REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1687/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice FN, iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici PN i Mirjana Oredić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba CN, radi međunarodne zaštite, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2348, URBROJ: 511-01- 212-24-8 od 19. kolovoza 2024. godine.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. O troškovima upravnog spora bit će odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2348, URBROJ: 511- 01-212-24-8 od 19. kolovoza 2024., odbijen je zahtjev tužiteljice, državljanke Ruske Federacije, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz prateću odluku o dužnosti napuštanja Europskoga gospodarskog prostora. Osporavano rješenje doneseno je u primjeni Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17 i 33/23, u nastavku teksta: ZMPZ). Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Prihvaćene su tužiteljičine izjave o identitetu i državljanstvu. Navod tužiteljice vezan uz njezin strah od nepravednog sudskog postupka nije prihvaćen kao vjerodostojan. U pogledu procjene budućeg rizika, proganjanje je potrebno razlikovati od uobičajenog kažnjavanja zbog kršenja zakona. Tužiteljica je zemlju podrijetla napustila isključivo zbog kaznenog postupka koji se vodi protiv nje i njezinog šogora ZN, vezano uz pronevjeru novca i udruživanje s ciljem stjecanja materijalne koristi. U zemlji podrijetla tužiteljica se nije bavila aktivizmom, niti je bila izložena mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Utvrđeno je da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje azila, ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite.

2. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove i predlaže poništiti ili oglasiti ništavom osporavanu odluku tuženika, podredno uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Tužiteljica tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je žrtva montiranog sudskog procesa zbog povezanosti s vjerskom zajednicom Jehovini svjedoci, čiji tužiteljica nije član, ali su članovi zajednice njezina sestra GN i članovi njezine obitelji, pri čemu je suprugu tužiteljičine sestre TN i njegovoj kćerki ĐN u [adresa] pružena međunarodna zaštita. Tužiteljica opisuje ispitivanja kojima je bila podvrgnuta od strane Savezne službe sigurnosti Ruske Federacije (FSB), nastavno na montirani proces protiv ZN zbog njegova odbijanja suradnje s FSB-om radi progona P svjedoka. Tuženik bez valjanih dokaza tvrdi da je tužiteljica imala mogućnost obrane u kaznenom postupku. Opisuje uvjete kojima je bila izložena u istražnom zatvoru, uz pritiske da prizna krivnju i nagodi se s istražnim tijelima, što je degradiralo njezino dostojanstvo i do danas trpi posljedice tih trauma. Tužiteljica je kolateralna žrtva progona Jehovinih svjedoka u Rusiji, protiv kojih FSB koristi metode zastrašivanja, nezakonitih uhićenja i montiranih kaznenih postupaka. Da je to htjela, tužiteljica se mogla osloboditi kaznenog postupka i progonstva da je potpisala izjavu o krivnji ZN. Tu su mogućnost iskoristile dvije druge osobe, koje su puštene na slobodu. Pravo na obranu u kaznenom postupku bilo joj je omogućeno samo deklarativno. U istražnom je zatvoru boravila maksimalnih 12 mjeseci na temelju nepravomoćnog rješenja, bez podignute optužnice i bez poduzimanja ikakvih radnji u postupku u tom razdoblju, uz ukupno pritvaranje od 18 mjeseci. Opisuje vraćanja njezina predmeta na ponovno odlučivanje od strane viših sudskih instanci zbog utvrđenih propusta tužiteljstva, nakon čega je uslijedio pritisak FSB-a na tužiteljstvo i na sud. Tužiteljičin strah od represije nakon proživljenih iskustava više je nego opravdan. Nije joj poznato ulazi li gospodarski kriminalitet u nadležnost FSB-a, ali pretpostavlja da je njihova zadaća sigurnost države, a ne gospodarski prijestupi. U nacrtu tuženikova rješenja o odobravanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužiteljičinoj nećakinji ĐN navedeno je da FSB činio pritisak na njezinu baku i tetu, a teta je ovdje tužiteljica. Do 2022. tužiteljica je očekivala obustavu kaznenog postupka, ali je tada doznala da će postupak biti nastavljen, pa je odlučila napustiti Rusiju. Ukazuje i na praksu Europskog suda za ljudska prava za koju smatra da ide u prilog tužiteljičinom traženju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Tuženik navodi, u bitnome, sljedeće. Da je tužiteljičin nećak doista žrtva vjerskog progona, njegove tvrtke i bankovni računi bili bi zamrznuti. Da se tužiteljica bilo na koji način dovela u vezu s vjeroskom pripadnošću ZN, bila bi procesuirana zajedno s njime. Uz to, u ruskim zatvorima se u srpnju 2024. nalazilo 0,08% ukupnog broja ruskih Jehovinih svjedoka. Da je tužiteljica bila izložena pritiscima koje opisuje, Rusiju je trebala napustiti 2018., a ne pet godina poslije.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga spora. Sud nije prihvatio ostale dokazne prijedloge tužiteljice, budući da stanje spisa spora i bez njihova izvođenja omogućuje usvajanje tužbenog zahtjeva.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave (na prvo ročište za koju se uredno pozvani tuženik nije odazvao), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema članku 20. ZMPZ-a, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

7. Priznavanje supsidijarne zaštite uređeno je odredbama članka 21. ZMPZ-a. Supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (st. 1.). Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (st. 2.).

8. Razlozi i djela proganjanja, u smislu članka 20. ZMPZ-a, dodatno su normativno definirana odredbama članka 22. i članka 23. toga Zakona. Prema članku 23. stavku 1. ZMPZ-a, djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. toga Zakona moraju biti dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (t. 1.) ili skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. toga stavka (t. 2.).

9. Nadalje, člankom 9. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) propisano je sljedeće:

„Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.“

10. Sud utvrđuje da pri donošenju osporavanog rješenja tuženik nije dosegao standard savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sljedeći su razlozi za taj zaključak Suda.

10.1. Tuženik svoju argumentaciju bazira, u osnovi, na selektivnom isticanju samo onih činjenica koje ne idu ili ne moraju ići u prilog zahtjevu tužiteljice. Riječ je, ponajprije, o činjenicama da sama tužiteljica nije pripadnica Jehovinih svjedoka, da je slobodno napustila zemlju podrijetla, da se nije bavila aktivizmom, niti je bila izložena mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju.

10.2. Bilo kakvo relativiziranje progona ZN i ŽN proturječno je činjenici da je tuženik odobrio njihove zahtjeve za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj slijedom utvrđenog proganjanja zbog vjerske pripadnosti. Pritom je u nacrtu favorabilnog azilnog rješenja za KN registriran i njezin navod da je pritisku FSB-a bila izložena i ovdje tužiteljica. Unatoč tome, tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja ne samo tužiteljicu već i ZN veže uz kontekst kaznenog postupka koji se odnosi na pronevjeru novca i udruživanje s ciljem stjecanja materijalne koristi.

10.3. Općepoznato je da represivni režimi, poput ruskoga, kao jedno od sredstava pritiska na nepoćudne građane, ponekad pribjegavaju montiranim kaznenim postupcima koji se formalno vode za kaznena djela koja nisu političke prirode. Zaključak tuženika da tužiteljica nije bila izložena takvom pritisku zasnovan je, u osnovi, samo na vrsti (nazivu) kaznenog djela i činjenici da je tužiteljici bilo omogućeno zastupanje po odvjetniku. Za tako zasnovan zaključak zasad nema pouzdane podloge, dok se ne ispitaju tužiteljičini navodi o zlouporabi kaznenog postupka te pritiscima kojima je za njegova trajanja bila izložena kako bi inkriminirala svojeg šogora. Pritom nije odlučno pripada li tužiteljica i sâma Jehovnim svjedocima, već je važno je li bila izložena proganjanju putem zlouporabe kaznenog postupka kako bi inkriminirala pripadnike Jehovinih svjedoka s kojima je u bliskoj osobnoj vezi. Pri ocjeni tužiteljičinih navoda potrebno je na umu imati i da je u favorabilnom azilnom rješenju za ZN navedeno da je riječ o istaknutom članu zajednice Jehovinih svjedoka.

10.4. Tuženikova ocjena raspoloživog dokaznog materijala primijenjena u osporavanom rješenju ne može se, dakle, smatrati uravnoteženom, sveobuhvatnom i kontekstualiziranom. Zbog toga se zasad ne može pouzdano utvrditi je li tužiteljica osnovano strahovala od proganjanja, odnosno postoje li opravdani razlozi koji ukazuju da će se tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.

11. Sud ne nalazi da je osporavano rješenje opterećeno nekim od razloga ništavosti, taksativno propisanih u članku 128. stavku 1. ZUP-a. No, pri dosad iznesenom, to ne utječe na ocjenu Suda da osporavano rješenje tuženika nije zakonito na razini pobojnosti.

12. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika (članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Uzevši u obzir prirodu ove upravne stvari, to da stanje spisa spora ne daje podlogu da Sud sam riješi stvar, kao i potrebu da najprije tuženik kao stvarno nadležno javnopravno tijelo u specifičnoj vrsti predmeta potpuno i pravilno utvrdi činjenice odlučne za rješavanje upravne stvari, Sud je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.

13. U izvršenju ove presude tuženik će, o predmetnom zahtjevu tužiteljice odlučiti vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama Suda (članak 151. ZUS-a). Tuženik će pritom u obzir uzeti i navode tužiteljice iznesene u ovome sporu kao i dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila u sporu. Tuženik će razmotriti i treba li tužiteljicu u upravnom postupku pozvati na dodatno izlaganje i/ili dodatno dokazivanje, te će odlučiti o možebitnim dodatnim dokaznim prijedlozima tužiteljice. Po primitku ove presude, koja je pravomoćna, a prije donošenja nove odluke tuženika, tužiteljica može i samoinicijativno dopuniti svoju argumentaciju u upravnom postupku.

14. Točka III. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona.

15. Točka IV. izreke presude temelji se na članku 148. stavku 4. ZUS-a.

U Rijeci 28. svibnja 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Dostaviti:

- Odvjetnici Mirjani Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335,