Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-83/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (prije iz Crnca, Radićeva 107), zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kovaču odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-230/2019-16 od 28. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbij se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 230/2019-16 od 28. rujna 2020., pod točkom I, potvrđuje.

II Odbij se žalba tužene te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 230/2019-16 od 28. rujna 2020., pod točkom III, potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-230/2019-16 od 28. rujna 2020., pod točkom II.

II Prihvaća se žalba tužitelja te se tužitelju pored troškova postupka iz točke III, izreke presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-230/2019-16 od 28. rujna 2020., dosuđuje i daljnji trošak postupka, pa se :

Nalaže tuženoj da tužitelju nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 20.982,95 kn, odnosno 2.784,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, koje se obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 103,72 EUR/781, 45 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbe.

V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak revizije u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-230/2019-16 od 28. rujna 2020., pod točkom I izreke odbija se zahtjev tužitelja BO za isplatom naknade plaće u daljnjem iznosu od 64.409,88 kn radi neosnovanosti.

Točkom II izreke odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja BO od dana 12. ožujka 2020., za isplatu iznosa od 176.725,25 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, a kako to i proizlazi iz točke II pobijane presude.

Točkom III nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.422,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužitelj i tužena.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome navodi da se je on radio 24 sata te da tužena kao poslodavac ničim nije dokazala da u vremenu od 8 sati dnevno tužitelj nije radio već da se odmarao i da pobijana presuda ne sadrži razloge za odbijanje zahtjeva tužitelja. Osporava se i odluka o troškovima postupka navodeći da je ranijom odlukom drugostupanjskog suda ukinuta odluka o trošku postupka, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tu činjenicu pa tužitelju ne dosuđuje cjelokupni trošak postupka. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem daljnjih tužbenih zahtjeva uz dosudu parničnog troška, a u protivnom, predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj traži trošak žalbe.

2.2. Tužena je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka i to samo u odnosu na točku III izreke prvostupanjske presude, te smatra da budući je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao alternativni tužbeni zahtjev da tužena ima pravo na naknadu troškova postupka i predlaže u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti dosudom troškova postupka tuženoj, odnosno u protivnom predlaže u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te traži troškove postupka i zateznu kamatu kao i trošak žalbe.

3. Na žalbe nisu se očitovali ni tužitelj ni tužena.

4. Žalba tužitelja osnovana je u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok u odnosu na preostali tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev nije osnovana.

4.1. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljene žalbe tuženika i žalbe tužene te na temelju članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), pazeći po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a, ovaj sud nije našao da je pobijana odluka obuhvaćena, ili da je postupak koji je prethodio njenom donošenju vođen, počinjenjem koje od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a ni tužitelj ni tužena u žalbi ne navode kojom bi bitnom povredom odredba parničnog postupka pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je djelomično odbijen osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka kao i u odnosu na alternativni zahtjev.

6. Predmet spora je isplata razlike neisplaćene plaće za odrađene prekovremene sate. Tužitelj je pored tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 160.999,51 kn bruto, a podneskom od 13.3.2020., postavio i eventualni tužbeni zahtjev na isplatu 176.725,25 kn bruto, prema odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a.

7. Iz stanja spisa kao i iz pobijane presude proizlazi:

- da je tužitelj kroz utuženo razdoblje bio zaposlen kod tužene u MORH, Hrvatske kopnene vojske s mjestom službe u Karlovcu na dužnosti pionira,

- da je uvidom u evidencije o nazočnosti na poslu za tužitelja utvrdio nazočnost tužitelja na poslu u vremenskom razdoblju od dana 26. studenog 2006. godine do 30. travnja 2010.,

- da se pozvao na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04. i 76/07. – dalje ZOS) članka 169., kojim je uređen način obračuna plaće djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika koja se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću,

- da je člankom 170. ZOS propisano, da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti pripadnici Oružanih snaga ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a koji se utvrđuje u postotku od osnovne plaće djelatne vojne osobe,

- da je člankom 14. ZOS određeno da se na sva pitanja koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenima na temelju tog Zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima,

- da je člankom 39. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04.) koji je u primjeni od 1. srpnja 2004. propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjence ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni za 10%, a za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10%, stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju, stavkom 3. propisano je ukoliko službenik ili namještenik radi blagdane, neradne dane utvrđenim zakonom te ukoliko radi na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 50%, i da prema stavku 4. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika sklopili Kolektivne ugovore uz obvezu primjene prava i obveza iz rada zaposlenih u tijelima državne vlasti,

- da je člankom 199. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04. i 68/05.) propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovorom, a člankom 12. Zakona o radu određeno je da, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno,

- da je na temelju kartice djelatnika evidencije nazočnosti na poslu tužitelja, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Đurđice Smrček-Barjaktar iz Bjelovara kao i dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka, sud utvrdio da tužitelju prema navedenim propisima nije obračunat rad subotama, nedjeljama, blagdanima, noćni rad, smjenski rad, prekovremeni rad kroz razdoblje od 26. studenog 2006. do 1. listopada 2009., da mu nije isplaćen bruto iznos od 96.589,63 kune,

- da se provedeno vrijeme neprekidno 24 sata za vrijeme straže i dežurstva ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radu za vrijeme straže i dežurstva, jer tužitelj za vrijeme straže i dežurstva ima vrijeme odmora od 8 sati dnevno,

- da iako je tužitelj tvrdio da je koristio dnevno najviše 4 sata odmora, jer da je za vrijeme drugih preostalih četiri sata odmora obavljao polove osobne higijene, objedovao, obavljao poslove redarstva i druge poslove, te sudjelovao u smjeni straže, da se provedeno vrijeme odmora od 8 sati unutar 24 sata dnevno za vrijeme straže i dežurstva ne može vrednovati kao prekovremeni rad,

- da iz priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi, da je tužitelj ostvario veći mjesečni fond sati nego što je zakon predvidio za redovni rad u okviru osmosatnog radnog dana (40 sati tjedno), odnosno izvan redovnog radnog vremena,

- da tuženik nije dokazao da je rad obavljen izvan punog radnog vremena uredio rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, i da nije provedbenim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću uredio dodatke na dežurstvo, da nije dokazao da je tužitelju dao za rad nakon radnog vremena dovoljan broj slobodnih dana,

- da Ministarstvo obrane nije donijelo opće propis kojima bi se uredilo pitanje plaćanja naknade za dežurstvo sve do donošenja Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.) koji Pravilnik se primjenjuje od 1. listopada 2009.,

- da za utuženo vrijeme nije bilo općeg akta temeljem kojeg bi se odredio način obračunavanja dodataka na plaću,

- da temeljem odredaba Zakona u službi u oružanim snagama i djelatnim vojnim osobama pripadaju dodaci na plaću za prekovremeni rad,

- da sve do donošenja novog općeg akta, obračunavati prekovremeni rad treba prema općim propisima radnog prava i prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike,

- da prema članku 90. stavak 1. ZOR-u („Narodne novine“ broj 137/04. - pročišćeni tekst) tuženik nije nakon obavljenog posla isplatio plaću tužitelju u navedenom razdoblju,

- da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev prema varijanti iz dopune nalaza i mišljenja od 1. rujna 2017., prema kojoj je financijski vještak prikazao neplaćenu naknadu za prekovremeni rad umanjujući ju za slobodne dane za koje tuženik tvrdi da mu ih je osigurao i koja utvrđuje broj prekovremenih sati rada na ime dežurstva i straže i da je tužitelj tijekom 24 sata koristio 8 sati odmora,

- da budući je pravomoćno odlučeno za iznos od 96.589,63 kn kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene plaće, a da je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 64.409,88 kn na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđen neosnovanim te je odbijen.

8. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prvo postavljeni tužbeni zahtjev, međutim ne i stav prvostupanjskog suda prema kojemu iz istih razloga odbija i novi alternativni tužbeni zahtjev u iznosu od 176.725,25 kn.

9. Kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed prema kojemu će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima.

10. U ovom postupku prvostupanjski sud je presudom broj Pr-180/17-23 od 16. travnja 2018. koja je pravomoćna 23. listopada 2019., a ovršna dana 20. studenog 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju iznos od 96.589,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, djelomično odlučio o prvo postavljenom tužbenom zahtjevu, tako da u ponovljenom postupku je trebalo odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, odnosno razlici do utuženih 160.999,51 kn i o troškovima postupka, budući je odlukom ovog suda broj Gž R-28/2018-2 od 23.10.2019., odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom I, kojom je naloženo tuženoj da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 17.642,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2018. do isplate ukinuta, a ne kako to pogrešno prvostupanjski sud navodi da je i u tom dijelu presuda Pr-180/17-23 od 16. travnja 2018., potvrđena.

11. Ranijom presudom broj Pr-180/17-23 od 16. travnja 2018., djelomično je odlučeno o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 96.589,63 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, u odnosu na koji iznos je presuda pravomoćna 23. listopada 2019. i ovršna 20. studenog 2019., to je u ponovljenom postupku nastavno trebalo odlučiti samo o preostalom dijelu prvog tužbenog zahtjeva.

Naime, ako sud usvoji prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom eventualno tužbenom zahtjevu, stoga je u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 176.725,25 kn bruto, o kojemu prvostupanjski sud budući je već djelomično odlučio o prvom tužbenom zahtjevu, nije trebao donositi odluku, pa je na temelju članka 380. ZPP-a, prvostupanjska presuda pod točkom II izreke ukinuta.

12. U odnosu na odbijajući preostali dio prvog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio razloge odbijanja, a o kojim razlozima je već i sudska praksa zauzela stav, poglavito u odnosu na 8 sati odmora koje tužitelj provodi u višednevnom obavljanju službe, jer da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno uzastopno, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena, a prvostupanjska presuda u tom dijelu potvrđena.

13. U odnosu na odluku o troškovima postupka, a kako je već navedeno pod točkom 10. ovog obrazloženja, budući je odlukom ovog suda broj Gž R-28/2018-2 od 23.10.2019., odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom I, kojom je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 17.642,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2018. do isplate ukinuta, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je trebao odlučiti o cijelom trošku postupka tužitelja i to u odnosu na prvo postavljeni tužbeni zahtjev čija je visina 160.999,51 kn.

14. Prvostupanjski sud je pravilno odredio za koje radnje tužitelju priznaje trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, ali zbog pogrešnog stava da je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 176.725,25 kn, pogrešno je utvrdio postotak uspjeha tužitelja u ovom postupku.

15. Naime, tužitelj je u ovom postupku, a nakon što je već pravomoćno djelomično odlučeno o tužbenom zahtjevu koji je postavljen u visini od 160.999,51 kn, istakao i eventualni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa 176.725,25 kuna. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku odlučio o preostalom dijelu prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, je visina prvo postavljenog tužbenog zahtjeva visina tužbenog zahtjeva prema kojoj se određuju i troškovi postupka, a ne visina alternativnog tužbenog zahtjeva.

16. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredba ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), tužitelju priznao troškove postupka koji su bili potrebi za vođenje ovog postupka u iznosu od 35.275,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 7.775,00 kuna. Obzirom je tužitelj uspio u sporu u odnosu na visinu da 59,99 % i 20% sa osnovom, odnosno ukupno je uspjeh tužitelja u ovom postupku 79,99%, a tuženika 30,01%, to je uspjeh tužitelja u odnosu na prvo postavljeni tužbeni zahtjev s kojim je djelomično uspio, 49,98 %, odnosno 17.630,45 kn, kojem iznosu se pribraja iznos uplaćenog predujma za troškove vještačenja od 7.775,00 kn, tako da je trošak tužitelja u ovom postupku 25.405, 45 kn.

Prvostupanjskom presudom pod točkom III izreke tužitelju je određen trošak postupka od 4.422,50 kn, a koja je ovom drugostupanjskom odlukom potvrđena, tako da daljnji trošak koji je tužena obvezna naknaditi tužitelju iznosi 20.982, 95 kn, odnosno 2.784, 92 EUR. Odluka o troškovima postupka donesena ja na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. i 155. ZPP-a.

17. Na temelju članka 166. u svezi s člankom 154., ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak žalbe u iznosu od 103,72 EUR/781,45 kn, budući je uspjeh tužitelja u žalbenom postupku 50% (u odnosu na visinu i osnovu).

18. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a, tuženoj je određen trošak revizije u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn, dok je u odnosu na trošak žalbe zahtjev tužene odbijen budući tužena nije uspjela u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. ZPP- a).

19. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci presude i odlučeno kao u izreci rješenja.

U Karlovcu 28. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić