REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-804/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zaposlenika tuženika AD, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se pljenidba i prijenos novčanih sredstava, podnesena protiv ovršenika Financijskoj agenciji temeljem zadužnice OV-9409/06, javnog bilježnika Nenada Dolinara, nedopuštenom.“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14. rujna 2022. tužitelj JD zatražio je da se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate temeljem zadužnice broj OV-9409/06 od 5. prosinca 2006. proglasi nedopuštenom, u bitnom navodeći da je nastupila zastara prisilne naplate temeljem navedene zadužnice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to: dopis od 2. ožujka 2012. (list 11 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 26. listopada 2010. (list 12 spisa), ugovor o nenamjenskom kreditu od 5. prosinca 2006. (list 13-16 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 28. srpnja 2021. (list 17-18 spisa), dopis od 28. srpnja 2021. (list 19-20 spisa), izjavu o zapljeni računa od 5. prosinca 2006. (list 21-22 spisa), pregled ispisa od 2. ožujka 2012. (list 23 spisa), rješenje od 30. srpnja 2015. (list 24-25 spisa), rješenje od 20. listopada 2014. (list 26 spisa), rješenje od 6. srpnja 2021. (list 27-29 spisa), rješenje od 9. rujna 2014. (list 30-31 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 4. listopada 2021. (list 32-48 spisa), potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 4. listopada 2021. (list 49-50 spisa), potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 8. travnja 2022. (list 51-52 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 31. ožujka 2021. (list 53-68 spisa), potvrda o nemogućnosti osnove za plaćanje od 21. travnja 2021. (list 69-70 spisa), potvrda o nemogućnosti osnove za plaćanje od 16. kolovoza 2022. (list 71-72 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 16. kolovoza 2022. (list 73-82 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 16. kolovoza 2022. (list 83-105 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 117-129 spisa), sudska praksa (list 130-149 spisa), zapisnik od 8. rujna 2009. (list 151-152 spisa), izvod iz zapisnika od 27. studenog 2019. (list 157-160 spisa), rješenje i zaključak od 11. ožujka 2020. (list 166-169 spisa), rješenje od 11. studenog 2021. (list 170-174 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1248/2022.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice jest proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.

6. Tužitelj je zaključkom ovršnog suda posl. br. Ovr-569/2021-7 od 28.07.2022. (str. 9A) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, slijedim čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

7. Dopuštenost pljenidbe i prijenosa razmotrena je isključivo u okviru razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; 131/2020 dalje: OZ) povodom kojeg je zaključkom ovršnog suda broj Ovr-1248/2022-4 od 25. kolovoza 2022. upućen na pokretanje parničnog postupka

– dakle iz razloga da je nastupila zastara naplate po ovršnoj isprave. S druge strane, sud nije razmatrao navode tužitelja da pljenidba i prijenos nisu dopušteni zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., za koji tužitelj također tvrdi da je upućen u parnicu, jer tužitelj nije povodom tog razloga upućen na pokretanje parničnog postupka.

8. S obzirom na činjenične navode iz tužbe, koje tuženik nije osporio u odgovoru na tužbu, a koje posredno proizlaze i iz izjave o zapljeni računa (zadužnice) posl. broj OV-9409/06 od 5. prosinca 2006. (list 21-22 spisa), sud utvrđuje da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 5301835740 od 5. prosinca 2012. (list 13-16 spisa). Nadalje se utvrđuje da je predmetni dug po navedenom ugovoru dospio dana 27. srpnja 2009., kako to proizlazi iz zapisnika javnog bilježnika Nenada Dolinara, broj OU-404/06-3 od 8. rujna 2009., a što tuženik nije osporio.

9. Sud nadalje utvrđuje da je kao sredstvo osiguranja za navedeni kredit tužitelj izdao zadužnicu od 5. prosinca 2006., na kojoj je njegov potpis javnobilježnički ovjeren pod brojem ovjere posl. broj OV-9409/06 od 5. prosinca 2006. (list 21-22 spisa), jer to proizlazi iz sadržaja same zadužnice.

10. Iz Zahtjeva za izravnu naplatu (str. 17-18 spisa) proizlazi da je tuženik dana 29. srpnja 2021., temeljem prethodno navedene Zadužnice posl. br. OV-9409/06 od 5. prosinca 2006., protiv tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate na njegovim novčanim sredstvima po računima.

11. U konkretnom slučaju radi se o zadužnici koja je izdana 5. prosinca 2006., dakle u režimu primjene Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08), pa se radi o privatnoj ispravi na kojoj je samo javno ovjerovljen potpis dužnika, a ne o javnobilježnički potvrđenoj (solemniziranoj) ispravi.

12. Sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 19.11.2018., na tražbinu iz takve zadužnice primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO).

13. Budući da je konkretna zadužnica izdana još 5. prosinca 2006., a predmetna tražbina dospjela 27. srpnja 2009. proizlazilo bi da je do trenutka pokretanja postupka izravne naplate 29. srpnja 2021. prošlo više od pet godina.

14. Međutim, u skladu sa čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a po čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

15. Na temelju dokumentacije FINA-e koja prileži spisu sud je utvrdio da je predmetna zadužnica bila predana na provedbu Financijskoj agenciji, i to 5. ožujka 2012. (list 50, 52, 55, 70, 72, 85 spisa) od strane tuženika, bez ikakve naplate po toj zadužnici, nakon čega je dana 4. kolovoza 2018. (list 50, 52, 70, 72 spisa) FINA po njoj prestala postupati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018). Potom je tuženik tu zadužnicu ponovno podnio na naplatu dana 29. srpnja 2021. (list 36, 43, 76 spisa).

16. Prema tome, predmetna zadužnica izdana 5. prosinca 2006., a koja se odnosi na tražbinu dospjelu 27. srpnja 2009., prvi put je predana na naplatu tijekom 2012. godine te je bila zavedena u Očevidniku Financijske agencije sve do 2018. godine.

17. Slijedom navedenoga, podnošenjem zadužnice na naplatu Financijskoj agenciji dana 5. ožujka 2012., došlo je do prekida petogodišnjeg zastarnog roka u skladu sa čl. 241. ZOO.

18. Budući da pritom nije došlo do namirenja vjerovnika, niti je zadužnica bila povučena, zastarni rok nije počeo ponovno teći već je prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu trajao i dalje, sve do prestanka postupanja Financijske agencije po njoj u kolovozu 2018. (Rev-1027/2021 od 03.05.2022. i Rev- 441/2022 od 25.01.2023.).

19. Potom je u kolovozu 2018., nakon što je FINA prestala postupati po toj zadužnici, petogodišnji zastarni rok počeo ponovno teći, a u skladu sa čl. 245. st. 5. i 6. u vezi st. 3. ZOO.

20. Tuženik je postupak izravne naplate po toj zadužnici ponovno pokrenuo 29. srpnja 2021., što znači unutar petogodišnjeg zastarnog roka (koji je, kako je već obrazloženo, ponovno počeo opet teći u kolovozu 2018.), pa time nije nastupila zastara naplate po predmetnoj zadužnici, odnosno predmetni postupak izravne naplate se po toj osnovi ne može smatrati nedopuštenim.

21. Slijedom navedenoga, nisu osnovani navodi tužitelja da je nastupila zastara naplate po predmetnoj zadužnici posl. br. OV-9409/06 od 5. prosinca 2006., pa stoga nije ostvaren razlog nedopuštenosti izravne naplate iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

22. Preostali navodi tužitelja – da predmetnu ovrhu treba obustaviti jer da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije od 2012. namiren niti je u tom roku predložio izmjenu sredstava i predmeta ovrhe u skladu s člankom 180.a st. 4. OZ-a, odnosno da je FINA izbrisala predmetnu osnovu za plaćanje – ne predstavljaju niti jedan od razloga nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ, pri čemu valja istaknuti da je člankom 36. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano da će se na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom odgovarajuće počevši od 1. siječnja 2011. primjenjivati odredbe ZPONS-a, a s obzirom na odredbe čl. 9. st. 3., 4. 5. 6. 7. i 8. ZPONS-a, nakon toga isključena je primjena odredbe čl. 180.a st. 4. OZ-a (tako i VSRH o odluci Rev- 553/2016-2 od 10. prosinca 2019.), odnosno da sukladno članku 12. ZPONS-a nema zapreke da kada FINA, primjenom odredbe članka 12. ZPONS-a, osnovu za plaćanje, isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, kako je u konkretnom slučaju i učinjeno. U odnosu na navode tuženika iznesene na ročištu za glavnu raspravu dana 17. travnja 2025. da je isti bio u istražnom zatvoru te da nije mogao zaprimiti rješenje o ovrsi, ističe se kako, osim što se ovdje ne bi radilo o relevantnim razlozima nedopuštenosti ovrhe, isti predstavljaju iznošenje novih činjenica u čemu tužitelj kao stranka prekludiran, imajući na umu odredbu članka 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP).

23. Iz prethodno izloženih razloga tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke.

24. U pogledu troškova postupka, tuženik je uspio u cijelosti u ovoj parnici, no kako je od naknade troškova zatražio samo naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a koju isti nije obvezan platiti, niti je prema spisu priležećoj dokumentaciji isti trošak i učinjen, to je valjalo odbiti predmetni zahtjev te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku