REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-47/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice DOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Marijanu Bruketi, odvjetniku u Požegi, Matije Gupca 4, 34000 Požega, protiv tuženika DO, [adresa], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, Dragutina Lermana 6, 34000 Požega, radi naknade štete, vr. p. s. 3.000,00 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih opunomoćenika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku GO, [adresa], da tužiteljici DOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 EUR (dvijetisućeeura) sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnu kamatnu stopu proizašlu iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), počev od 28. svibnja 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice DOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za isplatom naknade neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 EUR (tisućueura) sa zateznom kamatom počev od 28. svibnja 2025. pa do isplate, odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku GO, [adresa], da tužiteljici DOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog

postupka

u

iznosu

od

735,69

EUR

(sedamstotridesetpeteurašezdesetdevetcenti), sa zateznom kamatom počev od 28. svibnja 2025., pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu za iznos od 580,63

EUR

(petstoosamdeseteurašezdesettricenta) i zateznom kamatom počev od 28. svibnja 2025. pa do isplate zahtjev za isplatom troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica DOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], podnijela je tužbu ovom sudu 9. srpnja 2024. protiv tuženika DO, [adresa], radi naknade štete (u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženik).

2. U tužbi je istakla da je tuženik pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj: K-106/2022 od 21. rujna 2023. proglašen krivim što je: dana 26. rujna 2017. godine oko 9,28 sati u Požegi, tekstom objavljenom na Internet domeni www.034portal.hr naslova "Šokantne optužbe na račun djelatnika Veleučilišta u Požegi" u svojstvu autora tog teksta s namjerom da naškodi ugledu i časti privatne tužiteljice MO za istu iznio slijedeće neistinite činjenične tvrdnje: "Sinovljeva je korespondencija s ministarstvom izašla u javnost, zbog čega je ista od nadležnog pisano zahtijevala da ga se isključi s Veleučilišta", pa nadalje tvrdnju: "Međutim, stoji činjenica da je imenovana viša predavačica odbila sići kako bi ispitala studenta, zbog čega mu je upisan pad", pa nadalje tvrdnju: "budući da su bez iznimke ispitivani u nazočnosti svjedoka, što nije bio slučaj s ostalim kolegicama i kolegama na Veleučilištu u Požegi", pa nadalje tvrdnju: "Ne držim odgovornima one studente koji su se bojali zauzeti za sebe i svoju budućnost u strahu od razorne moći sive eminencije lokalnih moćnika, koja tijekom ovog razdoblja, prozvanu predavačicu drži netaknutom u njenom zvanju i položaju", pa nadalje tvrdnju: "Unatoč tome, do ušiju mi ispod glasa dopiru priče o nebrojenom broju studenata koju su sa samo jednim ispitom prije završetka izbačeni s Veleučilišta. To su uglavnom studenti koji su se žalili na prozvanu. Zbog svega su se na svakom ispitu koji je uslijedio nakon što su zatražili pomoć, oni osjećali kao neka nemoćna životinja obješena na mesarske kuke prije klanja", pa nadalje tvrdnju: "Sve to potvrđuje neugodno iskustvo moje kćeri IO, na čije je neslaganje i prijedloge prozvana predavačica MO, reagirala burno, ocijenivši kako je ona bespredmetna, želeći obezvrjeđujući njezin radi svodeći ga na razinu nepostojanja", pa nadalje tvrdnju: "Valja napomenuti kako se dotična i u prošlim susretima ponijela na način koji nije primjeren akademskoj i stručnoj sredini. Spotičući se o invalidska kolica pokazivala je vrlo neugodne izraze lica, grimase i ciničan podsmijeh", pa nadalje tvrdnju: "Kakvim pogrdnim nazivima, ocjenama i kvalifikacijama je sklona viša predavačica MO najbolje znaju studenti koji su s ispita odlazili uplakani i krajnje poniženi", te da je dana 2. listopada 2017. godine oko 13,28 sati u Požegi, tekstom objavljenom na Internet domeni www.034portal.hr naslova "Obitelj DO demantira izjavu dekana UO" u svojstvu autora tog teksta s namjerom da naškodi ugledu i časti privatne tužiteljice za istu iznio slijedeću činjeničnu tvrdnju: "Obzirom da to podrazumijeva Ustav Republike Hrvatske, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN MU br. 6/07, 3/08, 5/08) i Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12), predavačica MO trebala je dobiti izravan otkaz", nadalje tvrdnju: "obzirom da je upoznat s činjenicom da je IO teško bolesna i u strahu za zdravlje i život, jer je uslijed višegodišnjeg terora na Veleučilištu, dobila tumor zbog kojeg trpi bolove i prolijeva krv, baš kao i prilikom svakog susreta s prozvanom predavačicom MO", pa nadalje tvrdnju: "Sve je već bilo jasno mnogo ranije prije samog događaja, jer niste propuštali prigodu istaknuti da je MO vješta u sudskim progonima studenata", pa nadalje tvrdnju: "kako ćemo nasuprot tome, okarakterizirati činjenicu da MO pred punom dvoranom studenata kleveće cijelu obitelj, opisujući nas kao nenormalne, samo zato jer se borimo za istinu?", te konačno tvrdnju: "Poznato je kako studenti koji se požale na predavačicu nikada ne dovrše studij", d a k l e, putem medija pred drugima za privatnu tužiteljicu iznosio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti ili ugledu tužiteljice, znajući da su neistinite, zbog čega je djelo postalo pristupačno većem broju osoba, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevete, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11 pa je okrivljenik DO na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 42. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa u visini od 2,65 (dva eura i šezdesetpet centi) eura / 20,00 (dvadeset) kuna za dnevni iznos, što ukupno iznosi 159,00 (stopedesetdevet) eura / 1197,99 kuna (tisućustodevedesetsedam kuna i devedesetdevet lipa) uvjetno.

U navedenom kaznenom postupku, istakla je tužiteljica, sud je jasno utvrdio da je postupanje tuženika bilo namjerno, savjesno i s ciljem da se na vrlo grub i jasan način našteti časti i ugledu tužiteljice u lokalnoj sredini koja nije brojna stanovništvom, gdje se ljudi međusobno dobro poznaju i prepričavaju aktualne događaje. Isključiva pobuda za ovakvo ponašanje tuženika bila je da se pod svaku cijenu obračuna s tužiteljicom, a sve zbog privremenog neuspjeha njegove djece na ispitima kod tužiteljice, koje je ona predavala na Veleučilištu u Požegi. Nadalje je istakla da je sud utvrdio da ju iznesene tvrdnje od strane okrivljenika prikazuju u izrazito negativnom svjetlu i kao osobu privatno i profesionalno kao profesoricu na Veleučilištu te su doista pogodne da naštete časti i ugledu privatne tužiteljice, a iznesene su putem medija, na lokalnom Internet portalu 034portal za koji je opće poznato da je vrlo čitan među lokalnim stanovništvom pa su zbog toga činjenične tvrdnje postale dostupne većem broju osoba.

Dakle, postupanjem tuženika, ističe tužiteljica, da je diskreditirana i difamirana kako u osobnom tako i u profesionalnom smislu, a zbog objave prethodno opisanih neistinitih navoda tužiteljica je doživjela niz neugodnosti u obliku različitih neugodnih upita rodbine, prijatelja, poznanika, a posebice od strane ostalih kolega profesora kojima je morala objašnjavati cjelokupnu situaciju. Sve navedeno, kod tužiteljice je izazvalo duševne boli, nesanicu, osjećaj nelagode pri susretu s ljudima, preispitivanje vlastitih vrijednosti i razloga zbog kojih ju se javno difamira i potpuno neosnovano napada neistinitim tvrdnjama. Reakcije na neistinite objave tuženika najbolje pokazuju komentari čitatelja ispod članka na internet portalu 034portal koji su na račun nje – tužiteljice iznijeli niz prijetnji, uvreda i kleveta, primjerice: "Takva nehumana kučka ne zaslužuje raditi u odgojno-obrazovnim ustanovama. Otkaz je već zaslužila. Vjerojatno je toliko politički povezana da je postala nedodirljiva." "To je toliko neljubazna, nepristupačna, neprofesionalna osoba kojoj definitivno nije mjesto na Veleučilištu." "Nadam se da će takvim uhljebima u Požegi napokon netko stati na kraj!". "Nije ona na mjestu, žena je nehumana, drska vještica i to kažem iz iskustva!". "Profesorica dnooo dnaaa".

3. Tužiteljica je ocijenila da je u štetnom događaju koji je opisan u pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj: K-106/2022 od 21. rujna 2023. pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prije svega povrede njezine časti, ugleda i imena kao i njezinog duševnog zdravlja, a radi čega je od tuženika u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) zahtijevala naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom i troškom parničnog postupka, uz napomenu da odredbe materijalnog Zakona i to članak 19. ZOO/05 i članka 1046. ZOO/05, njoj kao oštećenoj zbog počinjenja kaznenog djela od strane tuženika daju za pravo da traži naknadu pretrpljene štete.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da mu nikada nije bila namjera povrijediti čast ili ugled tužiteljice, niti je na bilo koji način uvrijediti, a pismo koje je objavljeno na portalu034 bilo je napisano isključivo s ciljem skretanja pažnje na problem s kojim se susreću njegova djeca i on kao njihov roditelj. Istakao je kako mu je bila želja potaknuti nadležne institucije da se odgovorno pozabave situacijom u kojoj su djeca bila zakinuta zbog nedostatka prilagodbe prostora i uvjeta koji su im onemogućavali ravnopravno sudjelovanje u obrazovanju. Na dalje, tuženik je isticao kako se nebrojno puta obraćao tadašnjoj pravobraniteljici za osobe s invaliditetom, uključujući i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, molio za pomoć, a koja nažalost nije uslijedila jer je naišao na nerazumijevanje i ignoriranje problema. Pisanje i objava pisma da su proizašli iz očajničke želje da zaštiti svoju djecu od nepravde, a zaključno je tuženik istakao da mu uistinu nije bila namjera počiniti štetu tužiteljici već da je njegovo pismo lokalnom portalu jedan očajnički potez koji mu je jedini preostao, ali da nikoga nije imao namjeru sramotiti. Isticao je da je svjestan da su brojni ljudi ostavljali svoje komentare ispod članka, ali on nije tražio te ljude da to čine već su to ljudi činili na temelju iznošenja svojih iskustava, a on te ljude ne poznaje. Zaključno je predložio da sud uzme u obzir da je umirovljenik i Hrvatski branitelj s odlikovanjem te da uz vlastitu mirovinu i mirovinu svoje žene brine o dvoje djece s invaliditetom od 100 % te da im mirovine pokrivaju uglavnom režijske troškove u obitelji, kao i egzistencijalne potrebe, a sve u svjetlu toga da njegove stvarne namjere nisu uključivale povredu tužiteljice.

Uz odgovor na tužbu tuženik je priložio za sebe liječničku dokumentaciju, potvrdu da je Hrvatski branitelj odlikovan spomenicom Domovinskog rata te i dopise koje je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uputila Veleučilištu u Požegi te njegovoj kćerci IO.

5. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. Očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, tužiteljica je u podnesku od 28. siječnja 2025. istakla kako u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a da iz navoda danog odgovora na tužbu, zaključuje da tuženik u osnovi priznaje činjenice i činjenično stanje, prezentirano u tužbi, kao i dokaze koji potvrđuju osnovanost istih. Ovakav zaključak tužiteljica stvara jer tuženik nije predložio niti jedan dokaz koji nije već u kaznenom postupku dao i prezentirao sudu, a samim time tuženik nije doveo u pitanje, niti može dovesti da je pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj: K- 106/2022 od 21. rujna 2023. proglašen krivim što je putem medija pred drugima za tužiteljicu iznosio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti ili ugledu tužiteljice, znajući da su neistinite, zbog čega je djelo postalo pristupačno većem broju osoba, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevete, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11 te da je kao okrivljenik osuđen na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 42. KZ/11 na novčanu kaznu od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa u visini od 2,65 (dva eura i šezdesetpet centi) eura / 20,00 (dvadeset) kuna za dnevni iznos, što ukupno iznosi 159,00 (stopedesetdevet) eura / 1197,99 kuna (tisućustodevedesetsedam kuna i devedesetdevet lipa) uvjetno. Nadalje, tužiteljica navodi da je sve ovo za nju bilo izrazito neugodno i tegobno, ističe da pobude za ovakvo ponašanje tuženika bile su jedino da se pod svaku cijenu obračuna s tužiteljicom zbog privremenog neuspjeha njegove djece na ispitima kod tužiteljice, a koje je ona provodila na Veleučilištu u Požegi.

7. Pravno tužiteljica zaključuje da je ovaj sud vezan za pravomoćnu osuđujuću presudu i kraj tako nesporno utvrđene činjenice postoji i njen pravni osnov da od tuženika kao odgovorne osobe zahtijeva pravičnu novčanu naknadu sukladno navedenim odredbama ZOO/05 jer je tuženik povrijedio njenu čast i ugled tj. njeno pravo osobnosti pa zahtijevajući od tuženika po osnovi neimovinske štete 3.000,00 EUR tužiteljica ocjenjuje da je od tuženika zahtijevala minimalan iznos, a obzirom na navode iz odgovora na tužbu dopustila si je pravo razmisliti o povećanju tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je ponovno isticala kako je namjera tuženika bila da našteti njenoj časti i ugledu u lokalnoj sredini i to, namjerno, svjesno i s ciljem.

8. Imajući u vidu sve okolnosti koje su uslijedile nakon iznošenja tužbenih navoda, odgovora na tužbu i očitovanja danog na odgovor na tužbu, ovaj sud je sukladno odredbi članka 286. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio pripremno ročište i nakon što je u smislu odredbe članka 288. stavak 1. ZPP-a utvrdio da ne postoje smetnje za dalje vođenje postupka, u smislu odredbe članka 288.a stavak 1. ZPP-a sud je stranke u nazočnosti opunomoćenika upoznao s mogućnostima da spor riješe sudskom nagodbom ili u medijaciji te su im obrazložene te mogućnosti.

9. U svezi s tim, tuženik je izjavio da se i dalje subjektivno ne osjeća krivim za ono što je utvrđeno u kaznenoj presudi, ali kako bi se postupak što prije okončao, predložio je tužiteljici sklapanje sudske nagodbe na način da bi joj po osnovi naknade neimovinske štete isplatio iznos od 500,00 EUR, a pri tome je iznio i činjenice o svojoj vrlo teškoj obiteljskoj situaciji, posebno onoj koja u materijalnom smislu tereti njegovu obitelj, uz napomenu da njegova djeca i djeca njegove supruge još uvijek nisu dobila zaposlenje i žive sa svojim roditeljima na adresi [adresa].

10. Tužiteljica nije prihvatila prijedlog tuženika za sklapanje sudske nagodbe te je ostajući kod dokaznih prijedloga iz tužbe, a to znači personalnih dokaza (saslušanje svjedoka GOĐ i UO), predložila saslušanje i svjedoka RO i PO na okolnosti štetnih posljedica koje je počinjenje kaznenog djela od strane tuženika imalo na njeno psihičko i emotivno stanje te koje je sve neugodnosti ona imala uslijed počinjenja kaznenog djela, u svom privatnom i profesionalnom životu, a o čemu svjedoci koji su predloženi imaju neposredna saznanja.

11. Tuženik je istakao protivljenje prihvaćanju ovih dokaznih prijedloga, a istovremeno i ističući da prihvaća pravomoćnu presudu kaznenog suda. No, klevetnički sadržaj koji je opisan u tužbi, ponovno je istakao tuženik, dao je isključivo u zaštitu svoje djece i to ŠO i IO koji su pohađali studij na Veleučilištu u Požegi. Obrazložio je da je postupao isključivo tako da je isticao probleme koji su se javili vezano za odnos profesor – student te i probleme koji su iz toga proizašli. Radi zaštite interesa svoje djece bio je prisiljen o nastaloj situaciji obavijestiti pravobraniteljicu za osobe sa invaliditetom gospođu TO, a radi čega je priložio njeno pisano mišljenje te i predložio da sud u dokaznom postupku sasluša njegovu djecu KO i IO, a i njega kao stranku u svrhu dokazivanja.

12. Tuženik je zaključno istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer smatra da tužiteljica nema dokumentaciju koja bi potvrdila njene navode.

13. Tužiteljica je učinila nespornim činjenicu da uz tužbu nije dostavila medicinsku dokumentaciju koja bi bila u neposrednoj vezi s događanjima koja su utvrđena u presudi kaznenog suda.

14. Zaključujući prethodni postupak na pripremnom ročištu od 14. ožujka 2025. sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice radi čitanja presude ovog suda poslovni broj: K-106/2022-29 od 21. rujna 2023., a koja je postala pravomoćna 16. siječnja 2024. te i prijedlog radi saslušanja stranaka tj. tužiteljice i tuženika u svrhu dokazivanja na glavnoj raspravi koja je raspravnim rješenjem utvrđena na dan 28. travnja 2025.

15. Sud je odbio dokazne prijedloge radi saslušanja svjedoka D, UO, LO i PO, a koji su predloženi po tužiteljici te je odbio i prijedlog tuženika radi saslušanja svjedoka KO i IO, kao što nije prihvatio niti čitati podnesak koji je u presliku dostavio tuženik, a koji je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uputila Veleučilištu u Požegi, a to stoga što je većina imenovanih svjedoka svjedočila i to više puta u kaznenom postupku, a pravno-relevantne činjenice sud je mogao utvrditi na temelju sadržaja izreke pravomoćne presude ovog kaznenog suda u predmetu poslovni broj: K- 106/2022 i na temelju iskaza tužiteljice i tuženika, a jer je odredbom članka 264. ZPP-a propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka.

16. Naime, predmet spora u ovoj građansko-pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice upravljen protiv tuženika radi isplate pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled, u iznosu od 3.000,00 EUR, zajedno sa sporednim potraživanjima.

17. Odredbom članka 12. stavak 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim.

18. Polazeći od činjenice da je između stranaka nesporno utvrđeno da je ovaj sud presudom poslovni broj: K-106/2022-29 od 21. rujna 2023., a koja je postala pravomoćna 16. siječnja 2024., utvrdio u činjeničnom opisu da je, ovdje tuženik, tamo okrivljenik dana 26. rujna 2017. godine oko 9,28 sati u Požegi, tekstom objavljenom na Internet domeni www.034portal.hr naslova "Šokantne optužbe na račun djelatnika Veleučilišta u Požegi" u svojstvu autora tog teksta s namjerom da naškodi ugledu i časti privatne tužiteljice MO za istu iznio slijedeće neistinite činjenične tvrdnje: "Sinovljeva je korespondencija s ministarstvom izašla u javnost, zbog čega je ista od nadležnog pisano zahtijevala da ga se isključi s Veleučilišta", pa nadalje tvrdnju: "Međutim, stoji činjenica da je imenovana viša predavačica odbila sići kako bi ispitala studenta, zbog čega mu je upisan pad", pa nadalje tvrdnju: "budući da su bez iznimke ispitivani u nazočnosti svjedoka, što nije bio slučaj s ostalim kolegicama i kolegama na Veleučilištu u Požegi", pa nadalje tvrdnju: "Ne držim odgovornima one studente koji su se bojali zauzeti za sebe i svoju budućnost u strahu od razorne moći sive eminencije lokalnih moćnika, koja tijekom ovog razdoblja, prozvanu predavačicu drži netaknutom u njenom zvanju i položaju", pa nadalje tvrdnju: "Unatoč tome, do ušiju mi ispod glasa dopiru priče o nebrojenom broju studenata koju su sa samo jednim ispitom prije završetka izbačeni s Veleučilišta. To su uglavnom studenti koji su se žalili na prozvanu. Zbog svega su se na svakom ispitu koji je uslijedio nakon što su zatražili pomoć, oni osjećali kao neka nemoćna životinja obješena na mesarske kuke prije klanja", pa nadalje tvrdnju: "Sve to potvrđuje neugodno iskustvo moje kćeri IO, na čije je neslaganje i prijedloge prozvana predavačica MO, reagirala burno, ocijenivši kako je ona bespredmetna, želeći obezvrjeđujući njezin radi svodeći ga na razinu nepostojanja", pa nadalje tvrdnju: "Valja napomenuti kako se dotična i u prošlim susretima ponijela na način koji nije primjeren akademskoj i stručnoj sredini. Spotičući se o invalidska kolica pokazivala je vrlo neugodne izraze lica, grimase i ciničan podsmijeh", pa nadalje tvrdnju: "Kakvim pogrdnim nazivima, ocjenama i kvalifikacijama je sklona viša predavačica MO najbolje znaju studenti koji su s ispita odlazili uplakani i krajnje poniženi", te da je dana 2. listopada 2017. godine oko 13,28 sati u Požegi, tekstom objavljenom na Internet domeni www.034portal.hr naslova "Obitelj IO demantira izjavu dekana UO" u svojstvu autora tog teksta s namjerom da naškodi ugledu i časti privatne tužiteljice za istu iznio slijedeću činjeničnu tvrdnju: "Obzirom da to podrazumijeva Ustav Republike Hrvatske, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN MU br. 6/07, 3/08, 5/08) i Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12), predavačica MO trebala je dobiti izravan otkaz", nadalje tvrdnju: "obzirom da je upoznat s činjenicom da je IO teško bolesna i u strahu za zdravlje i život, jer je uslijed višegodišnjeg terora na Veleučilištu, dobila tumor zbog kojeg trpi bolove i prolijeva krv, baš kao i prilikom svakog susreta s prozvanom predavačicom MO", pa nadalje tvrdnju: "Sve je već bilo jasno mnogo ranije prije samog događaja, jer niste propuštali prigodu istaknuti da je MO vješta u sudskim progonima studenata", pa nadalje tvrdnju: "kako ćemo nasuprot tome, okarakterizirati činjenicu da MO pred punom dvoranom studenata kleveće cijelu obitelj, opisujući nas kao nenormalne, samo zato jer se borimo za istinu?", te konačno tvrdnju: "Poznato je kako studenti koji se požale na predavačicu nikada ne dovrše studij", d a k l e, putem medija pred drugima za privatnu tužiteljicu iznosio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti ili ugledu tužiteljice, znajući da su neistinite, zbog čega je djelo postalo pristupačno većem broju osoba, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevete, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11 pa je ovdje tuženik, tamo okrivljenik DO na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 42. KZ/11 osuđen na novčanu kaznu, da mu je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se novčana kazna neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a i upozoren je na druge odredbe Kaznenog zakona, počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda klevete, tada nedvojbeno proizlazi da je u građansko-pravnom smislu odgovoran tužiteljici za naknadu štete jer njegovo protupravno ponašanje utvrđeno u kaznenoj presudi njega dovodi u situaciju da, ako težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, onda tuženik kao odgovorna osoba ima obvezu tužiteljici isplatiti pravičnu novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda tužiteljice.

19. Naime, člankom 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) propisano je da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

20. Odredbom članka 19. ZOO/05 propisano je da se pod pravima osobnosti, kada je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, pravo na slobodu i dr., a odredbom članka 1046. ZOO/05 propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete i to treba značiti da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj ili duševnoj boli predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a sukladno odredbi članka 1100 ZOO/05.

21. Odredbom članka 1100. ZOO/05 propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, s time da je sud prema stavku 2. ove odredbe dužan pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i voditi računa o cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Dakle, u konkretnom sporu trebalo je utvrditi na temelju rečene pravomoćne presude i iskaza tužiteljice i tuženika je li kroz objavu informacije 26. rujna 2017. oko 9,28 h u Požegi, tekstom objavljenom na Internet domeni www.034portal.hr.naslova "Šokantne optužbe na račun djelatnika u Požegi", povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na njezinu čast, ugled i ime, a nakon toga je trebalo utvrditi jesu li se ispunile pretpostavke za dosudu neimovinske štete zbog povrede ugleda, časti i imena tužiteljice.

23. Nakon što je na glavnoj raspravi od 28. travnja 2025. pročitana pravomoćna presuda ovog suda poslovni broj: K-106/2022-29 od 21. rujna 2023. koja je postala pravomoćna 16. siječnja 2024. i nakon što je sud utvrdio pravno-relevantne činjenice na temelju ove presude, a i na temelju objektivnog, uvjerljivog i istinitog iskaza tužiteljice, valjalo ja zaključiti nakon savjesne analize ovako izvedenih dokaza da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, ali do presuđenog iznosa.

24. Naime, kako je već ranije istaknuto u presudi kaznenog suda tuženik je kao okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela klevete, a koje kazneno djelo se ubraja u kaznena djela protiv časti i ugleda i kažnjivo je po članku 149. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, u daljnjem tekstu: KZ/11), osuđen je na novčanu kaznu, uz primjenu članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te su tuženiku kao okrivljeniku naložene i druge obveze u kazneno-pravnom smislu, sve zbog toga što je s namjerom kao autor teksta "Šokantne optužbe na račun djelatnika Veleučilišta u Požegi", da naškodi ugledu i časti privatne tužiteljice MO iznosio neistinite činjenične tvrdnje i to da je tužiteljica zahtijevala da se sina tuženika isključi s Veleučilišta, da je tužiteljica kao viša predavačica odbila sići kako bi ispitala studenta, zbog čega da mu je upisan pad, da je sina i kćer tuženika ispitivala u nazočnosti svjedoka, što nije bio slučaj s ostalim kolegicama i kolegama na Veleučilištu u Požegi, da je želeći obezvrijediti rad kćerke tuženika IO istu ocijenila kao bespredmetnu, da se nije ponašala na način koji bi bio primjeren akademskoj i stručnoj sredini, da je spotičući se o invalidska kolica pokazivala vrlo neugodne izraze lica, grimase i ciničan podsmijeh, da je tužiteljica kao predavačica kao osoba koja krši prava osoba s invaliditetom trebala dobiti izravan otkaz, da njegova kćerka trpi bolove i prolijeva krv prilikom svakog susreta s tužiteljicom kao predavačicom, a i da tužiteljica pred punom dvorana studenata kleveće cijelu obitelj IO, opisujući ih kao nenormalne, samo zato jer se bore za istinu, a i da je poznato kako studenti koji se požale na predavačicu nikada ne dovrše studij.

25. Saslušana u svrhu dokazivanja na glavnoj raspravi, tužiteljica je istakla da je odmah nakon što su objavljeni neistiniti navodi na internetskoj stranici 26. rujna 2017. otišla kod svoje liječnice dr. VO i iznijela razloge zbog kojih je došla, liječnica ju je saslušala, ali nakon što je obavila s liječnicom razgovor od iste nije dobila nikakvu liječničku dokumentaciju u pravcu da bi mogla potvrditi da je određenog dana došla u njenu ordinaciju s razlogom, a da bi liječnica u anamnezi upisala ono što joj je priopćila u smislu njenih problema vezanih za objavljenu neistinitu informaciju. Tužiteljica je određeno istakla da je naknadno tražila medicinsku dokumentaciju, da je njena bivša liječnica dr. VO otišla u mirovinu, a liječnica koja je preuzela njenu ordinaciju i to dr. SO joj je određeno priopćila da u vrijeme koje je određeno spomenula nema zabilježenog događaja da je ona bila kod dr. VO radi problema koji su vezani uz objavljene neistine na navedenom Internet portalu034.Požega.

26. Tužiteljica je isticala da je utvrdila osobno da je 26. rujna 2017. objavljen neistiniti tekst pregledan preko 11000 puta a drugi puta 2. listopada 2017. je objavljen tekst pod naslovom: " G – Veleučilište u Požegi je nepristupačno za osobe s invaliditetom", a upravo objavljene neistinite informacije imale su za cilj da ju se prikaže kao negativnu osobu privatno i profesionalno. Obrazložila je da u svojoj profesionalnoj karijeri nikada nije imala bilo kakvu mrlju, a da je kćerku i sina tuženika, IO i ŠO, kao osobe s invaliditetom uvijek ispitivala tamo gdje je njima bilo najpogodnije i bila im uvijek na usluzi, a onda nije mogla vjerovati da bi tuženik kao njihov otac s namjerom, svjesno i s ciljem da joj našteti njenoj časti i ugledu postupao tako kako je to utvrđeno u kaznenoj presudi. Bila je uvjerena da je veliki broj građana mogao utvrditi što tuženik o njoj piše, a to što je pisao kasnije je u kaznenoj presudi utvrđeno kao neistina i onda je kroz navedeno postupanje tužiteljica osjetila difamaciju i diskreditaciju, kako u osobnom tako i u profesionalnom smislu. U nastavku iskazivala je vrlo uvjerljivo, iskazala da su je nazivali nakon objavljenog neistinitog teksta i prijatelji i rodbina, a da su o svemu, kako je utvrđeno u kaznenom postupku, saznali i njeni kolege na Veleučilištu u Požegi. Svoje stanje uznemirenosti i šoka, opisala je kao duševne boli jer je bila u situaciji da je bila napeta, osjećala je veliku nelagodu, neprekidno se preispitivala zbog čega je to doživjela, a budući da nije mogla zbog takvih problema spavati posjetila je i svoju liječnicu i tražila od nje savjet. Dotakla se i raznih komentara čitatelja, napomenula da su komentari uglavnom bili ružni, a u tom pravcu je isticala da su joj neki čitatelji prijetili i vrijeđali ju kao npr. jedan od njih koji je napisao: "Takva nehumana kučka ne zaslužuje raditi u odgojno-obrazovnim ustanovama, otkaz je već zaslužila, a vjerojatno je toliko politički povezana da je postala nedodirljiva", drugi komentar: "To je toliko neljubazna, nepristupačna, neprofesionalna osoba kojoj definitivno nije mjesto na Veleučilištu", kao i drugi u smislu da je nehumana i drska vještica, da je profesorica "dnooo dnaaa", a sve ju je to toliko povrijedilo i kao čovjeka i kao nastavnika na Veleučilištu koji je postupao u svemu prema studentima, a to znači i prema kćerci i sinu tuženika s posebnom pažnjom i obzirom. Osjetila je da tuženik s puno mržnje i prijezira njoj želi naškoditi u privatnom i profesionalnom smislu, a da je išao tako daleko u iznošenju neistina i da mu je bila namjera da ona kao nastavnik na Veleučilištu u Požegi dobije otkaz. Tužiteljica je vrlo uvjerljivo isticala kako se i nakon što je prošlo puno vremena od objavljenih neistina, još uvijek osjeća vrlo zabrinuto i u strahu je, a jer se sjeća iznošenja činjenica tijekom kaznenog postupka o tome da je tuženik iznosio takove optužbe na njen račun da je bila uvjerena da joj se može svašta dogoditi od osoba koje su podržavale kroz napisane komentare upravo iznesene sadržaje od strane tuženika. Duboko je bila potresena činjenicom da je tuženik tijekom kaznenog postupka iznosio kako ona kao nastavnik mrzi studente – invalide, da je uperila pištolj u djecu tuženika i da je navodno studenticu IO htjela ošamariti te da je navodno i suprugu tuženika nazvala babom. Ocijenila je da ovakvo ponašanje ne bi bilo prihvatljivo niti za običnog čovjeka a kamoli za nastavnika na Veleučilištu, pa kako je tuženik iznosio silne neistine tj. počinio kazneno djelo klevete, tada je zaključila da zahtijevani iznos nije previsoko postavljen i ta naknada treba joj omogućiti satisfakciju za sve što je pretrpjela i još uvijek trpi u smislu duševnih boli zbog povrijeđene časti, ugleda i njenog imena. S time u vezi je istakla kako je primijetila da pravomoćna presuda kaznenog suda nigdje nije objavljena, a ona je uvjerena kako javnost ne zna kako je završio kazneni postupak protiv tuženika kao okrivljenika.

27. Kao što je već i ranije istaknuto, sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice i zaključio da je počinjenjem kaznenog djela tuženik diskreditirao i difamirao tužiteljicu, kako u osobnom tako i u profesionalnom smislu i za povjerovati je tužiteljici da, bez obzira što nije priložila liječničku dokumentaciju, da je u vrijeme objavljenih neistinitih tekstova doista bila u teškom psihološkom stanju, a jer su neugodni upiti prijatelja, poznanika i rodbine doista kod tužiteljice izazvali duševnu bol, anksioznost i nesanicu.

Tuženik je namjerno, svjesno i s ciljem na vrlo grub način naštetio časti i ugledu tužiteljice, a jer se u lokalnoj sredini ljudi doista međusobno dobro poznaju, posebno se poznaju osobe koje javno nastupaju u okviru svog zanimanja, a to tužiteljica svakako jest i onda prepričavanje svega onog što su pročitali, a što je kasnije utvrđeno da je neistina, bilo je iznošenje neistinitih tvrdnji u izrazito negativnom svjetlu za tužiteljicu, a što je sigurno štetilo njenoj časti i ugledu.

28. Dakle, nakon što je svoj iskaz na glavnoj raspravi dao i tuženik treba istaći da je tuženik i dalje uvjeren da je tužiteljica postupala prema njegovoj djeci tako da je kao roditelj bio tužan kada je osobno vidio da se "zatepava o invalidska kolica njegovog sina." Tuženik je određeno istakao da je uvjeren da je tužiteljica postupala namjerno, a da je od svoje kćerke IO čuo da ju je nazvala "bespredmetnom i bez definicija". Tuženik je u svom iskazu istakao da je osobno svjedočio da njegovom sinu KO nije omogućeno da pisani dio ispita uopće polaže, a jer kao invalidna osoba u kolicima nije mogao doći na I kat, gdje je bila predviđena dvorana za studente koji su toga dana pisali pisani dio ispita. Odbio je tvrdnju tužiteljice da je bila obzirna prema njegovoj djeci ŠO i IO. Ocijenio je da zahtjev tužiteljice nije osnovan jer on nije imao namjeru bilo kakvu štetu počiniti tužiteljici već je samo želio da javnost sazna kako se postupa na Veleučilištu u Požegi prema njegovoj djeci.

29. Na temelju iskaza tuženika sud nije mogao utvrditi niti jednu pravno-relevantnu činjenicu već je iste mogao utvrditi samo na temelju pravomoćne presude kaznenog suda u kojoj je utvrđeno da je tuženik s namjerom da naškodi ugledu i časti tužiteljice iznosio neistinite činjenične tvrdnje, a i na temelju iskaza tužiteljice koja je o svemu uvjerljivo, objektivno i istinito iskazivala.

30. Ovako izvedeni dokazi u postupku upućuju na zaključak da su brojni čitatelji nakon objavljenog članka mogli saznati što je tuženik na račun tužiteljice pisao, dakle objavljeni članak je bio dostupan većem broju ljudi pa je sve to imalo za posljedicu stvaranje vrlo ružne slike o tužiteljici u javnosti i šire. Dakle, neistinite činjenice imale su za posljedicu umanjenje ugleda i časti tužiteljice kao nastavnika na Veleučilištu u Požegi, a i kao osobe koja ima pravo štititi svoj ugled, časti i ime.

31. Nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke odgovornosti za štetu, a kako sud prihvaća da je tuženik iznio na račun tužiteljice neistinite činjenice s namjerom da naškodi njenoj časti, ugledu i imenu tada sud prihvaća tvrdnju tužiteljice da ju je diskreditirao i difamirao i onda tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR jer je sud u smislu odredbe članka 1100. ZOO/05 utvrdio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu od 2.000,00 EUR. Pri dosudi ovog novčanog iznosa sud je imao u vidu činjenicu da je kazneni postupak doista trajao relativno dugo, da je tužiteljica kroz čitavo vrijeme imala osjećaj da joj tuženik želi teško naštetiti, a zbog čega je u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO/05 utvrdio da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na ugled i čast, dostojanstvo i ime i pripada joj pravična novčana naknada u navedenom iznosu. U smislu odredbe članka 1046. ZOO/05 šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i duševnoj boli predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a sukladno odredbi članka 1100 ZOO/05.

Pri dosudi pravične novčane naknade sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, a kako je prihvatio stav tužiteljice da će pravična novčana naknada tužiteljici biti prvenstveno satisfakcija, a da će imati i po visini preventivni učinak u smislu odvraćanja drugih od protupravnog ponašanja, realno vrednujući pravičnu novčanu naknadu i njen smisao, valjalo je dosuditi tužiteljici 2.000,00 EUR, a s viškom zahtjeva ju odbiti.

32. Temeljem odredbe članka 1003. ZOO/05 obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a kako je sud sve okolnosti cijenio na dan kada je donio ovu meritornu odluku tada je zaključio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate, a koja kamata je definirana sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a jer je tužiteljica djelomično uspjela u sporu. Naime, tužiteljica je uspjela s osnovom 100%, a s visinom postavljenog zahtjeva uspjela je s 66 % od postavljenog zahtjeva pa je pravilno primjenjujući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a valjalo utvrditi da je u konkretnom slučaju tužiteljica uspjela sa 66 %, jer kada se zbroje uspjeh tužiteljice po osnovu i visini dobije se iznos od 166 i kada se podijeli ovaj broj sa dva dobije se iznos od 83, a kada se odbije iznos od 17, što predstavlja postotak uspjeha tuženika u parnici dobije se opet iznos od 66 %.

34. Osnovano je opunomoćenik tužiteljice – odvjetnik zahtijevao za sastav tužbe 100 bodova ili 200,00 eura kao i za sastav obrazloženog podneska od 28. siječnja 2025., a u kojem se očitovao na dani odgovor na tužbu. Opunomoćenik – odvjetnik je nazočio i pripremnom ročištu od 14. ožujka 2025. i glavnoj raspravi od 28. travnja 2025. pa mu za sastav tužbe pripada navedeni iznos temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), a za nazočnost pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu također mu pripada nagrada u iznosima od po 200,00 EUR prema Tbr. 9. točka 1. Tarife. Osnovica za obračun PDV-a je 800,00 EUR, PDV iznosi 200,00 EUR, pa je ukupan trošak zastupanja 1.000,00 EUR, a ovom iznosu je pribrojen iznos po osnovi plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 38,23 EUR i iznos od 76,45 EUR po osnovi pristojbe koje je u obvezi platiti tužiteljica tako da je ukupan trošak tužiteljice utvrđen iznosom od 1.114,68 EUR. 66 % od ovog iznosa je 735,69 EUR koji je tužiteljici dosuđen sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a jer je tužiteljica zahtijevala zateznu kamatu na dosuđeni trošak. S viškom zahtijevanog iznosa troška od 580,63 EUR, valjalo je tužiteljicu odbiti.

35. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 28. svibnja 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Marijan Bruketa, Matije Gupca 4, [adresa] Požega

2. Odvjetnik Velimir Galić, Dragutina Lermana 6, [adresa] Požega