Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-214/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, u pravnoj stvari tužitelja 1. II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicama GI, MI, PI i IIĐ, pravnicama iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka iz Osijeka, I. G. Kovačića 2, OIB: 04579316822, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica iz Osijeka, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv djelomične presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-350/2020-28 od 22. prosinca 2021., dana 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-350/2020-28 od 22. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da 1. tužitelju isplati iznos od 3.963,81 kn, a 2. tuženiku iznos od 4.478,37 kn uz pripadajuće zatezne kamate i da svakome naknadi parnični trošak u iznosu od po 2.000,00 kn.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog postojanja bitnih povreda odredaba ZPP-a. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu, te traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove naknade za prekovremeni rad i rad u turnusu u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji bili zaposleni kod tuženika i da su rad obavljali u turnusima, te da im je omogućeno korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5, odnosno na način da se jedan sat prekovremenog rada obračunavao kao 1,5 sat slobodnog dana. Prema nalazu i mišljenju vještaka za financije tužitelji da su u utuženom razdoblju ostvarili prekovremene sate koji da, prema priloženoj dokumentaciji, nisu plaćeni i nisu u evidenciji za korištenje slobodnih dana, tako da navedena razlika za 1. tužitelja iznosi 3.963,81 kn, a za 2. tužitelja 4.478,37 kn.
6.2. Prihvaćajući navedeni nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke, kojeg smatra stručnim i objektivnim, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljima isplatio sve ostvarene prekovremene sate na način da bi im za iste omogućio korištenje slobodnih dana, niti im platio razliku, pa ga obvezuje isplatiti im utuženi iznos.
7. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su u obrazloženju presude izneseni jasni razlozi u odnosu na odlučne činjenice, tako da je presudu moguće ispitati. Protivno tvrdnjama tuženika, sud prvog stupnja je s obzirom na iznesena utvrđenja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obavezao tuženika isplatiti tužiteljima utuženi iznos.
8. Odredbom čl. 44. st. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 – Dodatak I., 150/13 Dodatak II., 71/16 Dodatak III. i 123/16; dalje KU/13), kao i odredbom čl. 38. st. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 – Dodatak i 119/19; dalje KU/17) propisano je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna i mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno, u ciklusima 12-24-12-48. Nadalje, čl. 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st. 12. KU/17 propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koji službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8, dok je odredbom st. 1. citirane odredbe propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećavati za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, a za rad u turnusu 5%. Odredbom čl. 44. st. 2. KU/13 i čl. 38. st. 2. KU/17 propisano je da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, s time da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno odredbi čl. 44. st. 10. KU/13, odnosno čl. 38. st. 10. KU/17. Prema odredbi čl. 52. st. 10. Pravilnika o radu tuženika, umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, radnik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru od 1:1,5, odnosno jedan sat prekovremenog rada se obračunava kao 1,5 slobodnog dana, a ukoliko zbog potreba posla ne može osigurati korištenje slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada ostvaruje pravo na isplatu dodataka na plaću iz st. 1. ovog članka (između ostalog za prekovremeni rad i rad u turnusu).
9. Tuženik u žalbi navodi da nije utvrđeno na koji je način vještak došao do utvrđene razlike sati prekovremenog rada, pa slijedom toga i do zaključka da tužitelji na ime prekovremenih sati nisu iskoristili sve pripadajuće slobodne dane jer da to ne proizlazi iz evidencije za korištenje slobodnih dana. Ti žalbeni navodi su neosnovani jer je vještak izračun temeljio na sadržaju evidencije i ostale dokumentacije dostavljene upravo po tuženiku, a iz kojih neprijeporno proizlazi da za odrađene prekovremene sate tužitelji nisu iskoristili slobodne dane. Osim toga, tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, niti je predlagao druge dokaze. Stoga je, protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno u primjeni citiranih odredbi KU/13 i KU/17 te Pravilnika o radu tuženika obvezao tuženika isplatiti tužiteljima utuženi iznos.
10. Odluka o troškovima postupka je sukladna odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
11. Stoga je odlučeno kao u izreci, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci, 28. svibnja 2025.
Sudac
Ksenija Dimec
