Posl.br.Ovr.215/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika IA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Dora Rešetar, odvjetnica u Osijeku, radi prigovora ovršenika u postupku izravne naplate, dana 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 01. srpnja 2024.g., temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-1722/2008 od 20. travnja 2009.g.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se odgađa izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 01. srpnja 2024.g., temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-1722/2008 od 20. travnja 2009.g.
i z a k l j u č i o j e
1. Upućuje se ovršenik, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 01. srpnja 2024.g, temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. P- 1722/2008 od 20. travnja 2009.g. jer je nastupila zastara potraživanja.
2. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.
Obrazloženje
1.U svom prijedlogu od dana 13. svibnja 2025.g. ovršenik navodi da je ovrhovoditelj protiv ovršenika pokrenuo postupak izravne naplate dana 01. srpnja 2024.g., temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-1722/2008 od 20. travnja 2009.g. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 13. listopada 2009.g. Ovršenik smatra da navedena isprava nije ovršna isprava jer je stekla svojstvo ovršnosti dana 13. listopada 2009.g., a prijedlog za izravnu naplatu podnesen je dana 01. srpnja 2024.g. Obzirom da je pravomoćna sudska odluka ovršna deset godina od svoje pravomoćnosti, time je izravna naplata određena temeljem sudske odluke koja je izgubila svojstvo ovršnosti, pa ovršenik ističe prigovor zastare pokretanja i vođenja ovršnog postupka, odnosno predlaže da se svaka daljnja pljenidba i prijenos od ovršenika po ovoj osnovi obustavi. Budući da ovršenik osporava određenu izravnu naplatu po osnovi i visini, posebno jer je ista određena temeljem isprave koja je izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, te u tom pravcu ističe prigovor zastare, te predlaže da sud proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim.
2. Prijedlog je zaključkom od dana 16. svibnja 2025.g. dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju.
3. Svojim podneskom od dana 26. svibnja 2025.g. ovrhovoditelj se očitovao o prijedlogu ovršenika na način da je isti ocijenio neosnovanim i usmjerenim ka izbjegavanju ispunjavanja obveza, a pogrešnim stav istog da je isprava izgubila svojstvo ovršnosti i da nije došlo do prekida zastare potraživanja. Ovrhovoditelj je 2016. Ishodio rješenje o ovrsi u postupku koji je vođen pod posl.br.OVr-39/16 pred OS Osijek SS Valpovo, te je navedeno rješenje dostavljeno FINAi na provedbu, čime je prekinut tijek zastare. Po navedenoj osnovi u roku od tri godine nije bilo naplate, pa je ovrhovoditelj po pozivu suda istom dostavio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, koji je usvojen i pod posl.br.Ovr.907/2019 doneseno je rješenje o nastavku ovrhe na pokretninama ovršenika. Taj postupak (i na novčanim sredstvima i na pokretninama) je obustavljen 10. lipnja 2021.g. radi nemogućnosti provedbe, čime je zastani rok počeo ponovno teći. Kako je presuda dostavljena FINAi na izravnu naplatu 1. srpnja 2024.g. jasno je da je postupak ponovno pokrenut unutar zastarnog roka. Zastarni rok u konkretnoj situaciji, sukladno čl. 233 ZOO-a iznosi 10 godina. Osporava se i ovršenikov prijedlog za odgodu postupka budući da po mišljenju ovrhovoditelja u prijedlogu nije dokazano postojanje zakonskih pretpostavki za odgodu, te se predlaže da ovršenik sa svim svojim zahtjevima bude odbijen jer su neosnovani.
4.1. Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - u daljnjem tekstu OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.
4.2. Čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona propisuje da se na prijedlog proglašenje pljenidbe i prijednosa sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. istog.
5.Cijeneći sve navode i priložene dokaze sud nalazi da prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u dijelu u kojem je u ovom postupku ovlašten odlučivati, nije osnovan. Ovdje treba napomenuti da u naslovu svog prijedloga ovršenik navodi da izjavljuje žalbu, a u obrazloženju da predlaže postupak Posl.br.215/2025
obustaviti, a navedeni instituti nisu predviđeni u ovakvom postupku. Od razloga koji propisuje čl.50. st.1. OZ-a, a na koje upućuje odredba čl. 210 OZ-a, ovršenik ističe onaj iz st.1. tj, navodi da smatra da isprava temeljem koje je zatražena izravna naplata nije ovršna isprava. S takvim viđenjem stvari sud se ne može složiti. Naime, sudska odluka – presuda Općinskog suda u Osijeku P-1722/08 očito je stekla svojstvo ovršnosti – na istoj je otisnuta klauzula po kojoj je ovršna danom 13. listopada 2009.g. Ovršenik ne dostavlja nikakav dokaz o tome da bi stjecanje tog svojstva bilo sporno niti da bi navedna klauzula bila ukinuta. Protekom razdoblja propisanog člankom 233 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23- dalje ZOO) isprava ne gubi navedeno svojstvo jer čl. 214 istog definira da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, te da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Dakle ako zastara i nastupi, odluka time nije prestala biti ovršna, samo je ovrhovoditelj izgubio mogućnost naplate tražbine prisilnim putem. Da bi bio ispunjen uvjet iz čl. 50. St.1.toč.1. potrebno je da isprava ne predstavlja ovršnu ispravu, što ovdje nije slučaj, te je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim trebalo odbiti kao u toč.I. izreke rješenja.
6.Ovršenik se dalje u prijedlogu referira na zastaru u njenom pravom značenju, a to je protek desetogodišnjeg roka od nastupanja navedenog svojstva do pokretanja postupka izravne naplate. To predstavlja poseban žalbeni razlog, onaj iz čl. 50. st.1. toč.11. OZ-a. U tom slučaju, ako se ovrhovoditelj prijedlogu usprotivi ili o njemu ne očituje, sud će na temelju čl. 210 primijeniti odredbe čl 52. st.1. i 3.OZ-a radi navedenih žalbenih razloga, pošto nisu dokazani javnom ispravom ili potvrđenom privatnom ispravnom, niti se temelje na općepoznatim činjenicama, uputiti ovršenika u parnicu. Ovrhovoditelj se prijedlogu usprotivio, ocjenjujući ga neosnovanim i navodeći na koji način smatra da je došlo do prekida zastare, te da je prijedlog podnesen unutar zastarnog roka.
7.Stoga je u ovom predmetu ovršenik sa prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbijen, kao u izreci rješenja, te zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja iste nedopuštenom kao u toč.1. zaključka.
8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe kao i postojanje nekih od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. citiranog članka.
9.1. U odnosu na zahtjev ovršenika da se postupanje odgodi ( da se odredi odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava) sud također drži da je prijedlog neosnovan. Naime, da bi se takav prijedlog usvojio potrebno je da su ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe tj. da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji navedenih u st.1. toč.1-11 kao objektivna pretpostavka, kao i subjektivna pretpostavka, a to je nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršniku, koja bi se mogla spriječiti odgađanjem postupanja.
10.1. Ovršenik uopće ne obrazlaže prijedlog za odgodu, u naslovu podneska je naveden i takav zahtjev, a u tekstu se predlaže da se provedba naplate na računima ovršenika obustavi. S obzirom da je teret dokazivanja o ispunjenju uvjeta koje je potrebno zadovoljiti da bi se prihvatilo njegov prijedlog isključivo na ovršeniku, a isti osim spominjanja da to traži nije dalje posvetio nikavu pozornost tom prijedlogu, a pogotovo ne učinio vjerojatnim da bi poduzeo neku od pravnih radnji navedenih u čl. 65. St.1. OZ-a i da bi provedbom postupka izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koja prijeti, njegov prijedlog je trebalo odbiti.
10.2. Slijedom obrazloženog je odlučeno kao u toč.II izreke rješenja.
U Dubrovniku, 28. svibnja 2025.g.
Sutkinja:
Ana Poljanić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv toč.I i II. rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv zaključka pravni lijek nije dopušten.
DNA:
- ovrhovoditelj po punomoćnici odvjetnici Dori Hanžeković Žuža
- ovršenik po punomoćnici odvjetnici Dori Rešetar
