REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3582/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], 10. Vrbik 4, Zagreb, 3. tužiteljice MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. tužitelja UDRUGE LIJEPA NAŠA, OIB 38798315529, [adresa], 5. tužitelja ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. tužitelja ČŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 7. tužitelja CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, Savska cesta 1, Zagreb te svi zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice FŽS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Svjetlana Lidmila, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika 1. do 7. tužitelja i punomoćnika tuženice, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donijela javna bilježnica Vesna Kelečić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-77821/2022 od 10. listopada 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 2.365,12 eura kao i zatezne kamate na iznos od:

-78,84 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate

-78,84 eura od 16. rujna 2019. do isplate

-78,84 eura od 16. listopada 2019. do isplate

-78,84 eura od 16. studenog 2019. do isplate

-78,84 eura od 16. prosinca 2019. do isplate

-78,84 eura od 16. siječnja 2020. do isplate

-78,84 eura od 16. veljače 2020. do isplate

-78,84 eura od 16. ožujka 2020. do isplate

-78,84 eura od 16. travnja 2020. do isplate

-78,84 eura od 16. kolovoza 2020. do isplate

-78,84 eura od 16. rujna 2020. do isplate

-78,84 eura od 16. listopada 2020. do isplate

-157,65 eura od 16. studenog 2020. do isplate

-157,65 eura od 16. prosinca 2020. do isplate

-157,65 eura od 16. siječnja 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. veljače 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. ožujka 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. travnja 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. svibnja 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. lipnja 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. srpnja 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. kolovoza 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. rujna 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. listopada 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. studenog 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. prosinca 2021. do isplate

-78,84 eura od 16. siječnja 2022. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od 16. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.007,88 eura sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica Vesna Kelečić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-77821/2022 od 10. listopada 2022. naloženo je tuženici 17.820,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u toč. I izreke. Također joj je naloženo naknaditi im troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura sa zateznim kamatama od 10. listopada 2022. do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica osporava postojanje tražbine tužitelja kao i njezinu visinu.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3582/2022-2 od 10. veljače 2023. (list 36- 37 spisa) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 27. veljače 2023. tužitelji navode da se njihova tražbina odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], površine 108,60 m2, koji je u vlasništvu tuženice. Ističu da je u korist tuženice uknjiženo pravo dozvoljene nadogradnje tavanskog prostora u stambenoj zgradi u [adresa]., da je adaptacija izvršena na temelju građevinske dozvole br. [broj dozvole] od 26. lipnja 1963. te na temelju rješenja Grada Zagreba br. UP/I-05/14-2830/5-1972 od 15. ožujka 1973. Ističu da je po dovršetku adaptacije sastavljen zapisnik po inspektoru Gradskog sekretarijata za prostorno uređenje, komunalne poslove, promet i veze, GŽ te po tehničkom referentu graditeljstva EŽ, a koji su očevidom te iz građevinske dozvole i nacrta koji joj prileže, utvrdili da površina stambenog prostora iznosi 108,60 m2. Ističu da iz zapisnika Gradskog sekretarijata za prostorno uređenje, komunalne poslove, promet i veze od 25. travnja 1991. proizlazi da je tavan izgrađen. Nadalje navodi da je tuženica na temelju prava dozvoljene nadogradnje i građenjem tavana stekla vlasništvo na tom posebnom dijelu nekretnine bez obzira na to što ona nije upisana u zemljišne knjige. Također navode da je tuženica postala vlasnica stana izgradnjom još 1977. godine. Ističu da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom. U pogledu visine potraživanja tužitelji ističu da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima (5,50 kn/m2 x koeficijent 1,00 x 108,60 m2 = 594,00 kn).

5. U podnesku od 31. ožujka 2022. tuženica ističe da nije sporno da je vlasnica stana u predmetnoj stambenoj zgradi, ali da je sporna površina za obračun pričuve. Ističe da je površina nekretnine u vlasništvu tuženice 108 m2, ali da se ne radi u cijelosti o stambenom prostoru. Ističe da se pričuva obračunava prema različitim koeficijentima ovisno u namjeni prostora, a da tužitelji istu pogrešno obračunavaju. Ističe da su djelatnici Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. na očevidu 15. studenog 2013. izvršili popis korisnih površina stana tuženice te da se na temelju istoga vrši obračun pričuve. Ističe da je vidljivo iz predmetnog popisa da je obračunata i površina od 64,05 m2 za prostor – TAVAN STAMBENI sa koeficijentom 1,00, koji je rukom nadopisan. Ističe da je takav popis sporan i neutemeljen jer tavan koji je naveden u popisu ne predstavlja stambeni prostor. Ističe da u zk izvatku nedostaje prostorija tavan stambeni, a da je isti uračunat u površinu vlasništva tuženice. Ističe da se prema mišljenju Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 6. veljače 2014. tavanski prostor bez ičega, samo grede, letve i crijep ne mogu smatrati dijelovima stana. Ističe da je prostor u njezinom vlasništvu sastoji od stana i tavanskog prostora koji je samo fizički nadovezan na stambeni prostor te da se isti ne može smatrati stambenim prostorom.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev 1. do 7. tužitelja, suvlasnika zgrade u [adresa], za isplatu iznosa od 17.820,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi pričuve za razdoblje od srpnja 2019. do prosinca 2021. godine.

9. Tuženica u ovoj pravnoj stvari ne osporava da je vlasnica stana u zgradi u [adresa] i samim time obveznica plaćanja pričuve. Tuženica ne osporava da je visina pričuve u utuženom razdoblju iznosila 0,73 eura (5,5 kn) /m2 (što proizlazi i iz popisa suvlasnika, list 104 spisa i dopisa predstavnika suvlasnika, list 101 spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine površine 108 m2 (tuženica je to učinila nespornim na ročištu 5. veljače 2024., list 116 spisa). Međutim, tuženica tvrdi da se u jednom dijelu te nekretnine radi o tavanskom prostoru, koji po njenom mišljenju ne predstavlja stambeni prostor pa da za njega nije dužna plaćati pričuvu. Dakle, sporno je kolika je površina nekretnine odnosno stambenog prostora za koji je tuženica dužna plaćati pričuvu.

10. Čitanjem međuvlasničkog ugovora (list 59-65 spisa) utvrđeno je da su čl. 15. predviđeni različiti koeficijenti za izračun pričuve ovisno o tome radi li se o stambenom prostoru (koeficijent 1), garažnom prostoru (koeficijent 0,75), garažnom mjestu u zatvorenom prostoru (koeficijent 0,50), poslovnom prostoru (koeficijent 1,25), stanu koji se koristi kao poslovni prostor (koeficijent 1,25) ili drugim samostalnim prostorijama (koeficijent 1).

11. Čitanjem zk izvatka (list 121 spisa) utvrđeno je da je tuženica vlasnica posebnog dijela nekretnine i to stana na tavanu, koji se sastoji od spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i jedne manje sobe ukupne površine 108 m2. Povezujući tu okolnost s činjenicom da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju odobrenja za izgradnju Odjela za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Grada Zagreba – Općina Maksimir od 26. lipnja 1964., potvrde Gradskog stambenog poduzeća Zagreb od 14. srpnja 1970. i rješenja odjela za urbanizam i građevinarstvo od 15. ožujka 1973. (što je također utvrđeno čitanjem zk izvatka), a tuženici je Grad Zagreb rješenjem od 15. ožujka 1973. (list 47 spisa) odobrio u predmetnoj zgradi adaptaciju tavana u stambeni prostor, može se zaključiti da je tuženica tavan u zgradi na adresi [adresa] prenamijenila u stambeni prostor. Prema tome, iz zk izvatka (javne isprave) nedvojbeno proizlazi da je tuženica vlasnica stana na tavanu površine 108 m2, a ne nekog zasebnog tavanskog prostora koji se nalazi izvan njezinog stana. Stoga sukladno čl. 230. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) na tuženici leži teret dokaza da ona nije vlasnica stambenog prostora upravo površine 108 m2, kako to proizlazi iz spomenute javne isprave.

12. Tuženica je na okolnost površine, namjene i naravi nekretnine u njezinom vlasništvu predložila izvođenje dokaza uviđajem i građevinskim vještačenjem. Sud je prihvatio taj dokazni prijedlog te je raspravnim rješenjem od 5. veljače 2024. pozvao tužiteljicu u roku 30 dana uplatiti predujam za izvođenje tog dokaza, no tuženica ni do dana ročišta za glavnu raspravu održanog 5. svibnja 2025. nije uplatila predujam. Stoga je sud na temelju čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) odustao od izvođenja tog dokaza.

13. Što se pak tiče izračuna korisne površine predmetnog stana koju je sačinilo GSKG d.o.o. (list 113 spisa), a koji je tuženica dostavila u spis, treba reći da isto ne dovodi u sumnju istinitost podataka iz zk izvatka (javne isprave). Treba reći da nije moguće pouzdano utvrditi na što se u tom izračunu misli kad se kao dio predmetnog stana (ukupne površine 119,56 m2) navodi „tavan stambeni“ površine 64,05 m2, no iz tog izračuna u svakom slučaju proizlazi da se radi o površini u sastavu stana, a ne o nekom prostoru izdvojenom od stana tuženice. Neovisno o stupnju uređenosti tog dijela stana, s obzirom da se radi o sastavnom dijelu stambenog prostora tuženice (a ne nekom zasebnom i izdvojenom prostoru), ona je za isti dužna plaćati pričuvu upravo prema koeficijentu 1,00.

14. Slijedom svega navedenog, sud nalazi utvrđenim da je tuženica vlasnica stana površine 108 m2 u zgradi u [adresa] te da je visina pričuve za njezin stan u utuženom razdoblju iznosila 0,73 eura/m2 odnosno 78,84 eura mjesečno (108*0,73). Kao što je već naprijed navedeno, utuženo razdoblje je od srpnja 2019. do prosinca 2021. Stoga je na temelju čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), čl. 380. st. 1. ZVDSP osnovan zahtjev za isplatu 2.365,12 eura (17.820,00 kuna). Stoga je na temelju čl. 380. st. 4. ZV i čl. 451. st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I izreke

15.1. Čitanjem međuvlasničkog ugovora (list 59-65 spisa) utvrđeno je da obveza plaćanja pričuve dospijeva 15. u mjesecu za tekući mjesec (čl. 15.).

15.2. Stoga je na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), unutar granica tužbenog zahtjeva, prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos pričuve za travanj 2020. od 16. kolovoza 2020. do isplate, za svibanj 2020. od 16. rujna 2020. do isplate, za lipanj 2020. od 16. listopada 2020. do isplate, za srpanj 2020. od 16. studenog 2020. do isplate, za kolovoz 2020. od 16. prosinca 2020. do isplate, za rujan 2020. od 16. siječnja 2021. do isplate, a za sve preostale mjesece od 16. u idućem mjesecu za tekući mjesec. Dakle, a kako to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih knjiga (list 22 spisa) na mjesečne iznose pričuve za srpanj 2020. i listopad 2020., tužitelji traže isplatu kamata od 16. studenog 2020. pa je o tijeku kamata na te iznose zajednički odlučeno kao u toč. I izreke. Na mjesečni iznos pričuve za kolovoz i studeni 2020. tužitelji traže isplatu kamata od 16. prosinca 2020. pa je o tijeku kamata na te iznose zajednički odlučeno kao u toč. I izreke. Na mjesečni iznos pričuve za rujan i prosinac 2020. tužitelji traže isplatu kamata od 15. siječnja 2021. do isplate pa je o tijeku kamata na te iznose zajednički odlučeno kao u toč. I izreke.

16. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Postupak se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavio kao parnični postupak. Stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.

18.1. Tužiteljima pripada pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 11/1), što pomnoženo s tadašnjom vrijednošću boda u iznosu od 10,00 kn (1,33 eura) te uvećano za 25% iznosi 1.250,00 kn odnosno 165,90 eura. Priznat im je i trošak javnobilježničke nagrade u zatraženom iznosu od 150,00 kn što uvećano za 25% na ime PDV iznosi 187,50 kuna odnosno 24,88 eura u skladu s čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21). Dakle, tužiteljima je u odnosu na troškove ovršnog postupka priznat sveukupan iznos od 187,78 eura.

18.2. Nadalje, tužiteljima je priznat trošak sastava podneska od 27.02.2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 05.02.2024. i 05.05.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u zatraženom iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 750,00 eura. Priznat im je i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 70,10 eura. Navedeno sveukupno iznosi 820,10 eura.

18.3. Dakle, sveukupni troškovi postupka iznose 1.007,88 eura.

18.4. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka odnosno umješač uredno obaviješten o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupio, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka odnosno umješač nije bio uredno obaviješten o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.