lica mjesta sa očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine iz GEO LESI j.d.o.o. od 21. studenog 2023. godine, kao i pripadajuće dvorište istog stana, koje je na skici lica mjesta sa očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine iz GEO LESI j.d.o.o. od 21. studenog 2023. označeno žutom bojom te likom L-M-N-O-G-P-L površine 37 m2, na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 607 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te likom J-R-S-J površine 3 m2, na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 607 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i likom K-L-P-F-E-D-C-B-A-R-S-T-U-V-Z-X-Y-K površine 174 m2 na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 70 596 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju pod 1) naknadi parnični trošak u iznosu od 1.510,52 EUR, a tužiteljici pod 2) u iznosu od 400,00 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog odbijaju tužitelji sa svojim zahtjevom za naknadom troška trošak kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj pod 1) Borik d.o.o. u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine za cijelo oznake 65/1 k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i prvog kata s okolnim dvorištem u [adresa], na adresi [adresa], a koja nekretnina se nalazi unutar kampa [adresa] u [adresa] u kojem tužitelj obavlja svoju registriranu djelatnost. Tuženik se već nekoliko godina nalazi u posjedu prvog kata kuće bez pravne osnove i odbija predati ga u posjed tužitelju. K tome ne održava nekretninu tako da ista propada. Npr. na katu kuće nema prozora, okoliš je prepun smeća. Također ne podmiruje najamninu za korištenje nekretnine. Nakon pokušaja tužitelja da na miran način riješe spor počeo se neprimjereno ponašati prema imovini tužitelja i njegovim gostima prolivajući fekalije i govoreći pogrdne riječi. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tužiteljica pod 2) RH u tužbi navodi da je suvlasnica nekretnine oznake čest. 65/1 k. o. [katastarska općina] u udjelu od 73795/74021 površine 3386 m2 k. o. [katastarska općina]. U udjelu od 226/74021 predmetne nekretnine suvlasnik je Borik d.o.o.. Nekretnina u naravi predstavlja šumu, a na istoj je građevina koja ase sastoji od prizemlja i prvog kata s okolnim zemljištem te se nalazi unutar kampa Borik u kojemu isti obavlja svoju registriranu djelatnost. Tuženik nekretninu koristi bez pravne osnove. Odredbe ZDVSP propisuju da se predaja stvari od treće osobe može zahtijevati od strane suvlasnika samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tužitelja pod 1) tuženik ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da tužitelj pod 1) nije vlasnik predmetne nekretnine niti knjižni niti izvanknjižni pa se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, nekretnina nije samo kuća s dvorištem, već se radi o parceli koja ima površinu od čak 3386 m2. Tuženik se nalazi u posjedu utužene nekretnine osobno i po svojim pravnim prednicima od 1956. godine, dakle 64 godine, a ne nekoliko godina kako to pogrešno navodi tužitelj. Tuženik održava predmetnu nekretninu u skladu sa svojim financijskim mogućnostima, a svu štetu koja je nastala na predmetnoj kući i okolišu uzrokovao je isključivo tužitelj svojim postupcima i to u ožujku 2019. godine kada je bez ikakve osnove i privole ovdje tuženika sa bagerima porušio ogradni zid dvorišta koje je pripadalo predmetnoj kući, žičanu ogradu i svo raslinje koje se nalazilo u dvorištu te alatnicu tuženika. Nadalje, u zemljišnoj knjizi je upisan kao vlasnik Borik d.d., a ne tužitelj. Međutim i vlasništvo Borika d.d. je također neosnovano upisano obzirom da predmetna nekretnina nije u pretvorbi ušla u temeljni kapital društva. S druge strane, predmetni je stan još pok. djed tuženika SŠV dobio na korištenje od tadašnjeg poslodavca. U prizemlju zgrade nalazi se drugi stan u kojem je živio AŠ koji se iselio, obzirom da mu je tužitelj osigurao drugi odgovarajući stan na drugoj lokaciji, što tuženiku nije. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na tužbu tužiteljice pod 2) tuženik ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Činjenica sklapanja Izvansudske nagodbe između Borika d.o.o. i Republike Hrvatske od 14. ožujka 2019. godine, temeljem koje je RH postala „suvlasnik“ između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te njezina žurna provedba kroz zemljišne knjige netom prije stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu iz travnja 2020. godine, ne znači da je RH aktivno legitimirana za podnošenje tužbe ovakvog sadržaja. Sklapanjem navedene nagodbe, a koja je zaključena radi „ uređenja međusobnih vlasničko-pravnih odnosa stranaka na nekretninama u obuhvatu auto- kampa [adresa] u [adresa]“ podnositeljica zahtjeva nije stekla valjani titulus za uknjižbu prava suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako to navodi u tužbi. Predmetna nekretnina se ne nalazi unutar kampa [adresa] u [adresa], a što je razvidno iz skice lica mjesta. Predmetni je stan još pok. djed tuženika SŠV dobio na korištenje od tadašnjeg poslodavca, prvo usmenom Odlukom, koja je kasnije izrađena u pisanom obliku u okviru Odluke bivšeg poduzeća „Borik“ od 17. studenog 1969. godine, s tim što se poslodavac obvezao istom obvezao osigurati drugi odgovarajući stan nakon umirovljenja. Međutim nakon umirovljenja LŠ je ostao živjeti u predmetnom stanu jer mu nije osiguran drugi odgovarajući smještaj, a u vezi koje činjenice do 2019. godine nije bilo nikakvog spora. LŠ je naslijedio njegov sin JŠ koji je također bio zaposlenik u hotelima Borik koji je živ te su na njega prenesena prava iz spomenute Odluke, ali i kasnijeg dogovora između pravnog prednika Borika d.d. „sada Borik d.o.o.“ i obitelji JŠ, tako da ovdje označeni tuženik SŠ nije samostalni posjednik predmetnog stana, već je nesamostalni posjednik preko svog oca JŠ, slijedom čega se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ovaj sud je rješenjem na ročištu od dana 18. ožujka 2021. godine spojio predmete tužitelja pod 1) i 2) protiv istog tuženika koji su se prije vodili zasebno te se od tada vodi jedinstveni postupak pod poslovnim brojem: Ps-20/19.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u trenutno važeći zk izvadak za čest. 65/1 k. o. [katastarska općina] (l.s. 4), opomenu (l.s. 8), povijesni izvadak iz sudskog registra (l.s. 18-26), Odluku od 17. studenog 1969. (l.s. 35), Presudu broj: 1080/74 (l.s. 36-39), Izvansudsku nagodbu od dana 14. ožujka 2019. s prilozima (l.s. 58-77), presliku katastarskog plana (l.s. 89), rješenje o nasljeđivanju (l.s. 107), sporazum (l.s. 109), Presudu ovog suda broj: P-889/2014), rješenje RH HFP od 15. listopada 2004. (l.s. 124-129), održan je očevid na licu mjesta dana 21. studenoga 2023. (l.s. 161), skicu lica mjesta ovlaštenog geodeta s fotografijama (l.s. 167 -168), nalaz i mišljenje vještaka Ante Vukovića (l.s. 183-192), saslušani su svjedoci JŠ i BŠ na ročištu od dana 18. ožujka 2025. (l.s. 224-225), ugovor o uređenju međusobnih odnosa s Aneksom (l.s. 231-233 i 247) i spis ovog suda broj: Z-12031/2019.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) je osnovan.

8. Predmet spora zahtjev je tužitelja pod 1) i 2) da se naloži tuženiku predati u suposjed nekretninu oznake čest. 65/1 k. o. [katastarska općina] slobodnu od stvari i osoba, a u naravi radi se o prvom katu kuće katnice te dijelu dvorišta iste nekretnine precizno opisano na skici lica mjesta ovlaštenog geodeta od dana 3. siječnja 2024.. Radi se stambenoj površini od 96 m2 i dvorišnoj od 214 m2.

9. Nije sporno između stranaka da je tuženik u posjedu prvog kata kuće te dijela dvorišta na kojemu su odloženi različiti materijali, što je utvrđeno i na sudskom očevidu, te je nesporno i da se tuženik odbija iseliti odnosno predati tužiteljima u suposjed predmet spora.

10. Tuženik osporava tužiteljima postojanje aktivne legitimacije, a sporna je i pasivna legitimacija jer tuženik tvrdi da nekretninu posjeduje kao nesamostalni posjednik preko svog oca JŠ. Sporno je i da li Odluka od 17. studenog 1969. ovlašćuje tuženika odnosno njegovog oca na posjed utuženog dijela nekretnine.

11. Pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom vlasnik neposjednik - tužitelj od posjednika - tuženika, zahtijeva predaju u posjed predmeta na kojemu ima pravo vlasništva. Podiže se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrđenje prava vlasništva, već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelju .

12. U članku 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV) utvrđeno je pravo vlasnika zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasništva, što može ostvariti tužbom, čije pretpostavke uređuje odredba čl. 162. ZV. U parnici povodom vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati: svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari.

13. Odredba čl. 8. st.1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19 i 128/22 – dalje ZZK) propisuje da izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige su javne isprave. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

13.a. Činjenica je da su tužitelji pod 1) i 2) uknjiženi zk suvlasnici utužene nekretnine što znači da se radi o pravoj reivindikacijskoj tužbi iz odredbe čl. 161. st.1. ZV. Zemljišnoknjižni izvadak tužitelje oslobađa tereta dokazivanja stjecanja prava su vlasništva predmeta tužbe pa su svi prigovori tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovani.

Budući da su tužitelji upisani vlasnici njihovom se zahtjevu na predaju stvari tuženik može obraniti stavljanjem materijalno pravnih prigovora koji negiraju, ukidaju ili zaustavljaju vlasnički zahtjev. Tuženik negira tužiteljima pravo vlasništva i tvrdi da ima pravo na posjed predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja.

14. Iz Odluke od dana 17. studenog 1969. (u nastavku: Odluka) slijedi da je vodoinstalateru OŠ dan na korištenje trosobni stan na I katu zgrade u autokampu uz dužnost plaćanja najamnine. Korištenje stana vezano je za vršenje funkcije vodoinstalatera s time da je dužan iseliti se iz stana kada mu ta funkcija prestane u odgovarajući drugi stan koji mu je dužno osigurati poduzeće (Borik).

15. Uvidom u Presudu u ime Naroda od dana 27. siječnja 1977. broj: P-1080/74 slijedi da je S tužio LŠ (Vinko) Pavina i ishodio pravomoćnu presudu da je isti dužan iseliti se iz predmetnog stana jer je umirovljen uz prethodno osiguranje drugog odgovarajućeg stana od strane tužitelja.

15.a. Dakle, prednik tužitelja ishodio je uvjetnu ovršnu presudu na iseljenje protiv prednika tuženika tj. prednika oca tuženika. Ova isprava nije od značaja za donošenje odluke jer je tuženik iz presude preminuo, a ne radi se o prenosivim pravima.

16. Prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti OŠ od dana 13. srpnja 2017. godine slijedi da je njegovim nasljednikom proglašen sin JŠ za cijelo s tim da predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja.

17. U dokazom postupku na okolnost kronologije korištenja utužene nekretnine saslušani su svjedoci.

Pa tako otac tuženika JŠ u bitnome navodi da je u neko doba napravio kuću na Puntamici '80-ih godina 20. stoljeća. Da "Borik" nije tražio iseljenje obitelji nakon što je OŠ otišao u mirovinu niti je ponudio drugi odgovarajući smještaju, bili bi otišli jer su tu živjele dvije familije. Navodi da ne zna ništa o tome s obzirom da je bio dijete – da li je ili nije njegov otac taj stan dobio na određeni rok i pod određenim uvjetima. Nije upoznat s tužbom koju je "Borik" podnio protiv pok. OŠ radi iseljenja.

17.a. Ovaj svjedok otac je tuženika te kao takav pristran, subjektivan i posredno zainteresiran za ishod postupka jer će se eventualni neuspjeh njegovog sina u parnici možebitno nepovoljno odraziti na njegove imovinske i stambene prilike. Shodno tome sud njegov iskaz, koji je potpuno u skladu s navodima tuženika tijekom postupka, cijeni u cijelosti prilagođen potrebama tuženika.

18. Tuženik tvrdu da je on nesamostalni posjednik i da vrši posjed priznajući vlast svoga oca JŠ.

Nesamostalan je posjed kad posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika, međutim iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi otac tuženika ikada bio u vlasti nad stanom. Naime, isti se iselio još 80-tih godina 20. st. s obitelji u vlastitu kuću i to dok mu je otac OŠ još bio živ te samostalni i neposredni posjednik. Tuženik je nastavio živjeti s djedom i babom (OŠ i žena mu), a nakon njihove smrti živi samostalno u predmetnoj nekretnini, koristi je i posjeduje pri čemu njegov otac s nekretninom od iseljenja nema nikakve veze ni formalno ni faktički. Stoga sud ovaj prigovor tuženika cijeni kao proizvoljan i paušalan.

19. Svjedokinja BŠ da je od 1976. do 2001. radila u Borika kao službenik u pravnoj i kadrovskoj službi. Nikada nije čula za vrijeme radnoga vijeka da bi OŠ netko od tamo tjerao, nikada nije bilo prisile da on s obitelji ode. Bila je ujedno i član Stambene komisije Borika - jedan mandat od 4 godine, a ta komisija, ukoliko je društvo bilo u plusu i ako se ne bi išlo u investiranje, dodjeljivala je stanove koje bi kupila ili stambene kredite te nikada nije bio predmet da bi OŠ s obitelji trebao iseliti iz stana. Tvrdi da nekretnina nije ušla u temeljni kapital Borika, a zna jer je osobno dobila rješenje iz kojega se to da zaključiti.

19.a. Ovaj iskaz sud cijeni kao neistinit, prilagođen potrebama tuženika i u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu čiju vjerodostojnost nitko nije doveo u pitanje. Iskaz je u cijelosti u suprotnosti sa sadržajem rješenje RH HFP od 15. listopada 2004. s obzirom da iz istog slijedi da je predmetna nekretnina ušla je u vrijednost društvenog kapitala Borik d.d.. Također je neuvjerljiv dio iskaza da nije čula da bi itko OŠ tjerao iz stana s obzirom na pravomoćnu sudsku presudu od dana 27. siječnja 1977. kojom se OŠ naložilo iseljenje, dakle u vrijeme kada je svjedokinja bila zaposlena kao službenik u pravnoj i kadrovskoj službi. Nastavno, sud iskazu ZŠ ne poklanja vjeru.

20. Nadalje, u vrijeme kada je donesena Odluka na snazi je bio Zakon o stambenim odnosima („Službeni list“ SFRJ, br.: 11/1966 i 32/1968). Člankom 40. propisano je da je nosilac stanarskog prava na takvom stanu uvijek osoba koje vrši službenu funkciju vezanu za zgradu u kojoj je stan, kao i da se na njega ne primjenjuju odredbe o mogućnosti nastavka korištenja stana članovima domaćinstva nakon smrti ili prestanka korištenja od strane nosioca stanarskog prava.

20.a. Dakle, Odluka na koju se poziva tuženik smatrajući je valjanim pravnim osnovom za korištenje stana ne odnosi se na članove domaćinstva, već isključivo na OŠ kao vršitelja službene funkcije.

Isti je otišao u mirovinu 70-tih godina 20. st., a kasnije je i umro te mu je u svakom slučaju sukladno tada važećim zakonskim propisima prestalo stanarsko pravo na stanu za vršenje službene funkcije jer se isto nije moglo prenositi na članove kućanstva.

Shodno iznijetome tuženik kao unuk nositelja stanarskog prava isto pravo nije mogao steći nasljeđivanjem niti ga je stekao njegov otac JŠ. Nadalje, donošenjem Zakona o otkupu stanarskog prava 1992. godine reguliran je prestanak postojanja stanarskog prava kroz otkup stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo i koji su se mogli otkupiti. OŠ niti njegovi slijednici nisu podnijeli zahtjev za otkup što je nesporna činjenica.

21. Također je za primijetiti da tuženik ne plaća najamninu za korištenje nekretnine, a nesporna činjenica da tužitelj nije osigurao zamjenski stan – odgovarajući smještaj tuženiku ni pok. OŠ nije od značaja za donošenje pravilne odluke u ovoj pravoj stvari. Naime, OŠ je prestalo stanarsko pravo (ukoliko se zauzme stav da ga je stekao Odlukom) umirovljenjem i definitivno smrću. S obzirom da mu je prethodno prestala službena funkcija temeljem koje je i dobio stan na korištenje, a nastavio je neometano koristiti stan sa suprugom praktički do smrti prestala je i obveza tužitelja da mu osigura zamjenski smještaj. Potonje bi obvezivalo tužitelja da je tražio iseljenje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa, što nije bio slučaj.

Slijedom iznijetoga trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

22. Uvidom u Z- 12031/2019 predmet ovog suda slijedi da su Borik d.o.o. i AŠ te NŠ sklopili 6. svibnja 2019. godine Ugovor o uređenju međusobnih odnosa. Tuženik upire na činjenicu da su isti korisnici stana u prizemlju predmetne zgrade, a iz kojeg Ugovora proizlazi da je njihov pravni prednik CŠ bio zaposlenik pravnog prednika tužitelja pod 1), a da AŠ i NŠ nikada nisu bili zaposlenici tužitelja pod 1), te da je Borik d.o.o. osigurao posjednicima stana u prizemlju „drugu odgovarajuću nekretninu“ radi iseljenja.

Sud je motrišta da tužitelj pod 1) može slobodno raspolagati svojim imovinskim pravima te da je ovakovo raspolaganje zakonito i bez učinka na pravni položaj tuženika.

23. Prigovor tuženika da nema dokaza da je tužitelj pravni slijednik društva „Borik“ d.d. neosnovan je jer pravni slijed proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra u koji je sud izvršio uvid u dokaznom postupku.

24. Iako su tužitelji kao upisani zk vlasnici oslobođeni dokazivanja stjecanja prava vlasništva sud je uvidom u Izvansudsku nagodbu od dana 14. ožujka 2019. s prilozima (dopuštena raspolaganja) te u rješenje RH HFP od 15. listopada 2004. (predmetna nekretnina ušla je u vrijednost društvenog kapitala Borik d.d.) na nedvojbeni način utvrdio da su tužitelji imali valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva koje je stečeno uknjižbom u zemljišnu knjigu.

25. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) trošak priznat tužiteljima pod 1 i 2) sastoji se od zastupanja istih po punomoćnicima iz redova odvjetnika odnosno državnih zamjenika i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. st. 2. toč. 3. - iseljenje) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 400,00 EUR te uz PDV od 25% iznosi 500,00 EUR, čemu se tužitelju pod 1) pridodaje predujam za geodetsko vještačenje od 930,89 EUR, sudska pristojba na tužbu 53,09 EUR i na presudu 26,54 EUR, ukupno 1.510,52 EUR.

Tužiteljima nije priznat preostali zatraženi trošak jer se u predmetima iz stambenih odnosa radi iseljenja priznaje jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak s time da je tužitelju pod 1) priznat trošak očevida kao nužan trošak i iznos pristojbi koje je po zakonu dužan platiti.

U Zadru, 28. svibnja 2025.

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužitelju pod 1) po punomoćnicima

2. Tužiteljici pod 2) po zz

3.Tuženiku po punomoćnici