Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1959/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gorani Roso, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku ČN, dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-384/2017-87 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-384/2017-87 od 4. studenog 2024. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se citirana presuda u odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke i sudi:

Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 3. kolovoza 2017. do isplate, te na ime troškova postupka daljnji iznos od 890,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. studenoga 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka od 195,30 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao i zahtjev tuženika u cijelosti.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 3. kolovoza 2017. do isplate po stopi i tijeku kako je to navedeno u izreci, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice (za iznos od 12.244,81 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) odbijen kao neosnovan.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos od 3.234,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu, odnosno tužiteljica protiv odbijajućeg dijela točke I. izreke presude a tuženik protiv dosađujućeg dijela kao i odluke o troškovima postupka pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP). Predlažu da se uvaženjem njihovih žalbi presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika poričući njegove žalbene navode kao neosnovane uz prijedlog da se presuda u dosuđujućem dijelu potvrdi i žalba tuženika odbije kao neosnovana, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed postupanja prilikom njenog liječenja na Klinici za ženske bolesti i porode tuženika, radi induciranog pobačaja koji se dogodio 20. svibnja 2016.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje iz rezultata dokaznog postupka, posebno cijeneći iskaz vještaka prof.dr.Siniše Šijanovića, specijalista ginekologije i opstetricija s užom specijalnošću humane reprodukcije, slijedeće:

-da je tužiteljica bila hospitalizirana u Klinici za ženske bolesti i porode na Zavodu za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju od 17. do 23. svibnja 2016. g. pod dijagnozom ''mrtvi fetus u trudnoći s 23 tjedna i 6 dana'', a dan prije prijema da su dokazani negativni otkucaji srca ploda, da je smještena sama u zasebnu sobu s mogućnošću prisutnosti supruga, da su učinjeni laboratorijski nalazi koji su ponavljani i bili uredni, da je 20. svibnja 2016. g. konzultirana psihijatrica dr. Kralj koja je nakon pregleda zaključila da se radi o poremećaju prilagodbe i propisala Helex koji je pacijentica odbila primati, da je zbog bolova u prsima konzilijarno pozvan i kardiolog, da se nakon inicijalne obrade pokrenuo terapijski postupak pobačaja mrtvog ploda prostaglandinskim gelom do kojeg je i došlo 20. svibnja 2016. g., da je tužiteljica nakon toga uvedena u kratkotrajnu opću intravensku anesteziju radi revizije maternice kiretom i evakuacije preostalih dijelova (posteljice i ovoja ploda), da je zahvat prošao uredno te je tužiteljica otpuštena kući;

-da većina žena sa sličnim zdravstvenim tegobama, a posebno suočene s gubitkom željenog djeteta tijekom trudnoće prolaze kroz stresno razdoblje radi čega da se takvim pacijenticama prilikom hospitalizacije osigurava samostalan boravak u jednokrevetnoj sobi ili apartmanu, što je tužiteljici u konkretnom slučaju bilo osigurano uz mogućnost prisutnosti supruga cijelo vrijeme, a pravilna skrb liječnika i zdravstvenih djelatnika tuženika da se vidi iz toga što je zatražen konzilijarni pregled psihijatra i kardiologa. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi da su dijagnostički i terapijski postupci provedeni sukladno pravilima struke. S obzirom da se radilo o kasnom pobačaju mrtvog ploda težine 330 grama, da se postupak indukcije pobačaja radi u zasebnoj sobi odvojeno od drugih trudnica ili rodilja da se ne bi prouzročila stresna situacija kod drugih pacijentica. Sam postupak pobačaja da može trajati i nekoliko dana radi čega takve pacijentice nije indikativno upućivati u rađaonu, već da većinom pobace u krevetu ali da se može dogoditi da plod pobace i u WC školjku, što se dogodilo i u predmetnom slučaju prilikom započinjanja napora pred izgon kada postoji i nagon za malu ili veliku nuždu. Takva situacije da ne predstavlja pogrešku u provođenju postupka. Pacijentica se nakon pobačaja ploda zbrinjava i upućuje u salu za odstranjenje preostalih dijelova iz materištva te po potrebi zbrinjavanje šivanjem i zaustavljanje krvarenja, što se i u konkretnom slučaju dogodilo jer je tužiteljica upućena na instrumentalnu reviziju materištva odnosno šupljine maternice te je u cijelosti zbrinuta sukladno pravilima struke, a oporavak je prošao uredno bez komplikacija;

- u odnosu na primjedbe tužiteljice navedeni vještak, nakon što mu je predočen nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Olega Petrovića koji je sačinjen za potrebe predmeta koji se vodio pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu poslovni broj Kr-DO-563/19 očitovao se na način da je teško odgovoriti da li je human postupak kada se pacijentica primi u bolnicu radi induciranog pobačaja u 23+6 tjednu trudnoće, a rodi u WC-u, budući da se takve situacije događaju pa da se dovršetak trudnoće u WC-u ne može proglasiti ni humanim ni nehumanim, već je jedino bitno da, ako se to dogodi, pacijentica bude adekvatno zbrinuta. Što se tiče dileme je li dovršetak trudnoće u WC-u u skladu s pravilima medicinske struke, naveo je da medicinska struka ne propisuje nikakvu regulativu u tom smislu iako ''svi nastoje da se to ne dogodi''. Na pitanje postoji li razlika u rađanju živog djeteta i mrtvog djeteta u smislu odlaska u rađaonicu odgovorio je da se svi porodi iza 24-og tjedna trudnoće kad se rađa živo dijete, a žena je otvorena 2-3 prsta i ima trudove, obavljaju u rađaonicu. U slučaju kad žena rađa ili pobacuje mrtvorođeno da indukcija poroda i pobačaja može trajati više dana i da takve žene ne odlaze odmah u rađaonicu već se smještaju u posebne sobe, kako je i naveo u pisanom nalazu i mišljenju. U slučaju tužiteljice nije bilo indikacije da se ona smjesti u rađaonicu ni nakon što je 20. svibnja 2016. g. u 15,00 sati primila prvu ampulu Prostina. Takve žene da se zapravo upućuju u operacijske sale za male zahvate. Nadalje, da je iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu vidio da je napravljen ginekološki pregled tužiteljice 17. svibnja 2016. prilikom zaprimanja u bolnicu i da je tada tužiteljica bila zatvorena. Nakon tog pregleda da iz dokumentacije ne proizlazi da su 18., 19. i 20. svibnja 2016. pa sve do završetka pobačaja bili obavljani ginekološki pregledi. Inače, ako pacijentica ima simptome odnosno ako ode plodna voda, ima trudove, žali se na bolove, da liječnik treba izvršiti ginekološki pregled. U slučaju tužiteljice da je 20. svibnja 2016., a svakako nakon prve ampule Prostina, trebalo izvršiti ginekološki pregled da se vidi je li tužiteljica otvorena i ako je koliko je otvorena, a da bi se na temelju tog ginekološkog nalaza kasnije odlučilo treba li tužiteljicu premjestiti iz sobe u rađaonicu ili operacijsku salu za male zahvate. Tužiteljicu da je bilo potrebno ginekološki pregledati svakako ujutro 20. svibnja 2016., pa ukoliko bi se tada utvrdilo da se ona otvara, da je bilo potrebno pratiti daljnju dinamiku otvaranja svaka dva sata i nakon toga donijeti odluku o eventualnom upućivanju u rađaonu ili salu za male zahvate. Prosječnu dužinu trajanja induciranog pobačaja je teško predvidjeti jer svaka pacijentica različito reagira na lijekove. Što se tiče ampula Prostina da se radi o malo jačoj terapiji od gela i vaginalnih tableta, ali se ipak nije mogao izjasniti o tome koliko je u prosjeku tih ampula potrebno dati pacijenticama da bi se pobačaj dovršio.

- očitujući se u odnosu na predočeni mu nalaz i mišljenje dr. Olega Petrovića vještak je izjavio da se u cijelosti slaže s istim. Ponovio je da se ujutro 20. svibnja 2016. g. tužiteljicu trebalo ginekološki pregledati i ovisno o tom nalazu pratiti daljnju dinamiku, pogotovo ako se počela otvarati, i to svaka dva sata. Složio se i s ocjenom da se u konkretnom slučaju radilo o induciranom pobačaju, a ne po porodu. Završno je naveo da je dužnost svih zdravstvenih radnika prema pacijenticama, u konkretnom slučaju tužiteljici s obzirom na njeno stanje, postupati ne samo stručno nego humano i s empatijom uz poštovanje njene časti i dostojanstva, odnosno baš kako je napisao dr. Petrović u svom nalazu i mišljenju.

8. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da temeljem jasnog očitovanja vještaka proizlazi da je izostao odgovarajući medicinski postupak prema tužiteljici jer da je prema njegovom mišljenju trebala biti svaki dan prilikom hospitacije kod tuženika ginekološki pregledana, a posebno na dan kada je odlučeno početi sa injekcijama Prostina odnosno na dan 20. svibnja 2016. prije prve injekcije, a nakon aplikacije prve injekcije svaka dva sata radi odluke da li je došlo vrijeme za premještanje tužiteljice iz sobe u rađaonicu ili operacijsku salu za male zahvate. Izostanak takvog postupka djelatnika tuženika rezultirao je prema stavu suda, time što je tužiteljica, kako je sama navela, htjela spriječiti i čega se bojala, odnosno došlo je do pobačaja u sobi i to u WC školjci tako da je tužiteljica bila izložena iznimno stresnoj situaciji, jer ne samo da je pobacila u WC školjku, nego je morala i vidjeti već potpuno formirano mrtvo dijete, a unaprijed je iste upozorila da to ne želi.

9.Prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu kojim opisuje događanja koja su tome prethodila jer da ostali dokazi te navodi nisu doveli u dvojbu, u kojima navodi da je upoznala sestre iz noćne smjene, s obzirom da je imala problema sa spavanjem da ne želi roditi sama u sobi jer je došla do saznanja da se to može dogoditi i da to bude u WC školjci, pa je upozorila sve sa kojima je došla u kontakt i tražila psihijatra. Potom ju je obišla psihijatrica dr. Kralj i dr. Š koji su je uvjeravali da se ne može dogoditi takav scenarij rađanja u sobi već da će je odvesti u rađaonu pa je nakon toga pristala primiti injekciju koja je aplicirana oko 15h kada je ostala sama u sobi, tažila je doktora koji nije došao. Sestra je dala injekciju u 18,00 sati i nakon toga je zaista dobila trudove i nagon za pražnjenje crijeva i povraćanjem tako da je u tri sata nakon prve injekcije bila na WC sedam puta, trudovi su postali učestaliji, nakon druge injekcije osjetila je da su trudovi pojačani i pokušala se dignuti sa WC školjke ali nije uspjela tako da je plod izletio i pao u WC školjku. Iz iskaza svjedoka dr. Š utvrđuje da se on ne sjeća posebno tužiteljice ali da je toga dana radio do 15,30 sati do kada je tužiteljica dobila prvu ampulu Prostina a za daljnje doze ne zna jer je završilo njegovo radno vrijeme. Također je potvrdio da u slučaju trudnoće ispod 22 tjedna i 500 gr ploda porod ne obavlja u rađaoni nego na odjelu dok navode tužiteljice kako ju je uvjeravao da neće roditi u sobi nije niti potvrdio niti negirao.

10. Iz utvrđenja na temelju daljnjih provedenih dokaza i to iskaza ostalih svjedoka te provođenja medicinskog vještačenja po vještaku psihologijsko psihijatrijske struke dr. UN ocjenjuje da su postupci zaposlenika tuženika bili takvi da tužiteljici nisu pristupili na human način niti su se odnosili sa poštovanjem i tretirali je na dostojanstven način. Pri tome da je izostao individualizirani pristup te je tužiteljica unatoč izričitom zahtjevu ostavljena u sobi bez nadzora nakon aplikacije injekcije za izazivanje poroda uz preporuku da sama bilježi trudove i odlaske na WC radi proljeva i povraćanja, iako u rađaonici nije bilo pacijentica pa za takvo što nije bilo razloga. Pri tome da je izostala kontrola djelatnika tuženika učestalosti trudova tužiteljice kako bi se predvidio trenutak pobačaja i netko bio uz nju zbog čega je to ostalo neprimijećeno od strane istih a tužiteljica ostavljena bez stručnog nadzora i pomoći.

11. Iz nalaza i mišljenja dr. BN utvrđuje da je takvo postupanje djelatnika tuženika kod tužiteljice izazvalo kontinuiran psihički stres sa kliničkom slikom zaprepaštenosti, nemira, nemoći, upornih nesanica i košmarnih snova, odnosno općenito teškog psihičkog stanja zbog kojeg je zatražila stručnu pomoć koja traje. Prema njenom mišljenju tužiteljica je trpjela teške psihičke posljedice zbog čega je bila na psiho terapijskom tretmanu kod psihijatra i psihologa koji i dalje traje. Zbog navedenog je trpjela primarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od 5 minuta sve do pružanja stručne pomoći nakon čega se javila duševna bol jakog intenziteta u trajanju od 5 do 6 mjeseci koja se postupno reducirala uz psihijatrijski i kontinuirani psihološki tretman, a potom se javila bol srednjeg do blažeg intenziteta bez nekog realnog povoda i neprekidno traje i dalje pa da iz toga zaključuje kako je tužiteljica pretrpjela trajnu povredu duševnog integriteta lakog do srednjeg stupnja.

12. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihologijske struke prof. Daniele Dadić specijalisti kliničke psihologije da se radi o emocionalno toploj osobi bez psihopatoloških odstupanja u strukturi ličnosti, blaže povučenoj s nedovoljno samopouzdanja kojoj je prisutan osjećaj anksioznosti i nesigurnosti. Posebno nehumanim da je doživjela činjenicu što joj nije omogućen porod u rađaoni već je dijete rodila u WC školjci kao i postupak medicinske sestre koja je po pozivu došla u njenu sobu a na pitanje dali je vidjela dijete da je odgovorila s adekvatnom emocionalnom pažnjom u čemu je vještakinja prepoznala osjećaj krivnje što dijete ne može tako detaljno opisati kao što je to učinila njezina prijateljica koja je tijekom događaja boravila s njom u sobi premda je prethodno medicinskom osoblju jasno dala do znanja da dijete ne želi vidjeti. Prvi panični napadaji da su se javili tijekom boravka u bolnici i nastavili, a perzistiraju i na dan obrade iako ne učestalo kao ranije. Vještakinja potvrđuje da je rođenje mrtvog djeteta izuzetno traumatično i može potaknuti panične napade kod roditelja i drugih osoba, radi se o najtežem gubitku s kojim se osoba može suočiti i može izazvati različite emocionalne reakcije uključujući osjećaj panike, tuge, bespomoćnosti i anksioznosti koji osjećaji mogu biti toliko intenzivni da rezultiraju paničnim napadajima koji su karakterizirani intenzivnim i iznenadnim osjećajima straha i nelagode popraćenih tjelesnim simptomima poput ubrzanog otkucaja srca, znojenja, drhtanja i osjećaja gušenja. Takvo iskustvo može izazvati različite oblike psiholoških simptoma uključujući prisilne misli koje je opisala tužiteljica, što joj se je događalo i ponavljaju se i nakon toga, a koje osoba doživljava kao nekontrolirane i teške za kontrolu i za potiskivanje, ali su uznemirujuće za osobu koja ih doživljava. Takve misli nisu znak ozbiljnog psihičkog poremećaja već mogu biti reakcija na stresnu situaciju ili traumatično iskustvo poput gubitka djeteta, ali ako uzrokuju značajnu patnju ili ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe tada je važno potražiti stručnu pomoć kako bi se pružala odgovarajuća terapijska podrška tako da je tužiteljica od tog događaja u kontinuiranom psihoterapijskom tretmanu.

13. Iz iskaza tužiteljice nadalje utvrđuje da je za nju bilo posebno šokantan postupak medicinske sestre koju je pozvala prijateljica koja je s njom bila, a nakon što je dijete već pobacila u wc školju i zatekla ju na podu s jastukom, čija je prva reakcija bila da sigurno ne bi svoj jastuk tako bacila na pod na što je odgovorila da kod kuće ne pobacuje dijete u wc-u, pa cijeni neprimjernom i bešćutnom takvu reakciju kojom je prijekorima i strogošću ignorirala tešku i traumatičnu situaciju u kojoj se našla tužiteljica što je dodatno pogoršalo njeno emocionalno stanje.

14. S obzirom na opisana utvrđenja zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), odnosno za naknadu neimovinske štete uslijed duševnih boli zbog povrede prava osobnosti tužiteljice cijeneći da je pored traume očekivanog poroda mrtvog ploda tužiteljica morala dodatno pretrpjeti traumu uslijed tretmana nehumanosti i neosjetljivosti djelatnika tuženika dosuđujući joj na ime štete pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 eur smatrajući taj iznos primjerenim, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan. Uz to dosuđuje joj i zakonske zatezne kamate na navedeni iznos uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 1103. citiranog Zakona. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) dosuđujući tužiteljici troškove zastupanja po odvjetniku te trošak vještačenja.

15. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu presudu nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio donošenju presude i njenim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu u svemu moguće ispitati.

16. Protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena niti relativno bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 250. ZPP-a koja je bila od utjecaja na zakonitost odluke jer da je suprotno njegovu protivljenju kod utvrđenja relevantnih činjenica i zaključka sud to učinio uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Olega Petrovića koji je proveo vještačenje u drugom postupku, odnosno u predmetu koji je vođen pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, a koji je konačno završio na način da je protiv liječnika odbačena kaznena prijava da bi počinio kazneno djelo nesavjesnog liječenja. Protivno takvim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je relevantna utvrđenja i na temelju istih pravne zaključke izveo cijeneći rezultate medicinskih vještačenja provedenih u predmetnom postupku, s time da je tražio izjašnjenje vještaka iz ovog postupka u odnosu na navode iz tog nalaza i mišljenja, a protivno tvrdnjama tuženika za to je imao mogućnost jer je proveo uvid u predmetni spis.

16.1. Suprotno tvrdnjama tuženika time nije postupio suprotno odredbi čl. 299. ZPP-a, jer je za potrebe kaznenog postupka vještak dr. sc. Oleg Petrović nalaz sačinio 7. veljače 2022. , a tužiteljica je isti dostavila u spis 11. svibnja 2022. (kao jedan od dokaza), pa proizlazi da ga objektivno nije mogla iznijeti u fazi prethodnog postupka. Dakle, kao relevantne cijenio je nalaze i mišljenje vještaka po vještacima koji su provedeni u predmetnom postupku te iste i prema mišljenju ovoga suda prihvatio kao stručne i objektive te sukladne rezultatima preostalog dokaznog postupka.

17. Tuženik u žalbi ukazuje na prvi nalaz i mišljenje vještaka dr. Siniše Šijanovića u kojem potvrđuje da su dijagnostički i terapijski postupci i cjelokupni tretman zdravstvenih djelatnika u konkretnom slučaju provedeni na human način, sukladno pravilima struke bez propusta tako da je tužiteljica puštena kući urednog stanja. Međutim, isti je kao što potvrđuje i tuženik u dopuni nalaza i mišljenja naveo kako ne može reći da je dovršetak trudnoće ni human niti nehuman, već da je bitno da pacijentica bude adekvatno zbrinuta, što se tiče dovršetka trudnoće da medicinska struka ne propisuje nikakvu regulativu u tom smislu, a u slučaju kada žena rađa ili pobacuje mrtvo dijete da inducija poroda i pobačaja može trajati više dana i da takve žene ne odlaze odmah u rađaonicu već se smještaju u posebne sobe. Iz ovih navoda koje tuženik potencira u žalbi upravo proizlazi da je bilo relevantno utvrditi da li je s obzirom na cjelokupnu situaciju, pa konačno i psihički status tužiteljice prema njoj tijekom boravka u bolnici zbog induciranog pobačaja bio odgovarajući tretman sukladno pravilima struke i humanosti. Prema mišljenju ovoga suda postupanje u odnosu na pripreme tužiteljice za inducirani pobačaj provedeno sukladno pravilima struke ne isključuje pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, a po utvrđenju svih konkretnih okolnosti i individualiziranom pristupu tužiteljici. Za navedeno relevantni su upravo nalazi i mišljenja vještaka prof. dr. Danijele Dadić i dr. BN. Naime, iste su u nalazima i mišljenjima iznijele postupanje djelatnika tuženika koje je tužiteljica doživjela kao osobito nehumane i bešćutne uz zaključak da se radi o izuzetno traumatičnom i emotivno teškom stanju za žene zbog čega se u takvim situacijama javljaju osjećaji šoka, traume, krivnje, bespomoćnosti, tuge, stida i gađenja, kao i potreba za podrškom. Žalbenim navodima tuženika kojima poriče stručnost i objektivnost navedenih nalaza iz razloga što su rađeni više godina nakon štetnog događaja te da tužiteljica nije liječena u kritičnom razdoblju po psihijatru, nije dovedena u pitanje vjerodostojnost navedenih nalaza, niti njihovi rezultati pa slijedom toga ni zaključci suda prvog stupnja koji su iz istih uslijedili.

18. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da tuženik nije iznesenim primjedbama nakon što su mu nalazi i mišljenje dostavljeni, dovodio u pitanje njihove rezultate iznoseći jedino tvrdnje da u predmetnom postupku nije tužiteljica dokazala pravnu osnovu tužbenog zahtjeva pa da su stoga rezultati vještačenja irelevantni, posebno pored nalaza i mišljenja vještaka dr. Šijanovića prema kojem je cjelokupni tretman zdravstvenih djelatnika bio human, bez propusta i sukladno pravilima struke, ne uvažavajući dopunu nalaza i mišljenja. Međutim, neprijeporna su utvrđenja da se radilo o kasnom pobačaju mrtvog ploda (teškog 330 grama), da je tužiteljica bila upoznata da postupak može trajati i nekoliko dana i da ima pravo biti smještena u posebnoj sobi što i jeste bila, da može biti s njom suprug ili druga osoba, ali da je izričito tražila, da se to ne bi dogodilo u wc školjci i da uz nju bude stručna osoba. Zbog psihičkog stanja tužiteljice bila je pozvana psihijatrica kako bi istu pregledala uz ginekologa pa je logično da je to i njima potvrdila te od njih zatražila. U situaciji kada je sukladno uobičajenom postupku i pravilima struke prethodno u svrhu iniciranja pobačaja dat gel Pepidil, a nakon toga prva ampula injekcije Prostina, bilo je za očekivati da će se nakon slijedeće ampule vjerojatno uslijediti inducirani pobačaj, kao što su potvrdili rezultati vještačenja, pa bez obzira što se prema težini ploda i tjedana trudnoće pobačaj ne mora dogoditi u rađaoni, već u pravilu u samoj sobi, s obzirom na cjelokupnu situaciju valjalo je provoditi stručni nadzor. Stoga je uz prijateljicu trebala biti prisutna i stručna osoba kako se ne bi dogodilo da do toga dođe dok tužiteljica sjedi na wc školjki, na što je posebno svih upozorila. Unatoč tome, nema dokaza da bi tužiteljica navedenog dana bila ginekološki pregledana, niti da bi se pratila daljnja dinamika otvaranja kako bi do pobačaja došlo na krevetu ili u sali, te uz prisutnost stručnog osoblja. Kako se radi o izuzetno stresnoj situaciji za ženu, a očito i zbog njezine osobnosti i pristupu odnosno prihvaćaju situacije, bilo je za očekivati da se u toj završnoj fazi koja je bila predvidiva, vodi stručni nadzor kako ne bi došlo do situacije do koje je u konkretnom slučaju došlo, odnosno da je do pobačaja došlo dok je sjedila na wc školjci i kada je plod ispao u školjku. Navedeno bez obzira što se sam trenutak pobačaja ne može sa sigurnošću predvidjeti, ali se s obzirom na događaje koji su tome prethodili moglo predvidjeti da je tužiteljici potrebna u takvoj situaciji podrška i pomoć stručne osobe i da bi bilo za očekivati da će to za nju biti posebno šokantno, tako da je plod ostao visjeti na pupkovini čiji je drugi kraj "držala" posteljica unutar maternice. Pored navedenog, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da zaposlenici tuženika nisu prema tužiteljici postupali na human i dostojanstven način, odnosno sa poštovanjem u konkretnoj, izuzetno stresnoj situaciji. To se osobito odnosi na daljnje postupanje medicinske sestre tuženika obraćanjem zbog jastuka koji je bio na podu da li bi se tako ponašala kod kuće, koje navode tuženik nije osporio. Upravo okolnost na koju tuženik ukazuje u žalbi, a koja proizlazi iz psihijatrijsko-psihologijskih vještačenja da tužiteljica u razgovoru s njima autentično opisuje ishod poroda mrtvog novorođenčeta i nakon toliko godina, suprotno tvrdnjama tuženika potvrđuju da je postupke djelatnika tuženika doživjela kao nehumane i bezosjećajne te da se radilo o za nju duboko i izuzetno traumatičnoj situaciji koja je neprijeporno ostavila i posljedice na njeno sveukupno zdravlje.

19. Stoga činjenica da je protiv liječnika obustavljen kazneni postupak, odnosno da je odbačena kaznena prijava jer nije utvrđeno da bi bilo propusta u vođenju postupka koji je prethodio pobačaju i da je ovakav ishod trudnoće bio neizbježan, ne isključuje pravo tužiteljice na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti iz osnova koji potražuje u predmetnom postupku. Navedeno iz razloga što tuženik nije poduzeo potrebne radnje i postupke kako ne bi došlo do poroda dok tužiteljica sjedi na wc školjki na što je prethodno upozorila djelatnike i o tome su imali saznanja jer je to izričito molila. Bez obzira što je traumatično doživjela gubitak djeteta to bi bilo ublaženo za slučaj da je do toga došlo uz odgovarajuću stručnu pomoć i podršku. Konačno, to potvrđuju i rezultati vještačenja u kojima je navedeno da je od tog događaja tužiteljica kontinuirano u psihoterapijskom procesu pa su bez osnove tvrdnje tuženika da je zbog njezinog neadekvatnog odnosa prema daljnjem liječenju došlo do posljedica u vidu razvoja PTSP-a.

20. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koju tužiteljica trpi iz tog štetnog događaja zbog neadekvatnog i nehumanog pristupa prilikom induciranog pobačaja, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Provedenim vještačenjem te analizom rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve zaostale posljedice u psihičkoj sferi osobnosti tužiteljice koje su ostavile trajne posljedice, intenzitet pretrpljenih duševnih boli što zasigurno opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. citiranog Zakona. Prema mišljenju ovoga suda, cijeneći sva relevantna utvrđenja u odnosu na intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenog straha kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, primjerena naknada u iznosi 10.000,00 eur, pa su djelomično osnovani žalbeni navodi tužiteljice. Naime, radi se o događaju i situaciji u kojoj je neophodan individualizirani pristup svakoj pacijentici, a djelatnici tuženika su praćenjem trudova posebno nakon druge injekcije, mogli predvidjeti skori ishod pobačaja i izbjeći situaciju do koje je došlo, a prethodno ih je na to upozorila. Unatoč tome, tužiteljica je ostavljena bez stručnog nadzora, tako da je do pobačaja došlo na način koji je za nju bio najšokantniji, o čemu je osoblje sa kojim je dolazila u kontakt bilo upoznato i što se objektivno moglo i trebalo izbjeći. Stoga je pored rezultata vještačenja o posljedicama koje je to za tužiteljicu imalo, dosuđeni iznos prenisko odmjeren.

21. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a na dosuđeni iznos pravične novčane naknade obvezao tuženika i na isplatu zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate uz daljnju primjenu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

22. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a, a uz daljnju primjenu odredbi Odvjetničke tarife odmjerio tužiteljici i pripadajuće parnične troškove.

23. Međutim, s obzirom na ovakav ishod postupka, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka cijeneći sada postignuti uspjeh tužiteljice. Naime, tužiteljica je sa osnovnom uspjela 100 %, a sa visinom zahtjeva sa 52 % ( 100 % + 52 % = 152 % : 2 = 76 % ), dok tuženik nije uspio sa osnovom, već po visini sa 48 % ( 0 % + 48 % = 48 % : 2 = 24 % ). Kada se od postotka tužiteljice koja je u većem omjeru uspjela u sporu, oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio, tada proizlazi da je konačno tužiteljica uspjela u sporu sa 52 %. Stoga joj od pravilno utvrđenih troškova zastupanja uključujući i PDV od 5.562,50 eura sukladno postignutom uspjehu, pripada iznos od 2.892,50 eura. Uz navedeni iznos pripada joj kao neophodan trošak vještačenja u iznosu od 1.232,43 eura, odnosno ukupno 4.124,93 eura. Dakle, kada se od tog iznosa oduzme iznos koji je na ime troškova tužiteljici odmjeren pobijanom presudom od 3.234,93 eura, tada je pravilnom primjenom odredbe čl.154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a valjalo tuženika obvezati da tužiteljici na ime troškova postupka isplati daljnji iznos od 890,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate. Uz to, tužiteljici pripada i trošak žalbenog postupka sukladno postignutom uspjehu (25 %), pa joj na ime troškova sastava žalbe i PDV-a sukladno njenom zahtjevu pripada po toj osnovi iznos od 195,30 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao i zahtjev na ime sastava odgovora na žalbu jer se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ne radi o potrebnom trošku, a trošak tuženika koji nije uspio u sporu u cijelosti.

24. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3.

ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak