Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-29/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi radno – naknada štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1639/2023-22 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1639/2023-22 od 29. siječnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I, II i IV izreke, dok se u odnosu na točke V i VI izreke žalba tužiteljice djelomično usvaja za iznos od 294,00 EUR, te se odluka o trošku preinačuje i sudi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 806,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica odbija kao neosnovanim."

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1639/2023- 22 od 29. siječnja 2025. odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 566,20 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 500 eura tekućom od 13.9.2023. do isplate, a na iznos od 66,20 euro tekućom od 29.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke 566,20 euro do zatraženog iznosa od 1.350,000 euro, kao neosnovan IV/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na iznos iz toč. I izreke tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 30.8.2023.g.

V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 512,50 euro sa zateznom kamatom tekućom od 29. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

VI/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 512,50 euro, kao neosnovan."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu tužiteljica pobija u cijelosti, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu tako da zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti, uz dosudu zatraženog parničnog troška u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neproturječno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koje tužiteljica ističe u žalbi.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske i imovinske štete uslijed ozljeđivanja na radnom mjestu KBC Zagreb 3. srpnja 2023., pri čemu je vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede prijeloma distalne falange 4 prsta lijevog stopala (nokatnog nastavka) bez pomaka ulomka.

8. Neosnovano i paušalno tužiteljica u žalbi osporava pravilnu primjenu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom izračuna pojedinih kvalifikaturnih okolnosti, te neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud naknadu štete dosudio u preniskom iznosu. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju jasno obrazložio osnov i visinu naknade štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, te za smanjenje životne aktivnosti), vodeći računa o svim okolnostima iz članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), pa je uzeta u obzir životna dob tužiteljice, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja, te specifične okolnosti slučaja (flaster imobilizacija, pregledi i slično). Prvostupanjski sud je jasno izrazio i obrazložio kako je došao do visine dosuđene naknade štete (po kriteriju pretrpljenih bolova iznos od 800,00 EUR, pretrpljenog straha iznos od 500,00 EUR, za smanjenje životne aktivnosti iznos od 150,00 EUR). Osim toga, po članku 1095. ZOO-a dosuđena je i naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3,31 EUR po satu koju i ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom jer je pomoć pružena od strane nestručne osobe. Obzirom da iz iznosa koji je prvostupanjski sud primijenio po pojedinim kriterijima proizlazi da su isti viši nego bi proizlazilo iz doslovnog izračuna primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu i specifične okolnosti slučaja vezano uz radno mjesto tužiteljice, ali i stopu inflacije na koju u žalbi ukazuje tužiteljica. Stoga su svi žalbeni navodi usmjereni na osporavanje dosuđene visine štete neosnovani.

9. Pravilno ukazuje žaliteljica da prvostupanjski sud o tijeku zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete nije mogao primijeniti članak 919. ZOO- a koji uređuje pretpostavke odustanka turističke agencije od ugovora. No, iz obrazloženja pobijane presude je vidljivo da je prvostupanjski sud samo pogrešno naznačio broj zakonskog članka, a da je pravilno obrazložio primjenu odredbe iz članka 943. stavak 1. ZOO-a, radi čega se i ovaj žalbeni razlog ukazuje neosnovanim.

10. Konačno, žalba je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

10.1. Pravilno ukazuje tužiteljica da joj pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku i to temeljem Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: OT). Suprotno stavu prvostupanjskog suda ovaj trošak je bio potreban za vođenje ovog postupka, jer je o ishodu prethodnog mirnog postupka ovisilo hoće li tužiteljica i za koji iznos podnijeti tužbu za naknadu štete sudu. Stoga po toj osnovi pripada tužiteljici nagrada od 100 bodova, imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.550,00 EUR, što iznosi uz vrijednost boda od 2,00 EUR 200,00 EUR. Kako je pravilno ocijenio prvostupanjski sud uspjeh tužiteljice sa 42 %, to istoj za sastav odštetnog zahtjeva pripada iznos od 84,00 EUR.

10.2. Pravilno prvostupanjski sud nije priznao tužiteljici trošak podneska od 22. veljače 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu, jer isti u smislu članka 155. ZPP- a nije bio potreban za vođenje ove parnice kako je to obrazložio prvostupanjski sud.

10.3. Osnovano potražuje tužiteljica sastav obrazloženih podnesaka od 5. travnja 2024. i 9. kolovoza 2024. jer su isti bili potrebni kako bi tužiteljici bilo omogućeno raspravljanje pred sudom o osobi medicinskog vještaka i o zadatku vještaku. Stoga temeljem Tbr. 8.1. OT tužiteljici za ova dva podneska pripada ukupno 200 bodova ili 400,00 EUR, odnosno imajući u vidu uspjeh u postupku od 42 % iznos od 168,00 EUR. Podnesci od 8. svibnja 2024. i od 13. lipnja 2024. nisu bili potrebni jer se u njima ponavljaju navodi iz podneska od 5. travnja 2024., koji je priznat u trošak tužiteljici.

10.4. Osnovana je žalba tužiteljice i u odnosu na zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a. Naime, stranke su se dužne odazvati na poziv suda radi objave i uručenja presude, te ako tako postupe, sud će im ukratko iznijeti razloge presude i istu uručiti, što je povezano s pravom stranaka na pristup sudu. Kako je iz zapisnika o objavi presude vidljivo da je punomoćnik tužiteljice pristupio na ročište za objavu, to tužiteljici temeljem Tbr. 9.3. OT pripada nagrada od 50 bodova ili 100,00 EUR, odnosno imajući u vidu uspjeh u postupku od 42 % tužiteljica za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude ima pravo na nagradu u iznosu od 42,00 EUR.

10.5. Slijedom iznesenog tužiteljici pored dosuđenog troška od 512,50 EUR pripada i daljnji trošak od 294,00 EUR, odnosno odluku u trošku u točki V i VI izreke je valjalo preinačiti temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a na način da se tužiteljici dosuđuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 806,50 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 29. siječnja 2025. do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica odbijena kao neosnovanim.

11. Kako tužiteljica u glavnoj stvari nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

U Karlovcu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec