REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-191/2019-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604 (kao pravni sljednik društva Zagrebački holding d.o.o. Podružnica ZET), kojeg zastupa punomoćnica II, zaposlenica tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnik Denis Lauc i drugi odvjetnici iz Grgić & partneri odvjetničkog društva d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. svibnja 2025., objavio je i

r i j e š i o  j e

Prihvaća se preinaka tužbenog zahtjeva iz podnesaka tužiteljice od 10. kolovoza 2020. i 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604 da tužiteljici ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 6.531,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa 28.242,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. do isplate i u dijelu u kojem na iznos od 6.531,55 eura potražuje zakonske zatezne kamate od 16. studenog 2013. do 5. veljače 2016.

III Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604 da tužiteljici ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 981,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 8. srpnja 2016. podnijela tužbu u kojoj navod da je 15. studenog 2013. u 8:45 nastradala u prometnoj nesreći koja se dogodila u Zagrebu, Dubrava- Ljubijska, a ona je u toj nesreći sudjelovala kao putnik u autobusu registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika kojim je upravljao SI. Budući da je tužiteljica u štetnom događaju bila ozlijeđena, ona od tuženika kao vlasnika vozila potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica potražuje naknadu u iznosu od 245.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. do isplate, naknadu troška odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. veljače 2016. do isplate i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbe. Ističe da je za štetni događaj kriv ZI koji je upravljao teretnim vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod Jadranskog osiguranja d.d. dok je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod Euroherc osiguranja d.d. pa predlaže da se oba osiguravajuća društva pozovu da stupe u parnicu na strani tuženika kao umješači. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva osobito zbog toga što je tužiteljica i prije sudjelovala u prometnim nesrećama. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. U tijeku postupka tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata u cijelosti i u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

3. Euroherc osiguranje d.d. je u podnesku od 19. listopada 2016. izjavilo da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika. Priznaje da je tužiteljica 15. studenog 2013. bila putnik u autobusu u vlasništvu tuženika registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao SI i da je ozlijeđena, ali smatra da zadobivene ozljede nisu takve težine i intenziteta kako to tvrdi tužiteljica u tužbi. Osporava da bi ponašanje vozača tuženika bilo pravno relevantni uzrok štete koja je tužiteljici navodno nastala pa osporava i odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zakonskih zateznih kamata. Dodaje i da postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti jer je do štete došlo zbog tužiteljičinog nepažljivog ponašanja. Navodi da je samo tužiteljica ozlijeđena iako je u autobusu bilo još putnika i tvrdi da tužiteljica nije sjedila na sjedalu i nije se pažljivo i adekvatno pridržavala za predviđeni rukohvat. Ističe i da je tužiteljičino zdravstveno stanje bilo narušeno i prije ovog štetnog događaja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška umješaču i tuženiku. Dodaje i da je eventualni regresni zahtjev tuženika prema umješaču pravno neosnovan.

4. U podnesku koji je na sudu zaprimljen 10. kolovoza 2020., a 8. listopada 2020. je dostavljen eKomunikacijom u skladu s čl. 106.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev koji je u podnesku od 28. travnja 2025. izrazila u eurima. Tužiteljica tim podnescima potražuje isplatu iznosa od 34.774,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. do isplate kao naknadu neimovinske i imovinske štete. Tuženik i umješač se protive ovoj preinaci, a tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata u odnosu na povišeni dio zahtjeva dok umješač u odnosu na taj dio zahtjeva ističe prigovor zastare.

5. Sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 10. kolovoza 2020. i 28. travnja 2025. jer je ova specifikacija izvršena nakon objave pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020 kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH-a od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 % jer se radi o okolnosti na koju stranke nisu nikako mogle utjecati pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 191 st. 2 ZPP-a za prihvaćanje ove preinake.

6. Sud je pročitao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (listovi 5-77), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 8), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (listovi 9-30), račune (listovi 31-39), zdravstveni karton (listovi 40-72), dopis Croatia osiguranja d.d. (list 73), dopis tuženika (list 74), odštetni zahtjev s potvrdom o preporučenoj pošiljci (listovi 75, 76), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 17/49954 (list 150). Saslušani su svjedoci ZI i SI te tužiteljica. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima kirurgu prof. dr. sc. Žarku Radiću, prim. dr. med. i urologu doc. dr. sc. Josipu Španjolu, dr. med. Vještak ČI je izradio pisani nalaz i mišljenje (listovi 114- 117) i dodatno se usmeno očitovao na ročištu 22. studenog 2017. (list 126) na prigovore stranaka i umješača. Vještak Josip Španjol je izradio pisani nalaz i mišljenje (listovi 142-144) i dodatno se pisano očitovao na prigovore tuženika i umješača (listovi 162-164, 182, 183). Vještaci su dali objedinjenu ocjenu smanjena životne aktivnosti pisano (str. 208) i dodatno su se usmeno očitovali na ročištu 29. travnja 2025.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Na pripremnom ročištu 9. studenog 2016. sud je prihvatio miješanje Euroherc osiguranja d.d. na strani tuženika, a Jadransko osiguranje d.d. je o parnici obaviješteno dopisom od 23. rujna 2016. kojeg su zaprimili 28. rujna 2016. Tužiteljica se tek u podnesku koji je predan u spis 22. studenog 2017. protivi miješanju Euroherc osiguranja d.d. na strani tuženika, nakon što je sud već prihvatio miješanje pa je odlučivanje o tom prigovoru tužiteljice bespredmetno.

9. Među strankama nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija ni nastanak štetnog događaja, a sporni su odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporan je i tijek zakonskih zateznih kamata općenito i u odnosu na povišeni dio zahtjeva te je li u odnosu na povišeni dio zahtjeva nastupila zastara.

10. Nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila putnik u autobusu tuženika registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Budući da je prema čl. 1069 st. 3 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) propisana solidarna odgovornost vlasnika za štetu koja trećim osobama bude prouzročena pogonom dvaju ili više motornih vozila, u ovom sporu nije bitno je li za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik ili vozač drugog vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka] pa sud nije provodio dokaze na tu okolnost niti je ocjenjivao navode umješača o tome da ne postoji odgovornost vozača tuženika. Sporno je je li tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku ozljeda koje je pretrpjela u štetnom događaju.

11. Prema zapisniku o očevidu (listovi 5-7) u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. studenog 2013. u 8:45 u Zagrebu, Dubrava-Ljubijska sudjelovali su ZI kao vozač teretnog vozila Fiat Doblo Cargo registracijskih oznaka [registarska oznaka] i SI kao vozač autobusa MAN Lions City registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika, a tužiteljica ĆI je bila putnica u autobusu [registarska oznaka].

12. Svjedok ZI je iskazao da se tog dana kretao svojim vozilom po Aveniji Dubrava u smjeru okretišta Dubrava i da je ispred zgrade u kojoj se nalazi Lidl, a nekad je tamo bila Ć, upalio desni pokazivač smjera i skrenuo desno na parkiralište gdje je parkirao svoje vozilo i zaključao ga. Kad je krenuo za svojim poslom vidio je autobus koji je stajao na kolniku Avenije Dubrava u kojem je netko vikao upomoć. Naveo je da je tada ušao autobus i s jednim njemu nepoznatim čovjekom podignuo tužiteljicu s poda autobusa i posjeo je na prvo sjedalo u autobusu. Rekao je da nije komunicirao s tužiteljicom i da se ne sjeća je li ona zapomagala od bolova kao ni u kojem je položaju bila na podu, no zna da je nisu morali okretati i mogli su je primiti za ruke. Dodao je da je u autobusu bilo više ljudi i da misli da nije bilo slobodnih sjedećih mjesta jer su neki ljudi stajali, a koliko je on vidio, osim tužiteljice nitko drugi nije pao u autobusu. Pojasnio je da on nije liječnik pa ne može znati je li tužiteljica bila ozlijeđena i dodao je da nije čekao hitnu pomoć ni policiju jer je bio siguran da nema nikakve veze s tim i da je on svoje napravio time što je podignuo gospođu. Naknadno su ga policajci kontaktirali na njegovom radnom mjestu u Petrokovu i on je nakon par dana o ovom dao izjavu u policijskoj postaji u Heinzelovoj.

13. Svjedok SI je iskazao da je tog dana vozilo autobus i da je bio na stajalištu na Aveniji Dubrava ispred bivše Name, a autobus je tada bio poprilično popunjen, misli da je bilo pedesetak ljudi s tim da autobus ima 30 sjedećih mjesta. Pojasnio je da se samo stajalište nalazi na tramvajskoj pruzi koja je označena žutom bojom i nalazi se desno na kolniku dok je lijevo od tog prometnog traka i paralelno s njim trak po kojem se kreću automobili. Nakon što je krenuo sa stajališta nastavio je s kretanjem ravno po tramvajskoj pruzi i tada mu je odmah iz njemu lijevog traka uletjelo vozilo Fiat Doblo kojim je upravljao ZI i skrenuo u desno prema parkiralištu gdje se zaustavilo. Pojasnio je da je to vozilo pritom moralo kočiti jer se parkiralištu pristupa preko pločnika na koji se treba popeti. Svjedok je naveo da je on morao zakočiti kako ne bi udario to vozilo i tada je tužiteljica pala na leđa kod prvih vrata autobusa i pritom je vikala: „Moja kičma! Moja kičma!“. Svjedok ZI je tada ušao u autobus i pomogao mu je da podigne tužiteljicu s poda i posjedne je na prvo sjedalo. Pozvali su hitnu pomoć i policiju koja je napravila uviđaj, a na samom autobusu nije bilo nikakvih oštećenja, jedino je tužiteljica bila povrijeđena. Iskazao je da je on od kretanja sa stajališta do kočenja prešao udaljenost koja odgovara jednoj dužini autobusa i autobus je tada bio u fazi ubrzanja pa kad je on onda zakočio, autobus se zaljuljao i putnici se izbace iz ravnoteže tj. i oni se zaljuljaju. Istaknuo je da se Fiat Doblo njemu ubacio u njegovom žutom traku i da je taj trak označen žutom bojom do raskrižja s idućom ulicom i dodao je da protiv njega nije vođen nikakav postupak.

14. Tužiteljica je u svojem iskazu o nastanku štetnog događaja navela da je tog dana u autobus ZET-a na liniji 223 koja prometuje iz Dupca prema okretištu u Dubravi ušla 4 stanice prije stanice koja se nalazi kod Lidla u Aveniji Dubrava i da je autobus tada bio popunjen, a ona je ušla na prva vrata i ostajala je stajati kod prvih sjedala pridržavajući se za polugu (tzv. štangu). Dodala ja da je vozač lijepo vozio bez trzanja i da se zaustavio na stanici ispred Lidla gdje su ušli i drugi putnici. Navela je i da je ona umirovljena vozačica tramvaja i da je taj autobus bio novi i automatik te da se takav autobus pri kočenju isti tren zaustavi i tada je nemoguće zadržati se na mjestu u njemu. Ne sjeća se je li još netko osim nje stajao u autobusu, no ona se prije samog kočenja desnom rukom pridržavala za polugu i vidjela je bijeli auto ispred autobusa, a vozač autobusa je tada zakočio da ne udari u to vozilo i ona je u tom trenutku pala. Iskazala je da se ne sjeća je li pala na leđa ili bok ni je li je netko podignuo s poda, sjeća se samo da ju je hitna pomoć postavila na nosila i da su je nešto ispitivali. Tužiteljica je navela i da nije vidjela otkud je došlo to bijelo vozilo koje je bilo poprijeko ispred autobusa i pojasnila je da je autobus ZET-a bio na stajalištu i da je tramvajska pruga označena žutom crtom koja je isprekidana u dijelu koji se nalazi ispred ulaza na parkiralište ispred zgrade Lidla, a ona smatra da to bijelo vozilo nije smjelo oduzeti prednost vozilu ZET-a koje se kretalo po žutom traku.

15. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka SI koji su u tom dijelu suglasni sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio tako što je vozilo kojim je upravljao svjedok ZI skrećući u desno na parkiralište oduzelo prednost autobusu kojim je upravljao SI krećući se ravno i zadržavajući svoj smjer kretanja pa je SI zakočio kako bi zaustavio autobus i izbjegao sudar. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ZI u dijelu u kojem iskazuje o samom štetnom događaju jer je suprotan onome što su iskazali tužiteljica i svjedok SI i jer smatra da je dan u svrhu izbjegavanja vlastite odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Do pada tužiteljice u autobusu došlo je uslijed kočenja i zaustavljanja autobusa. Sud vjeruje tužiteljici kad navodi da se za vrijeme stajanja kod prvih vrata autobusa pridržavala za rukohvat tj. polugu desnom rukom i nije prihvatio umješačev navod da se tužiteljica nije pravilno pridržavala jer ga umješač ničim nije dokazao. Umješač smatra i da je tužiteljica trebala sjediti u autobusu jer da bi tako izbjegla pad, no ni to se ne može prihvatiti jer autobus gradskog prijevoza u kojem je tužiteljica pala ima i stajaća i sjedeća mjesta pa se putnici u njemu mogu prevoziti tako da ili sjede ili da stoje. Tužiteljica je navela da je autobus tada bio popunjen, svjedok ZI je iskazao da mu se čini da nije bilo slobodnih sjedećih mjesta, a isto proizlazi i iz iskaza svjedoka SI koji je iskazao da je u autobusu bilo pedesetak osoba, a da je sjedećih mjesta 30, tako da nije životno da bi svi putnici u gradskom autobusu morali i mogli sjediti, osobiti u vrijeme jutarnje prometne gužve kao što je to ovdje slučaj. S obzirom na to da je sud utvrdio da se tužiteljica pridržavala rukom za rukohvat dok je stajala u autobusu i da nema nikakvih dokaza da bi njeno pridržavanje bilo nepravilno kako to smatra umješač, sud je utvrdio da tužiteljica nije doprinijela svom ozljeđivanju do kojeg je došlo u štetnom događaju i nije provodio kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

16. Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prof. dr. sc. ČI, prim. dr. med. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila kompresivni nestabilni prijelom trećeg slabinskog kralješka s manjim pomakom fragmenata i nakon liječenja koje je završilo 10. prosinca 2014. kod tužiteljice je zaostala ograničena pokretljivost slabinskog segmenta kralježnice što je dovelo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 10 %. Pri ovoj ocjeni vještak je uzeo u obzir ranije opisivane tegobe sa slabinskom kralježnicom tako da se ona odnosi isključivo na stanje tužiteljice nakon predmetnog štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja ovog medicinskog vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera 3 dana sumarno, bolove srednjeg intenziteta trajnog karaktera trpjela je sumarno 14 dana dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali još 75 dana sumarno. Povremeni bolovi manjeg intenziteta uzeti su u obzir kod smanjenja životne aktivnosti. Vještačenjem je također utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta u trenutku neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja. Sekundarni strah koji se javlja uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija bio je jačeg intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana i manjeg intenziteta kumulativno 20 dana. Kasni oscilirajući strah trajao je kumulativno 60 dana. Bjelkast ožiljak u slabinskom dijelu kralježnice dužine 17 cm prema ocjeni vještaka ČI predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kad tužiteljica ne nosi gornji dio odjeće tj. kad je u donjem rublju. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna nakon bolničkog liječenja u trajanju od sumarno 14 dana po 3 sata dnevno, zatim 75 dana po 2 sata dnevno i još 75 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

17. Očitujući se na prigovore stranaka i umješača vještak ČI je na ročištu 22. studenog 2017 pojasnio da je prijelom kojeg je tužiteljica pretrpjela zahtijevao kiruršku stabilizaciju pomoću pločice i vijaka i da ocjena smanjenja životne aktivnosti uzima u obzir sam prijelom, način liječenja i smanjenu pokretljivost slabinskog dijela kralježnice, a uzeto je u obzir i da je tužiteljica bila i na terapiji analgeticima. Za tuđu pomoć i njegu je pojasnio da je tužiteljici bila potrebna s obzirom na način liječenja, operacijski zahvat i imobilizaciju pomoću ortoze slabinskog dijela koja onemogućava odgovarajuće gibanje. Pojasnio je da su bolovi kao posljedica prijeloma i operacijskog zahvata najviše izraženi tijekom bolničkog liječenja, no tada se provodi i terapija boli tako da ozlijeđena osoba ne može i ne smije trpjeti kontinuirano bolove jakog i srednjeg intenziteta pa su bolovi iskazani sumarno u danima. Naveo je i da je uzeo u obzir ranije tegobe vezano za slabinsku kralježnicu i da je tužiteljica 2010. imala prometnu nesreću s ozljedom kralježnice bez prijeloma te da je to sve utjecalo na ocjenu smanjenja životne aktivnosti zbog štetnog događaja s kirurškog aspekta.

18. Vještak ČI je u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da tužiteljica nakon štetnog događaja ne može zadržavati mokraću, da nosi pelene za odrasle i da je iz zdravstvenog kartona vidljivo da joj obiteljski liječnik propisuje uloške kao ortopedsko pomagalo i predložio je da se zatraži mišljenje vještaka urologa pa je sud proveo medicinsko vještačenje i po urologu doc. dr. sc. Josipu Španjolu, dr. med. On je u svom nalazu i mišljenu koji su izrađeni na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu naveo da kod tužiteljice postoji inkontinencija urina koja je mogla nastati kao posljedica ozljede kralježnice. Pojasnio je da bi za utvrđenje točnog tipa inkontinencije trebalo provesti urodinamsko ispitivanje s EMG sfinktera i da je to invazivna metoda pregleda kojom ne bi dobili nove podatke, osim akademskog značaja da se utvrdi tip inkontinencije, a tužiteljicu bi izložilo riziku od komplikacija. Prema nalazu i mišljenju vještaka urologa inkontinencija urina predstavlja veće narušavanje kvalitete života zbog smrada, nesigurnosti, srama i straha od odlaska u javnost i druženja pa se radi o značajnom smanjenju životne aktivnosti od oko 30 %.

19. Na prigovore tuženika i umješača vještak Španjol se očitovao pisano i usmeno na ročištu 29. travnja 2025. Tada je pojasnio da je inkontinencija urina pojava koja se kod žena može javiti već nakon prvog poroda, a vezana je za spuštanje organa male zdjelice kao posljedica slabljenja mišića dna male zdjelice te da prekomjerna težina može biti jedan od faktora koji uzrokuje inkontinenciju. Dodao je i da bakterije u urinu odnosno upala bilo kojeg dijela uropoetskog sustavu nemaju uzročno-posljedičnu vezu s inkontinencijom urina jer su privremenog karaktera, a inkontinencija je obično trajna i doživotna. Naveo je i da ako je anatomska struktura male zdjelice očuvana i neozlijeđena, upala nema utjecaja na inkontinenciju. Vještak urolog je naveo da nije moguće sa sigurnošću kod tužiteljice utvrditi uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i pojave inkontinencije iako je iz literature poznato da ozljede kostiju male zdjelice i kralježnice mogu dovesti do inkontinencije visokog stupnja u više od 70 % slučajeva i dodao je da on ne može isključiti mogućnost da je inkontinencija uzrokovana štetnim događajem. Naveo je i da je tužiteljica tegobe s inkontinencijom prijavila prvi put nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja. Vještak ČI je na tom ročištu pojasnio da nije moguć klinički pregled koji bi bio vezan za inkontinenciju osim njegove konstatacije da je tužiteljica na pregled došla s pelenom za odrasle.

20. U pisanim očitovanjima vještak Španjol je objasnio razliku između tegoba s mokrenjem koje je tužiteljica imala prije i inkontinencije mokraće i naveo je da su tužiteljici izdane doznake za uloške, a kako je na pregledu kod dr. ČI tužiteljica nosila pelene za odrasle to upućuje na teži oblik inkontinencije i pojasnio je da inkontinencija u početku može biti slabijeg intenziteta, ali da se često pogoršava s vremenom.

21. U odnosu na objedinjenu ocjenu smanjenja životne aktivnosti oba vještaka su naveli da ona iznosi 35 % s kirurškog i urološkog aspekta, a ako inkontinencija urina nije posljedica štetnog događaja, tada nema smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta i ostaje samo smanjenje životne aktivnosti od 10 % s kirurške strane.

22. Sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prihvatio kao stručno i objektivno jer su izrađeni na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice kojeg je obavio vještak ČI, a jedino nije prihvaćena ocjena smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta jer je i sam vještak Španjol naveo da je inkontinencija urina kod tužiteljice mogla biti posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, no da ne može to utvrditi sa sigurnošću. Sud u skladu s čl. 219 i 220 ZPP- a svoju odluku donosi na temelju činjenica koje su u parničnom postupku utvrđene provedenim dokazima, a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane. S obzirom na to da provedenim medicinskim vještačenjem nije utvrđena uzročno- posljedična veza između inkontinencije urina kod tužiteljice i štetnog događaja, nego da samo postoji velika mogućnost da je inkontinencija urina posljedica štetnog događaja, tada primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je inkontinencija urina posljedica štetnog događaja pa kod nje nije ni došlo do smanjenja životne aktivnosti s urološkog aspekta zbog štetnog događaja. Tužiteljica se protivila provođenju novog urološkog vještačenja i nije predložila nikakve druge dokaze na okolnost inkontinencije urina pa s obzirom na to da rezultat provedenog urološkog vještačenja ide u korist tuženika i umješača nije provođeno novo urološko vještačenje koje su oni predlagali.

23. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica zadobila ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njen zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužiteljica pretrpjela sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti od 10 % s kirurškog aspekta i nastalo naruženje kod tužiteljice, tužiteljičinu dob (rođena 1953.), njeno liječenje i oporavak, cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako je sud u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužiteljici s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 6.000,00 eura. Tužiteljica uz to ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 531,55 eura koja je odmjerena prema zatraženoj cijeni od 1,99 eura/sat za ukupno 267 sati koju sud smatra primjerenom za pomoć i njegu koju besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji, a koju su tužiteljici prema njenom iskazu pružali kći, zet i unuk. Tužiteljici tako kao naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 6.531,55 eura i sud joj je u točki I izreke dosudio taj iznos sa zakonskim zateznim kamatama od 6. veljače 2016. do isplate jer prema čl. 12. st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) zakonske zatezne kamate teku, ne od dana štetnog događaja kako to smatra tužiteljica, nego od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je bilo 5. veljače 2016. (listovi 75-76).

24. Budući da je tužiteljica potraživala isplatu iznosa od 34.774,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. do isplate, sud je u točki II izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 28.242,48 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2013. i u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.531,55 eura od 16. studenog 2013. do 5. veljače 2016.

25. U tužbi je tužiteljica potraživala iznos od 245.000,00 kn / 32.517,09 eura[1] , a u podnesku od 27. rujna 2019. smanjila je svoj tužbeni zahtjev na 137.670,00 kn / 18.271,95 eura. Iznos od 6.531,55 eura koji je tužiteljici dosuđen ovom presudom manji je od oba iznosa pa je prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska od 10. kolovoza 2020. bespredmetan kao i protivljenje tuženika da se tužiteljici i u odnosu na povišeni dio zahtjeva dosude zakonske zatezne kamate koje bi počele teći prije tog povišenja i sud se stoga o tome nije očitovao u ovoj presudi.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, a tužiteljičin trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 29. travnja 2025. s tim da trošak odštetnog zahtjeva potražuje još i u tužbi i u svakoj specifikaciji tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u sporu u odnosu na osnovu uspjela s 100 % dok u odnosu na visinu njen uspjeh iznosi 19 % jer je potraživala 34.774,03 eura, a dosuđeno joj je 6.531,55 eura. Ukupni tužiteljičin uspjeh u sporu iznosi 59,50 % (119:2) pa kad se od toga oduzme tuženikov uspjeh od 40,50 %, tužiteljici u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a parnični trošak treba priznati u omjeru od 19 %.

27. Tužiteljičin trošak se sastoji od troška zastupanja koji je odmjeren s obzirom na vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Taj trošak obuhvaća nagradu za sastav odštetnog zahtjeva s 25 % PDV-a u zatraženom iznosu od 165,90 eura prema Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT) i nagradu za sastav tužbe 500,00 eura prema Tbr. 7/1 OT, za zastupanje na dva ročišta 9. studenog 2016. i 1. veljače 2017. po 500,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za sastav tri obrazložena podneska od 17. studenog 2017., 24. srpnja 2019. i 27. rujna 2019. po 500,00 eura za svaki i za sastav obrazloženog podneska od 10. kolovoza 2020. 1.000,00 eura prema Tbr. 8/1 OT odnosno ukupno 4.000,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.000,00 eura. Tužiteljičin trošak ukupno iznosi 5.165,90 eura pa je tuženiku u skladu s čl. 154 st. 2 ZPP-a naloženo da joj namiri 19 % tog iznosa odnosno 981,52 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

28. Nagrada za sastav podneska od 12. travnja 2017. u kojem tužiteljica obavještava sud da je podmirila sudsku pristojbu na tužbu i traži da se o tome obavijesti FINA-a nije priznata jer se ne radi o trošku kojeg bi tužiteljici trebao nadoknaditi tuženik u smislu čl. 155 ZPP-a. Tužiteljici nije priznata ni nagrada za sastav podnesaka od 28. ožujka 2017. i 9. ožujka 2018. jer za dostavu uplatnica nije bilo potrebno sastavljati podneske, a nagrada za sastav podnesaka od 30. kolovoza 2019., 25. studenog 2019., 18. prosinca 2019., 17. ožujka 2020. i 4. srpnja 2020. nije priznata jer su to požurnice i njihovo sastavljanje nije bilo potrebno prema čl. 155 ZPP-a. Nagrada za sastav podneska od 8. listopada 2020. kojim specificira tužbeni zahtjev nije priznata jer se radi o podnesku od 10. kolovoza 2020. koji nije bio upućen eKomunikacijom pa ga je na traženje suda tužiteljica dostavila u skladu s čl. 106.a ZPP-a. Nagrada za sastav drugog obrazloženog podneska od 8. listopada 2020. kao i obrazloženih podnesaka od 16. studenog 2020. i 6. siječnja 2021. nije priznata jer je tužiteljici već priznata nagrada za najviše 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku prema Tbr. 8 OT. Nagrada za sastav podneska od 28. travnja 2025. nije priznata jer je tužiteljica u tom podnesku samo promijenila iznos potraživanja s obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj jer sud dosuđuje novčane iznose u eurima kao službenoj valuti i kad stranke nisu promijenile valutu svog potraživanja u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) tako da sastavljanje ovog podneska nije bilo potrebno u smislu čl. 155 ZPP-a. Na nagradu za sastav odštetnog zahtjeva tužiteljici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate od 6. veljače 2016. jer su troškovi odštetnog zahtjeva prema čl. 151 st. 1 ZPP-a parnični troškovi, a na sve parnične troškove zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a teku od dana donošenja presude.

U Sesvetama 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Josip Reljić

2. Zagrebački električni tramvaj d.o.o.

3. odvjetnik Denis Lauc