REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5390/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, a po objavi presude dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana, isplati iznos od 11.271,34 eura (jedanaesttisućadvjestosedmadesetjedan euro i tridesetčetiri centa) sa zateznim kamatama počev od 1. srpnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
Obrazloženje
1. Tužitelj je 18. rujna 2024. podnio tužbu u kojoj navodi kako je kao pješak u prometnoj nesreći dana 1. listopada 1991. u Zagrebu, stradala osiguranica tužitelja ŠT, a koju nesreću je prouzročio vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] ŽT, osiguran kod tuženika. U pravomoćno okončanom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Pn-2965/92 tuženi koji je priznao pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost za štetni događa u omjeru od 80%. Radi posljedica ove nesreće tužitelj je svojoj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj IN-659146 od 7. lipnja 1995. s uzrokom invalidnosti ozljeda na radu (prometna nesreća).
U razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024. na ime invalidske mirovine, isplaćen je iznos od 14.089,17 eura, od čega tužitelj potražuje iznos od 11.271,34 eura (sukladno utvrđenoj suodgovornosti). Navedene isplate za tužitelja predstavljaju štetu, sve temeljem čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti isplatu navedenog iznosa, temeljem čl. 161. i čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno potraživanje punih iznosa isplaćene mirovine te se poziva na odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i navodi kako smatra da navedeni iznosi ne predstavljaju stvarnu štetu za tužitelja, već bi isto predstavljao razmjerni dio između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena kao ozljeda na radu.
Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u preslik zapisnika o očevidu (l. 3.-6. spisa), preslik rješenja tužitelja broj IN-659146 od 7. lipnja 1995. (l. 7.-9 spisa), preslik prijave o povredi na radu (l. 10.-13. spisa), preslik odštetnog zahtjeva sa povratnicom (l. 14. i l. 16. spisa) i preslik obračun isplata od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024. (l. 15. spisa).
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 11.271,34 eura zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete.
5. Među strankama je sporna osnova i visina tražbine.
6. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izveden je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Naime, prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ('Narodne novine' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO-a) Zavod, ovdje tužitelj, ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1). Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
8. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.
9. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH-a u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).
10. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku po ozljedi na radu (tako i VSRH-a u odluci Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.).
11. Kako tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, ocjena je suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je stoga sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a) odbio navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025.
Sutkinja:
Natalija Horvatić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
