Zakon.hr

Posl. br. P-700/2024-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu Margareta Vivoda u pravnoj stvari tužiteljice CŽV, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnici Petri Ambrožić Babić, protiv tuženika Grad Umag-Umago, OIB: 84097228497, Umag, G. Garibaldi 6, zastupanog po punomoćniku CŽ,zaposleniku tuženika, uz umješača na strani tuženika, MŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dijani Juriša, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, dana 28. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tužiteljica CŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine označene u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje, Općinskog suda u Pazinu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove Presude, a po pravomoćnosti iste, ishoditi uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a tuženik je dužan to trpjeti.

„1.Utvrđuje se da je valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje, Općinskog suda u Pazinu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], rješenje sadržano u zapisniku Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-133/95 od 28. siječnja 1995. Godine, pa se ovlašćuje tužiteljica CŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove Presude, a po pravomoćnosti iste, ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, a tuženik je dužan to trpjeti.“

III. Nalaže se tužiteljici da naknadi parnični trošak i to tuženiku u iznosu od 8,40 eura i umješaču u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Dopušta se umješaču MŽ miješanje na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica CŽV u tužbi ističe da je je 28.1.1995. stekla vlasništvo nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], sve temeljem Rješenja sadržanom u zapisniku u predmetu Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-133/95, te je u zemljišnim knjigama prenijela svoje pravo vlasništva sa tadašnje Općine Buje na svoje ime.

Ističe i da je MŽ kod Općinskog suda u Bujama pod posl.br. P- 587/2005 pokrenula parnični postupak protiv [adresa] i CŽV radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. U tom je postupku točkom II. izreke pravomoćne Presude naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Buje uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je prethodilo uknjižbi prava vlasništva CŽV na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], uknjižbom prava vlasništva u korist Grada Umaga kao slijednika Općine Buje. Općinski sud u Bujama je kroz obrazloženje navedene sudske odluke utvrdio kako je CŽV nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] stekla ništetnim pravnim poslom. Naime, sud je utvrdio da Rješenje sadržano u zapisniku u predmetu Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-133/95 predstavlja ugovor o kupoprodaji koji je suprotno uređujućim propisima sklopljen bez javnog natječaja, shodno čemu je sud utvrdio da je taj ugovor o kupoprodaji ništetan i bez pravnog učinka i naložio povrat nekretnine u vlasništvo prodavatelja Grada Umaga kao pravnog slijednika Općine Buje.

Nadalje tužiteljica ističe da je GŽ, otac tužiteljice, nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od Općine Buje stekao na istovjetan način na koji je tužiteljica stekla nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], Rješenjem sadržanom u zapisniku Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-337/93. Grad Umag, kao pravni slijednik Općine Buje, je protiv SŽ kod Općinskog suda u Pazinu podnio tužbu posl.br. P-769/21 pozivajući se na ranije navedenu pravomoćnu odluku Općinskog suda u Bujama i tvrdeći kako se radi o istovjetnom predmetu. Konkretno, kako je GŽ stekao nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem pravnog posla, ugovora o kupoprodaji, te kako se taj pravni posao ima utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka jer nije proveden javni natječaj za prodaju nekretnine, shodno tome se nekretnina ima ponovo uknjižiti kao vlasništvo Grada Umaga kao pravnog slijednika Općine Buje. U tom je predmetu GŽ tvrdio kako isti nekretninu nije stekao temeljem ugovora o kupoprodaji već temeljem odluke suda, rješenja sadržanom u raspravnom zapisniku, te se shodno tome takva odluka suda ne može utvrditi ništetnom iz razloga koje navodi Grad Umag u tužbi. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču je u presudi posl.br. P-769/21 prihvatio stajalište tuženika SŽ, te je odbio tužbeni zahtjev Grada Umaga. Odlukom Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1402/22 potvrđena je odluka Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču posl.br. P-769/21. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1164/23 odbijena je Revizija Grada [adresa] kao neosnovana. U točci 11. Presude Vrhovni sud navodi: ,, S obzirom na sadržaj naznačenih pitanja sporna je osnova stjecanja suvlasništva-pravni posao ili odluka suda.” U točci 13. Presude Vrhovni sud navodi: ,,Po ocjeni ovoga suda, u situaciji kad već postoji faktično stanje koje je različito od zemljišnoknjižnog stanja, kad nositelj knjižnog prava ujedno nije i posjednik, te konkretno, jedinica lokalne samouprave po provedenom natječaju zemljište koje je predmet natječaja ne bi mogla predati u posjed osobi kojoj bi zemljište bilo dodijeljeno, unatoč sporazumu stranaka da se faktično stanje prizna uz određenu naknadu, nije riječ o pravnom poslu, već je osnova za stjecanje prava vlasništva odluka suda donesena u izvanparničnom z.k. ispravnom postupku. Izneseno ujedno predstavlja i odgovor na sva naznačena pitanja.”

Dakle, prethodno navedenom odlukom Općinskog suda u Bujama utvrđeno je kako je CŽV stekla nekretninu pravnim poslom, ugovorom o kupoprodaji koji je utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka, istovremeno Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci navodi kako ista pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine ne predstavlja pravni posao već odluku suda donesenu u izvanparničnom z.k. ispravnom postupku.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu slijedećeg sadržaja:

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnog odjela Buje, Općinskog suda u Pazinu izvršiti uknjižbu prava vlasništva CŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina].“ Ukoliko sud ne prihvati prvi tužbeni zahtjev, tužiteljica prema pravilima eventualne kumulacije postavlja slijedeći tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je valjanja pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje, Općinskog suda u Pazinu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], rješenje sadržano u zapisniku Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-133/95 od 28. siječnja 1995. godine.

2. Tuženik Grad Umag stavlja prigovor već presuđene stvari. Isiče da predmetni je društvenopravni odnos u svakom slučaju već ranije razriješen, čak na dvije međusobno procesno isključujuće, ali egzistirajuće postupovnopravne razine i to u okviru: - izvanparničnog odlučivanja u zemljišnoknjižnom postupku Z-133/95 – ukoliko se prihvati procesnopravno relevantnom tvrdnju same tužiteljice LŽ baziranu na pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Rev- 1164/2023 da je do prijenosa nekretnine došlo temeljem pravomoćne odluke suda; - parničnog odlučivanja u parničnom predmetu nekadašnjeg Općinskog suda u Bujama, posl.br. P-587/05 , povodom kojeg je izašao pravni stav Županijskog suda u Puli u predmetu oznake Gž-1969/07, prema kojem je do prijenosa stvarnog prava došlo temeljem pravnog posla sklopljenog pred sudom u izvanparničnom postupku, pri čemu je taj pravni posao pravomoćno utvrđen ništetnim.

Ukoliko se, dakle, uzme u obzir tvrdnja tužiteljice da je do stjecanja nekretnine oznake 155 zgr. k. o. [katastarska općina] došlo temeljem odluke suda donesene u izvanparničnom zemljišnoknjižnom postupku Z-133/95, a koja je odluka stekla svojstvo pravomoćnosti i nepromijenjivosti i temeljem koje je njezino pravo vlasništva bilo već upisano u zemljišnu knjigu, tada je jasno da je pravni odnos između nje i Grada Umaga (kao pravnog slijednika bivše Općine Buje) već tada razriješen odlukom izvanparničnog suda donesenom u već provedenom zakonitom postupku još 1995. godine. Prema tome, pravomoćnost izvanparnične odluke suda kojom je riješen društvenopravni odnos stjecanja predmetne nekretnine zapreka je sada ponovnom raspravljanju o tom istom stjecanju u ovom parničnom postupku. Iz stanja spisa nema ni naznake ni dokaza da bi rješidba suda iz predmeta Z-133/95 na bilo koji način izgubila svoju pravnu djelotvornost ili bila stavljena izvan snage. Ukoliko je, dakle, istinito i pravno ispravno stajalište same tužiteljice da je vlasništvo nekretnine stekla odlukom suda, tada nema nikakve pravne i/ili stvarne potrebe u ovoj ili kojoj drugoj parnici, niti je to uopće postupovno dopušteno, ponovno tražiti donošenje sudske odluke o već pravomoćno riješenoj stvari prethodno donesenom i pravomoćnom konstitutivnom odlukom izvanparničnog suda. Tužiteljica nema pravnog interesa tražiti zaštitu prava ukoliko je ono već zaštićeno i priznato ranijom izvanparničnom- zemljišnoknjižnom pravomoćnom odlukom suda. Pravomoćnost izvanparnične konstitutivne odluke o stjecanju prava vlasništva iz premeta Z-133/95 zapreka je ponovnom suđenju o istome, te čini razlog za odbacivanje ove tužbe temeljem članka 333. Zakona o parničnom postupku. Već temeljem iznesenog pravnog shvaćanja glede predmetnog činjeničnog kompleksa, postoji zapreka daljnjem raspravljanju. Nadalje, tuženik Grad Umag ističe, a u korist svojih tvrdnji o nedopuštenosti vođenja parnice o postavljenim tužbenim zahtjevima da smatra da je tužiteljica LŽ svojevremeno pokušala steći vlasništvo predmetne nekretnine temeljem ništetnog pravnog posla o stjecanju sklopljenog na zapisnik pred komisijom Općinskoga suda u Bujama, dana 28.01.1995. godine, u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku. Osnova stjecanja nekretnine bila je, prema pravnom shvaćanju tuženika, pravni posao koji je kasnije pravomoćnom presudom utvrđen ništetnim i koji, stoga, nije nikada ni proizvodio pravne učinke (ništetnost ex tunc). U vođenoj parnici P-587/05 razmatrala se ista činjenična i personalna osnova spora. Drugim riječima, pravnoodlučne činjenice koje se iznose u ovoj parnici istovjetne su u potpunosti pravnoodlučnim činjenicama iz parnice P-587/05. U ovoj potonjoj parnici sudjelovale su iste parnične stranke na istoj parničnoj strani, te se razmatrala ista činjenična osnova, tj. isti događaj i isti društveni odnos iz stvarnosti koji je bio kako slijedi: ovdje tužiteljica-tamo tužena CŽV, zastupana po GŽ, sklopila je kupoprodajni ugovor pred Komisijom za zemljišnoknjižni ispravni postupak Općinskoga suda u Bujama, predvođenom sucem Ivanom Milanovićem, sa tadašnjom Općinom Buje zastupanom po javnom pravobranitelju EŽ, a to nakon što je zastupnik kupca, GŽ, prezentirao sudu i javnom pravobranitelju na samom ročištu potvrdu o uplaćenoj cijeni za nekretninu koja se imala steći, a koja je cijena bila određena odlukom Izvršnog vijeća Općine. Kupovnina u visini od 30 DEM po kvadratnom metru površine plaćala se od strane posjednika općinskog zemljišta, koji je na taj način postajao kupcem, a potom i vlasnikom one površine zemljišta koju je posjedovao u naravi. Posjednik i kupac zemljišta u tom je konkretnom zemljišnoknjižnom postupku bila ovdje tužiteljica LŽ. U tom postupku dokaz o plaćanju naknade za zemljište nije imao karakter dokaza o ostvarenoj pravnoj pretpostavci stjecanja vlasništva nad nekretninom ex lege, već je to bio dokaz o ispunjenju obveze plaćanja kupoprodajne cijene, te s druge strane obveza prijenosa vlasništva.

U vođenoj parnici P-587/05, parnični je sud primijenio „kontraktualno“ materijalno pravo, zaključivši da je pravna osnova stjecanja vlasništva kupoprodajni ugovor sklopljen pred sudom, te potom, da je taj isti kupoprodajni ugovor ništetan pravni posao zbog nezakonitog raspolaganja općinskom nekretninom, budući prije njezina otuđenja nije proveden propisani javni natječaj za njezinu prodaju/kupnju. Presuda kojom je taj i takav društveni odnos pravno okvalificiran kao ništetna kupoprodaja postala je pravomoćna i još uvijek čini i za uvijek će činiti pravo među strankama sudionicima tog postupka. Njezina pravomoćnost onemogućava da se o toj istoj činjeničnoj osnovi sada u ovoj novoj parnici ponovno raspravlja u pokušaju anulacije ranije odluke suda nepovoljne po tužiteljicu.

Stoga, promatrajući stjecanje predmetne nekretnine kao „kontraktualno“ stjecanje temeljem ugovora sklopljenog u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, pravomoćnost utvrđenja da je pravni posao kupoprodaje ništetan, onemogućava u ovoj parnici ponovno raspravljanje o istome.

Tuženik Grad Umag stoji na pravnom stavu da je tužiteljica pokušala 1995. godine steći temeljem pravnog posla sklopljenog u izvanparnično-zemljišnoknjižnom postupku predmetnu nekretninu, međutim, stjecanje se izjalovilo uslijed utvrđene ništetnosti. Pored identičnih činjenica prezentiranih u ovoj parnici, zabrana raspravljanja o istome priječi daljnje vođenje ovog postupka (primarni tužbeni zahtjev). Osim što je pravni posao utvrđen ništetnim, hipotetski promatrano, čak i da je pravni posao stjecanja sklopljen pred sudom na zapisnik valjan, zastarjeo je u ovom trenutku zahtjev za izdavanje tabularne izjave za upis prava u zemljišnu knjigu. Čak i da se prihvati tvrdnja tužiteljice konstruirana shodno pravnom stavu Vrhovnog suda iznesenom u drugom parničnom postupku glede istovrsne činjenične i pravne osnove spora, između drugih sudionika, a koja se sastoji u uvjerenju da je nekretnina stečena temeljem odluke suda, u ovoj se parnici ne može raspravljati o pravomoćno dosuđenome, a jednako tako, presudom se u parničnom postupku ne može naložiti provedba druge odluke drugoga suda pravomoćnog sadržaja donesene u drugom građanskopravnom sudskom postupku (zemljišnoknjižnom). To iz razloga što se tada presudom ne rješava pravni odnos, budući je on već riješen, već se deklarira postojanje pravomoćne presude i nalaže zemljišnoknjižna provedba iako normativnog uporišta za takav nalog nema ni u ZV-u, ni u ZPP-u, ni u Zakonu o zemljišnim knjigama (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev). Parnični sud uopće nema ovlaštenje nalagati zemljišnoknjižnom sudu upis u zemljišnu knjigu. Ako je neko stvarno pravo već stečeno temeljem odluke suda, tada treba takvu odluku provesti u zemljišnu knjigu prema pravilima zemljišnoknjižnog prava u zemljišnoknjižnom, a ne posredstvom parničnog postupku. Presuda iz parnice nije i ne može biti „tehnički instrument“ zemljišnoknjižne provedbe druge već postojeće pravomoćne odluke o vlasništvu.

Grad Umag primarno predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno, tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane.

3. Tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu. Ističe da tuženik u svojem odgovoru na tužbu iznosi nekoliko suprostavljenih teza. Prvenstveno tuženik ističe kako je tužiteljica u izvanparničnom postupku koji se kod suda vodio pod posl.br. Z- 133/95 stekla pravomoćno vlasništvo nekretnine te kako se shodno tome radi o presuđenoj stvari, a pritom osporava da bi tužiteljica stekla nekretninu temeljem odluke suda već temeljem pravnog posla. Tužiteljica ističe, a sukladno i stavu kojeg je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci o reviziji koju je podnio upravo tuženik, odnosno kako je tužiteljica stekla vlasništvo nekretnine pravomoćnom sudskom odlukom u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku. Zemljišnoknjižni ispravni postupak nije zapreka za pokretanje parničnog postupka pogotovo u uvjetima u kojima je odluka donesena u tom postupku očito izgubila svoju pravnu snagu jer je ,,proglašena ništetnom” što proizlazi iz obrazloženja sudske odluke u predmetu P- 587/05, te je nekretnina vraćena u ono stanje koje je prethodilo zemljišnoknjižnom ispravnom postupku. Upravo je u parničnom postupku P-587/05 sud utvrdio da tužiteljica nije stekla nekretninu temeljem sudske odluke već temeljem ugovora o kupoprodaji koji je prema potpuno nelogičnoj odluci suda sklopljen u sudskom postupku u obliku rješenja suda, a koje rješenje je utvrđeno ništetnim pravnim poslom. Međutim, takva odluka suda o ništetnosti pravnog posla kojim je tužiteljica stekla nekretninu nije donesena u okviru izreke presude, već je sud navedenu ništetnost utvrdio kroz obrazloženje sudske odluke. Izrekom Presude je sud samo naložio zemljišnoknjižnom odjelu uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije ,,sklapanja ugovora o kupoprodaji u Rješenju Z-133/95”odnosno uknjižbu prava vlasništva tuženika. Tužiteljica u bitnome ističe da je t. 1. izreke Presude posl.br. P- 587/05 utvrđen ništetnim darovni ugovor kojim je tužiteljica nekretninu darovala svojem sinu MŽV, a ne ,,ugovor” kojim je tužiteljica nekretninu stekla od Grada Umaga. Dakle, neosnovan je navod tuženika kako tužiteljica nema pravnog interesa tražiti utvrđenje svojeg prava vlasništva jer je njezino pravo vlasništva već utvrđeno u predmetu Z-133/95 jer tužiteljica nije uknjižena kao vlasnica nekretnine već je kao vlasnik nekretnine uknjižen Grad Umag, iako tužiteljica navedenu nekretninu smatra svojim vlasništvom, slijedom čega tužiteljica itekako ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Tužiteljica u podnesku navodi i stavove pravne terorije , te tako ističe da : „O granicama pravomoćnosti sudske odluke da govori opsežna sudska praksa i pravna teorija. Tako FŽ i ČŽ u knjizi Građansko parnično procesno pravo (str. 642) navode kako se pravomoćnost odnosi na odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu te o postojanju tražbine koja je istaknuta prigovorom radi prebijanja, a kako se te odluke donose u izreci presude pa se onda pravomoćnost odnosi samo na izreku presude. Obrazloženje presude ne postaje pravomoćno, pa to svojstvo ne stječu ni stavovi suda o pravnim pitanjima ni premisa na temelju koje sud odlučuje. Na stranici 644. iste knjige, isti autori navode i kako stavovi suda o prejudicijelnim pitanjima o kojima ne odlučuje presudom ne mogu postati pravomoćni, a na stranici 646. izražavaju pravno shvaćanje kako su dvije parnice objektivno identične ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev.“ Parnica koju je tužiteljica ranije vodila pod posl.br. P-587/05 ni po čemu nije jednaka ovoj parnici a najmanje po tužbenom zahtjevu. Iz Presude posl.br. P-587/05 na koju se tuženik poziva u odgovoru na tužbu postao je pravomoćan samo nalog zemljišnoknjižnom odjelu na uknjižbu prava vlasništva Grada Umaga, a ne i obrazloženje zbog kojeg je sud naložio takvu uknjižbu. Slijedom navedenog, ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari te tužiteljica ima svakako sva prava podnijeti tužbu za utvrđenje prava vlasništva o kojoj sudovi još nisu donijeli nikakvu odluku. O navedenom govori da i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Rev 177/82, Rev 525/84 i Rev 1032/84. Tužiteljica napominje kako je kod naslovnog suda paralelno sa ovom tužbom pokrenula i pojedinačni ispravni postupak u kojem traži da sud postupi upravo onako kako to tuženik predlaže, odnosno da prihvati da je odluka u predmetu posl.br. Z- 133/95 pravomoćna odluka kojom je utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice i shodno tome temelj za stjecanje prava vlasništva međutim, u tom postupku sud nije poduzeo niti jednu pravnu radnju od podnošenja prijedloga. Navedeni postupak je tužiteljica pokrenula upravo zbog pravne nesigurnosti u kojoj se ista trenutno nalazi zbog postupanja suda koji je u vezi istog pravnog pitanja donio nekoliko sadržajno različitih odluka, a koje tuženik koristi onako kako mu paše. Ističe i da „ponašanje sudova u Republici Hrvatskoj kroz godine u tužiteljičinom slučaju je eklatantan primjer neujednačene sudske prakse kojom je tužiteljici kroz godine nanesena znatna materijalna šteta.“ Grad Umag da u svojem odgovoru na tužbu namjerno u svoju korist koristi određenu terminologiju, prešućuje određene činjenice, sve kako bi naveo sud na razmišljanje da je tužiteljica sačinila nešto pogrešno. Naime, tužiteljica nije ,,pokušala steći” nekretninu temeljem ništetnog pravnog posla već je tužiteljica stekla tu nekretninu u postupku pred sudom i to na način kako je to odobrio sudac Ivan Milanović, javni pravobranitelj Općine Buje (pravnog prednika tuženika) EŽ i drugi stručnjaci, rješenjem suda koje je doneseno na zapisnik. Tuženik namjerno prešućuje kako je samo kroz obrazloženje odluke sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu koji je ništetan, te kako sud nikada nije kroz izreku presude utvrdio da se radi o pravnom poslu a kamoli da bi taj pravni posao bio ništetan, slijedom čega, tužiteljica ne smatra kako odluka u tom postupku prijeći tužiteljici podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, jer o utvrđenju prava vlasništva tužiteljice nikada nije odlučeno. S druge strane upravo je Grad Umag taj koji je na temelju vrlo sporne sudske prakse temeljem koje je stekao nekretninu u naselju Lovrečica, prvi red do mora čija je vrijednost od 1995. narasla za valjda 100 puta, pokušao steći još jednu nekretninu u vlasništvu tužiteljice na sličnoj poziciji, a vrlo je zanimljivo napomenuti kako je Grad Umag prema saznanju tužiteljica podnio tužbu samo protiv tužiteljice iako je način na koji je tužiteljica 1995.godine stekla spornu nekretninu bio uvriježeni način za stjecanje vlasništva nekretnina na području nekadašnje Općine Buje, sada Grada Umaga ali i cijele Istre. Ističe i da je izrazito bitno istaknuti još jednom kako je u istom predmetu koji se temelji na istim činjenicama Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno i nedvojbeno utvrdio kako zapisnik pred sudom u kojem je sadržano rješenje a kojim je netko stekao vlasništvo nekretnine nije pravni posao već odluka suda. Suprotno stavu tuženika, tužiteljica smatra kako tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika traži izdavanje tabularne izjave nije zastario. Naime, petogodišnji zastarni rok je za tužiteljicu počeo teći od trenutka kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio svoju odluku jer je tom odlukom Vrhovni sud utvrdio kako pravni temelj, zapisnik u kojem je sadržano rješenje posl.br. Z-133/95 ne predstavlja pravni posao već odluku suda. Tužiteljica smatra kako ne postoje uvjeti za odbacivanje tužbe i da sud treba odlučivati o tužbenom zahtjevu kojeg je postavila tužiteljica u svojoj tužbi budući se ne radi o tužbenom zahtjevu o kojem je sud već odlučio.

4. Tužiteljica uređuje-ispravlja tužbeni zahtjev, podbroj 7, strana 86-87 spisa, na način da isti sada glasi:

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Ukoliko sud odbije tužbeni zahtjev iz toč.1., a prema pravilima eventualne kumulacije predlaže se da sud pod toč.1. odluči o sljedećem tužbenom zahtjevu: 1.Utvrđuje se da je valjanja pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje, Općinskog suda u Pazinu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], rješenje sadržano u zapisniku Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-133/95 od 28. siječnja 1995. Godine, pa se ovlašćuje tužiteljica CŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove Presude, a po pravomoćnosti iste, ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, a tuženik je dužan to trpjeti.“

5. Tužiteljica je povukla dokazni prijedlog saslušanja stranaka.

6. Stranke su učinile nespornom identifikaciju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], te su navele da nije potrebno izlaziti na lice mjesta radi identifikacije nekretnine, pa je tužiteljica povukla i taj dokazni prijedlog.

7. Tužiteljica je odustala od prijedloga za priklop spisa P-587/2005 jer su u ovom predmetu odluke iz navedenog predmeta.

8. Umješač MŽ je dostavila podnesak u kojem ističe da je za ovaj parnični postupak saznala uvidom u zemljišne knjige, kao i za sadržaj tužbe. Kako se u ovoj parnici odlučuje o pravu vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u posjedu umješača već dugi niz godina, umješač ima pravni interes da stupi u ovu parnicu na strani tuženika. Umješač upućuje da je o predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već vođen sudski spor na Općinskom sudu u Bujama – [adresa] pod brojem P- 587/2005, koji se navodi i u tužbi u ovom predmetu. Upravo je u opisanom sudskom postupku utvrđeno da je pravni prednik tuženika ništetnim pravnim poslom pokušao prenijeti pravo vlasništva na predmetnom zemljištu na tužiteljicu, koja je odmah pravnim poslom isto zemljište otuđila, pa je ugovor utvrđen ništetnim i naloženo je brisanje upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Prema stavu umješača, bez obzira na naknadne sudske odluke koje se navode u tužbi, nema osnova za stjecanje prava vlasništva na predmetnom zemljištu u korist tužiteljice. Pravo vlasništva na spornom zemljištu može steći samo umješač i to temeljem svog kvalificiranog posjeda. U postupcima koji se navode u tužbi, posebno izvanparničnom zk ispravnom postupku, umješač nije sudjelovao niti je imao saznanja o vođenju istih, pa mu se, zbog statusa u kojem je umješač vezano za konkretno zemljište, nije dala mogućnost da sudjeluje i raspravlja čime su povrijeđena njegova procesna prava. Naime, sporno zemljište je nacionalizirano pravnom predniku umješača i u tijeku je postupak radi povrata oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine po zahtjevu umješača, koji se trenutno nalazi na Visokom upravnom sudu RH pod brojem Usž-237/2025, a predmet kojeg postupka je upravo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog postupka. Navedeni upravni predmet još nije konačno riješen. Uz navedeno, upravo je umješač u posjedu predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo vrijeme od nacionalizacije iste, istu obrađuje, ubire plodove i na svaki način njome se koristi kao svojom. Upravo je na opisani način upravo umješač ispunio i sve zakonom propisane uvjete da dosjelošću stekne vlasništvo na istoj, u slučaju da zbog formalnih razloga ista ne bude vraćena u vlasništvo umješaču temeljem Zakona o naknadi za oduzetu imovinu tijekom jugoslavenske komunističke vladavine.

Zbog navedenog umješač prvenstveno predlaže da sud preotvori glavnu raspravu i provede dokazni postupak po prijedlogu umješača, a u suprotnom da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Uz podnesak kojim prijavljuje miješanje u parnici, MŽ dostavlja i žalbu protiv odluke Upravnog suda u Rijeci od 30.10. 2024.

9. Tužiteljica se usprotivila miješanju MŽ u ovom postupku, sve opisano u podnesku podbroj 14 spisa, str. 110-112. u bitnome ističući da osporava posjed umješača, kvalificirani posjed. Ističe, da ukoliko i MŽ smatra da ima uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću da ta svoja prava ne može ostvarivati time da se miješa na strani tuženika u ovom postupku, već da svoja eventualna prava može ostvarivati u drugom postupku.

10. Tužiteljica je dostavila i podnesak podbroj 17, u kojem i dalje obrazlaže zašto se protivi miješanju DŽ na strani tuženika, te se protivi i preinaci tužbe. U podnesku navodi i svoje razloge zašto smatra da MŽ nema više nikakvih uvjeta, nikakvog pravnog temelja za stjecanje sprava vlasništva predmetne nekretnine.

11. U odnosu na podnesak tužiteljice podbroj 17, sud ističe da sud u trenutku pozivanja stranaka i umješača na ročište za 16. travnja 2025. godine nije formalno bio donio odluku o dopuštanju prijavljenog umješača na strani tuženika za stupanje u ovu parnicu, ali sud, sukladno odredbi čl. 207. Zakona o parničnom postupku, (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11–pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 dalje ZPP) treba omogućiti umješaču sudjelovanje u postupku, sve dok pravomoćno ne odluči da umješaču ne dopušta miješanje u parnici, te je stoga umješača i pozvao na raspravu. Također, sud je rješenjem u izreci dopustio miješanje MŽ na strani tuženika, jer smatra da je umješač jasno naveo razloge miješanja i njegov interes da tuženik uspije u ovom postupku, protiv kojeg vodi postupak na Upravnom sudu u Rijeci, u odnosu na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Sud je dopustio preinaku tužbe tužiteljice prema podnesku od 13. prosinca 2024. godine, podbroj 7, i tuženiku je ostavio rok za pripremu po preinačenoj tužbi, str. 113 spisa.

13. Umješač na ročištu od 15. travnja 2025. godine između ostalog ističe da nove činjenice i okolnosti koje tužiteljica navodi u ovom postupku su eventualno mogli biti razlozi za ponavljanje postupka. O tome da li su postojali razlozi za ponavljanje postupka, da li bi on bio pravovremen i dopušten sud u ovom postupku ne raspravlja niti odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka, budući takav prijedlog nije niti podnesen.

14. Radi utvrđenja pravnorelevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi: i to uvid u ZK izvadak str. 7-10, pročitana je odluka ŽS u Varaždinu poslovni broj GŽ- 1402/2022, odluka Županijskog suda u Puli poslovni broj GŽ-1969/07-4, odluka OS u Bujama posl. br. P-587/2005, odluka OS u Pazinu SS u Poreču-Parenzo posl. br. P- 769/2021, odluka VSRH broj REV-1164/2023-2, zapisnik posl. br. Z-133/0995, povijesni ZK izvadak, pregledane su sve ostale isprave, izvršen je uvid u predmet P- 769/202.

15. Izvedenim materijlanim dokazima u spisu utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- Uvidom u zk izvadak utvrđeno je da je na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zgr., ruševina i dvorište površine 981m2 upisan tuženik Grad Umag, zabilježen je spor, presuda Upravnog suda u Rijeci, posl. br. US I-645/2021-15 od 2.5. 2022. godine, žalba od 31. svibnja 2022. godine, zabilježen je spor koji se vodi kod Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Us-I-645/2021-15. U teretovnici C zabilježena je privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja, pod posl. brojem Ovr- 1019/11-2,

- Uvidom u povijesni zk izvadak utvrđeno je da je na navedenoj nekretnini tuženik upisan na temelju pravomoćne presude posl. br. P-587/05, te presude i rješenja Županijskog suda u Puli od 17. studenog 2008. godine, posl. br. Gž-1969/07-4,

- Uvidom u presudu Općinskog suda u Bujama od 17. lipnja 2006. godine, posl. broj P-587/05 utvrđen je ništavim darovni ugovor između ovdje tužiteljice i GŽV i SŽV kao daroprimatelja, te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uknjižbom prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] na ime tužene LŽV, te je naložena i zk. odjelu uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo uknjižbi prava vlasništva tužene LŽV na predmetnoj nekretnini, te uknjižbom prava vlasništva u korist Općine Buje, tj pravnog prednika tuženog Grada Umaga,

- Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Puli, posl. broj Gž-1969/07-4 od 17. studenog 2008. godine,

- Čitanjem pravomoćne presude posl. broj P-587/05 od 17. studenog 2006. godine, str. 24-32 utvrđeno je da je sud u točki I/ utvrdio ništavim darovni ugovor između ovdje tužiteljice kao darodavca i mlt. GŽV i mlt. SŽV kao daroprimaca. Naložena je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime LŽV. Nadalje, točkom II/ presude naložena je i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog koje je prethodilo uknjižbi prava vlasništva tužene, ovdje tužiteljice LŽV na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. K. O. [katastarska općina], brisanjem njezinog prava vlasništva i uknjižbom prava vlasništva u korist Općine Buje, tj. pravnog prednika tuženog Grada Umag. Tužiteljica u navedenom predmetu bila je MŽ. Iz obrazloženja navedene prvostupanjske odluke, koja je potvrđena i odlukom višeg suda utvrđeno je da je sud, po službenoj dužnosti utvrdio ništetnim (ništavim) pravni posao zaključen između Grada Umaga i ovdje tužiteljice, i to onaj pravni posao u zapisniku od 28. siječnja 1995. godine, str 46 ovog spisa, u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]. zgr. k. o. [katastarska općina]. To svoje utvrđenje sud je iznio kroz obrazloženje presude, i kao posljedicu ništavosti naložio je uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo uknjižbi prava vlasništva EŽV na k. č. [katastarska čestica] zgr. K. O. [katastarska općina] brisanjem prava vlasništva tužene EŽV nad predmetnom nekretninom i uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Buje. Iako sud nije vezan za obrazloženje presude, ipak je za istaknuti (jer je samo u obrazloženju sud naveo razloge utvrđenja ništetnosti navedenog raspolaganja) da je sud ustvrdio i da ispravni postupak za predmetnu katastarsku česticu nije valjano i zakonito proveden, za k. o. [katastarska općina], i cijenio je da je predmetna isprava-zapisnik od 28. siječnja 1995. godine ništava, tim više što je sud smatrao da se radilo o klasičnoj prodaji nekretnine, (posljednja stranica obrazloženja),

- U postupku koji se vodio po tužbi Grada Umaga protiv tuženih AŽ i BŽ sud je odbio tužbeni zahtjev odlukom poslovni broj P-769/2021- 13 od 15. srpnja 2022. godine na utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora sklopljen između tuženika ĆŽ i [adresa] od 6.ožujka 1993. godine, na zapisniku pred Općinskim sudom u Bujama, a to u odnosu na tadašnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasnički dio od 5/9 nad istom, te na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tuženika BŽ i Općine Buje i to u odnosu na tadašnju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i suvlasnički udio od 4/9 dijela. Odbijen je i zahtjev na izdavanje tabularne isprave tužitelju Gradu Umagu od strane navedenih tuženika, za uknjižbu prava vlasništva na 5/9 i 4/9 dijela predmetne nekretnine u korist Grada Umaga, a što će u suprotnim zamijeniti presuda. U obrazloženje je u bitnome navedeno da je citirano: „sudskom odlukom je odlučeno da se ovdje tuženici upišu kao suvlasnici izvorne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to nakon dogovora ovdje tuženika s javnim pravobraniteljem Općine Buje, koji javni pravobranitelj je pristao na takav dogovor jer je izvršno vijeće SO Buje donijelo odluku da se prizna faktično stanje s time da posjednik plati naknadu. To što su tuženici platili naknadu tadašnjoj Općini Buje i na to platili porez, a Općina Buje im je potom izdala potvrdu o plaćenoj naknadi ne znači da su tuženici temeljem pravnog posla kupoprodaje stekli pravo vlasništva/suvlasništva već su oni to pravo stekli temeljem sudske odluke koju je sudac donio na zapisniku u zemljišnoknjižnom predmetu. Sudske odluke ne mogu se utvrđivati ništetnim, protiv njih stranka ima mogućnost izjavljivanja redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova. Nadalje, nije dopušteno ni utvrđivanje ništetnosti stranačkih raspoložbi u sudskom postupku jer se time direktno utječe i na egzistenciju valjanosti same odluke suda, koja bi i nakon eventualno tako utvrđene ništetnosti raspoložbi stranaka i dalje ostala na snazi,

- Navedena odluka potvrđena je odlukom Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-1402/2022-2 od 15. srpnja 2022. godine. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 1164/2023-2 od 26. ožujka 2024. godine odbijena je revizija tužitelja s obrazloženjem u bitnome da se u konkretnom slučaju ne radi o pravnom poslu, već je osnova za stjecanje prava vlasništva odluka suda donesena u izvanparničnom z.k. ispravnom postupku.

16. Nije više niti sporno da su u odnosu na dvije različite nekretnine sačinjena dva zapisnika, koji se u spisu nalaze na str 46 i 47 spisa. Nije niti sporno da su stranke ovdje tužiteljica s jedne strane i GŽ u različitoj situaciji, jer je GŽ i danas upisan kao vlasnik nekretnine, a ovdje tužiteljica više nije upisana kao vlasnika, kao posljedica pravomoćne presude poslovni broj P-587/05, kako je već ranije opisano.

17. Unatoč iznijetom, i iako tužiteljica želi biti u istoj situaciji kao i GŽ i BŽ sud nakon analize svih izvedenih dokaza pojedinačno i u svojoj ukupnosti, zaključuje da joj u ovom postupku ne može pružiti pravnu zaštitu.

18. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva je i sjecanje prava vlasništva na temelju odluke suda ili druge vlasti. Odredba čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje: (1) Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. (2) Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. (3) Stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Članak 127. ZV-a propisuje: (1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. (2) Vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugoga tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano.

19. Prema preinačenom tužbenom zahtjevu („uređenju-ispravku“) tužiteljica zahtjeva utvrđenje da je ona vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], pa da se ovlašćuje temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste ishoditi uknjižbu prava vlasništva, u zemljišnoj knjizi. Dakle, temelj za uknjižbu bila bi ova konkretna presuda, a ne odluka suda za koju tužiteljica tvrdi da je valjana. Ako se zauzme pravni stav, koji tužiteljica ističe u ovom postupku da se u zk ispravnom postupku radilo o sudskoj odluci na zapisniku od 28. siječnja 1995. godine, onda sud ne može utvrđivati tužiteljicu vlasnicom, i ovlastiti je da temeljem ove presude upiše svoje vlasništvo u zemljišnoj knjizi, već je onda onaj koji stekne to vlasništvo ovlašten ishoditi upis u zemljišnoj knjizi. Sud ocjenjuje da ne može u ovom postupku tužiteljicu utvrđivati vlasnicom osnovom odluke suda koja je donesena u drugom postupku. Stoga je tužbeni zahtjev pod 1. odbijen. Sud ocjenjuje da nije ovlašten dakle, utvrđivati, (što očito tužiteljica traži u ovom postupku) da je tužiteljica vlasnica nekretnine osnovom odluke donesene u predmeta Z133/95 i potom temeljem ove konkretne odluke dopustiti upis tužiteljice u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini.

20. Sud ocjenjuje da je predmet dovoljno raspravljen i u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji je također odbio kao neosnovan. Sud je izveo predložene dokaze u postupku koje je ranije naveo i analizirao. Drugim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva da sud utvrdi da je valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje, Općinskog suda u Pazinu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], rješenje sadržano u zapisniku Općinskog suda u Bujama posl.br. Z-133/95 od 28. siječnja 1995. Godine, pa se ovlašćuje tužiteljica CŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove Presude, a po pravomoćnosti iste, ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, a tuženik je dužan to trpjeti. Sud smatra da on nije ovlašten utvrđivati, a niti preispitivati da li je odluka suda donesena u drugom postupku valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva, jer bi u tom slučaju sud bio u ulozi „kontrolora“ odluke suda donesene u drugom postupku, a što po shvaćanju ovog suda ne bi bilo dopušteno. Također i prema evenutalnokumuliranom tužbenom zahtjevu temelj za upis vlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi bila bi upravo ova odluka, kako to proizlazi iz tužbenog zahtjeva, a čemu sud iz već ranije navedenih razloga ne može udovoljiti. .

21. Ostale dokaze sud nije izvodio jer ih je ocijenio nepotrebnim za odluku u ovoj pravnoj stvari.

22. Tužiteljica koja nije sa svojim zahtjevima uspjela u postupku nema pravo na naknadu parničnog troška, sukladno čl. 154 st. 1. ZPP-a.

23. Tuženiku C pripada parnični trošak, kao potreban u visini od 8,40 eura (28km povratno X 0,30 eura).

24. Umješaču pripada trošak za sastav podneska od 6.ožujka 2025. godine u iznosu od 625,00 eura, te pristup na ročište 625,00 eura, to sve sa PDV, ukupno 1.250,00 eura. Trošak je psotavljen u skaldu sa VPS, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, te je potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

25. Trošak je tuženiku i umješaču dosuđen temeljem odluke čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Zbog svega iznijetog i obrazloženog, u smislu odr. čl. 325. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Dna:

Tužiteljica p.p.

Tuženik

Umješač p.p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte