Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-69/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LD "FAZAN", Darda, Ljudevita Gaja 1G, OIB: 07373986781, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi: isplate, V.P.S.: 3.161,38 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠC, odvjetničke vježbenice u OD Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika Massima Činić, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „FAZAN“ DARDA, Ljudevita Gaja 1G, 31326 Darda, OIB: 07373986781 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 3.161,38 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.05.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju LD "FAZAN", Darda, Ljudevita Gaja 1G, OIB: 07373986781, naknadi tužitelju Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, troškove parničnog postupka u iznosu od 848,00 eur.

III Tuženik LD "FAZAN", Darda, Ljudevita Gaja 1G, OIB: 07373986781, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 50,00 eur.

IV Tužitelj Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 2.082,68 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, u daljnjem tekstu: tužitelj, podnio je tužbu od 30. svibnja 2025. protiv tuženika LD "FAZAN", Darda, Ljudevita Gaja 1G, OIB: 07373986781, u daljnjem tekstu: tuženik.

2. Tužitelj u tužbi navodi da se dogodio šetni događaj dana 1. travnja 2023. godine oko 23:30 sati, na 9 km + 400 m III dionice državne ceste D-7, u Općini Poreč, prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Škoda Superb registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao MC (rođen **.**.1994.), a da se vozač se kretao iz pravca sjevera prema jugu, kada je iz odvodnog kanala sa zapadne strane kolnika, iz smjera zapada u smjeru istoka na kolnik istrčala srna, te je došlo do udara prednjeg dijela vozila u divlju životinju, koja se nakon udara udaljila u nepoznatom smjeru, a tijekom obilaska mjesta događaja divljač nije pronađena, da je vozač je alkotestiran, a alkotest je pokazao negativan rezultat (0,00 g/kg) te prekršajna odgovornost vozača nije utvrđena.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je o štetnom događaju obaviješten predstavnik tuženika koji je izjavio kako neće izlaziti na mjesto događaja, da je tužitelj je od predloženog svjedoka zatražio dostavu ovjerene izjave na što se isti oglušio te je predložio dokaz njegovo saslušanje, da je na dan štetnog događaja osobno vozilo registarske oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401387833 te je tužitelj je temeljem navedene police, vlasniku oštećenog vozila [registarska oznaka] oštećeniku ĆC dana 3. svibnja 2023. nadoknadio štetu na vozilu u iznosu od 23.819,42 kn/3.161,38 eur.

4. Dalje, tužitelj navodi da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno Hrvatskom lovačkom savezu, sa zahtjevom za isplatom navedenog iznosa, koji je zahtjev Hrvatski lovački savez otklonio, a budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XIV/155 Darda, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19. veljače 2025. ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva, da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj nije dokazao pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio niti da bi „divljač“ potekla iz lovišta tuženika, da je tužitelj bio dužan predložiti geodetsko vještačenje za utvrđenje prethodno navedene pravno relevantne činjenice, a nije i napominje kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti, da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika - nije pronađena, a da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, da je potrebno dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač te da teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice tuženik nije dužan dokazivati.

6. Dalje, tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20): "Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova...", te s tim u vezi, ističe se da u vrijeme i na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu, osporava da bi šteta nastala na području lovišta tuženika.

7. Tuženik, dalje, ističe kako tužitelj u konkretnom slučaju u tužbi nije iznio činjenicu da bi šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom vozila na divljač, a zbog provođenja lova te s tim u vezi napominje kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza te predlaže saslušanje svjedoka RC, na adresi tuženika i saslušanje zakonskog zastupnika tuženika ĐC.

8. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu), a sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja, a o takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje te ističe da odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile.

9. Tuženik ističe kako je provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. te, opreza radi, ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), to se ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. S tim u vezi, osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 90 km/h, a što tuženik smatra da je u koliziji te ističe prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara i visini tužbenog zahtjeva.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid: u tužbu od 30. siječnja 2025, u odgovor na tužbu od 19. veljače 2025., u podnesak tužitelja od 24. veljače 2025., podnesak tuženika od 19. ožujka 2025., u dopis Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Osječko-baranjska, Policijska postaja Beli Manastir od 25. ožujka 2025. sa službenom bilješkom i situacijskim planom mjesta događaja i fotografije mjesta događaja na CD-u, u podnesak tužitelja od 23. travnja 2025., u dopis Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijska postaja Beli Manastir od 7. svibnja 2025. sa službenom bilješkom i situacijskim planom mjesta događaja i fotografije mjesta događaja, saslušani su kao svjedoci: MC, RC i HC.

12. Na pripremnom ročištu održanom 19. ožujka 2025. tužitelj i tuženik izričito navode da ne predlažu provođenje dokaza pa niti geodetskog vještačenja, gdje se mjesto događanja nalazi, odnosno da li se nalazi na mjestu gdje gospodari tuženik,a tužitelj smatra da mjesto događaja proizlazi iz potvrde MUP-a, a također da je to mjesto na području kojem gospodari tuženik, postoji karta lovišta i podaci iz središnje lovne evidencije, a sve je to tužitelj dostavio uz tužbu.

13. Rješenjem poslovni broj: P- 69/2025-15 od 22. travnja 2025. određeno je provođenje prometnog vještačenja te je za vještaka prometne struke određen BROD PROMET d.o.o. za usluge u cestovnom i drugom prometu osoba i stvari, trgovinu vozilima i dijelovima, turizam, Slavonski Brod, A. Starčevića 10/II, OIB [osobni identifikacijski broj].

14. Sud je rješenjem na ročištu za glavnu raspravu od 15. svibnja 2025. odustao od provođenja predloženog prometno vještačenje u ovom postupku nakon što su saslušani svjedoci.

15. Tužitelj predlaže provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode i uzročne veze, po potrebi i očevid i po potrebi visine štete, saslušanje svjedoka na okolnost dinamike prometne nezgode, te uvid u dokumentaciju i pribavu spisa policije, koje dokaze je sud proveo osim što je nakon saslušanja svjedoka odlučio ne provoditi prometno vještačenje.

16. Iz dostavljene dokumentacije (uvidom u spis policije proizlazi vrijeme, mjesto štetnog događaja, da je osiguranik tužitelja imao štetu na vozilu, tuženik nije činjenično utvrđenje iz tog dokumenta osporio, a također nije osporio niti dokaze o postojanju police osiguranja osiguranika tužitelja kod tužitelja, ali je osporio dinamiku prometne nezgode.

17. Način na koji se je dogodila prometna nezgoda i da li se je zaista dogodila udarom u srneću divljač ne proizlazi iz spisa policije jer saslušani djelatnik policije HC koji je provodio očevid iskazuje kako je naveo da je na mjesto događaja došao tek nakon što se štetni događaj već dogodio, da je tijek događaja opisao prema iskazu vozača bez mogućnosti provjere da li je zaista vozilo udarilo u srneću divljač jer srneća divljač nije nađena na mjestu događaja, ali je izuzeo životinjsku dlaku na mjestu oštećenje a vozila i ista se čuva u Postaji.

18. Svjedok RC ne navodi da je nakon nezgode tuženik na području kojem gospodari našao uginulu srneću divljač.

19. Vozač vozila MC je u svom iskazu naveo da je do štete došlo udarom u srneću divljač, jer je uočio prelazak tri srne preko ceste prije nezgode i vozilo je udarilo u srednju, a sve tri životinje su se nakon udara udaljile s mjesta događaja, te da je u vrijeme štetnog događaja bio sam u vozilu.

20. Tužitelj je dužan dokazati štetu i uzročno posljedičnu vezu štete s udarom vozila u divljač i to sa stupnjem izvjesnosti.

21. Saslušani svjedoci u svom iskazu nisu potvrdili da bi osobno vidjeli udarac vozila na divljač jer svi navode da su na mjesto događaja došli nakon što se štetni događaj dogodio.

22. Biološko vještačenje izuzetih dlaka s mjesta događaja tužitelj nije predložio niti u tužbi (a radi se o sporu male vrijednosti) niti nakon što je tuženik dao odgovor na tužbu, u kojem ne spori prometnu nezgodu, ali spori činjenicu da je šteta nastala udarom u divljač, unatoč činjenici što na mjestu događaja divljač nije pronađena, a prilikom očevida je djelatnik policije izuzeo nađenu na vozilu na mjestu oštećenja vozila, vjerojatno životinjsku dlaku.

23. Činjenica pronalaska vjerojatno životinjske dlake na mjestu oštećenja vozila nakon nezgode upućuje da bi vozilo udarilo u neku životinju, ali nije izvjesno bez biološkog vještačenja uzorka dlake da li je to domaća životinja ili divljač i ta činjenica se ne može utvrđivati predloženim prometnim vještačenjem, niti je mogla biti utvrđena personalnim dokazima i uvidom u dokumentaciju .

24. Obzirom da je svjedok, djelatnik policije, iskazao da na toj dionici ceste dolazi dosta često do prometnih nezgoda uzrokovanih udarom vozila na divljač koja prelazi cestu, da je na vozilu nakon nezgode pronađena dlaka, vrlo je vjerojatno da je i do konkretne prometne nezgode došlo zbog udara u divljač, ali to se ipak u ovom postupku ne može sa sigurnošću utvrditi bez provođenja biološkog vještačenja, koje nije predloženo.

25. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na činjenicu da u vrijeme štetnog događaja nije bio organiziran lov zato smatra da ne bi bio odgovoran.

26. Tužitelj u tužbi nije iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, nego se pozvao na odgovornost na temelju odredaba čl.1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima (("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20, dalje: ZOL) koji je stupio na snagu 2. travnja 2019., koji se primjenjuje na ovaj predmet jer je iz dokumentacije uz tužbu proizlazi da je štetni događaj bio 1 . travnja 2023. pa za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

27. I da u vrijeme štetnog događaja nije bio organizirani lov, tuženik može biti odgovoran za nastalu štetu po čl.1063.- 1067. ZOO-a.

28. Da bi postojala odgovornost lovoovlaštenika po čl. 80. st. 6. ZOL-a bitno je u tužbi navesti činjenice i predložiti dokaze na okolnost da je šteta nastala na području kojim gospodari određena Lovačka udruga i da je šteta nastali od divljači, a tužitelj nije predložio sve dokaze na okolnost činjenice da je šteta nastala od divljači jer nije predložio biološko vještačenje.

29. Lovoovlaštenik je, dakle, odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi).

30. Ali u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov, ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu.

31. U slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a, u vezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

32. Prema tome, s obzirom na to da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu.

33. Odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštetne potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika i vozača u svakom konkretnom slučaju, ali je pri tome bitno da se tuženik pozove na činjenice iz kojih proizlazi da bi bilo ponašanja vozača koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom, što je izostalo u ovom sporu male vrijednosti u kojem tuženik činjenice i navode može isticati u načelu samo u odgovoru na tužbu.

34. Međutim i unatoč tome, od strane tužitelja je izostalo predlaganje potrebnog dokaza – biološkim vještačenjem na okolnost činjenice da je šteta nastala upravo zbog udara vozila u divljač.

35. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na spornost činjenice da je do štete na vozilu tužitelja došlo uslijed udara u divljač, a upravo to je jedna od bitnih činjenica od značenja za odgovornost lovoovlaštenika.

36. Iz provedenih dokaza (saslušanja svjedoka te predmeta MUP-a ne proizlazi da bi divljač u koju tvrdi da je udario osiguranik tužitelja bila zatečena na mjestu štetnog događaja, a da bi divljač bila nađena nakon štetnog događaja na mjestu lovišta tuženika ne proizlazi niti iz saslušanja od tuženika predloženog svjedoka GC.

37. Iz dokaza na koje se je pozvao tužitelj, saslušanja svjedoka i to osiguranika tužitelja i drugih svjedoka: brata osiguranika tužitelja i djelatnika policije koji je vršio očevid, ne proizlazi sa stupnjem izvjesnosti da je do štete na vozilu došlo uslijed udara u divljač jer proizlazi da su ostali svjedoci došli na mjesto događaja tek nakon štetnog događaja pa nije bilo moguće iskazima tih svjedoka provjeriti iskaz osiguranika tužitelja koji iskazuje da je udario u srnu, koja je sa ostale dvije srne prelazila cestu i koja nije ostala na mjestu događaja nego je zajedno sa ostalim srnama prešla na drugu stranu ceste.

38. Iz zapisnika o očevidu i iskaza djelatnika policije koji je vršio očevid proizlazi da je isti na vozilu na mjestu udara našao životinjsku dlaku koja je izuzeta kao dokazni materijal i čuva se u policijskoj postaji.

39. Tužitelj niti unatoč saznanju da postoji sačuvani materijalni dokaz na okolnost bitne činjenice, kojoj životinji isti biološki trag pripada, da li se radi o dlaki divljači, nije predložio provođenje biološkog vještačenja kojim bi se sa stupnjem izvjesnosti utvrdila činjenica da li je osiguranik tužitelja udario u divljač.

40. Nije isključeno da je osiguranik tužitelja mogao udariti na cesti u konkretnom štetnom događaju na drugu vrstu životinje koja nije divljač, primjerice domaću životinju.

41. Obzirom na navedeno, sud smatra da se iz izvedenih dokaza (saslušanja svjedoka) i predloženog prometnog vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode i visine štete, ne može sa sigurnošću utvrditi uzročno posljedična veza između štete na vozilu osiguranika tužitelja i naleta na divljač.

42. Stoga je sud odustao od provođenja prometnog vještačenja jer je isto bilo relevantno provesti samo nakon sigurnog utvrđenja činjenice da je automobil osiguranika tužitelja udario u divljač.

43. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen po čl. 221a. Zakona o parničnom postupku ("("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) u vezi s citiranim propisima.

44. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi i to čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. stavka 1. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OTH) prema V.P.S.-u glavnog zahtjeva.

45. Tuženiku su dosuđeni zatraženi i osnovani parnični troškovi jer je uspio u sporu po čl. 154. stavak 1. ZPP-a i to:

- sastava odgovora na tužbu prema V.P.S. glavnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur.

- za odgovor na tužbu po tbr. 7. toč. OTH-a,

- za pristup na pripremno ročište na kojem je raspravljano i o glavnoj stvari i određen plan upravljanja postupkom 19. ožujka 2025. i za pristup na ročište za glavnu raspravu na kojem su saslušani svjedoci, za svako od tih ročišta je po tbr. 9. toč. 1. OTH-a priznata naknada u iznosu od 200,00 eur,

- te je priznat PDV na radnje zastupanja od 25% po tbr. 42. OTH-a,

- te je priznat trošak naknade svjedoku RC (kojeg je predložio tuženik) u iznosu od 98,00 eur, koliko je sud odredio, a tuženik pisanim dokumentom dokazao da je platio,

pa je tuženiku ukupno dosuđeno na ime troškova iznos od 848,00 eur, a nije mu priznat trošak pristojbe od 50,00 eur koji traži i koji se odnosi na odgovor na tužbu jer taj zahtjev nije dospio, obzirom da je tuženik dužan platiti pristojbu na odgovor na tužbu tek nakon pravomoćnosti odluke, ako ne bi uspio u sporu.

46. Sud je odbio tužitelja za zahtjevom za naknadom troškova postupka u ukupno zatraženom iznosu od 2.082,68 eur po čl. 154. stavak 1. ZPP-a jer sa zahtjevom nije uspio niti djelomično.

47. Tuženik nije tražio kamate na zatraženi parnični trošak pa mu iste nisu dosuđene po čl. 151. stavak 3. ZPP-a od presuđenja do isplate.

U Slavonskom Brodu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda se može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- Tužitelju, po punomoćniku, e-Oglasna ploča

- Tuženiku, po punomoćniku, e-Oglasna ploča