REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1017/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice OHM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice OH, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika ĆH, punomoćnika po zaposlenju, dana 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I Utvrđuje se da je nezakonito Rješenje tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, Rješenje o plaći, KLASA: 4.5.1. - 23/2148-1550, Broj:03/011-ŽJ od 17.05.2023. kojim je tužiteljici utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova stupnja magistra struke 0,00%.
II Utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo na koeficijent od 1,571 s osnova stupnja magistra struke.
III Nalaže se tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim čl. 29. ZOO tekućim od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da obavlja poslove na radnom mjestu Prvostupnik sestrinstva-voditelj smjene, u Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju, intenzivnu medicinu i terapiju boli, Zavod za anesteziologiju, poslijeoperacijsko zbrinjavanje i intenzivnu medicinu u ginekologiji i porodništvu te uroloških, kardiokirurških, vaskularnih i torakalnih bolesnika kao mjesto rada. Tuženik je tužiteljici uručio Rješenje o plaći, KLASA: 4.5.1. -23/2148-1550, Broj:03/011-ŽJ od 17.05.2023. kojim je tužiteljici utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova magistra struke 0,00%. Sukladno Uredbi o izmjenama i dopuni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama Vlade RH od 14.07.2022., a koja je stupila na snagu 22.07.2022., podnositelju zahtjeva pod točkom f. koeficijent za magistru sestrinstva iznosi 1,571, a što podnositelj zahtjeva i jest. Tužiteljica obavlja poslove koji imaju karakter invazivno dijagnostičko terapijskih postupaka, a na kojima magistra sestrinstva u punom radnom vremenu te poslove obavlja samostalno i za koje je odgovorna. Tužiteljica se u zakonskom roku obratila poslodavcu sa Zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa, a na koji poslodavac nije odgovorio. Budući da tužiteljica navodi da joj tuženik uskraćuje pravo na isplatu koeficijenta od 1,571 s osnova stupnja magistra struke, tužiteljica predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje izreka ove presude.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost istog u cijelosti. Tužitelji potražuje da mu se sudskom odlukom utvrdi nezakonitost Rješenja, Klasa: 4.5.1. -23/2148-1550, Broj: 03/011-ŽJ od 17.05.2023. godine jer tužitelju nije utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova znanstvenog stupnja magistar znanosti (skraćeno mr.sc.) i koeficijent od 1,571. Naime čl.53.st.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, dalje u tekstu: TKU) određeno je da zaposlenik koji ima akademski stupanj magistar znanosti (skraćeno mr.sc.) ostvaruje uvećanje plaće od 8%. U skladu sa navedenom odredbom propisa tužitelj nije nikada tuženiku dostavio, niti je uz tužbeni zahtjev priložio isprave iz kojih bi bilo razvidno da isti ima akademski stupanj magistra znanosti (znanstveni stupanj – skraćenica mr.sc.) radi čega mu se ne može utvrditi traženo uvećanje osnovne plaće s osnova znanstvenog stupnja magistar znanosti (skraćeno mr.sc). Naime, tužitelj ima samo akademski naziv magistra struke – „magistra sestrinstva“. Nadalje, tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o radu, Klasa:4.5.1. - 20/7843-2, Broj:02/22/(TK) od dana 21.12.2020. obavlja poslove radnog mjesta prvostupnik sestrinstva- voditelj smjene, broj radnog mjesta 2002. Temeljem navedenog Ugovora o radu tužitelju je ispravno utvrđen koeficijent složenost poslova radnog mjesta Prvostupnik sestrinstva-voditelj smjene, sukladno kojem je istom izdano rješenje o plaći. Prilogom II. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Zagreb utvrđena su radna mjesta s nazivom, opisom poslova, odgovornosti i uvjetima. Navedenim Pravilnikom za radno mjesto Prvostupnik sestrinstva propisani su slijedeći uvjeti: završen preddiplomski studij sestrinstva, odobrenje za samostalan rad i 1 godina radnog iskustva. Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) uređuju se načela za određivanje plaća službenika i namještenika u javnim službama. Člankom 4. navedenog Zakona određeno je da: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U čl. 7. se nadalje određuje da vrijednost koeficijenta utvrđuje Vlada uredbom. Navedenom Uredbom za radno mjesto tužitelja utvrđen je koeficijent 1,200. U skladu s navedenim propisima te Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Zagreb je izdano rješenje o plaći kojim je utvrđen pripadajući koeficijent složenosti poslova, a Predmetno rješenje primjenjuju se od 06.05.2023. Stoga tuženik smatra da su netočni i nedokazani navodi tužitelja da ispunjava sve uvjete za priznanje traženog koeficijenta odnosno da ispunjava i uvjet obavljanja poslova koji imaju karakter invazivno dijagnostičko terapijskih postupaka, a koji uvjeti se uz ostale nužno moraju kumulativno ispuniti za priznanje i utvrđenje koeficijenta 1,571 sukladno Uredbi o Izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti u javnim službama („Narodne novine 82/2022). Slijedom svega gore navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tijekom postupka tuženik čini neprijepornim da je tužiteljica Zahtjev za zaštitu prava pravodobno podnijela, a na osporavano rješenje tuženika.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 16. lipnja 2023. s preslikom povratnice te potvrde o primitku, dopis Ministarstva zdravstva od 9. svibnja 2023., rješenje tuženika od 17. svibnja 2023., Ugovor o radu od 6. lipnja 2019., opis poslova prvostupnika sestrinstva-voditelja smjene.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Uvidom u Ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen 06.06.2019., utvrđeno je da tužiteljica radi na radnom mjestu Prvostupnika sestrinstva-voditelja smjene, broj radnog mjesta 2002., za koji je prema opisu poslova koje je dostavio tuženik predviđen završen preddiplomski studij sestrinstva, odobrenje za samostalan rad i jedna godina radnog iskustva.
6. Iz rješenja tuženika KLASA: 4.5.1.-23/2148-1550, Broj:03/011-ŽJ od 17.05.2023. proizlazi da tužiteljici nije utvrđeno uvećanje osnovne plaće s osnova znanstvenog stupnja magistra znanosti 0,00%.
7. Uzimajući u obzir prethodne navode stranaka, ukazuje se da tužiteljica niti do zaključenja prethodnog postupka a ni naknadno nije dostavila dokaz o postojanju kvalifikacije na koju se poziva, iz čega proizlazi da tužiteljica nije dokazala postojanje iste. Također, u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja bilo je i određeno saslušanje same tužiteljice, i to u tri navrata, no tužiteljica sudu nije pristupila, što valja ocijeniti sukladno čl. 269 st. 2 Zakona o parničnom postupku. Na taj način nije bilo moguće utvrditi koje je točno poslove tužiteljica obavljala, i da li su osnovane tvrdnje tužiteljice s tim u vezi, kako je iznosila u tužbi i tijekom postupka, te da li bi joj u tom smislu pripadao zatraženi koeficijent. Valja ukazati da je u konačnici tužiteljica povukla tužbu, na ročištu održanom 15.04.2025., međutim, tuženik se istom protivio.
8. Stoga proizlazi da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva te okolnosti na koje se poziva s tim u vezi, u kojem smislu je tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti i bez izvođenja daljnjih dokaza. Navedeno neovisno o zatraženoj ispravci iz podneska od 3. studenog 2023., koju sud smatra ispravkom navoda u tužbi, a ne preinakom tužbe sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a, pa nije relevantno da li se tuženik preinaci protivio.
9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. svibanj 2025.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
