REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-5606/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Irena Tušak Miletić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i partneri, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 28. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6 Ugovora o kreditu za kupnju automobila od Grupe Zubak broj 3206338540/06, a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera pod br. OU-407/2006 dana 16. ožujka 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika koja se odnosi na otplatu kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za valutu CHF na dan plaćanja. II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 717,02 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 8,22 eura od 4.11.2008. do isplate,

- 9,49 eura od 3.1.2009. do isplate,

- 11,23 eura od 3.2.2009. do isplate,

- 12,11 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 10,02 eura od 2.4.2009. do isplate,

- 9,72 eura od 2.5.2009. do isplate,

- 6,45 eura od 2.6.2009. do isplate,

- 3,58 eura od 2.7.2009. do isplate,

- 4,65 eura od 2.8.2009. do isplate,

- 6,81 eura od 2.9.2009. do isplate,

- 5,58 eura od 2.10.2009. do isplate,

- 4,38 eura od 3.11.2009. do isplate,

- 7,13 eura od 2.12.2009. do isplate,

- 9,74 eura od 3.1.2010. do isplate,

- 12,49 eura od 2.2.2010. do isplate,

- 11,77 eura od 2.3.2010. do isplate,

- 16,40 eura od 2.4.2010. do isplate,

- 15,21 eura od 4.5.2010. do isplate,

- 17,53 eura od 2.6.2010. do isplate,

- 30,64 eura od 2.7.2010. do isplate,

- 25,03 eura od 31.7.2010. do isplate,

- 478,85 eura od 4.8.2010. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 iznos od 196,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 0,61 eura od 2.5.2006. do isplate,

- 0,85 eura od 2.6.2006. do isplate,

- 2,37 eura od 2.7.2006. do isplate,

- 2,81 eura od 2.8.2006. do isplate,

- 1,36 eura od 2.9.2006. do isplate,

- 1,52 eura od 2.10.2006. do isplate,

- 1,95 eura od 2.11.2006. do isplate,

- 2,65 eura od 2.12.2006. do isplate,

- 4,42 eura od 2.1.2007. do isplate,

- 5,65 eura od 2.2.2007. do isplate,

- 5,11 eura od 2.3.2007. do isplate,

- 5,52 eura od 2.4.2007. do isplate,

- 8,04 eura od 2.5.2007. do isplate,

- 9,86 eura od 2.6.2007. do isplate,

- 10,93 eura od 2.7.2006. do isplate,

- 10,26 eura od 2.8.2007. do isplate,

- 9,44 eura od 2.9.2007. do isplate,

- 11,49 eura od 2.10.2007. do isplate,

- 12,06 eura od 2.11.2007. do isplate,

- 10,42 eura od 2.12.2007. do isplate,

- 10,24 eura od 2.1.2008. do isplate,

- 7,24 eura od 2.2.2008. do isplate,

- 4,50 eura od 2.3.2008. do isplate,

- 1,98 eura od 2.4.2008. do isplate,

- 7,47 eura od 2.5.2008. do isplate,

- 9,30 eura od 2.6.2008. do isplate,

- 6,82 eura od 2.7.2008. do isplate,

- 10,77 eura od 2.8.2008. do isplate,

- 10,19 eura od 2.9.2008. do isplate,

- 7,52 eura od 2.10.2008. do isplate,

- 8,22 eura od 2.11.2008. do isplate,

- 3,35 eura od 2.12.2008. do isplate,

utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 1.400,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 3206338540/06 dana 16. ožujka 2006. kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.339,95 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate u svrhu kupnje automobila, na rok otplate od 6 godina s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja uz kamatnu stopu u visini 5,60%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Kako iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 14. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i odluke VSRH br. Revt-575/2016 od 3. listopada 2017. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2018. proizlazi da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo koja je ništetna. Tuženik je isto tako povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj je zbog ništetne odredbe predmetnog ugovora vezanog uz valutu preplatio dugovani iznos pa predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 8. travnja 2025. da sud donese presudu u kojoj će utvrditi ništetnim odredbu čl. 6 Ugovora o kreditu pobliže opisanog u točki I izreke ove presude te naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 717,02 eura, iskazano po pojedinim mjesecima sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare, navodi da je korisnik kredita bio upoznat sa valutnim rizikom, da tuženik nije morao znati za rast tečaja CHF, navodi da se odluke u tzv. kolektivnim postupcima ne mogu primijeniti u ovom predmetu, protivi se tijeku zakonskih zateznih kamata. Isto tako u podnesku od 27. ožujka 2024. tuženik ističe prigovor prijeboja te predlaže da sud naloži tužitelju da tuženiku po tom osnovu i to po preplaćenim anuitetima isplati iznos od 196,69 eura iskazano po mjesecima s datumom dospijeća svakog tog iznosa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate a pobliže opisanih pod III izreke presude, predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je Ugovor o kreditu (list 8 do 14spisa), početni otplatni plan (list 16 do 21 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 22 spisa), obračun banke (list 23 do 24 spisa), promet po kreditu (list 60 do 65 spisa),provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 197 do 202 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 224 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 8. travnja 2025. u cijelosti osnovan, a da tužbeni zahtjev tuženika uređen u podnesku od 12. prosinca 2024. nije osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj s tuženikom dana 16. ožujka 2006. sklopila predmetni Ugovor o kreditu za namjenu kupnje osobnog vozila u kunskoj protuvrijednosti od 18.339,95 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan sklapanja ugovora uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,60 % godišnje na rok od 6 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 299,31 CHF po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja svakog anuiteta. Iznos sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja ugovora a za slušaj izmjene redovite kamatne stope prema odluci o kamatnim stopama tuženika.

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

-da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

-da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja i valutiranje.

6. Prema nalazu i mišljenju vještaka Petra Blašković ukupan iznos preplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita za utuženo razdoblje iznosi 717,02 eura a ukupan iznos koji je tužitelj manje platio obzirom na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 196,69 eura.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koje je dano stručno, objektivno, temeljem pravila struke i dokumentacije tuženika, temeljem kojeg je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 8. travnja 2025. godine.

8. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja pa se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice ali je saslušao tužiteljicu kao stranku na okolnost utvrđivanja utužene odredbe. Tužiteljica je navela da je predmetni kredit podigla u svrhu kupnje automobila te je u auto kući odabrala automobil, tu je dobila svu dokumentaciju potrebnu za kredit gdje je obavljena i obrada kredita. U auto kući joj je službenica rekla da može podići kredit u eurima i CHF ali je zapravo preferirala kredit u CHF i sugerirala to tužiteljici tvrdeći da je taj kredit povoljniji te je tužiteljica na to pristala. Dakle iz jasnog i životno uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit obrađen u auto kući te da u prostorijama tuženika nije niti bila. Nije za očekivati da bi zaposlenik auto kuće mogao upozoriti tužiteljicu i tumačiti joj sve ugovorne odredbe te ukazati na mogućnost rizika podizanja predmetnog kredita.

10. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 4. studenog 2008. pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 7. lipnja 2023., pa je prigovor zastare neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Treba navesti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 8. travnja 2025. i odlučio kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a.

12. Treba navesti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni Ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja da zatraži zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element Ugovora - cijena i kamata - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da se radi o povredi manjeg značaja odnosno da u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje tog Ugovora.

13. Tuženik neosnovano prigovara postavljenom tijeku zakonskih zateznih kamata iz razloga jer je tuženik u obvezi prema tužitelju vratit sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog Ugovora, dakle, bez osnove i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošteni stjecatelj. Tužitelj osnovano zahtjeva zakonsku zateznu kamatu od datuma plaćanja odnosno od datuma slijedećeg obračuna pojedinih anuiteta do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1 ZOO-a.

14. Tuženik neosnovano prigovara da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača, tužitelj je s tuženikom sklopio predmetni ugovor kao fizička osoba za vlastite potrebe pa prema stajalištu VSRH u odluci br. Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. teret dokaza te tvrdnje je na tuženiku koji u ovoj pravnoj stvari tu činjenicu nije dokazao.

15. Nije osnovana izjava o prijeboju tuženika iz podneska od 27. ožujka 2024. godine te uređenog tužbenog zahtjeva po tom osnovu u podnesku od 12.veljače 2024. Prema odredbi čl. 195 ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U toj izjavi tuženik ističe novčani iznos od 196,69 eura te postavlja tužbeni zahtjev na taj iznos, sve iskazano po pojedinim mjesecima koje zahtjeva sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate. Činjenica da je u određenom periodu tečaj CHF bio niži u odnosu na onaj tečaj kod isplate kredita nije od utjecaja za ishod ovog spora iz razloga što tužitelj nije ništa stekao bez pravne osnove i nije u obvezi vratiti tuženiku taj iznos. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati, slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tuženika te je odlučio kao u izreci pod III.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

17. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 150,00 eura, za sastav podneska 2.5.2024. i 8.4.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 150,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.10.2024. i 9.4.2025. prema tbr. 9 točka1 – po 150,00 eura, za sastav podneska 2.1.2025. prema tbr. 8. točka 3 – 37,50 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 200,00 eura, trošak vještačenja 400,00 eura pa priznati trošak tužitelju iznosi 1.400,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona, te je odlučeno kao u izreci pod IV.

U Zagrebu 28. svibnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku