Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-755/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice, vijeća, u pravnoj stvari tužiteljce GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici SŠ G iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimir Kojić i Maša Milardović Jakovljević, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika: 1. OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vinki Nobilo, odvjetnici u Zagrebu i 2. MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednici iza pok. UŠ, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P-887/2024-7 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P-887/2024-7 od 9. siječnja 2025., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina], što su joj tuženici OŠ i MŠ kao nasljednici iza pok. ČŠ dužni priznati, te joj naknaditi parnične troškove.

1.1. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi 1.tuženici troškove postupka u iznosu od 1.296,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina], te obveza tuženika da joj to priznaju.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, niti je počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se tužiteljica poziva u žalbi, jer je sud prvog stupnja iznio jasne i neproturječne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje, te proizlazi iz sadržaja spisa sljedeće:

-tužiteljica je predmetni postupak pokrenula tužbom protiv CŠ (oca) UŠ i OŠ na kojoj su isti bili upisani kao suvlasnici,

- presudom poslovni broj P-11/94 od 19. svibnja 1994. prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti i ta je presuda stekla svojstvo pravomoćnosti i temeljem iste proveden upis u zemljišnim knjigama,;

- tuženica OŠ je u svoje ime te kao nasljednica pok. UŠ podnijela prijedlog za ponavljanje postupka pa je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-140/13 od 8. svibnja 2013. dopušteno ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari i ukinuta naprijed citirana presuda od 19. svibnja 1994.;

-rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-4047/13 od 23. rujna 2013. rješenje kojim je dopušteno ponavljanje i ukinuta presuda potvrđeno je u odnosu na tuženika sada pok. UŠ, dok je prihvaćanjem žalbe tužiteljice to rješenje u odnosu na tuženicu OŠ (kao upisanu suvlasnicu) preinačeno i prijedlog za ponavljanje odbijen;

-prijeporno je vlasništvo tužiteljice na dogradnji izvršenoj na tlocrtnoj površini od 100 m2 koji se nastavlja na ranije postojeći stariji dio objekta u kojem je tužiteljica uredila poslovni prostor tipa cafe bara s terasom i stambeni dio;

-tu dogradnju tužiteljica je izvršila na temelju pravomoćne građevinske dozvole izdane od strane Odjela za prostorno uređenje Općine Cres-Lošinj Klasa:UP-I-361- 03/92- 01/92, Ur. broj: 2213-06-04-91-3 od 11. studenoga 1992., Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Općine Cres- Lošinj od 19. svibnja 1992. i Uvjeta uređenja prostora Izvršnog vijeća Općine Cres- Lošinj od 7. svibnja 1992., koja građevinska dozvola je po prijedlogu ovdje tuženice također ukinuta,odnosno rješenjem od 9. prosinca 2011. dopuštena obnova postupka okončanog građevinskom dozvolom;

-u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina] provedeno je u predmetu Z-101/98 sjedinjenje zk tijela sa zemljištem i upisana zgrada na č. zgr. [katastarska čestica] i temeljem prijavnog lista od 27. lipnja 1994. Ureda za katastar i geodetske poslove Ispostave Mali Lošinj provedeno cijepanje te nekretnine na č. zgr. [katastarska čestica] te je na temelju pravomoćne presude koja je bila donesena u ovom predmetu, a naknadno ukinuta u odnosu na tuženicu kao nasljednicu pok. UŠ, upisan otpis č. zgr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina] na kojoj je tužiteljica bila upisana kao isključivi vlasnik;

- po prijedlogu koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Z -3134/14 proveden je na temelju kupoprodajnog ugovora od 27. listopada 2014. upis te nekretnine kao vlasništvo Jadranka Hoteli d.o.o. Mali Lošinj, koji upis i sada egzistira, osim što je izvršena promjena naziva tvrtke u Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj;

-č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – zgrada 123 m2 upisana je kao suvlasništvo tuženice OŠ u 3/8 dijela te Jadranka turizma d.o.o. Mali Lošinj u 5/8 dijela;

- presudom poslovni broj P-160/2019 koja je u ovom predmetu donesena 20. prosinca 2019. bio je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva građenjem na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] površine 100 m2 u cijelosti i na dijelu, 2926/5 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 6 m2, a što da je tužena dužna priznati i trpjeti diobu osnovne č. zgr. [katastarska čestica] na č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica], te uspostavu stanja na tim nekretninama i tužiteljici izdati tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina], a koju će ispravu u slučaju neizdavanja zamijeniti presuda u roku od 15 dana, s time da će Zemljišnoknjižni odjel po pravomoćnosti presude provesti cijepanje nekretnina na naprijed navedeni način uz otpis dijela nekretnine, a sve sukladno prijavnom listu Ureda za katastar općine Cres Lošinj, Odsjek Mali Lošinj;

-navedena presuda preinačena je presudom ovoga suda poslovni broj Gž- 1356/2020 od 2. lipnja 2021. na način da je opisani zahtjev tužiteljice prvopostavljeni- glavni, odbijen, dok je odluka o troškovima postupka ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, radi donošenja odluke o drugo postavljenom - eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu o kojem je odlučeno pobijanom odlukom (čl. 188. st. 2. ZPP-a).

8. Prema podacima izvatka iz zemljišnih knjiga, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica č. zgr. [katastarska čestica] kuća površine 100 m2, dok je na č. zgr. [katastarska čestica] zgrada površine 123 m2, tužiteljice bila upisana u 5/8 dijela, a tuženica OŠ u 3/8 dijela. Tužiteljica je predmetnu nekretninu otuđila temeljem Ugovora o kupoprodaji od 27. listopada 2014. tako da je kao vlasnik iste bila upisana tvrtka Jadranka Hoteli d.o.o. Mali Lošinj, odnosno sada Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj.

9. Kako je za odluku o tužbenom zahtjevu relevantno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, to da je tužiteljica otuđenjem drugoj osobi koja je sada upisana kao vlasnik, izgubila dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP-a, ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja, odnosno prijenosa prava vlasništva ili prava, osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 14. rujna 2020.).

10. Utvrđuje da tužiteljica nije dostavila na uvid predmetni ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2014., pa time nije dokazala kakav bi bio njen status u predmetnom postupku s obzirom na dogovor s novim vlasnikom, a prema dostavljenom Sporazumu od 4. listopada 2021. istoj je dana suglasnost da nastavi sa predmetnim parničnim postupkom. Zaključuje kako navedena suglasnost nije od utjecaja na gubitak njezine dotadašnje aktivne materijalnopravne legitimacije, jer se na temelju iste novi vlasnik suglasio da ona nastavi sa predmetnim postupkom, za što nije bilo niti zapreke sukladno odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a.

11. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava, u donošenju pobijane presude tužiteljica ističe da se s obzirom na tužbeni zahtjev ne može prihvatiti naprijed opisani stav suda prvog stupnja koji je primijenjen u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev, jer se isti uz utvrđenje prava vlasništva (građenjem) odnosio i na upis prava vlasništva i trpljenje provedbe prijavnog lista vezanim uz cijepanje ranije nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. Međutim, da takav stav nije primjenjiv u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi isključivo na utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva prijepora (ali ne i na promjenu zemljišnoknjižnog stanja i upisa na ime tužiteljice). Stoga smatra da su bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje takvog tužbenog zahtjeva pored utvrđenja da je ona u kvalificiranom posjedu prijeporne nekretnine od 1994. kada je donesena u ovom predmetu presuda poslovni broj P-11/94, pa da su se već 2004. godine ispunili svi zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tako da ista ima pravni interes u ponovljenom postupku (nakon što je navedena presuda ukinuta) tražiti da se utvrdi stjecanje vlasništva dosjelošću, prije otuđenja nekretnine. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je sud prvog stupnja propustio utvrditi relevantne činjenice koje se odnose na ispunjenje zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

12. Protivno tvrdnjama tužiteljice pravilan je stav suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude. Naime, i prema stavu ovoga suda, za odluku o tužbenom zahtjevu, relevantno je stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a kako je tužiteljica predmetnu nekretninu otuđila tijekom postupka, to je izgubila dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, pa je dakle, mogla nastaviti postupak, kao što je to i učinila, ali uz rizik da će takav postupak izgubiti, odnosno da će njen tužbeni zahtjev biti odbijen. Na takav zaključak nije od utjecaja niti suglasnost koju je novi vlasnik dao tužiteljici da može nastaviti postupak, jer je to kao što zaključuje sud prvog stupnja bila ovlaštena učiniti i bez te suglasnosti sukladno odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a, s time da sadržajem iste tužiteljica nije dokazala da ne bi izgubila dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, pa je iz tih razloga pravilno tužbeni zahtjev odbijen.

13. Međutim, sve ukoliko bi se prihvatio stav tužiteljice da i dalje ima aktivnu materijalnopravnu legitimaciju za donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, prema mišljenju ovoga suda, ne bi bili ispunjeni uvjeti za prihvaćanje takvog zahtjeva. Naime, tužiteljica isti temelji na tvrdnjama da je utvrđena vlasnicom, presudom donesenom u predmetnom postupku poslovni broj P- 11/94 od 19. svibnja 1994. u kojem su tuženica OŠ i pok. UŠ bili kao osobe nepoznata boravišta zastupani po skrbniku, iako je isti preminuo još 1978. godine što je tužiteljici zasigurno bilo poznato. Dopušteno je ponavljanje postupka, te citirana pravomoćna presuda ukinuta, ali samo u odnosu na suvlasnički dio tada pok. UŠ i u odnosu na njegove nasljednike, dok je u odnosu na tuženicu OŠ osobno taj prijedlog odbijen, tako da se daljnji postupak vodio u odnosu na suvlasnički dio pok. UŠ. U takvoj situaciji tužiteljica se osnovano ne bi mogla pozivati na savjesnost, odnosno poštenje posjeda, pa stoga ne bi bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na njenoj strani.

14. S obzirom na ovakav ishod postupka, pravilna je i zakonita odluka suda prvog stupnja o pripadajućim troškovima tuženici, kako je to odlučeno točkom II. izreke presude.

15. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak