REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4649/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Stipanka Mandac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Strukan, Delić, Mandac d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojega zastupaju punomoćnici Kruno Knežević i Ana Bago Martić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja OG i zamjenice punomoćnika tuženika KG, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju ĆG iznos od 18.282,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
63,66 € od 12.12.2010. godine do isplate
92,94 € od 12.01.2011. godine do isplate
70,17 € od 12.02.2011. godine do isplate
76,34 € od 12.03.2011. godine do isplate
66,95 € od 12.04.2011. godine do isplate
86,57 € od 12.05.2011. godine do isplate
104,37 € od 12.06.2011. godine do isplate
107,00 € od 12.07.2011. godine do isplate
185,72 € od 12.08.2011. godine do isplate
108,83 € od 12.09.2011. godine do isplate
99,77 € od 12.10.2011. godine do isplate
102,03 € od 12.11.2011. godine do isplate
101,02 € od 12.12.2011. godine do isplate
111,75 € od 12.01.2012. godine do isplate
116,38 € od 12.02.2012. godine do isplate
116,55 € od 12.03.2012. godine do isplate
112,14 € od 12.04.2012. godine do isplate
114,66 € od 12.05.2012. godine do isplate
118,78 € od 12.06.2012. godine do isplate
113,71 € od 12.07.2012. godine do isplate
114,47 € od 12.08.2012. godine do isplate
106,32 € od 12.09.2012. godine do isplate
109,31 € od 12.10.2012. godine do isplate
114,82 € od 12.11.2012. godine do isplate
113,77 € od 12.12.2012. godine do isplate
115,73 € od 12.01.2013. godine do isplate
108,45 € od 12.02.2013. godine do isplate
106,31 € od 12.03.2013. godine do isplate
114,02 € od 12.04.2013. godine do isplate
102,92 € od 12.05.2013. godine do isplate
101,69 € od 12.06.2013. godine do isplate
99,85 € od 12.07.2013. godine do isplate
102,46 € od 12.08.2013. godine do isplate
105,89 € od 12.09.2013. godine do isplate
108,28 € od 16.10.2013. godine do isplate
109,72 € od 16.11.2013. godine do isplate
114,84 € od 16.12.2013. godine do isplate
109,67 € od 16.01.2014. godine do isplate
96,03 € od 16.02.2014. godine do isplate
98,67 € od 16.03.2014. godine do isplate
96,37 € od 16.04.2014. godine do isplate
93,07 € od 16.05.2014. godine do isplate
93,78 € od 16.06.2014. godine do isplate
96,14 € od 16.07.2014. godine do isplate
98,02 € od 16.08.2014. godine do isplate
98,50 € od 16.09.2014. godine do isplate
100,52 € od 16.10.2014. godine do isplate
103,42 € od 16.11.2014. godine do isplate
103,96 € od 16.12.2014. godine do isplate
104,39 € od 16.01.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.02.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.03.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.04.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.05.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.06.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.07.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.08.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.09.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.10.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.11.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.12.2015. godine do isplate
104,17 € od 16.01.2016. godine do isplate
139,49 € od 16.02.2016. godine do isplate
136,81 € od 16.03.2016. godine do isplate
134,64 € od 16.04.2016. godine do isplate
130,87 € od 16.05.2016. godine do isplate
140,02 € od 16.06.2016. godine do isplate
134,86 € od 16.07.2016. godine do isplate
135,75 € od 16.08.2016. godine do isplate
132,40 € od 16.09.2016. godine do isplate
136,29 € od 16.10.2016. godine do isplate
143,49 € od 16.11.2016. godine do isplate
143,05 € od 16.12.2016. godine do isplate
145,26 € od 16.01.2017. godine do isplate
142,24 € od 16.02.2017. godine do isplate
138,35 € od 16.03.2017. godine do isplate
140,97 € od 16.04.2017. godine do isplate
128,88 € od 16.05.2017. godine do isplate
131,29 € od 16.06.2017. godine do isplate
123,12 € od 16.07.2017. godine do isplate
109,57 € od 16.08.2017. godine do isplate
110,45 € od 16.09.2017. godine do isplate
112,01 € od 16.10.2017. godine do isplate
109,45 € od 16.11.2017. godine do isplate
108,71 € od 16.12.2017. godine do isplate
100,36 € od 16.01.2018. godine do isplate
108,33 € od 16.02.2018. godine do isplate
102,18 € od 16.03.2018. godine do isplate
95,45 € od 16.04.2018. godine do isplate
89,95 € od 16.05.2018. godine do isplate
101,22 € od 16.06.2018. godine do isplate
100,30 € od 16.07.2018. godine do isplate
115,00 € od 16.08.2018. godine do isplate
116,67 € od 16.09.2018. godine do isplate
108,34 € od 16.10.2018. godine do isplate
112,42 € od 16.11.2018. godine do isplate
115,48 € od 16.12.2018. godine do isplate
117,03 € od 16.01.2019. godine do isplate
112,01 € od 16.02.2019. godine do isplate
113,09 € od 16.03.2019. godine do isplate
115,25 € od 16.04.2019. godine do isplate
113,60 € od 16.05.2019. godine do isplate
117,92 € od 16.06.2019. godine do isplate
120,89 € od 16.07.2019. godine do isplate
129,23 € od 16.08.2019. godine do isplate
126,95 € od 16.09.2019. godine do isplate
127,86 € od 16.10.2019. godine do isplate
133,29 € od 16.11.2019. godine do isplate
127,94 € od 16.12.2019. godine do isplate
136,85 € od 16.01.2020. godine do isplate
143,83 € od 16.02.2020. godine do isplate
154,32 € od 16.03.2020. godine do isplate
157,14 € od 16.04.2020. godine do isplate
155,85 € od 16.05.2020. godine do isplate
147,01 € od 16.06.2020. godine do isplate
146,97 € od 16.07.2020. godine do isplate
141,63 € od 16.08.2020. godine do isplate
142,79 € od 16.09.2020. godine do isplate
146,50 € od 16.10.2020. godine do isplate
143,23 € od 16.11.2020. godine do isplate
143,22 € od 16.12.2020. godine do isplate
143,92 € od 16.01.2021. godine do isplate
143,01 € od 16.02.2021. godine do isplate
132,94 € od 16.03.2021. godine do isplate
134,55 € od 16.04.2021. godine do isplate
134,92 € od 16.05.2021. godine do isplate
135,40 € od 16.06.2021. godine do isplate
137,59 € od 16.07.2021. godine do isplate
137,85 € od 16.08.2021. godine do isplate
134,40 € od 16.09.2021. godine do isplate
145,33 € od 16.10.2021. godine do isplate
150,23 € od 16.11.2021. godine do isplate
157,76 € od 16.12.2021. godine do isplate
156,41 € od 16.01.2022. godine do isplate
155,89 € od 16.02.2022. godine do isplate
167,71 € od 16.03.2022. godine do isplate
168,90 € od 16.04.2022. godine do isplate
159,05 € od 16.05.2022. godine do isplate
159,31 € od 16.06.2022. godine do isplate
182,04 € od 16.07.2022. godine do isplate
190,68 € od 16.08.2022. godine do isplate
195,61 € od 16.09.2022. godine do isplate
189,02 € od 16.10.2022. godine do isplate
189,64 € od 16.11.2022. godine do isplate
184,12 € od 16.12.2022. godine do isplate
175,00 € od 16.01.2023. godine do isplate
183,80 € od 16.02.2023. godine do isplate
188,10 € od 16.03.2023. godine do isplate
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 5.217,98 EUR sa zateznim kamatama.
III Utvrđuje se da ne postoji prigovorom radi prijeboja istaknuto potraživanje tuženika Zagrebačka banka d.d. prema tužitelju ĆG u iznosu od 525,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
6,43 EUR od 02.03.2006. pa do isplate
7,62 EUR od 02.04.2006. pa do isplate
6,43 EUR od 02.05.2006. pa do isplate
7,64 EUR od 02.06.2006. pa do isplate
9,52 EUR od 02.07.2006. pa do isplate
9,95 EUR od 02.08.2006. pa do isplate
8,04 EUR od 02.09.2006. pa do isplate
7,22 EUR od 02.10.2006. pa do isplate
11,24 EUR od 02.11.2006. pa do isplate
9,68 EUR od 02.12.2006. pa do isplate
13,95 EUR od 02.01.2007. pa do isplate
15,63 EUR od 02.02.2007. pa do isplate
14,39 EUR od 02.03.2007. pa do isplate
16,60 EUR od 02.04.2007. pa do isplate
21,90 EUR od 02.05.2007. pa do isplate
20,90 EUR od 02.06.2007. pa do isplate
25,00 EUR od 02.07.2007. pa do isplate
20,76 EUR od 02.08.2007. pa do isplate
20,35 EUR od 02.09.2007. pa do isplate
26,54 EUR od 02.10.2007. pa do isplate
24,37 EUR od 02.11.2007. pa do isplate
25,99 EUR od 02.12.2007. pa do isplate
19,81 EUR od 02.01.2008. pa do isplate
16,33 EUR od 02.02.2008. pa do isplate
10,73 EUR od 02.03.2008. pa do isplate
11,85 EUR od 02.04.2008. pa do isplate
21,28 EUR od 02.05.2008. pa do isplate
21,68 EUR od 02.06.2008. pa do isplate
24,18 EUR od 02.07.2008. pa do isplate
26,45 EUR od 02.08.2008. pa do isplate
23,21 EUR od 02.09.2008. pa do isplate
5,29 EUR od 02.10.2008. pa do isplate
2,77 EUR od 02.11.2008. pa do isplate
12,19 EUR od 02.12.2008. pa do isplate.
IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju ĆG troškove parničnog postupka u iznosu od 2.793,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita 7.12.2005. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 3205773454, kreditna partija 7102944361, potvrđen po javnom bilježniku, a kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 105.325,20 CHF, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetni kredit je još u otplati te nije konvertiran. Tužitelj smatra da su ništetne odredbe naznačenog potrošačkog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita koja je vezana za tečaj CHF-a. Naime, u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika, utvrđeno je da je isti u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka potrošače nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Budući da je sve navedeno postojalo i u konkretnom pravnom odnosu, tužitelj se slijedom toga poziva na naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora, koja onda vezuju i sud. Kako je tužitelj uslijed rasta tečaja tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog rasta nije bilo, to je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Tužitelj stoga u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 18.282,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos kao u toč. I. izreke i troškovima postupka. Ovdje je i za istaknuti da je tužitelj prvotno od tuženika potraživao iznos od 23.500,00 EUR te je podneskom od 17.11.2024. povukao tužbu za iznos od 5.217,98 EUR, ali s obzirom da se tuženik protivio takvom djelomičnom povlačenju, sud je meritorno odlučio i o tom dijelu zahtjeva tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom osporava svojstvo potrošača tužitelju koje se ne predmnijeva. Dodatno navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu koja je dopuštena pozitivnim propisima i pristao je na isti, dok tuženik u konkretnom slučaju nije niti je mogao znati za budući rast tečaja CHF. Ujedno smatra da je ugovorena valutna klauzula dispozitivna odredba, zbog čega je isključena kontrola nepoštenosti iste. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate, ističe prigovor zastare te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Tuženik je ujedno istakao i prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja u konačnom iznosu od 525,92 EUR sa zateznim kamatama tekućima na svaki takav pojedinačni iznos kao u toč. III. izreke.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 7.12.2005. s potvrdom javnog bilježnika i popratnom dokumentacijom, početni otplatni plan, promet po kreditu / specifikaciju uplata, ponuđeni izračun konverzije s prilozima, ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.1.2006., izvod iz edukacijskog materijala za osoblje tuženika, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, saslušan je tužitelj.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, dok potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prijeboja nije osnovano.
6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 7.12.2005. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu br. 3205773454, br. kreditne partije 7102944361, koji je potvrđen/solemniziran po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba istoga dana pod br. OU-1640/05, a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 105.325,20 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tuženik obvezao spomenuti iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način predviđen Ugovorom. Rok otplate kredita bio je 30 godina, a isti je tužitelj trebao otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke kreditora važećem na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora). U čl. 2. ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama kreditora te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50 % godišnje. Namjena kredita bila je kupnja stana u [adresa], kat. čestica [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom u utuženom razdoblju povećavao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao tužitelju, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Isto tako, sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, čiji nalaz i mišljenje sud budući da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvog su ga prihvatile i stranke), utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 18.807,94 EUR, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 525,92 EUR.
7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž- 6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.
8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbe ugovora o kreditu od 7.12.2005. koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 87. ZZP 03). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, odnosno da ugovor sadrži formalnu odredbu da je tužitelj bio upoznat s uvjetima kredita, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.
9. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koja je ništetna (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. 103. i čl. 105. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 104. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništavosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništave odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 214. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nesavjestan stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.
10. Slijedom svega toga, valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu zatraženog iznosa od 18.282,02 EUR, odnosno odbiti kao neosnovan preostali iznos od 5.217,98 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužitelja teku od prvog dana iza dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.
– dalje: ZO).
11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Prema odredbama čl. 109. i čl. 110. ZOO-a na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništavosti ne gasi, pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 104. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koja su utvrđene ništavim i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale. Kako tužitelj na temelju utvrđene ništave odredbe o valutnoj klauzuli nije ništa primio od tuženika, to u smislu prethodno citirane odredbe ZOO-a ne postoji niti eventualna dužnost istoga za povrat po toj osnovi, zbog čega se prigovorom radi prijeboja tako istaknuto potraživanje tuženika (tzv. negativne tečajne razlike u ukupnom iznosu od 525,92 EUR) u cijelosti ukazuje neosnovanim. Suprotno navodima tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne predstavlja dispozitivnu odredbu (koja bi se primjenjivala na odnos stranaka ukoliko isti taj odnos nisu uredili na drugi način) koja bi eventualno bila isključena od ocjenjivanja i kontrole nepoštenosti, a dodatno cijeneći da su upravo odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula bile predmet odlučivanja u kolektivnom sporu. Tuženik osim paušalnih navoda ničim ne dokazuje da tužitelj u konkretnom slučaju eventualno nije imao svojstvo potrošača, dok upravo suprotno proizlazi iz samog ugovora (prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti), odnosno iz prihvaćenog iskaza tužitelja (predmetni stambeni kredit isti je podigao i iskoristio za kupnju stana za stanovanje svoje obitelji) i priležećeg Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17.1.2006. Tuženikov prigovor zastare također nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 388. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 1.6.2023., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 371. ZOO-a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a budući da su stranke djelomično uspjele u parnici. Prilikom ocjene uspjeha stranaka u sporu sud je cijenio kako kvantitativni tako i kvalitativni uspjeh te uzimajući u obzir sve navedeno te okolnosti konkretnog predmeta sud nalazi da je u konačnici tužitelj uspio u ovoj parnici u omjeru od 88,90% (s osnovom 100,00 %, a visinom 77,8 %), a tuženik u omjeru od 11,10 %. Kada se oduzmu ti postoci na strani tužitelja ostaje omjer od 77,8 %. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 20.9.2024. (koji iako je podnesen bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) i 17.12.2024. – 2 x 250 bodova = 500 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 14.10.2024. i 9.5.2025. – 2 x 250 bodova = 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 23.500,00 EUR, što ukupno čini 1300 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 2.600,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 3.250,00 EUR. Tužitelju kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 17.4.2025.
13. Slijedom toga, valjalo je primjenom gore navedene zakonske odredbe odmjeriti tužitelju razmjerni dio gornjeg troška u iznosu od 2.528,50 EUR (77,8 % od gornjih troškova) kojima treba pribrojiti troškove provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR u cijelosti potrebne za vođenje postupka, što onda ukupno čini dosuđeni trošak tužitelja u iznosu od 2.793,95 EUR zbog čega je naloženo tuženiku naknaditi te troškove tužitelju, odnosno odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova.
14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
