Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-606/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P-374/2020-39 od 12. lipnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P-374/2020-39 od 12. lipnja 2023., osim u dijelu pod točkom I izreke u odnosu na zateznu kamatu koja teče na dosuđeni iznos od 1. siječnja 2023., u kojem dijelu se prvostupanjska presuda djelomično preinačuje i sudi:

„… a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena…..“

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P- 374/2020-39 od 12. lipnja 2023., točkom I izreke djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, isplati ukupan iznos od 9.137,54 EUR/68.846,79 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za pet postotnih poena, na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate.

Točkom II izreke navedene presude djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan preko iznosa dosuđenog točkom I presude, a do traženog iznosa od 11.902,22 EUR/89.677,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Točkom III izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 917,14 EUR.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tuženik smatra da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koji su predlagani tijekom postupka, prvenstveno saslušanjem ZT i uvid u njegovu medicinsku dokumentaciju. Prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je ZT priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1.11.2016., kao i da mu se isplaćuje osobna invalidnina od 21.5.2014. Tuženik dalje navodi da je tužitelj samo inicijativno zaključivao sudske nagodbe i olako priznao oštećeniku prava bez provjere da li je došlo do promjena koje bi utjecale na zahtjev oštećenika. Tuženik smatra da presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-152/f 99-71, a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00 ne može biti osnova u ovom parničnom postupku radi isplate rente za razdoblje od 2016. do 2019., a za koje postoji i izvansudska nagodba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu N-DO-248/19 od 31.1.2019., a koja nagodba nije utemeljena na navedenoj presudi Općinskog suda u Garešnici. Tuženik navodi da iz navedene presude proizlazi da će se utvrđeni iznosi plaćati dok za to budu postojali zakonski uvjeti te smatra da prvostupanjski sud nije ispitao činjenice da li postoje uvjeti za plaćanje rente s osnova izgubljene zarade te tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava i odluku o zateznim kamatama određenim na dosuđene iznose. Tuženik smatra da nije u obvezi prema tužitelju te predlaže žalbu prihvatiti pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na predmet spora, dok je osnovana u odnosu na primjenu visine kamatne stope na dosuđeni iznos.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljene žalbe tuženika i na temelju članka 365. stavak 2Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), pazeći po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da je pobijana odluka obuhvaćena, ili da je postupak koji je prethodio njenom donošenju vođen, počinjenjem koje od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a tuženik u žalbi ne navodi kojom bi bitnom povredom odredba parničnog postupka pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu koji se odnosi na primjenu visine kamatne stope na dosuđeni iznos.

6. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja kao jednog od solidarnih dužnika koji je ispunio obvezu iz presude Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99- 71 od 31. siječnja 2000., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000., kojom su [adresa] i DT obvezani, kao solidarni dužnici, ZT plaćati mjesečnu rentu zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.198,37 kn i naknadu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 2.160,00 kn, ukupno 3.358,37 kn.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:

- da nije sporno da je samo tužitelj izvršavao obvezu kao solidarni dužnik, dok tuženik kao solidarni dužnik nije dokazao da bi makar djelomično ispunjavao obvezu iz presude Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000.,

- da nije sporno da je nakon navedene prvostupanjske presude, tužitelj kao tuženik sudjelovao u postupcima koje je pokrenuo oštećenik ZT kao tužitelj radi povišenja iznosa rente, te da je samo tužitelj sklapao i nagodbe sa ZT (sudske nagodbe sklopljene u parničnom postupku kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2756/15, postupci povećanja rente broj Pn- 1997/01 i P-2069/03) i izvansudske nagodbe sklopljene u postupku mirnog rješenja spora pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu broj N-DO-248/19, pa da stoga tuženik nije vezan tim presudama i sklopljenom nagodbama,

- da je za opseg i visinu obveze tuženika mjerodavna presuda Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 07. rujna 2000., kojom su [adresa] i DT obvezani, kao solidarni dužnici, ZT plaćati mjesečnu rentu zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.198,37 kn i naknadu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 2.160,00 kn, ukupno 3.358,37 kn,

- da je obveza tuženika u 1/2 dijela tog iznosa, odnosno 1.679,19 kn/222,87 EUR,

- da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u navedene presuda kao i u dopis HZMO, Središnje službe, Odjela za poslove mirovinskog osiguranja od 15. rujna 2020. (strana 84), dopis i potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Zagreb od 17. rujna 2020. (strana 85-86), potvrdu Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Dubrava od 11. prosinca 2020. (strana 89), nalaz i mišljenje HZMO, Područne službe u Zagrebu, od 19. 3. 2009. (strana 99), rješenje HZMO, Područne službe u [adresa], od 11.2.1998. i od 26.2.1998. (strana 100 i 101), nalaz KBC Zagreb (strana 102-103), dopis HZMO, Područna služba Zagreb od 14.4.2021. (strana 106) i rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, od 6.7. 2017. (strana 107-108).

8. Na temelju nespornih činjenica kao i provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika kao solidarnog dužnika na isplatu tužitelju ½ iznosa prema presudi Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000., budući je tužitelj u cijelosti sam izvršavao obvezu prema navedenoj presudi.

9. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da se na pravni odnos tužitelja i tuženika kao solidarnih dužnika prema vjerovniku - ZT primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO):

Članak 43. stavak 1., koji glasi:

„Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.“

Članak 52. stavak 1., koji glasi:

„Dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.“ i

Članak 53. stavak 1., koji glasi:

„Ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.“

10. Činjenica da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem kao svjedoka, oštećenika- vjerovnika ZT, ne utječe na činjenicu da tuženik nije izvršavao svoj dio obvezi prema prvostupanjskoj presudi Općinskog suda u Garešnici broj P- 152/99-71 od 31. siječnja 2000., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000, a koja obveza se sastoji u plaćanju rente i naknade za tuđu pomoć i njegu ZT za razdoblje od ožujka 2016. do srpnja 2019., u iznosu kako je i presuđeno.

11. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za ZT iz koje proizlazi stupanj invalidnosti za njega, budući iz stanja spisa kao i iz pobijane presude proizlazi suprotno (točka 4.1. obrazloženja prvostupanjske presuda).

12. Neosnovan je i žalbeni razlog da na obvezu i visinu isplate rente i naknade za tuđu pomoći njegu utječe činjenica da je ZT ostvario pravo na obiteljsku mirovinu i osobnu invalidninu. Naime, već činjenica da je ZT ostvario pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog oca prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i da je ostvario pravo na osobnu invalidninu prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, ukazuje na činjenicu da se radi o invalidnoj osobi koja zbog invalidnosti ne može privređivati, odnosno ostvarivati prava iz radnog odnosa, a sve zbog događaja zbog kojeg su presudom Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., tužitelj i tuženik kao solidarni dužnici obvezani na isplatu rente i naknade za tuđu pomoć i njegu za ZT.

13. Kao što je već navedeno pod točkom 9. ovog obrazloženja, na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju se odredbe ZOO-a, a prema presudi Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000, i na tu obvezu nemaju utjecaja prava koja je ZT ostvario prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju kao dijete umrlog korisnika i prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi kao invalidna osoba.

14. Ovaj sud samo usput napominje, a što i tuženik zna budući je bio stranka u postupku pred Općinskim sudom u Garešnici u premetu broj P-152/99,da je već u tom postupku kod dosude rente i naknade štete, prvostupanjski sud uzeo u obzir da tužitelj prima osobnu invalidninu.

15. Pravilno prvostupanjski sud zauzima stav u svezi parničnih postupaka vođenih između ZT kao tužitelja i [adresa] kao tuženika radi povećanja rente (Općinski sud u Zagrebu broj XLIX-Pn-1997/01 i XII-P-2069/03), kao i sklopljenih nagodbi, da oni u odnosu na DT ne proizvode intervencijski učinak u smislu odredaba članaka 211. i 208.a ZPP-a, budući tuženik u njima nije sudjelovao, nije o njima obaviješten, pa ga ni presude donesene u tim postupcima, kao i sklopljene nagodbe ne obvezuju i u odnosu na njega ne proizvode građanskopravne učinke, međutim da ga obvezuje presuda presudi Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99- 71 od 31. siječnja 2000., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000.

16. U ovom parničnom postupku podnesena je regresna tužbe jednog sudužnika koji je ispunjavano obvezu u cijelosti, pa prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nema mjesta raspravljanju o visini pripadajuće rente i naknade za tuđu pomoć i njegu, a koja visina je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 7. rujna 2000., već kako to može biti predmet posebnog parničnog postupka radi povećanja ili smanjenja i ukidanje rente u kojemu postupku moraju sudjelovati oba sudužnika i vjerovnik ZT.

17. Dakle, kako je tužitelj vršio plaćanja rente i naknade za tuđu pomoć i njegu ZT za razdoblje od ožujka 2016. do srpnja 2019. godine, a prema presudi Općinskog suda u Garešnici broj P-152/99-71 od 31. siječnja 2000., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1048/00-2 od 07. rujna 2000, temeljem odredaba članka 52. stavak 1. i članka 52. stavak 1. ZOO-a ima pravo od tuženika zahtijevati da mu naknadi polovicu pripadajućeg iznosa mjesečne rente u iznosu od 1.198,37 kn i polovicu iznosa naknade za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 2.160,00 kn, odnosno ukupno 1.679,19 Kk (222,87 EUR) mjesečno.

18. Osnovno u žalbi tuženik navodi da je kod dosude zatezne kamate prvostupanjski sud pogrešno u izreci pod točkom I izreke obvezao tuženika na isplatu zatezne kamate prema stopi uvećanjem pet postotnih poena, budući je prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22. od 30.12.2022.) u članku 29. stavak 2. umjesto pet postotnih poena izmjena na tri postotna poena pa je u tom dijelu pobijana presuda preinačena.

19. Stoga je u odnosu na predmet spora pobijana presuda potvrđena, a žalba tuženika odbijena na temelju članka 368. ZPP-a, dok je u odnosu na visinu zatezne kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 1. siječnja 2023., do isplate, na temelju članka 373. ZPP-a pobijana presuda djelomično preinačena.

20. Odluka o troškovima postupka je zakonita kako po osnovi tako i po visini troškova koji su određeni tužitelju (članak 154. i 155. ZPP).

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 28. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić