REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-8166/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rukavina, odvjetniku iz Samobora, Šmidhenova 15, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima VT i/ili HT i/ili TT i/ili ST i/ili IT i/ili ŽT i/ili Ivi Atlija, odvjetnicima iz Odvjetničkog društvo KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Borisa Rukavina, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika GT, odvjetničkog vježbenika, dana 28. svibnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.605,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

1,10 € (8,31 Kn) od 1.10.2007. godine, 1,12 € (8,41 Kn) od 16.11.2007. godine, 1,11€ (8,40 Kn) od 1.12.2007. godine, 1,11 ( 8,35 Kn) od 1.1.2008. godine, 1,13 € (8,51 Kn) od 1.2.2008. godine, 4,27€ (32,21 Kn) od 15.3.2008. godine, 7,01 € (52,83 Kn) od 1.4.2008. godine, 3,73 € (28,15 Kn) od 6.5.2008. godine, 3,74 € (28,18 Kn) od 7.6.2008. godine, 3,72 € (28,04 Kn) od 22.7.2008. godine, 3,70 € (27,90 Kn) od 1.8.2008. godine, 3,75 € (28,25 Kn) od 9.9.2008. godine, 5,71 € (43,04 Kn) od 10.10.2008. godine, 11,21 € (84,44 Kn) od 8.11.2008. godine, 8,41 € (63,37 Kn) od 4.12.2008. godine, 17,48 € (131,71 Kn) od 1.1.2009. godine, 19,03 € (143,40 Kn) od 1.2.2009. godine, 22,20 € (167,31 Kn) od 10.3.2009. godine, 17,80 € (134,12 Kn) od 1.4.2009. godine, 19,39 € (146,14 Kn) od 1.5.2009. godine, 16,41 € (123,69 Kn) od 1.6.2009. godine, 14,22 € (107,16 Kn) od 1.7.2009. godine, 14,80 € (111,56 Kn) od 1.8.2009. godine, 15,96 € (120,27 Kn) od 1.9.2009. godine, 15,86 € (119,51 Kn) od 1.10.2009. godine, 14,69 € (110,70 Kn) od 1.11.2009. godine,

16,88 € (127,23 Kn) od 1.12.2009. godine, 19,21 € (144,73 Kn) od 13.1.2010. godine,

20,35 € (153,36 Kn) od 19.2.2010. godine, 23,30 € (175,55 Kn) od 24.3.2010. godine,

23,30 € (175,55 Kn) od 21.4.2010. godine, 27,32 € (205,88 Kn) od 18.5.2010. godine,

29,52 € (222,41 Kn) od 12.6.2010.godine, 33,28 € ( 250,75Kn) od 23.7.2010.godine, 29,09 € (219,19 Kn) od 11.8.2010. godine, 38,68 € (291,44 Kn) od 23.9.2010. godine 36,22 € (272,95 Kn) od 19.10.2010. godine, 38,35 € (288,98 Kn) od 18.11.2010. god. 44,57 € (335,83 Kn) od 15.12.2010. godine, 50,79 € (382,68 Kn) od 13.1.2011. godine,

45,52 € (342,98 Kn) od 22.2.2011. godine, 44,70 € ( 336,82 Kn) od 9.3.2011. godine, 41,46 € (312,41 Kn) od 12.4.2011. godine, 48,09 € ( 362,38 Kn) od 10.5.2011. godine,

59,47 € (448,10 Kn) od 18.6.2011. godine, 67,91 € (511,72 Kn) od 16.7.2011. godine,

77,71 € (585,51 Kn) od 5.8.2011. godine, 61,52 € (463,58 Kn) od 15.9.2011. godine, 56,00 € (421,93 Kn) od 20.10.2011. godine, 56,53 € (425,95 Kn) od 9.11.2011. godine,

56,56 € (426,13 Kn) od 13.12.2011. godine, 60,45 € (455,51 Kn) od 10.1.2012. godine,

62,83 € (473,43 Kn) od 11.2.2012. godine, 63,13 € (475,63 Kn) od 13.3.2012. godine,

61,56 € (463,82 Kn) od 11.4.2012. godine, 62,37 € (469,97 Kn) od 9.5.2012. godine pa sve do isplate i to u smislu čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 30.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d da naknadi tužitelju OT troškove parničnog postupka u iznosu od 2.068,53 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 28. svibnja 2025. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 05.04.2007.g. sa tuženikom (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sklopio Ugovor o kreditu broj: 016-355/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim mu je tuženik odobrio kredit (za kupnju novog motornog vozila) u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 12.493,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja uz rok trajanja kredita 5 godina (čl.4.) i kamatu od 5,25% dekurzivno godišnje (čl.3.), promjenjivu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Mjesečni anuitet prema Ugovoru plativ je u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke važećem na dan plaćanja.

Ističe da je odredba Ugovora prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ("valutna klauzula u CHF") nepoštena i ništetna,a što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog trgovačkog suda RH u tzv. kolektivnom sporu odnosno presudom posl.br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.g. Visokog trgovačkog suda RH donesene u istom, ali ponovljenom postupku iz kojeg potječe i presuda istog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. Samim time su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora prema kojima se anuiteti obračunavaju u CHF i naplaćuju u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju. Pri tome valja ukazati da je odredba čl. 6 Ugovora nepoštena u dijelu u kojem je ugovorna kamata promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika.

Ukazuje da ugovaranjem odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te odredaba kojima se vezuje glavnica uz CHF ugovora, dug tužitelja je postao promjenjiva kategorija na koju tužitelj nije mogao utjecati - slijedom čega su te odredbe nepoštene i ništetne. Ističe - list 164 da dijelovi odredbe čl.2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora kojima je uz iznos kredita, glavnice i kamata i mjesečnih anuiteta, ugovorena valutna klauzula u CHF su ništetne te odredba čl. 6. Ugovora kojom je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

Tužitelj ističe da postavlja zahtjev za povrat danoga uslijed posljedice ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbi o promjeni tečaja i valuti švicarski franak.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podneskom od 18.01.2024.g. list 193-194 spisa) prihvaćanje zahtjeva za isplatom sadržaja citiranog kao u izreci, a potražuje i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tijekom cijelog postupka tužitelj traži da mu tuženik isplati preplaćeno kako s osnove ništetnosti zbog jednostrano promjenjive kamatne stope tako i preplaćene iznose uslijed ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli te ne povlači niti djelomično tužbu, već nakon provedenog vještačenja smanjuje zahtjev sa 13.550,55 kn (kako traženo podneskom 21.11.2020.) na 12.096,36 kn/1.605,46 EUR, a kojem smanjenju se tuženik ne može protiviti sukladno čl.191. st.3 ZPP. Osim toga i kod Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika isti su tzv. platni razredi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 13 spisa) ne spori da su parnične stranke sklopile navedeni Ugovor o kreditu.

Sporno je među parničnim strankama: jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu ništetne i ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu na temelju navodne ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, odnosno je li tuženik stekao takve iznose bez osnove.

Tuženik ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te mu naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Između stranaka utvrđeno je nespornim ( list 85 – ročište 11.02.2020.) da kredit nije konvertiran.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 016- 355/2007 sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i tužitelja 05.04.2007., potvrdu javnog bilježnika Željke Horvat Pernar Ov-5894/2007 od 10.04.2007., otplatni plan, e- poruku – list 9, Metodologiju promjena kamatne stope, sudske odluke kao primjere iz sudske prakse, izvod iz biltena HNB 238,studeni 2017., kreditni prijedlog, zahtjev za kredit za kupovinu motornog vozila, obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita 25300776, pregled prometa za klijenta – list 96, specifikacija uplata, pisanu izjavu OTM – zaposlenice tuženika - list 151-154 spisa, općenito o proizvodima banke u predmetnom razdoblju, tablica G1: kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (roč. 17.4.2025.g. - list 218 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile su raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ZT (list 204 - ročište 13.03.2025.).

6. Vezano za tzv. eventualne negativne razlike ne treba ih uzeti u obzir iz razloga što je nedvojbeno da tužitelj nije ništa primio od tuženika. Tuženik nije potrošač te se ne može pozivati na efekt tzv. kolektivne presude te tužitelj eventualno uplatom manjeg anuiteta nije ništa stekao.

7. Tužitelj OT (list 205 - ročište 13.03.2025.g.) u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je sklopio Ugovor o kreditu s HYPO ALPE – ADRIA BANK d.d. za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Naime, 2007. godine došao je u auto kuću Autowill u Zagrebu gdje mu je nakon što je odabrao željeno vozilo rečeno da ta auto kuća surađuje s tuženikom tj. prednikom tuženika HYPO ALPE – ADRIA BANK d.d. i da oni odobravaju najpovoljnije kredite u CHF u kunskoj protuvrijednosti i da je jako povoljna kamatna stopa, a to je čuo i putem tv-oglasa.

Kada je došao u banku također su mu prezentirali kao najpovoljniji kredit za njega CHF kredit u kunskoj protuvrijednosti i nisu mu nudili kredit u kunama ili u eur – kunskoj protuvrijednosti, a kako su mu u banci rekli da je za njega najpovoljniji kredit CHF u kunskoj protuvrijednosti, on je banci vjerovao i taj je kredit prihvatio. Radilo se o tipskom ugovoru i on nije tražio mijenjanje ugovornih odredbi i smatrao je da je sve u redu s tim ugovorom, međutim nakon nekog vremena počele su rasti rate kredita i to se teško odrazilo na njegovu ekonomsku situaciju. Ističe da je inače vozilo kupio za osobne potrebe, nije bio obrtnik niti je vozilo kupljeno za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti. Potpisao je Ugovor vjerujući da je sve u redu kako mu je i objašnjeno. Ističe da je kod javnog bilježnika samo ovjeren taj ugovor, ali nije također kao niti u banci upozoravan na nikakve rizike u vezi tog ugovora o kreditu u CHF u kunskoj protuvrijednosti.

Ističe da nije razgovarao s bankarskim službenikom o mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi jer mu je prezentirano da se radi o najpovoljnijem kreditu pa je to prihvatio. Uredno je otplatio predmetni kredit svojim novcima.

Ističe da taj automobil i danas koristi. Ističe da je banka izravno novac isplatila auto kući.

8. Sud je prihvatio tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa su stoga uvjerljive. Iz iskaza tužitelja i cit. Ugovora o kreditu utvrđeno je da tužitelj ima svojstvo potrošača te je tužitelj predmetni ugovor sklopio radi kupnje novog motornog vozila odnosno namjena ugovora (čl. 2. ugovora) jest kupovina novog motornog vozila.

9. Sud je utvrdio ništetnima odredbe ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i to čl.3. Ugovora u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.", te dio čl. 4. kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja te dio - čl. 6. Ugovora o kreditu prema kojem je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom pri čemu je uzeo u obzir učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine. Tom odlukom utvrđeno je i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. godine, i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

10. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i pravni prednik tuženika, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i to u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

11. Odluka suda, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

12. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13. Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu (prema čl.107 ZID ZPP/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, kao i pravni prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu, proizlazi da, na temelju dostupnih informacija, potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF, informirano se odlučiti o sklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik int. promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

16. S obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i ovaj sud, te nije niti trebao posebno obrazlagati nišetnost navedenih odredbi Ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

17. Na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove, s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužitelja, kada je postupanjem tuženika, preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

18. Čl. 2 ugovornom odredbom definirana je visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi čl. 2 Ugovora o kreditu u tom dijelu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa (tako i Gž- 1182/2023-2 Županijskog suda u Varaždinu).

19. Ocijenjen je neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, a u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, prigovor zastare nije osnovan s obzirom na činjenicu da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina te s obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u presudi posl. br. Rev- 2245/17-2 od 20.3.2018., za pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu takvih interesa i prava. Kolektivna tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesena je 4.4.2012. Tužitelj po osnovi presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. (Dakle, očito nije istekao zastarni rok - vezano uz promjenu kamatne stope jer je tužba podnesena 12.06.2019.) te presude istog suda posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. (tj. zastara je iznova počela teći od 15.6.2018. tj. dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom sporu pa stoga rok zastare od pet godina nije istekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12.06.2019.g. - list 1 spisa - u pogledu ništetnosti valutne klauzule) i ima pravo u tom smislu postaviti restitucijski zahtjev te je takav zahtjev i postavio.

20. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje (list 177-182 spisa) po sudskom vještaku za računovodstvo, financije i poreze gđi. Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća, a tužitelj je uskladio svoje potraživanje u ukupnom iznosu i po pojedinim mjesecima sa rezultatima financijskog vještačenja tj. nalazom i mišljenjem vještaka s time da je notorno fiksni tečaj konverzije = 7,53450 Kn za 1 Eur (čl.7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te Odluka o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj – Narodne novine 85/22).

Na ročištu 17.04.2025. stranke su istakle da nije potrebno pozivati sudskog vještaka financijske struke na daljnja izjašnjenja i da prihvaćaju matematički izračun vještaka (list 218 spisa).

Vještak ističe (list 182 spisa):

-pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,25% iznosi 2.389,33 kn (stupac ‘17’ Tabele 1 nalaza),

− pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, iznosi ukupno 9.707,03 kn (stupac ‘18’ Tabele 1 nalaza).

Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 12.096,36 kn (što notorno iznosi prema spomenutom fiksnom tečaju konverzije 1.605,46 EUR).

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao izreci.

Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća (dana plaćanja) svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svojem nalazu, a kao što je to navedeno u izreci presude i sve sukladno čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) s obzirom na ništetnost odredbi u svezi valutne klauzule pa je tuženik nepošten i nesavjestan stjecatelj.

Tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i kamatne stope i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj, a kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

22. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ( Narodne novine 153/04) do 31.12.2007., a od 01.01.2008. u smislu čl. 29. st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

23. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 ZPP.

(Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.)

U dokazivanju pravne osnove kao i visine zahtjeva za isplatom tužitelj je uspio 100%.

Tužitelju je priznat samo potrebni trošak

( vps 13.550,55 kn/ 1.798,47 EUR za radnje do 17.01.2024., a od 18.01.2024. – 1.605,46 EUR) i to:

- sastava tužbe od 12.06.2019. po Tbr.7/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 11.2.2020. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 23.11.2020. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 17.02.2022. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 19.01.2024. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 13.03.2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 17.04.2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- trošak PDV 25% u zatraženom iznosu - 350,00 eur

- trošak financijskog vještačenja 265,44 eur – list 190 spisa

- trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eur – list 11 spisa po Tbr. 1. t. 1. TSP ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.068,53 eur.

Troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen – čl. 6. ZIZSP – Narodne novine 51/2023.

24. Za napomenuti je da sukladno shvaćanju suda EU u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troškova čak niti u situaciji povučenog dijela tužbenog zahtjeva jer bi takav način podmirenja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu (C 244/19)

25. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.g.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka