REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: Kzd-86/2024-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu za mladež toga suda Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LF, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a, čl. 177. st. 2., čl. 117. st. 2. u sv. st. 1. i čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. u daljnjem tekstu: KZ/11) sve u sv. čl. 51. KZ/11, koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz- DO-77/2024 od 26. rujna 2024., nakon provedene i zaključene javne rasprave 26. svibnja 2025., dana 28. svibnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22., 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP/08)
okrivljeni LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i V, djev. E, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa] (kod VF), državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, mesar, s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 EUR- a, oženjen, otac troje djece, kazneno neosuđivan
k r i v j e
što je:
1) u razdoblju od početka travnja 2024. do 23. lipnja 2024. u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj živi sa suprugom EF te zajedničkom djecom, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17., 126/19., 84/21., 144/22.), u cilju da obezvrijedi dostojanstvo svoje supruge, ponizi je te kod nje izazove osjećaj straha i psihičke patnje, učestalo se dovodio u alkoholizirano stanje kada bi suprugu vrijeđao govoreći joj da je kurva, glupa i mutava, te je optuživao za nevjeru govoreći joj da sigurno ima ljubavnika, provjeravao je na poslu u trgovini, tražio da s njim komunicira preko video poziva kako bi mogao kontrolirati gdje se nalazi i s kim je u društvu, govorio joj da ništa ne vrijedi, da bi nakon što je dana 1./2. travnja 2024., verbalno napao svoju suprugu tražeći da mu kaže gdje je i s kim bila vani, te s rukom zamahnuo prema njoj u namjeri da je udari, u čemu nije uspio, cijelu noć joj nije dao da spava, iako je ujutro morala ići na posao, da bi potom promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, tako da supruga žrtva EF nije mogla ući u kuću nakon posla, te je točno neutvrđenog dana u drvenu gredu na plafonu u kući zabio veliki čavao i rekao da će se objesiti, tako da svaki put kad uđe u kuću vidi njega kako visi, da bi dana 10. lipnja 2024. oko 22:00 sata, u cilju da uplaši svoju suprugu istoj rekao da će je otrovati ili zavezati te zapaliti kuću zajedno s njom, a da će djecu prethodno poslati vani, dok je 23. lipnja 2024. suprugu učestalo zvao, kako bi provjerio gdje je, a po njezinom povratku kući iz trgovine oko 18:00 sati, suprugu i kćer UF počeo vrijeđati govoreći da su lažljivice, da gdje su toliko dugo, da mogu ići ća iz kuće, pitajući ih tko radi u kafiću, misleći kako su bile tamo, da bi potom i pobacao drvene stolice po kući te se jedna od siline i razbila, a potom je uzeo mesarski nož te ga sebi stavio ispod vrata i rekao: „Hoćete da se prerežem po vratu da vas moja krv pošprica“, nakon čega je krenuo iz kuće te isti nož zabio u vrata, da bi se ubrzo i vratio u kuću, a tijekom prepirke sa suprugom dva puta udario nogom u sušilicu rublja, a kada ga je supruga sjela na prag kako bi ga smirila, u cilju da je ozlijedi s upaljenom cigaretom izgorio po nozi, uslijed čega je ona zadobila tjelesnu ozljedu u vidu opeklinu kože lijeve natkoljenice kakvim sve ponašanjem je kod supruge žrtve EF izazvao osjećaj straha za vlastiti život kao i poniženja, nesigurnosti i povrede dostojanstva,
dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
2) u vremenu i na mjestu kao pod točkom 1), svjestan da svojim postupanjem ugrožava normalan psihofizički razvoj kćeri UF (rođene **.**.2007.), i htijući to, često se dovodio pred njom u alkoholizirano stanje te je vrijeđao i omalovažavao, kao što je pred njom vrijeđao i suprugu, njezinu majku EF, govorio joj da je retardirana i maloumna, da je balavica, glupa, mutava i kurva, te pred njom branio supruzi da s njom ide u dućan, govoreći da će se ubiti, promijenio bravu od ulaznih vrata kako niti ona niti njezina majka ne bi mogle ući u kuću samostalno, da bi 8. svibnja 2024., dan prije izleta u Split na koji je njegova kćer trebala ići, rekao joj da ne može ići, da joj je on otac i da je neće pustiti, a kada je ona uzela torbu kako bi krenula iz kuće, zaključao joj kuću te je nije htio pustiti van, pa joj u cilju da je uplaši rekao da će je ubiti, da zna da će završiti u zatvoru, ali da ga briga, a u ovom razdoblju je kćeri govorio da ju je on napravio, da će je on i ubiti, te njoj i supruzi govorio da će zapaliti kuću, da će je prodati, dok je točno neutvrđenog dana zabio čavao u plafon i rekao da će se pred njom i suprugom objesiti i da će one to gledati, a kada je 22. lipnja 2024. trebala ići s prijateljicom s autom, rekao joj: „Dabogda poginula i tako ništa ne vrijediš, ja nemam kćer“, dok je 23. lipnja 2024. oko 18:00 sati suprugu i kćer UF počeo vrijeđati govoreći da su lažljivice, da gdje su toliko dugo nakon što su bile u trgovini, da mogu ići ća iz kuće, pitajući ih tko radi u kafiću, misleći kako su bile tamo, da bi potom i pobacao drvene stolice po kući te se jedna od siline i razbila, a potom je uzeo mesarski nož te ga sebi stavio ispod vrata i rekao da će se ubiti i da će ih pošpricati njegova krv, nakon čega je krenuo iz kuće te isti nož zabio u vrata, kakvim sve ponašanjem je djetetu UF ugrozio njezin pravilan psihofizički razvoj, te kod iste izazvao osjećaj straha i nesigurnosti,
dakle, zlostavio dijete,
čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11, i povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, a sve u sv. čl. 51. KZ/11,
pa se na temelju čl. 179.a KZ/11 za djelo počinjeno na štetu EF okrivljeniku
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine,
a na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 za djelo počinjeno na štetu mlt. UF okrivljeniku se
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine,
te se na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljenik LF
o s u đ u j e n a
JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 10 (DESET) MJESECI.
II. Na temelju čl. 56. i čl. 57. KZ/11 okrivljeniku LF se
i z r i č e
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
na način da se prema okrivljeniku LF izvršava kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako okrivljenik LF u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku LF se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, i to od uhićenja 23. lipnja 2024. pa do puštanja na slobodu 25. lipnja 2024.
IV. Na temelju čl. 69. KZ/11 okrivljeniku LF se
i z r i č e
SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O ALKOHOLU koja mjera će se za neuvjetovani dio kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, te ista sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11 može trajati dok za to bude postojala potreba, odnosno do proteka roka provjeravanja uvjetne osude.
V. Na temelju čl. 70. KZ/11 okrivljeniku LF se
i z r i č e
SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA
koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u ustanovi za izvršavanje kazne zatvora.
VI. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorava se okrivljenik LF da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnom mjerom iz toč. IV. izreke presude.
VII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku LF snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.691,30 EUR (tisućušestodevedesetjedaneuritridesetcenti) u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru 26. rujna 2024. podnijelo je protiv okrivljenika optužnicu broj: KOz-DO-77/2024, izmijenjenu na raspravi 26. svibnja 2025., zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 179.a, čl. 177. st. 2., čl. 117. st. 2. u sv. st. 1. i čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. KZ/11, a sve u sv. čl. 51. KZ/11.
2. Okrivljenik je u svom stavu o osnovanosti optužbe izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje oštećenice EF (l.s. 78-80), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta žrtve UF (l.s. 95-97), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, uz reproduciranje DVD snimke (l.s. 22, 23, 24), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01519395 (l.s. 25), izvješće policijskih službenika, osim u dijelu gdje se navode iskazi svjedokinja (l.s. 26-27), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika (l.s. 28), obrazac medicinske dokumentacije za okrivljenika (l.s. 29), obrazac i prijavu medicinske dokumentacije za žrtvu EF (l.s. 30-31), dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad [adresa] (l.s. 34-36), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr. med. danog po provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika (l.s. 84-92), nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje izv. prof. dr. sc. PF, dr. med. danog po provedenom sudskomedicinskom vještačenju oštećene EF (l.s. 146- 147), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Pp-1755/2024 (l.s. 158-163), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. sc. Jadranke Zorić danog po provedenom psihologijskom vještačenju djeteta žrtve UF (l.s. 169-181), koja vještakinja je ispitana na raspravi 26. svibnja 2025. (l.s. 192-193), te je pročitan izvadak iz kaznene (l.s. 55) i prekršajne (l.s. 187) evidencije za okrivljenika. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik (l.s. 193-194), pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LF, uz reproduciranje DVD snimke (l.s. 15- 20) te je pročitan zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LF, uz reproduciranje DVD snimke (l.s. 61-64).
4. Na ispitivanju pred Policijskom upravom zadarskom, Postajom pomorske i aerodromske policije Zadar od 24. lipnja 2024. (l.s. 15-20) okrivljenik je u bitnom naveo da prije 1. travnja svoju suprugu ili kćer nije nazvao kurvom. Sve je počelo kada je postao sumnjičav zbog supruginih laži o tome gdje se nalazi. Priznaje da je uzeo nož, htio ga je naoštriti, a po struci je inače mesar. Za kćer nije znao da ide na ekskurziju, a inače se prema njemu ponaša bezobrazno, iako joj je otac. Puno psuje, na što je upozoravala i supruga. Znao joj je prigovarati za školu, a čim bi je upozorio na ponašanje, prijetila bi mu zvanjem policije. Potražio je pomoć Centra za socijalnu skrb radi njezinog ponašanja. Supruga uvijek bude na njezinoj strani. Alkohol pije svaki dan, i to pivo, a nekad popije i više. Zadnjih deset godina odnosi njega i supruge su u redu, nekada bi bilo svađa, no sve je počelo od 1. travnja. Nije joj rekao da će je ubiti niti zapaliti zajedno s kućom, ali je znao reći da će zapaliti kuću. Sa suprugom bi se znao čuti preko mobitela i na video – poziv. Dana 23. lipnja 2024. razgovarali su o njegovom dolasku na plažu, u međuvremenu je zaspao, nakon čega se supruga vratila ranije, jer je bilo vruće. Kasnije je krenula s kćeri u trgovinu. Inače, njezina prijateljica U radi u kafiću Panon i kad se god s njom druži, poludi. Naveo je da ne kontrolira svoju suprugu. Kad se vratila iz trgovine, pitao je jesu li bile u kafiću i tko radi. Ostavlja mogućim da je supruzi i kćeri rekao da su lažljivice i da mogu ići iz kuće. Tada je razbio jednu drvenu stolicu, nakon čega je izašao vani. Išao je naoštriti nož, a one su ga ispitivale gdje će s tim nožem. Priznaje da je stavio nož sebi na vrat, ali njegovu tupu stranu. Ne sjeća se je li udario i sušilicu. Navodi da nije rekao kćeri da će je ubiti, kada je trebala ići na izlet. Objašnjava da se njegova kćer ponovo počela družiti s ČF, iako su bile posvađane i iako joj je ova govorila da će je istući, zbog čega se njegova kćer bojala ići u školu. Smatra da ta djevojka loše utječe na njezinu kćer. Nije znao da njegova kćer uopće ide na ekskurziju, mislio je da planira ići negdje s prijateljicama. Rekao je kćeri da je maloumna onda kada je pala školsku godinu, ne zna je li joj rekao da je retardirana, ali joj nije rekao da je kurva. Ne sjeća se događaja od 22. lipnja 2024. niti da bi kćeri rekao: "Da bog da poginula".
5. Na prvom ispitivanju pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru od 25. lipnja 2024. (l.s. 61-64) okrivljenik je u bitnom naveo da je sve kulminiralo 1. travnja kada je postao sumnjičav prema supruzi koja ga je lagala o tome gdje se nalazi. Govorila bi da je kod nekih svojih prijateljica, a kad bi to išao provjeriti, ne bi bila. Znala bi držati mobitel na stranu da ne bi vidio što piše. Kćer ga izaziva, provocira ga da nešto napravi pa da može zvati policiju. Nije znao da mu kćer treba ići na ekskurziju u Split, supruga mu to nije rekla, već je mislio da to ide sa svojim društvom, jer joj u protivnom ne bi branio odlazak. Inače da njegova kćer psuje i da je tražio pomoć Centra za socijalnu skrb. Zbog svega je našao utjehu u piću. U principu pije svaki dan, ali ne bude pijan. Sa suprugom je 26 godina u braku i dok kćer ne počne raditi probleme, njihovi odnosi budu u redu pa smatra da je kćer kriva za njihove svađe, jer se njih dvije stalno nešto šapuću. Rekao je da će zapaliti kuću ako ostane bez nje no ne sjeća se je li u tom kontekstu spomenuo i suprugu. Ne sjeća se je li rekao kćeri da će je ubiti, a ako je, vjerojatno zato što je bio pijan. Po povratku supruge i kćeri s plaže, počele su se šaputati i govoriti da idu u dućan. Priznaje da je uzeo nož i stavio ga sebi ispod vrata, ali onaj tupi dio oštrice. Ne zna je li tada kćer bila prisutna, možda i je, a supruga je bila. Nakon toga je optuživao svoju suprugu za nevjeru i znao bi joj reći da je kurva. Što se tiče cigarete, nije namjerno izgorio supruzi nogu, pretpostavlja da je to bilo slučajno kad je sjeo.
6. Ispitan na raspravi od 26. svibnja 2025. (l.s. 193-194) okrivljenik je naveo da da je prije 11 godina došao poslom u [adresa] i tu ostao, a za njim su došli supruga i njihovo troje djece – dva sina i kćer, od kojih su kćer i sin blizanci i još su maloljetni, te su se naselili na otok Ugljan. Problemi su počeli u travnju prošle godine kad je primijetio da njegova supruga govori da je kod prijateljica, a kada je provjerio i saznao da nije bila tamo, posumnjao je na prevaru o čemu je pitao. Prije ovog događaja njegova supruga se zarazila svrabom, a zna da se ta bolest najčešće prenosi spolnim putem. Ostavlja mogućim da joj je izrekao uvredljive riječi radi te situacije kad je sumnjao na prevaru, ali osporava da bi je provjeravao je li na poslu, već je samo jednom otišao po kavu i prošao pokraj trgovine u kojoj ona radi. Priznaje da je sa suprugom komunicirao putem video poziva, ali to ne smatra neuobičajenim, jer ljudi tako normalno komuniciraju. U travnju kad je posumnjao na preljub, ispitivao je suprugu gdje je bila i to je trajalo duže, ali nije siguran da je trajalo cijelu noć. Bravu je promijenio iz razloga što je nedostajao jedan ključ od pet kopija koje su imali pa je to napravio iz sigurnosnih razloga. Priznaje da je zabio čavao u gredu i rekao da će se objesiti, a to iz razloga što je bio povrijeđen zbog nevjere, a nikako nije mogao dobiti odgovor od nje. Nije siguran je li 10. lipnja 2024. rekao supruzi da će je otrovati ili zavezati i zapaliti kuću zajedno s njom, ne može se sjetiti. Što se tiče događaja od 23. lipnja 2024., supruga i on su trebali ići na kupanje, a onda je čuo da je mobitel nekome zazvonio i njih dvije su zajedno otišle u trgovinu, što mu nije bilo jasno. Priznaje da je naoštrio nož i, kad su se vratile, stavio ga sebi ispod vrata, a sve kako se to i vidi na snimci koju su pregledavali. Priznaje da je udario nogom u sušilicu koja nije oštećena. Supruga i on su nakon toga sjeli zajedno na prag, on je pušio i držao cigaretu u desnoj ruci, a ona je sjedila njemu s lijeve strane i ne isključuje da je dotaknuo cigaretom po nozi, ali to sigurno nenamjerno, jer je njezina noga bila u razini njegove ruke. Priznaje je da 8. svibnja 2024. nije dopustio kćeri da ide iz kuće i da je zaključao kuću no nije znao da ide na izlet u Split, već samo da ide nekamo s prijateljicom koja je problematična i s kojom ne želi da se druži. Jako je popustila u školi, pala je razred i to ga je brinulo. Nije siguran je li tada UF rekao da će je ubiti, ali i ako je, to sigurno nije mislio. Ostavlja vjerojatnim da je 22. lipnja 2024. rekao UF, kad je trebala ići s prijateljicom: "Da bog da poginila", a to je ista ta prijateljica s kojom joj nije dao da se druži. Što se tiče alkohola, u to vrijeme je puno pio. Dana 1. travnja, kad je prvi put optužio suprugu za nevjeru, popio je litru pelinkovca. Sljedećih mjeseci je nastavio piti, nekada i previše, a sve je to bilo uzrokovano situacijom oko supruge i kćeri. Priznaje da je u svim situacijama koje su bile opisane optužnicom bio pijan. Nakon što je odselio iz kuće, dobrovoljno se prijavio za liječenje od ovisnosti o alkoholu i svaka dva mjeseca ide na kontrole i uzima terapiju. Sa sinovima je u dobrim odnosima i kad se sretnu, normalno komuniciraju. Otkad je dobio zabranu pristupa supruzi i kćeri, ne živi više u kući u [adresa] koja je njihova bračna stečevina. Nije pokretao nikakve postupke razvoda niti namjerava, već bi se volio vratiti kući i živjeti s obitelji. Naveo je da mu je strašno žao i da se kaje.
7. Okrivljenik je u postupku izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, no u svojim iskazima djelomično je priznao pojedine radnje opisane u optužnici. Imajući u vidu navedeno, sud je bio dužan na temelju svih provedenih dokaza pouzdano i nedvojbeno utvrditi je li okrivljenik počinio kaznena djela kako mu se to činjenično i pravno stavlja na teret.
8. Prije svega treba reći da je kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 smješteno u Glavi XVIII. naziva Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, koje je usmjereno na zaštitu dostojanstva članova obitelji, kao i na zaštitu same obitelji. Za ostvarenje bića djela važno je da se radnjama, tj. teškim kršenjima propisa o zaštiti od nasilja u obitelji kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za sigurnost člana obitelji ili bliske osobe ili sigurnost njima bliskih osoba ili da se neke od tih osoba dovede u ponižavajući položaj. Ovo kazneno djelo je "delictum proprium" jer je počinitelj ili član obitelji ili bliska osoba. Također, riječ je o kaznenom djelu blanketne naravi jer upućuje na primjenu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 može se počiniti izravnom ili neizravnom namjerom. Ono što je posebno bitno istaknuti jest da je ovo kazneno djelo supsidijarno budući da sadrži tzv. klauzulu o supsidijarnosti djela ("a time nije počinjeno teže kazneno djelo"), što znači da će se počinitelj kazniti za ovo kazneno djelo samo ako nije moguće njegovo kažnjavanje za neko teže kazneno djelo.
9. Kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 također je smješteno u Glavi XVIII. naziva Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, te štiti tjelesni i duševni integritet djeteta. Cilj inkriminacije jest sankcioniranje zlostavljanja, prisiljavanja na neprimjeren rad, prosjačenje ili drugo ponašanje koje narušava djetetov razvoj, kao i svako drugo grubo kršenje prava djeteta koje proizlaze iz domaćeg i međunarodnog prava. Zlostavljanje se može definirati kao prouzročenje trajnije ili ponavljane tjelesne boli ili duševne patnje značajnijeg intenziteta tj. kao prouzročenje „znatnog stupnja psihičke ili fizičke neugode” (VSRH, Kzz-30/04; Kzz- 34/06; ŽS u Šibeniku, Kžzd-27/17; ŽS u Bjelovaru, Kžzd-12/21; Kžzd-26/21). Dovoljna je i „psihička neugoda” ako je dovoljnog intenziteta (VSRH, Kžm-28/06). Zlostavljanje postoji samo kad je počinjeno s namjerom, makar i neizravnom.
10. Kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u sv. st. 1. KZ/11 smješteno je u Glavi X. naziva Kaznena djela protiv života i tijela, što ujedno jasno govori o pravnom dobru koje se tom inkriminacijom štiti. Radnja ovog kaznenog djela se sastoji u tjelesnom ozljeđivanju odnosno narušenju zdravlja drugoga. Jedna od kvalifikatornih okolnosti iz st. 2. je i objekt radnje, u konkretnom slučaju je to bliska osoba.
11. Konačno, kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. KZ/11 smješteno je u Glavi XIII. Kaznenog zakona koja obuhvaća kaznena djela protiv osobne slobode, pri čemu se konkretno radi o povredi osobne sigurnosti kao jednog od aspekata osobne slobode. Radnja počinjenja ovog kaznenog djela sastoji se u ozbiljnom stavljanju u izgled kakvog zla s ciljem da se žrtvu ustraši ili uznemiri, s tim da se ozbiljnost prijetnje prosuđuje objektivno, što znači da prijetnja, s obzirom na sadržaj i način iznošenja, mora biti takva da bi kod prosječnog čovjeka odnosno kod većine ljudi izazvala osjećaj straha ili uznemirenosti, međutim kako je riječ o kaznenom djelu apstraktnog ugrožavanja, to nije potrebno da osjećaj straha ili uznemirenosti i nastupi. Kazneno djelo prijetnje ima nekoliko kvalificiranih oblika, ovisno o okolnostima poput sadržaja zla (usmrćenje i sl.) iz st. 2., kao i svojstva žrtve (bliska osoba ili osoba posebno ranjiva zbog svoje dobi) iz st. 3.
12. U postupku nije bilo sporno da su okrivljenik, njegova supruga EF i njihova maloljetna kći UF tijekom inkriminiranog razdoblja živjeli zajedno u obiteljskoj kući u [adresa], da je okrivljenik tijekom inkriminiranog razdoblja učestalo konzumirao alkohol, da je verbalno vrijeđao suprugu EF nazivajući je raznim pogrdnim riječima i optužujući je za nevjeru, da je vrijeđao kćer UF raznim pogrdnim riječima, da je pred suprugom EF i djetetom UF prijetio da će zapaliti kuću i da će se objesiti, da je promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, da je 8. svibnja 2024. zaključao kćer UF u kuću braneći joj odlazak na izlet u Split, da je 23. lipnja 2024. pred suprugom i kćeri uzeo nož i stavio ga sebi pod vrat, prijeteći da će se ubiti, da je suprugu EF upaljenom cigaretom izgorio po nozi, te da je udario nogom u sušilicu rublja i pobacao drvene stolice po kući. Navedena činjenična utvrđenja suglasno proizlaze iz iskaza okrivljenika, iskaza svjedokinje oštećene EF, iskaza svjedokinje žrtve djeteta UF, sadržaja snimki DVD medija, izvješća policijskih službenika te obrasca i prijave medicinske dokumentacije za oštećenu EF.
13. S obzirom na obranu okrivljenika, u postupku je bilo sporno je li okrivljenik prijetio supruzi EF da će je otrovati, zavezati i zapaliti zajedno s kućom, je li kćeri UF rekao da će je ubiti i da "dabogda poginula", kao i je li imao namjeru trajnim, učestalim i zastrašujućim ponašanjem psihički zlostavljati suprugu i time povrijediti njezino dostojanstvo i izazvati kod nje osjećaj straha, poniženja i nesigurnosti, odnosno je li takvim ponašanjem ugrozio pravilan psihofizički razvoj njihove maloljetne kćeri, te je li navedenim izjavama i ponašanjem ozbiljno prijetio supruzi i kćeri da će ih lišiti života.
14. Svjedokinja oštećenica EF je u svom iskazu (list spisa 78-80) u bitnom navela da je kod njezinog supruga najveći problem ljubomora i alkohol, da je ranije znao biti ljubomoran u nekoliko navrata no da je od proljeća, negdje od travnja njegovo ponašanje eskaliralo na način da je počeo provjeravati na poslu, zvati je preko video – poziva da vidi gdje je, optuživati je da ima ljubavnika, da ništa ne vrijedi i sl. U travnju je tako napao i nije joj dao da spava cijelu noć, iako je znao da ujutro mora ići na posao, a kada je nakon posla otišla kod prijateljice na kavu, promijenio je bravu da ne može ući u kuću, kada ga je kćer prijavila. U međuvremenu je na drvenu gredu na plafonu (stropu) zabio jedan veliki čavao i rekao joj da će se tu objesiti tako da svaki put kada uđe u kuću vidi njega kako visi, da će je zapaliti u kući, a da će prethodno djecu poslati van iz kuće. Dana 23. lipnja je s kćeri išla na kupanje pa je tražio da mu se javi na video – poziv i pokaže gdje se nalazi. Kada su se vratile s kupanja, kćer je pitala bi li išla s njom u dućan, nakon čega ih je napao govoreći da nije nesposobna pa da ne može ići sama u dućan, te je počeo vikati, a kada su se vratile u kuću, pobacao je sve sjedalice po kući, razbio sušilicu i komarnik na vratima te otišao u radionicu pored kuće gdje oštri noževe, kada se vratio s jednim nožem, stavio ga sebi pod vrat govoreći da će se zaklati tako da ih njegova krv pošprica. Nakon toga ga je uspjela spustiti na pod te mu je, kako bi se smirio, dala jedan šamar i govorila da se smiri, na što ju je cigaretom opekao po lijevoj nozi i potom otišao iz kuće. Čitav taj događaj kćer je snimala mobitelom. Često vrijeđa njihovu kćer da je glupa jer je pala prvi razred srednje škole i smatra da je bezobrazna. Navela je da ga se ne boji.
15. Svjedokinja žrtva dijete UF je u svom iskazu (list spisa 95-97) u bitnom navela da živi u [adresa] s majkom, ocem i dva brata. Dana 1. travnja 2024. prijavila je oca jer im noć prije nije dao mira, vikao je i derao se, digao ruku na majku, koju je krenula braniti kada je nju okrznuo rukom. Majku nije uspio udariti. Bio je pod utjecajem alkohola pa su ga zbog takvog ponašanja prijavili policiji. Nakon toga dva ili tri dana nije bio kući, a kada se vratio, bio je normalan i nije konzumirao alkohol. Vrijeđa i nju i majku i znao bi reći da je glupa, mutava , kurva, a tako i majci. Navikla je na to i nije ostavilo nekih posljedica na nju. Dana 1. travnja im je promijenio bravu od ulaznih vrata u kuću kako nitko ne bi mogao ući. Dao je ključ mlađem bratu kojeg bi čekali da im otvori. Sve do 23. lipnja 2024. trpjeli su njegovo ponašanje, misleći da će se smiriti, no tog dana je njegovo ponašanje eskaliralo. Počeo je bacati stolice, jedne prilike je sebi stavio nož pod vrat govoreći da će se ubiti, da će ih pošpricati njegova krv i da će se majka i ona osjećati krivima za njegovu smrt. Taj nož je na kraju zabio u vrata. Isto tako je zabio čavao u plafon (strop) i rekao da će se pred njima objesiti i da će sve to morati gledati. Majci je ugasio cigaretu o bedru tog dana i to jer je majka rekla da će ga prijaviti. Noć prije ekskurzije je trebala spavati kod frendice, ali on se nije složio s tim da spava izvan kuće i rekao joj je da ako izađe, da se više ne vraća. Ona je izašla, pokupili su je njezina prijateljica i njezin dečko autom, a otac je tražio po selu. Nakon toga je nazvala majka zbog koje se i vratila. Sutradan je išla na ekskurziju. Tih prilika je govorio i da će zapaliti kuću, da će prodati kuću i da je stavio na prodaju. Jedne prigode su ona i njezina prijateljica ČF trebale izaći zajedno vani i trebale su ići s njezinim dečkom autom, kada joj je otac rekao nešto u smislu "da bog da poginula". Govorio je da je ne priznaje kao kćer i da bi volio da mu nije kćer. Prema braći se tako ne ponaša. Sariji brat ima 24 godine, a mlađi je njezin blizanac. Oba brata žive s njima u kući, ali se otac većinom ne ponaša tako pred njima. Govorio je da će zapaliti kuću i ostaviti majku da izgori skupa s kućom. Znao ih je pratiti kada bi išle na plažu, zvao bi ih na video – poziv da vide gdje su, majci nije dao da ide s njom u dućan. Majka je smjela samo do posla ići sama, dok nigdje drugdje nije smjela otići. Uvijek bi ih optuživao da lažu kada bi se odnekud vratile, provjeravao bi s kim su bile i ne bi im vjerovao. U kafić koji je blizu njihove kuće nisu smjele ići jer se tamo prodaje droga. Bilo joj je teško zbog takvog njegovog ponašanja i nije to mogla shvatiti, dok njezina majka pred djecom nije pokazivala da joj je teško, a ne zna kako joj je kad je sama. Njezin otac se alkoholizira sigurno osam godina i svaki dan pije. Inače je mesar. Znao bi joj često reći da će je ubiti, da će mu biti drago zbog toga, da mu neće biti žao kad zbog toga završi u zatvoru. Nije se prestrašila njegovih prijetnji jer uvijek tako priča, a i jer zna da to neće napraviti. Njegovo takvo ponašanje traje puno duže i nije samo od travnja 2024., ali ga je 1. travnja prijavila jer je njegovo ponašanje prevršilo svaku mjeru i nije joj ga se više dalo slušati. Njezinim prijateljima su poznate neugodnosti koje bi doživljavala s ocem, ali pred njima se takvo što nije događalo. Mogla je normalno obavljati svoje školske obveze u takvoj atmosferi.
16. Stalni sudski vještak Darko Labura, dr. med., po provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika, u svom nalazu i mišljenju (l.s. 84-92) je naveo da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela imao i još uvijek ima poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola nivoa štetne uporabe i psihičke ovisnosti (F 10.2), crte impulzivnosti, asocijalnosti i ljubomore. Okrivljenik je u postupanju prema supruzi i kćeri od mjeseca travnja do 23. lipnja 2024. bio smanjeno ubrojiv, ne bitno, dok je u postupanju 23. lipnja 2024. bio bitno smanjeno ubrojiv, jer je tada bio u teško pijanom stanju – preko 2,5 g/kg. Navodi da su potrebne mjere obveznog liječenja od ovisnosti radi opasnosti od ponavljanja težeg kaznenog djela.
17. Sudskomedicinska vještakinja izv. prof. dr. sc. PF, dr. med., po provedenom sudskomedicinskom vještačenju oštećene EF, u svom nalazu i mišljenju (l.s. 146-147) je navela da je oštećena EF u događaju od 23. lipnja 2024. zadobila opeklinu kože lijeve natkoljenice što u ukupnosti predstavlja tjelesnu ozljedu.
18. Stalna sudska vještakinja dr. sc. Jadranka Zorić, po provedenom psihologijskom vještačenju djeteta žrtve UF, u svom nalazu i mišljenju (l.s. 169-181) je navela da se simptomi poput subdepresivnog raspoloženja, nesigurnosti u sebe, prisutnost strahova nezrelog tipa, evidentna mentalna dezorganizacija i zastoj na motivacijskom planu ne mogu povezati sa predmetnim događajima, već sa izvornim, urođenim osobinama. Takvi simptomi kao i ne nadrastana pubertetska previranja ne mogu se vezati isključivo za okrivljenika, već su produkt dugogodišnjeg odrastanja u nepovoljnim okolnostima unutar kojih je bila izložena neadekvatnim postupanjima oca no na bazi njenih bazično manjih kognitivnih i socio – emocionalnih poremećaja.
19. U svom iskazu od 26. svibnja 2025. (l.s. 192-193) stalna sudska vještakinja dr. sc. Jadranka Zorić je iskazala da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz pisanog nalaza i mišljenja. Psihičko stanje koje je iznađeno kod oštećenice je svakako rezultat odrastanja u nepovoljnim uvjetima, dakle kroz niz godina uz izloženost očito nepovoljnim uvjetima koji su egzistirali kroz cijeli taj period s obzirom na postupanje okrivljenika. Radi se o osobinama nesigurnosti, subdepresivnog raspoloženja, produkcije strahova, a sve na bazi osobe manjih kognitivnih sposobnosti, radi čega nije u mogućnosti adekvatnije rezonirati događaje iz svoje okoline. Predmetni događaj je svakako uznemirio oštećenicu i ona je definitivno tada mogla imati posttraumatsku reakciju, međutim, kod nje se i prije tog perioda i nakon tog perioda tempore criminis bilježe u zdravstvenom kartonu podaci koji ukazuju na izvjesnu destabilizaciju. Dakle, 2022. su kod nje zabilježene glavobolje koje se mogu povezati sa psihosomatskom reakcijom na nepovoljne okolnosti odnosno pritiske, a također 2005. je u zdravstvenom kartonu zabilježeno da je imala akutnu psihotičnu reakciju. Sve to ukazuje na manjak kapaciteta za nošenje sa zahtjevnim situacijama, koji se ne može vezati jedino uz inkriminiranu situaciju, već na cjelokupni period odrastanja i uvjeta.
20. Stoga iz sadržaja provedenih dokaza slijedi da se okrivljenik tijekom duljeg vremenskog razdoblja, od travnja do lipnja 2024., prema svojoj supruzi EF i kćeri UF ponašao na način koji karakterizira trajno i učestalo psihičko zlostavljanje, pri čemu je supruzi u više navrata upućivao prijetnje, pa tako da će je zavezati, otrovati i zapaliti zajedno s kućom, kao i da će se objesiti u kući kako bi ga ona takvog morala gledati. Svjedokinja oštećena EF u svom iskazu je navela da je okrivljenik od travnja 2024. postao izrazito sumnjičav, da je pratio gdje se nalazi, da je znao dolaziti na njezino radno mjesto, pozivati je na video – pozive, kao i da joj je tijekom jedne svađe rekao kako će je zavezati i zapaliti zajedno s kućom, a da će prethodno djecu izvesti vani. U travnju je napao i nije joj dao da spava cijelu noć, iako je znao da ujutro mora ići na posao. Također je učestalo vrijeđao. Takvim svojim ponašanjem okrivljenik je kod nje izazvao osjećaj poniženja, straha i uznemirenosti. Okrivljenik, iako je u svojoj obrani umanjivao njihovo značenje i tvrdio da se tih riječi ne sjeća, ipak je ostavio mogućim da ih je izrekao, osobito ako je tada bio pod utjecajem alkohola.
21. Nadalje slijedi da je okrivljenik svojoj maloljetnoj kćeri UF u više navrata upućivao ozbiljne prijetnje i uvrede, nazivao je glupom, mutavom, maloumnom, kurvom, te joj govorio da bi volio da mu nije kći, da je ne priznaje i da će je ubiti, kao i da dabogda poginula. Svjedokinja žrtva dijete UF je u svom iskazu navela da je takve riječi otac upotrebljavao kada bi mu se suprotstavila, kada bi išla van s prijateljicama, osobito s prijateljicom ČF, koju nije odobravao, te da ju je jednom prilikom i zaključao u kuću kako ne bi otišla na ekskurziju u Split. Navela je i da je njezin otac često govorio da će zapaliti kuću, da će se objesiti, da će pošpricati kuću svojom krvlju, sve s ciljem izazivanja osjećaja krivnje kod nje i njezine majke. Okrivljenik je u svojoj obrani potvrdio da je uzeo nož i stavio ga sebi pod vrat, da je zabio čavao u gredu govoreći da će se objesiti, da je zaključao kćer u kuću i da je moguće da joj je rekao da će je ubiti i da dabogda poginula, osobito ako je tada bio pod utjecajem alkohola.
22. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. sc. Jadranka Zorić proizlazi da se psihički simptomi uočeni kod djeteta UF ne mogu vezati isključivo za okrivljenika, već da su produkt dugogodišnjeg odrastanja u nepovoljnim okolnostima unutar kojih je bila izložena neadekvatnim postupanjima oca, ali isto potvrđuje da je ponašanje okrivljenika u inkriminiranom razdoblju kod djeteta stvorilo uznemirenost i moguću posttraumatsku situaciju.
23. Stoga, iako su predmet ovog postupka radnje okrivljenika počinjene u inkriminiranom razdoblju, dakle od 1. travnja do 23. lipnja 2024., u svrhu pravilne ocjene dinamike obiteljskih odnosa, a samim time i ostvarenja obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava, bilo je važno uzeti u obzir i činjenicu je li inkriminirano ponašanje okrivljenika nastavak već postojećeg obrasca ponašanja koji ukazuje na kontinuitet nasilničkog ponašanja, a ne na izdvojeni incident.
24. U konkretnom inkriminiranom razdoblju, okrivljenik je više puta verbalno vrijeđao dijete UF nazivajući je pogrdnim imenima, što je navela kao uobičajeni oblik ponižavanja kojem je bila izložena. Također joj je uputio ozbiljne prijetnje smrću, govoreći da će je ubiti, da će mu biti drago zbog toga i da mu neće biti žao ako zbog toga završi u zatvoru, a te prijetnje su, iako nije bila prestrašena jer je navikla na takve izjave, predstavljale konstantnu psihičku ugroženost.
25. Okrivljenik joj je onemogućavao slobodno kretanje te je pratio i nadzirao njezinu komunikaciju pa joj tako nije dopustio da noć prije ekskurzije prespava kod prijateljice, prijeteći da se ne smije više vratiti ako ode, a nakon što je ipak otišla, tražio ju je po mjestu. Osim toga, pratio je i njezino kretanje s majkom, zvao na video pozive kako bi provjerio gdje se nalaze.
26. Njegovo ponašanje, koje je eskaliralo 23. lipnja 2024. kada je počeo bacati stolice, prijetiti samoubojstvom, zabadajući nož u vrata i čavao u strop, govoreći da će spaliti kuću i njezinu majku zajedno s njom, je kod djeteta izazvalo strah, osjećaj ugroženosti i uznemirenosti, a što jasno proizlazi iz njezinih navoda da njegovo takvo ponašanje traje puno duže i nije samo od travnja 2024., ali ga je 1. travnja prijavila jer je njegovo ponašanje prevršilo svaku mjeru i nije joj ga se više dalo slušati.
27. Takvo kontinuirano, agresivno i uznemirujuće ponašanje, koje je usmjereno izravno prema djetetu, dovelo je do narušavanja njezine emocionalne sigurnosti, stvarajući kod nje duboku psihološku nesigurnost, što potvrđuje da je okrivljenik grubo povrijedio svoja roditeljska prava i dužnosti.
28. Pritom je važno naglasiti da je dijete, zbog dugotrajne i kontinuirane izloženosti verbalnim uvredama, prijetnjama i kontrolirajuće – agresivnom ponašanju okrivljenika, razvilo određeni stupanj emocionalne otupjelosti i adaptiralo se na takvu okolinu, što je rezultiralo time da se kod iste takvo ponašanje nije očitovalo uobičajenom reakcijom straha. Pa tako navodi da se nije prestrašila njegovih prijetnji jer uvijek tako priča, da je mogla normalno obavljati svoje školske obveze u takvoj atmosferi, da je navikla na to i da to nije ostavilo nekih posljedica na nju. Upravo takva emocionalna otupjelost nije znak odsutnosti štete, već posljedica kontinuiranog izlaganja stresu i psihičkoj ugroženosti, što dodatno potvrđuje ozbiljnost i dugotrajnost okrivljenikova nasilničkog ponašanja.
29. Zaključno, iako se pojedini psihički simptomi djeteta mogu pripisati i njenim urođenim osobinama, to svakako ne isključuje činjenicu da je upravo opisano ponašanje okrivljenika tijekom inkriminiranog razdoblja dodatno narušilo djetetovu psihološku stabilnost te predstavljalo značajan stresni faktor. Time je okrivljenik je grubo povrijedio svoja roditeljska prava i dužnosti kao i prava djeteta na sigurno, dostojanstveno i stabilno obiteljsko okruženje.
30. Stoga opisane radnje okrivljenika prema kćeri i supruzi nisu bile izolirane epizode, već su bile dio trajnog obrasca kontrolirajućeg i agresivnog ponašanja u kojem je okrivljenik, pod utjecajem alkohola i motiviran ljubomorom, provjeravao gdje supruga ide, s kim komunicira, mijenjao bravu na vratima kuće, ograničavao supruzi i kćeri kretanje, optuživao ih za laži i nadzirao njihovu komunikaciju. Takva ponašanja dodatno su potkrijepljena nalazima i mišljenjima sudskih vještaka pa je tako stalna sudska vještakinja psihologinja dr. sc. Jadranka Zorić navela da se psihički simptomi kod kćeri UF mogu dovesti u vezu s odrastanjem u nepovoljnim okolnostima uzrokovanim očevim ponašanjem, dok je stalni sudski vještak psihijatar Darko Labura, dr. med. naveo da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio smanjeno ubrojiv, a 23. lipnja 2024. i bitno smanjeno ubrojiv, zbog kronične alkoholne ovisnosti, kao i da ima crte impulzivnosti i ljubomore.
31. Sud je iskaz svjedokinje oštećene EF ocijenio vjerodostojnim, uvjerljivim i dosljednim. Njezin iskaz obiluje brojnim i detaljnim opisima suživota s okrivljenikom i nasilja koje je doživjela kroz dulje razdoblje, što potvrđuje njegovu vjerodostojnost kroz dosljednost i autentičnost, navodeći konkretne situacije u kojima joj je upućivao prijetnje smrću, vrijeđao, pratio, ograničavao kretanje te kod nje izazvao osjećaj straha, uznemirenosti i nesigurnosti. Njezin iskaz je u svim bitnim dijelovima potvrđen iskazom svjedokinje žrtve djeteta UF, kao i nalazima provedenog psihologijskog, psihijatrijskog i sudskomedicinskog vještačenja, a u određenim dijelovima i iskazima okrivljenika.
32. Sud je iskaz svjedokinje žrtve djeteta UF ocijenio pouzdanim, uvjerljivim, konzistentnim te suglasnim s iskazom njezine majke, svjedokinje EF, kao i s utvrđenjima iz provedenih vještačenja. U svom iskazu svjedokinja je detaljno i uvjerljivo opisivala prijetnje i uvrede koje joj je okrivljenik upućivao, i to ne samo njoj, već i njenoj majci, kao i situacije u kojima ju je zaključavao u kuću, pokušavao kontrolirati njezino i majčino kretanje te govorio kako će zapaliti kuću te se objesiti. Sud nije utvrdio da bi u njezinom iskazu bilo sugestije, a njezini navodi dodatno su potkrijepljeni nalazom psihologijskog vještačenja koji upućuje na psihološke posljedice takvih postupanja nastalih kao produkt dugogodišnjeg odrastanja u nepovoljnim okolnostima unutar kojih je bila izložena neadekvatnim postupanjima oca.
33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka budući da su isti sačinjeni na temelju pravila struke, nakon uvida u cjelokupni spis predmeta, te u konkretnom slučaju nema niti jednog elementa koji bi ukazivao da vještaci ne bi raspolagali dovoljnim stručnim znanjem ili da bi nalazi i mišljenja bili proturječni, nedostatni ili da ne bi bili utemeljeni na pravilima struke.
34. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika kao vjerodostojnu budući da je ista u suprotnosti s preostalim provedenim dokazima.
35. Iako je u određenim dijelovima svoje obrane okrivljenik naveo da ne isključuje mogućnost da je supruzi i kćeri uputio prijetnje na način kako mu se to stavlja na teret, osobito ako je tada bio pod utjecajem alkohola, u većini iskaza je nastojao umanjiti značenje svojih postupaka i prikazati ih kao posljedicu bračnih odnosno obiteljskih razmirica. Okrivljenik tako priznaje da je ispod vrata stavio nož, ali naglašava da se radilo o tupoj strani oštrice noža; nadalje priznaje da je kćer UF vrijeđao da je maloumna, ali da je to zato jer je pala školsku godinu. Svoje ponašanje okrivljenik pokušava opravdati ponašanjem supruge i kćeri, prikazujući ga kao reakciju na njihovo navodno neprimjereno ponašanje.
36. Sud je odbacio kao neuvjerljive navode okrivljenika da je bravu promijenio iz sigurnosnih razloga, da je suprugu EF zvao preko video – poziva jer je to uobičajen način komunikacije i da ne bi zaključao kćer UF da je znao da treba ići na ekskurziju u Split, budući da su takva postupanja okrivljenika očigledno za cilj imala uspostavu kontrole nad suprugom i kćeri.
37. Okrivljenikova obrana je u suprotnosti s jasnim, dosljednim i međusobno suglasnim iskazima svjedokinje oštećene EF i svjedokinje žrtve djeteta UF, kao i s rezultatima provedenih vještačenja. Okrivljenik je relativiziranjem svojih postupaka pokušao uvjeriti sud u izostanak bilo kakve namjere da na štetu svoje supruge i kćeri počini kazneno djelo, međutim sud takvim navodima nije povjerovao jer su isti očito usmjereni na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.
38. Stoga je sud, nakon analize i ocjene provedenih dokaza, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio radnje pobliže opisane pod točkama 1) i 2) izreke ove presude.
39. Što se tiče pravne oznake kaznenih djela koja se okrivljeniku optužnicom stavljaju na teret, tužitelj je okrivljenika teretio za učin kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u sv. st. 1. KZ/11, u odnosu na oštećenu suprugu EF, te za učin kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. KZ/11, u odnosu na žrtvu dijete TF.
40. Međutim, sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela počinjenih na štetu supruge EF kao niti kaznenih djela počinjenih na štetu djeteta UF, već da se radi o tzv. prividnom stjecaju gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje i tjelesne ozljede, odnosno gdje se kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje.
41. Naime, prividni (ili nepravi) stjecaj nastaje kada jedna ili više radnji ispunjava obilježja više kaznenih djela, no počinitelj se osuđuje samo za jedno djelo koje u cijelosti iscrpljuje nepravo predmetnog zbivanja. U tom slučaju se radi o tzv. konsumpciji. Da bi se odgovorilo na pitanje postoji li u određenom slučaju prividni stjecaj, u pravnoj teoriji postoji nekoliko kriterija koje treba uzeti u obzir – proširenje postojeće ili nastup nove štete, identitet oštećenika, intenzitet povrede pravnih dobara i nužnost zajedničkog pojavljivanja kaznenih djela. S obzirom na to da se okrivljenika tereti da je u istom razdoblju poduzimao radnje kojima se ostvaruju obilježja različitih kaznenih djela kako u odnosu na suprugu EF, tako i u odnosu na dijete UF, to je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi je li riječ o prividnom stjecaju u obliku tzv. nekažnjivog pratećeg djela odnosno djela koje se ostvaruje paralelno s nekim (glavnim) djelom, ali je njegov stupanj neprava zanemariv u odnosu na to djelo tako da je već u dovoljnoj mjeri obuhvaćen njegovim kažnjavanjem, zbog čega ne postoji potreba za kažnjavanjem pratećeg djela. U tom slučaju sud mora procijeniti je li izvršenje jednoga kaznenog djela nužno i po pravilu logike i općeg životnog iskustva povlači ostvarenje obilježja drugog djela, pri čemu se ističe da je kod procjene nekažnjivog pratećeg djela dopušteno postojanje prividnog stjecaja unatoč tome što su povrijeđena različita pravna dobra. S tim da ako drugo djelo znatnije proširuje već nastalu štetu ili uzrokuje bitno novu štetu, prividni stjecaj je isključen.
42. Što se tiče djela počinjenih na štetu supruge EF, kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Dakle, zakonodavac je propisao da je kazneno djelo nasilja u obitelji supsidijarno kazneno djelo te se primjenjuje samo ako radnjama nisu ispunjena obilježja težeg kaznenog djela.
43. Ovdje se postavilo pitanje eventualnog stjecaja kaznenog djela nasilja u obitelji i kaznenog djela za koje je propisana jednaka kazna (kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u sv. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine) i kaznenog djela za koje je propisana blaža kazna, i to blaži posebni minimum (kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u sv. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina). Pri tome također treba imati u vidu da su u kaznenom zakonu modaliteti radnje nasilja u obitelji veoma široko postavljeni pa kada se gleda "in abstracto" međusobni odnos pojedinih bića kaznenih djela, postavlja se pitanje je li cjelokupno nepravo iscrpljeno u kaznenom djelu nasilja u obitelji ili okrivljenika treba kazniti za sva kaznena djela čija je obilježja ostvario. U tom je slučaju stjecaj načelno moguć no jednako tako je moguće i da bude isključen ako se dođe do zaključka da je kaznenim djelom nasilja u obitelji iscrpljeno pravo cijele radnje pa je osuda za druga djela suvišna.
44. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je okrivljenik na štetu svoje supruge EF u razdoblju od početka travnja do 23. lipnja 2024. počinio jedno kazneno djelo nasilja u obitelji. To iz razloga što kazneno djelo nasilja u obitelji, kao glavno djelo, uključuje i fizičko i psihičko nasilje koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost.
45. U konkretnom slučaju, prijetnje koje je okrivljenik upućivao supruzi EF unutar inkriminiranog razdoblja smatraju se sastavnim dijelom šireg obrasca nasilničkog ponašanja okrivljenika u obitelji. Psihičko nasilje, manifestirano kroz prijetnje i uvrede, izazvalo je kod oštećene strah, uznemirenost i povredu dostojanstva, te je time uključeno u sadržaj kaznenog djela nasilja u obitelji.
46. Tjelesna ozljeda nanesena supruzi EF također se smatra sastavnim dijelom kontinuiranog nasilničkog ponašanja okrivljenika u obitelji. Ova ozljeda predstavlja konkretan izraz fizičkog nasilja koje je, zajedno s drugim oblicima zlostavljanja, pridonijelo stvaranju nepovoljnog okruženja za oštećenu, te je stoga uključena u sadržaj kaznenog djela nasilja u obitelji.
47. Stoga, kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo tjelesne ozljede u konkretnom slučaju ne predstavljaju zasebni novi napad na zaštićeno dobro niti stvaraju dodatnu kriminalnu količinu koja bi zahtijevala zasebno kažnjavanje. Zakonski opis prijetnje (čl. 139. st. 2. KZ/11), koja uključuje ozbiljnu prijetnju smrću, obuhvaća i posljedicu iz stavka 1. – uznemirenost ili strah, što je već uključeno u kazneno djelo nasilja u obitelji. Također, tjelesno ozljeđivanje supruge i prijetnje koje joj je upućivao nisu vremenski odvojeni od ranijih događaja, već čine kontinuirani niz radnji, odnosno ne predstavljaju izolirani događaj. O postojanju konsumpcije (prividnog stjecaja) u istovrsnom predmetu jednak stav je zauzeo i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj: Kž 52/2020-8 od 11. veljače 2020.
48. Sud je pritom uzeo u obzir sadržaj čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji pobliže definira oblike nasilja u obitelji. Prema citiranom članku, nasilje u obitelji podrazumijeva primjenu fizičke sile pri kojoj nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili druge oblike ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje kod žrtve izaziva povredu dostojanstva ili uznemirenost, ekonomsko nasilje poput onemogućavanja raspolaganja osobnim prihodima, imovinom ili uskraćivanja sredstava za uzdržavanje, kao i zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili starijih osoba koje dovodi do njihove uznemirenosti ili im nanosi tjelesne ili duševne patnje.
49. Pritom je važno istaknuti da iako se prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastala tjelesna ozljeda kvalificira kao prekršaj, dok se tjelesna ozljeda kvalificira kao kazneno djelo, u ovom postupku predmet ocjene nije prekršaj, već kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, čija zakonska obilježja obuhvaćaju i psihičko i fizičko nasilje.
50. Stoga je okrivljenikovo postupanje, koje se sastojalo od fizičkog napada i učestalih verbalnih uvreda, omalovažavanja i prijetnji, ocijenjeno kao jedinstvena radnja nasilja u obitelji, kojom je kod supruge EF izazvao osjećaj straha, povredu dostojanstva i uznemirenost. Takvim je ponašanjem iscrpljeno nepravo ukupnog djelovanja okrivljenika, a kazneno djelo nasilja u obitelji konzumira i tjelesno nasilje i psihičko zlostavljanje.
51. U odnosu na kaznena djela počinjena na štetu kćeri UF valja ponoviti da je kazneno djelo povrede djetetovih prava usmjereno na zaštitu djetetove dobrobiti, tj. njegovog fizičkog, psihičkog i emocionalnog zdravlja te pravilan razvoj, što uključuje sprječavanje svakog oblika zlostavljanja, prisiljavanja i drugih radnji koje narušavaju razvoj i integritet djeteta. Time se štiti opći interes i sigurnost djeteta kao ranjive osobe. S druge strane, kazneno djelo prijetnje štiti osobnu slobodu i sigurnost, odnosno predstavlja radnju kojom se stvara objektivan osjećaj straha ili uznemirenosti, pa i ako takav osjećaj kod žrtve ne nastupi. Pritom je posebno propisan kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje kada je prijetnja upućena osobi posebno ranjivoj zbog svoje dobi, što je slučaj s djetetom. Kazneno djelo povrede djetetovih prava je moguće počiniti i poduzimanjem više sukcesivnih radnji koje same po sebi nemaju dovoljnu razinu da bi predstavljale zlostavljanje, no tu razinu dosežu kad se promatraju u ukupnosti.
52. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju više puta verbalno vrijeđao dijete UF nazivajući je pogrdnim imenima, da joj je upućivao ozbiljne prijetnje smrću, kao i kontrolirao kretanje i komunikaciju s majkom i prijateljima. Stoga je sud razmatrajući cjelokupnu dinamiku okrivljenikovog ponašanja ocijenio da su prijetnja i povreda djetetovih prava počinjeni u istom vremenskom razdoblju i u uskoj vezi, što pokazuje da prijetnja nije bila samostalno djelo, već dio ukupnog protupravnog ponašanja okrivljenika odnosno da u skladu s pravilima logike i općeg životnog iskustva predstavlja jedan od načina povrede djetetovih prava. O postojanju konsumpcije u istovrsnom predmetu jednak stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Kžm-47/07 od 3. listopada 2007.
53. Slijedom izloženih razloga, sud je zaključio da je okrivljenik svojim radnjama u odnosu na suprugu EF ostvario obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, a u odnosu na dijete UF obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
54. U odnosu na ubrojivost okrivljenika, sud je u dokaznom postupku, po provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika, utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio smanjeno ubrojiv, s tim da je 23. lipnja 2024. bio bitno smanjeno ubrojiv, zbog kronične alkoholne ovisnosti.
55. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema počinjenim kaznenim djelima, sud smatra da je okrivljenik opisane radnje poduzimao s izravnom namjerom, kako prema svojoj supruzi EF, tako i prema svojoj kćeri UF. Naime, iz načina na koji su radnje počinjene, njihovog intenziteta, trajanja i ponavljanja, kao i iz ukupnih okolnosti događaja iz inkriminiranog razdoblja, jasno proizlazi da je okrivljenik bio svjestan svog ponašanja odnosno da svojim postupanjem kod supruge EF uzrokuje strah, povredu dostojanstva i uznemirenost, a što je upravo i htio. U odnosu na kćer UF isti je bio svjestan da opisanim postupanjem kod iste stvara osjećaj nesigurnosti, tjeskobe i emocionalne ugroženosti, kao i da je riječ o djetetu i da takvo ponašanje može ostaviti ozbiljne posljedice. Unatoč tome, nije se suzdržao od takvih postupanja, već ih je svjesno ponavljao. Dakle, riječ je o svjesnom, promišljenom i voljnom postupanju okrivljenika, a do navedenog zaključka sud je došao prosuđujući cjelokupni dokazni materijal.
56. Svijest okrivljenika o protupravnosti njegovog ponašanja nije dovedena u pitanje niti je postojao kakav ispričavajući razlog.
57. Slijedom navedenog, kako su ispunjene sve sastavnice krivnje, sud je okrivljenika proglasio krivim za učin kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 na štetu supruge EF te kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. kćeri UF, sve u sv. čl. 51. KZ/11.
58. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je kao olakotnu cijenio okolnost da okrivljenik dosad nije kazneno osuđivan, da je tijekom postupka djelomično priznao počinjenje djela te izrazio žaljenje i kajanje, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio i iskazanu upornost u protupravnom ponašanju, koje se očitovalo u ponavljanju i intenzitetu verbalnih i fizičkih radnji usmjerenih prema supruzi i kćeri, unatoč njihovim izraženim reakcijama straha, nelagode i uznemirenosti te prekršajnu osuđivanost. Pritom valja istaknuti da sud prilikom donošenja odluke o kazni nije cijenio okolnost da je okrivljenik 23. lipnja 2024. bio bitno smanjeno ubrojiv, budući da je čl. 26. KZ/11 propisano da se počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog nekog stanja iz čl. 24. st. 2. ovoga Zakona bio bitno smanjeno ubrojiv može blaže kazniti, ako do bitno smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno u smislu čl. 25. tog Zakona. S obzirom na to da je okrivljenik u stanju bitno smanjene ubrojivosti bio zbog kronične alkoholne ovisnosti, u koje stanje se doveo samoskrivljeno, sud je zaključio da se ne može primijeniti institut ublažavanja kazne.
59. Cijeneći sve okolnosti, sud je okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 i počinjeno kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 kao pojedinačnu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine te ga je primjenom čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, smatrajući da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenih kaznenih djela, stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode.
60. Imajući u vidu naprijed iznesene okolnosti, sud je okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi deset mjeseci dok se preostali dio u trajanju od jedne godine neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Napominje se da vrijeme provjeravanja uvjetovanog dijela kazne ne teče tijekom izdržavanja neuvjetovanog dijela. Institut djelomične uvjetne osude usmjeren je na pružanje prilike okrivljeniku za resocijalizaciju i uspješnu reintegraciju u društvo, potičući njegovo ispravno ponašanje i smanjujući rizik od ponovne kriminalne aktivnosti. Uzimajući u obzir djelomično priznanje djela, iskazano kajanje okrivljenika i njegovu kaznenu neosuđivanost, sud smatra da postoji opravdana vjerojatnost da će okrivljenik, bez potrebe za izvršenjem cijele kazne, ubuduće uskladiti svoje ponašanje sa zakonom. Izrečena djelomična uvjetna osuda, s obzirom na omjer i visinu neuvjetovanog dijela, trajanje uvjetovanog dijela i duljinu vremena provjeravanja, odgovara težini počinjenih kaznenih djela i osobnim karakteristikama okrivljenika.
61. Sud je okrivljeniku, na temelju čl. 69. KZ/11, izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu zbog činjenice da je predmetna kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te jer postoji opravdana opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a sve imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr.med., u kojem je navedeno da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela imao i da još uvijek ima poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola, dijagnosticiran kao štetna uporaba i psihička ovisnost (F10.2). S obzirom na navedeno, kao i na zaključak vještaka da su nužne mjere obveznog liječenja od ovisnosti radi sprječavanja ponavljanja težih kaznenih djela, sud smatra da je izricanje ove sigurnosne mjere nužno i opravdano pa ju je i izrekao okrivljeniku kao u toč. IV. izreke ove presude.
62. Imajući u vidu čl. 70. KZ/11 prema kojem se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana izriče počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja, ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo, te s obzirom na činjenicu da je okrivljenik već ranije pravomoćno proglašen krivim za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, sud je ocijenio da postoji opravdana opasnost ponavljanja nasilničkog ponašanja. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr.med., prema kojem okrivljenik boluje od poremećaja ponašanja uzrokovanog konzumiranjem alkohola i pokazuje crte impulzivnosti i asocijalnosti, sud je procijenio da će izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, u kombinaciji sa sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti, doprinijeti uklanjanju uzroka nasilničkog ponašanja te smanjiti rizik od ponovnog počinjenja kaznenih djela, zbog čega ju je i izrekao okrivljeniku kao pod toč. V. izreke ove presude.
63. Okrivljenik je pritom upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnom mjerom iz toč. IV. a sve u skladu s čl. 58. st. 5. KZ/11.
64. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 1.691,30 EUR, i to na ime provedenog psihijatrijskog vještačenja iznos od 445,95 EUR, na ime provedenog psihologijskog vještačenja iznos od 900,00 EUR, na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja iznos od 295,34 EUR te na ime paušalnog troška iznos od 50,00 EUR, koji je odmjeren sukladno kriterijima trajanja i složenosti postupka te imovinskog stanja okrivljenika.
65. Slijedom iznesenoga odlučeno je kao u izreci presude.
U Zadru 28. svibnja 2025.
Sudac za mladež
Davor Dubravica
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kaznenopravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.
DNA:
1. ODO Zadar na poslovni broj KOz-DO-77/2024
2. Okrivljenik LF
3. Punomoćnica mlt. žrtve ŠF, odvjetnica iz [adresa]
4. Oštećenica EF
5. U spis
