Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-174/2024-4
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BLV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-593/2020-25 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužene te se djelomično preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-593/2020-25 od 18. ožujka 2024. u točki I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 6.147,46 eur, odnosno za iznos od 2.148,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 17.7.2015. do isplate.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužene u odnosu na odluku o parničnom trošku te se potvrđuje odluka iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-593/2020-25 od 18. ožujka 2024.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,90 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke naloženo je tuženoj da na ime otpremnine isplati tužiteljici iznos od 8.295,91 eur sa zakonskim kamatama tekućim od 17.7.2015. do isplate, a točkom II. izreke naloženo je tuženoj da na ime parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 2.341,52 eur sa zakonskom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tužena je pravovremeno podnijela žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja iznad dosuđenog iznosa od 6.147,46 eur pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko iznosa od 6.147,46 eur i preinačiti odluku o parničnom trošku, podredno prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. U bitnome u žalbi tužena ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici otpremninu obračunatu u bruto iznosu te da je pogrešan i obračun braniteljskog dodatka, sve protivno odredbama članka 2., 6. i 11. Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i oružanih snaga RH kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga („Narodne novine“ broj 131/13 i 147/14, dalje: Odluka).
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava pravilnost i osnovanost žalbenih navoda smatrajući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 92. stavak 4. u svezi članka 126. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje ZR) u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu otpremnine uslijed prestanka radnog odnosa kao namješteniku u Ministarstvu obrane temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.12.2014.
6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je tužiteljica kao namještenik u Ministarstvu obrane bila u neprekidnom radnom odnosu 19 godina te da joj je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.12.2014. prestao radni odnos,
- da prema Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da tužiteljici pripada pravo na otpremninu,
- da je tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu u razdoblju od 18.03.1996. do 30.06.1996., dakle puna tri mjeseca te je stekla status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata,
- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo BL, otpremnina prema prosječnoj visini plaće u bruto iznosu je 8.295,91 eur, a po neto obračunu iznosi 6.784,53 eur, u koje iznose je uračunat braniteljski dodatak od 5.700,00 kn, a što je prikazao u Tablicama nalaza,
- da je člankom 2., 6. i 11. Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i oružanih snaga RH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (''NN''131/2013) propisano pravo na visinu otpremnine kao i braniteljski dodatak u neto iznosu.
6.1. Slijedom prednjih utvrđenja prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 9. stavak 3. ZR-a, zaključuje da je obračun otpremnine za tužiteljicu povoljniji prema odredbi članka 126. stavak 1., 2. i 3. ZR-a te u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice usklađen sa vještačkim izračunom otpremnine u bruto iznosu i braniteljskim dodatkom za sve godine radnog staža te primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje Tarifa) obvezuje tuženu na naknadu parničnog troška tužiteljici.
7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tužena žalbom jer je pobijana presuda jasna i razumljiva te ju je moguće valjano pravno ispitati.
8. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužene da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo u odnosu na obračun otpremnine tužiteljici prema izračunu 65% prosječne plaće u bruto iznosu uz braniteljski dodatak za svaku godinu radnog staža.
9. Naime, prema odredbi članka 9. stavak 3. ZR-a određeno je: "Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno."
9.1. Odredbom članka 113. stavak 7. (prije stavak 5) Zakona o obrani (Narodne novine 73/13, 75/15, 27/16, 110/17, 30/18, 70/19 i 155/23 – dalje ZO) propisano je: "Državni službenici i namještenici raspoređeni u službu u Ministarstvo obrane i Oružane snage kojima tijekom preustroja prestaje služba ostvaruju pravo na otpremninu u iznosu koji odlukom odredi ministar obrane."
10. Odlukom ministra obrane od 30.10.2013. (NN 131/13 – dalje Odluka) donesenoj na temelju prednje citirane zakonske odredbe, u članku 2. je određeno da namješteniku kojem prestane radni odnos zbog preustroja ili smanjenja snaga pripada pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi odnosno u radnom odnosu u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama.
Nadalje, prema odredbi članka 6. Odluke određeno je da državnom službeniku i namješteniku iz ove Odluke koji ima status hrvatskog branitelja pripada i pravo na uvećanje otpremnine ovisno o vremenskom razdoblju sudjelovanja u Domovinskom ratu na način da se za svaki puni mjesec dana sudjelovanja u Domovinskom ratu priznaje pravo na uvećanje otpremnine u iznosu od 300,00 kuna neto, a prema članku 11. utvrđeno je da iznosi za isplatu otpremnina propisani ovom Odlukom su neto-iznosi.
11. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica je kao namještenik u Ministarstvu obrane dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te ostvarila pravo na otpremninu koje pravo je, u smislu odredbe članka 9. stavak 3. ZR-a, uređeno Zakonom o obrani. Sukladno prednje citiranoj odredbi članka 113. stavak 7. (prije stavak 5) Zakona u obrani kao lex specialis, visinu otpremnine namještenika u Ministarstvu obrane kojima je zbog preustroja prestao radni odnos određuje odlukom ministar obrane, odnosno u konkretnome Odlukom od 30.10.2013. Dakle, budući da Zakon o obrani kao specijalan zakon posebno uređuje pravo na otpremninu i njezinu visinu državnih službenika i namještenika zaposlenih u Ministarstvu obrane to je u predmetnom slučaju neprimjenjiva odredba članka 126. ZR-a kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
12. Nadalje je provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo BL, utvrđena visina otpremnine tužiteljice u neto i bruto iznosu neovisno o braniteljskom dodatku, a koje matematičke izračune stranke nisu osporavale kao niti vrijeme sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu od ukupno 3 mjeseca.
13. Slijedom navedenog osnovani su žalbeni navodi tužene da tužiteljici za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu od tri mjeseca, dakle na ime braniteljskog dodatka, pripada pravo na uvećanje otpremnine za svaki puni mjesec dana sudjelovanja u Domovinskom ratu u iznosu od 300,00 kuna neto, dakle ukupan iznos od 119,45 eur/ 900,00 kn sukladno članku 6. Odluke, a ne iznos od 756,52 eur/ 5.700,00 kn kako je pogrešno obračunato financijskim vještačenjem u iznosu od 300,00 kn po svakoj godini radnog staža.
13.1. Također, prema članku 2. u svezi članka 11. Odluke, tužiteljici pripada otpremnina u visini 65% njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca za svaku godinu radnog staža, a koja se izračunava u neto iznosu, što je financijskim vještačenjem utvrđeno u ukupnom iznosu od 6.026,01 eur/ 45.418,07 kn.
13.2. Stoga su osnovani navodi u žalbi tužene da tužiteljici pripada pravo na otpremninu u ukupnom iznosu od 6.147,46 eur (119,45 eur + 6.026,01 eur).
14. U odnosu na pozivanje tužiteljice na odluke sudova donesenim u istim/sličnim okolnostima valja napomenuti da se u tim odlukama problematizirala osnovanost prava na otpremninu službenika i namještenika dok je visina otpremnine bila nesporna i nije se raspravljala glede pravnog pitanja obračuna u bruto ili neto iznosu kao u predmetnom postupku.
15. Iz navedenih razloga, žalbu tuženika valjalo je usvojiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.
16. U odnosu na odluku o trošku, sadržanu u točki II. izreke pobijane odluke, ovaj sud je ocijenio, uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u ovom sporu, da ista nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu radi čega nisu nastali posebni troškovi, te da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – Tarifa) važeće u vrijeme donošenja odluke o trošku i prema troškovniku, pravilno odmjerio trošak postupka tužiteljice radi čega je u tom dijelu žalbu tužene kao neosnovane valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku u točki II. izreke.
17. Glede troška žalbenog postupka, a obzirom na uspjeh tužene, valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te odredbe Tbr. 10.1. Tarife i troškovniku, priznati tuženoj nagradu za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eur te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.
U Rijeci 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
