REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: Pr-27/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu po sucu Tomislav Maras u pravnoj stvari tužiteljice VIŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Hrvoje Filipović odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I
Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
II
Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno završi postupak koji se pred Općinskim sudom u Puli-Pola vodi pod brojem Pr-189/2020.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi tvrdi da je Općinska državna odvjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, a ranije je obavljala poslove zamjenice Općinske državne odvjetnice u [adresa] te svoje poslove obavlja u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka u vremenu od 07:00 do 15:00 sati.Nakon završetka redovnog radnog vremena, rad tužiteljice je određenim danima organiziran i nakon redovnog radnog vremena, kao i određenim danima tjednog odmora, neradnim danima i državnim blagdanima, a radi obavljanja radnji koje ne trpe odgodu.Naime, sukladno Općoj uputi o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. godine, izmijenjene Odlukom br. O-8/11-2 od 12.10.2012. godine i Odluci o rasporedu nadležnog državnog odvjetnika tužiteljica je u određene radne dane nakon redovnog radnog vremena kao i u određene dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane obvezna boraviti u svojoj kući ili stanu od kraja radnog vremena do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana te u svakom trenutku biti raspoloživa odazvati se pozivu pripadnika redarstvenih vlasti i drugih tijela, kao i u svakom trenutku biti raspoloživa pristupiti u prostorije državnog odvjetništva ili na drugo mjesto radi obavljanja radnji koje ne trpe odgodu, a potom i obaviti potrebne radnje koje ne trpe odgodu. Dakle, tužiteljica u određene radne dane nakon redovnog radnog vremena kao i u određene dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane obavlja poslove svoga radnog mjesta i to bilo da poduzima radnje koje ne trpe odgodu bilo da je dužna boraviti kod kuće i biti raspoloživa u svako doba obaviti radnje koje ne trpe odgodu. Ovisno o tome radi li se o vremenu u kojem tužiteljica poduzima radnje koje ne trpe odgodu ili vremenu u kojem tužiteljica obvezno boravi kod kuće i raspoloživa je poduzeti radnje koje ne trpe odgodu, Pravilnik o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika razlikuju pojmove "aktivno i pasivno dežurstvo". Poslovi tužiteljice koji sukladno navedenom pravilniku predstavljaju "aktivno dežurstvo" podrazumijevaju provođenje dokaznih radnji prvog ispitivanja okrivljenika, rukovođenje očevidom na mjestu događaja, traženje naloga za pretragu od suca istrage, predlaganje sucu istrage istražnog zatvora, predlaganje provođenja hitnih dokaznih radnji, donošenje rješenja o određivanju mjera opreza te izdavanje naloga za puštanje na slobodu, a što je razvidno i iz same Opće upute o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. godine, izmijenjene Odlukom br. O- 8/11-2 od 12.10.2012. godine. Nadalje, Općom uputom o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. godine, izmijenjene Odlukom br. O-8/11-2 od 12.10.2012. godine, Kolegij državnog odvjetništva Republike Hrvatske odredio je da između ostalih i Općinsko državno odvjetništvu u Gospiću "dežura u stalnoj pripravnosti kod kuće odnosno u stanu", a što prema navedenom pravilniku predstavlja "pasivno dežurstvo". U navedenom slučaju tužiteljica je u svako doba dana i noći dužna biti raspoloživa da zaprimi dojave policijskih službenika nakon kojih je odmah po zaprimanju dojave obvezna izaći na mjesto događaja radi obavljanja očevida, nadalje tužiteljica je dužna u svako doba dana i noći biti raspoloživa da zaprimi i dojave policijskih službenika o uhićenju, dojave pritvorskog nadzornika o zaprimanju uhićenih osoba u pritvorsku jedinicu, dojave policije o početku kriminalističkog istraživanja, odnosno o zaprimanju kaznenih prijava, kao i poziva policijskih službenika u pogledu konzultacija vezano za postupanje tijekom izvida. Opisano postupanje nadležnog zamjenika državnog odvjetnika je znatno intenzivirano unutar roka od 24 sata u kojem je policija dužna provesti kriminalističko istraživanje nad uhićenikom budući da tada u pravilu dolazi do većeg broja telefonskih poziva između policijskih službenika i nadležnog državnog odvjetnika odnosno zamjenika. Nadalje, tužiteljica u svakom trenutku može dobiti poziv od policijskog službenika nakon kojeg je dužna odmah izaći na mjesto događaja, a što se povodom dojava o prometnim nesrećama sa poginulim osobama te ozljedama na radu sa smrtnom posljedicom u više navrata i događalo do 1. srpnja 2020. godine kada je dužnost odaziva pozivima s terena za događaje sa smrtnom posljedicom izvan radnog vremena preuzelo Županijsko državno odvjetništvu u Karlovcu, a sukladno Odluci Županijske državne odvjetnice u Karlovcu. Pored navedenog, odredbama Protokola o zajedničkom radu policije i državnog odvjetništva tijekom prethodnog i kaznenog postupka, kao i odredaba Zakona o kaznenom postupku, određeno je da policijski službenik ima dužnost izvještavanja nadležnog zamjenika državnog odvjetnika o pojedinim okolnostima, temeljem čega je nadležni zamjenik državni odvjetnik u pojedinim situacijama dužan zaprimiti obavijesti (primjerice čl. 108. i 109. Zakona kaznenom postupku) kao i u pojedinim situacijama odmah postupiti (primjerice čl. 17., 18. i 35. navedenog protokola).Tužiteljica ističe kako je činjenica obavljanja prethodno navedenih poslova u određene radne dane nakon redovnog radnog vremena kao i u određene dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane razvidna iz službene evidencije koju vodi Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću sukladno odredbi iz čl. 64. st. 3. Poslovnika državnog odvjetništva, obračunskih isprava za isplatu plaće za razdoblje od studenog 2019. godine do studenog 2024. godine te Opće upute o radu službe dežurstva br. O-8/11- 1 od 13. listopada 2011. godine, izmijenjene Odlukom br. O-8/11-2 od 12.10.2012. godine. No, za obavljeni rad nakon redovnog radnog vremena, u dane tjednog odmora, blagdane i druge neradne dane tužiteljica ne ostvaruje pravo na povećanu plaću, a što je temeljno pravo radnika sukladno odredbama Zakona o radu, nego prima "naknadu za aktivno i pasivno dežurstvo" koja ne samo da nije jednaka iznosu plaće koju tužiteljica dobiva za rad tijekom redovnog radnog vremena, nego je iznos navedene naknade još i znatno manji od iznosa koji tužiteljica dobiva za rad obavljen tijekom redovnog radnog vremena. Tužiteljica smatra kako ista u svrhu zaštite svojih prava i obveza pred naslovnim sudom ima položaj radnika u smislu odredbi Zakona o radu i Direktive 2003/88/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. godine o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja uređuje pojam radnog vremena, a kakvo pravno shvaćanje je zauzeo i Sud Europske unije u presudi br. C-658/18, zaključujući da je pravosudni dužnosnik radnik. Da je tužiteljica pravosudni dužnosnik razvidno je iz odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika. Nastavno na navedeno, tužiteljica ističe kako u određene dane izvan redovnog radnog vremena, kao i u određene dane tjednog odmora, blagdane i druge neradne dane obavlja gore navedene poslove svoga radnog mjesta koji su određeni zakonom i koji poslovi ne trpe odgodu, što po mišljenju tužiteljice nesporno predstavlja radno vrijeme, odnosno prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom. Nadalje, tužiteljica smatra kako radno vrijeme predstavlja i vrijeme za koje je ista sukladno navedenoj Općoj uputi o radu dežurstva obvezna boraviti u svojoj kući odnosno stanu i biti raspoloživa obaviti radnje koje ne trpe odgodu, a iz razloga kako slijedi. Prije svega, tužiteljica ističe kako je Zakonom o radu u hrvatski pravni poredak implementirana Direktiva 2003/88/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. godine o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja uređuje pojam radnog vremena. U smislu navedene Direktive, a prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije zauzetom u presudi br. C-580/19, "radnikovo dežurstvo mora se u svrhu primjene Direktive 2003/88 kvalificirati ili kao "radno vrijeme" ili kao "vrijeme odmora" jer ona ne predviđa međukategoriju". U istoj presudi Sud Europske unije dalje navodi: "Pojam „radno vrijeme“ u smislu Direktive 2003/88 obuhvaća cijelo vrijeme dežurstva, uključujući ono u stanju pripravnosti tijekom kojeg su ograničenja nametnuta radniku takve prirode da objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost da radnik tijekom tih razdoblja slobodno upravlja vremenom tijekom kojeg njegove profesionalne usluge nisu tražene i da posveti to vrijeme svojim vlastitim interesima". Prema navedenoj presudi Suda Europske unije, kada nacionalni sudovi ocjenjuju je li se vrijeme provedeno kod kuće "u pripravnosti" treba smatrati radnim vremenom ili vremenom odmora, odnosno radi li se o ograničenjima zbog kojih se vrijeme provedeno kod kuće "u pripravnosti" treba smatrati radnim vremenom nužno je utvrditi o kakvom ograničenju se radi. Nastavno na navedeno, Sud Europske unije dalje u svojoj presudi ističe i kako se "mogu uzeti u obzir samo ograničenja koja su radniku nametnuta propisom države članice (…) ili sustava raspodjele dežurstava između radnika", a upravo su tužiteljici takva ograničenja određena zakonskim i podzakonskim propisima iz kojih je razvidna njena obveza poduzimanja radnji koje ne trpe odgodu. Upravo za obvezu radnika da boravi kod kuće Sud Europske unije u navedenoj presudi navodi i kako je među ograničenjima "osobito relevantna obveza radnika da ostane kod kuće, pri čemu se ne može slobodno kretati u očekivanju poziva". Ujedno se Sud Europske unije u navedenoj presudi poziva i na svoju presudu br. C-518/15 u kojoj je zauzeo pravno shvaćanje da se "dežurstva koja radnik obavlja u svojem domu također moraju smatrati radnim vremenom zbog, sjedne strane, obveze radnika da se nalazi na mjestu koje odredi poslodavac i, s druge strane, ograničenja mogućnosti tog radnika da se posveti svojim osobnim i društvenim interesima", a kakvo pravno shvaćanje je po mišljenju tužiteljice na odgovarajući način u cijelosti primjenjivo u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, tužiteljica je u navedenom slučaju upravo zbog obveze stalne raspoloživosti u cijelosti ograničena u pogledu bilo kakvog planiranja u privatnom životu i upravljanja slobodnim vremenom kao i u odabiru mjesta boravka te je ista zbog toga u cijelosti onemogućena u vršenju bilo kakvih privatnih aktivnosti tijekom kojih ista ne bi mogla biti odmah raspoloživa. Nadalje, iz zakonskih i podzakonskih propisa razvidno je kako postupanje tužiteljice po pozivu za vrijeme dok je ista obvezna boraviti kod kuće ne trpi odgodu, a slijedom čega je razvidno kako je tužiteljica podvrgnuta ograničenjima velikog intenziteta budući da navedena ograničenja objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost tužiteljice da tijekom obveznog boravka kod kuće može slobodno upravljati svojim vremenom i posvetiti se privatnom životu. Dakle, tužiteljica smatra kako vrijeme u kojem ista obavlja poslove svoga radnog mjesta izvan redovnog radnog vremena, u dane tjednog odmora, neradne dane i dane državnih blagdana, kao i vrijeme u kojem je ista obvezna boraviti kod kuće i biti raspoloživa poduzeti radnje koje ne trpe odgodu, predstavlja radno vrijeme odnosno prekovremeni rad i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i drugi neradni dan, dok posebni propisi poznaju tek pojam "aktivnog i pasivnog dežurstva". Naime, pojam aktivnog i pasivnog dežurstva uređen je odredbama čl. 64. Poslovnika o državnom odvjetništvu, dok je pitanje naknade za isto uređeno u odredbama čl. 2. i 3. Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika i Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (za razdoblje nakon 21. rujna 2023. godine).Odredbom iz čl. 64. st. 1. Poslovnika državnog odvjetništva određeno je: "Nakon redovnog radnog vremena državnog odvjetništva, u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane organizira se služba dežurstva kako bi se obavile radnje koje ne trpe odgodu". Odredbom iz čl. 64. st. 2. Poslovnika državnog odvjetništva određeno je: "Dežurstvo u županijskim i općinskim državnim odvjetništvima te posebnom državnom odvjetništvu može se organizirati na sljedeći način: - neprekidno u zgradi državnog odvjetništva ili - u pripravnosti i to radnim danom od kraja radnog vremena do početka radnog vremena sljedećeg radnog dana, a u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane prema odluci nadležnog državnog odvjetnika". Odredbama Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika određena je naknada za "aktivno dežurstvo" radnim danom 37,50 kn bruto po satu, "aktivno dežurstvo" u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane 45,00 kn bruto po satu, "pasivno dežurstvo" radnim danom 6,00 kn po satu i "pasivno dežurstvo" u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane 7,50 kn po satu. Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika određena je naknada za "aktivno dežurstvo" radnim danom 10,00 eura bruto po satu, "aktivno dežurstvo" u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane 12,00 eura bruto po satu, "pasivno dežurstvo" radnim danom 3,00 eura po satu i "pasivno dežurstvo" u dane tjednog odmora, neradne dane i državne blagdane 5,00 eura po satu. Odredbama Zakona o državnom odvjetništvu (čl. 103.) i Zakona o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika (čl. 3.) uređena su prava zamjenika državnog odvjetnika pa tako između ostalog navedeni zakoni uređuju pravo na "naknadu za obavljanje poslova u službi dežurstva", ali ne i dodatke za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad na državni blagdan i rad na drugi neradni dan. Tužiteljica smatra kako je iz prethodno navedenog razvidno kako navedeni posebni zakonski i podzakonski propisi poznaju tek pojam "dežurstva" te kako se u predmetnoj pravnoj stvari radi o prekovremenom radu i noćnom radu, radu nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom za koji tužiteljica ne samo da nije plaćena jednako kao za rad u redovno radno vrijeme, nego je plaćena i manje, unatoč činjenici da ista sukladno rasporedu "dežurstva" u određene radne i neradne dane, dane tjednog odmora i državne blagdane obavlja poslove svoga radnog mjesta i to bilo da poduzima radnje koje ne trpe odgodu bilo da je dužna boraviti kod kuće i biti raspoloživa u svako doba obaviti radnju koja ne trpi odgodu. Nastavno na pravno shvaćanje Suda Europske unije prema kojem su pravosudni dužnosnici radnici, tužiteljica smatra kako se u predmetnoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o radu kao lex generalis budući da Zakon o državnom odvjetništvu, Zakon o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika te Poslovnik državnog odvjetništva, a koji propisi su lex specialis u odnosu na Zakon o radu, ne uređuju pitanje prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom, rada blagdanom i rada drugim neradnim danom. U odredbama iz čl. 94. Zakona o radu uređeno je pravo na povećanje plaće za prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom. Tužiteljica smatra kako "naknada za aktivno i pasivno dežurstvo" ne može predstavljati povećanje plaće za prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom budući da navedena naknada ne samo da nije jednaka plaći koju tužiteljica prima za rad obavljen tijekom redovnog radnog vremena, nego je i znatno manja od plaće koju tužiteljica prima za rad obavljen tijekom redovnog radnog vremena. Odredbom iz čl. 9. st. 2. Zakona o radu određeno je da se mogu ugovoriti nepovoljniji uvjeti rada od uvjeta određenih Zakonom o radu samo ako je to izričito dozvoljeno, a Zakonom o radu nije dozvoljeno da se ugovori iznos za prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom koji bi bio manji od plaće koja se prima za rad obavljen tijekom redovnog radnog vremena. Odredbom iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu određeno je da će se za radnika primjenjivati najpovoljnije pravo ako bi neko pravo iz radnog odnosa bilo različito uređeno između ostalog pravilnikom o radu ili zakonom. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra kako se u predmetnoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe članka 94. Zakona o radu kojima se uređuje pravo na povećanu plaću uslučaju prekovremenog i noćnog rada, rada nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom. Odredbom iz čl. 94. st. 1. Zakona o radu određeno je: "Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50%".Odredbom iz čl. 94. st. 4. Zakona o radu određeno je: "Ako povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom nije određeno na način iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ono moglo odrediti, radnik će ostvariti pravo na primjereno povećanje plaće". Odredbom iz čl. 94. st. 5. Zakona o radu određeno je: "Pod primjerenom plaćom smatra se povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad, a ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja". U odnosu na visinu povećanja plaće tužiteljica smatra kako bi prema okolnostima slučaja u cijelosti bilo opravdano da ista ostvaruje pravo na povećanje plaće barem u razmjeru u kojem to pravo ostvaruju državni službenici i namještenici prema Kolektivnom ugovoru državnih službenika i namještenika. Dakle, tužiteljica smatra da ista kao netko čiji posao objektivno zahtjeva znatno veću odgovornost od primjerice posla osobe koja u državnoj službi obavlja administrativne i pomoćno tehničke poslove, treba imati pravo na povećanje plaće razmjeru kako to pravo ostvaruju navedene osobe u državnoj službi odnosno državni službenici i namještenici. Naime, tužiteljica smatra nevjerojatnim da ista kao zamjenica državnog odvjetnika za svoj rad izvan radnog vremena, u dane tjednog odmora, državni blagdan ili drugi neradni dan ne dobiva niti jednako kao za rad tijekom redovnog radnog vremena, nego čak i manje od rada tijekom redovnog radnog vremena, dok osoba koja primjerice u državnoj službi obavlja pomoćno tehničke poslove za svoj rad blagdanom ima pravo na povećanje plaće od 150%.Slijedom navedenog, tužiteljica smatra kako bi trebalo biti nesporno i životno logično da vrijeme u kojem ista poduzima poslove svoga radnog mjesta odnosno radnje koje ne trpe odgodu izvan radnog vremena kao i u neradne dane predstavlja radno vrijeme odnosno prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, rad državnim blagdanom i rad drugim neradnim danom, a ne "dežurstvo". Jednako tako, a sukladno životno logičnom stavu i kriterijima Suda Europske unije, tužiteljica smatra kako je njeno radno vrijeme odnosno prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, rad državnim blagdanom i rad drugim neradnim danom i vrijeme za koje je ista obvezna boraviti kod kuće i biti raspoloživa obaviti radnje koje ne trpe odgodu a zbog ograničenja zbog kojih ista nema mogućnost organizacije privatnog života i planiranja. Nastavno na činjenicu da je Sud Europske unije utvrdio kako su pravosudni dužnosnici radnici, tužiteljica smatra kako se u predmetnoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe Zakona o radu kao općeg propisa budući da posebnim zakonskim i podzakonskim propisom nije uređeno pitanje povećanja plaće tužiteljice u predmetnim slučajevima nego isti poznaju tek pojam "aktivnog i pasivnog dežurstva" i naknadu za isto koja se ne može smatrati povećanjem plaće budući da navedena naknada iznosi znatno manje od plaće koju tužiteljica prima za rad tijekom redovnog radnog vremena. U razdoblju od mjeseca studenog 2019. godine do mjeseca studenog 2024. godine, tužiteljica je poslove svoga radnog mjesta obavljala i radnim danima izvan redovnog radnog vremena odnosno prekovremeno, kao i u danima tjednog odmora, neradnim danima i blagdanima, a što je u donjoj tablici prikazano sukladno terminologiji Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika kao sati aktivnog i pasivnog dežurstva._ Tužiteljica smatra da za obavljeni prekovremeni rad izvan redovnog radnog vremena, kao i rad u danima tjednog odmora, neradnim danima i blagdanima ima pravo na povećanje plaće u iznosu od najmanje 1.500,00 eura, a koji iznos će specificirati nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže naslovnom sudu donese sljedeću presudu "I Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se do dana 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i nadalje od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".._.._.._.._...
Tuženik u odgovoru na tužbu se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, te predlaže da Naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane u cijelosti, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku. Ujedno predlaže naslovnom sudu da sukladno članku 213. stavku 2.točki 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99.,88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13.,89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) donese rješenje kojim će odrediti prekid postupka do donošenja odluke u prethodnom postupku pred sudom Europske unije u povodu zahtjeva Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-189/2020-26 od 3. svibnja2024. za interpretaciju prava Europske unije na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a koji zahtjev je podnesen u istovjetnoj pravnoj stvari, radi tumačenja članka 1. stavka 3. i članka 2. točaka 1. i 2. Direktive 2003/88/E/Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena te članka 2. stavka 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu.
Uvidom u predmet Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Pr-189/2020 utvrđeno je sljedeće: određen je prekid do donošenja odluke suda Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku od 14. svibnja 2024. godine.
Sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz čl.213.st.1.toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13; dalje: ZPP) to stoga što donošenja odluke suda Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku od 14. svibnja 2024 predstavlja prethodno pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, a koje je odlučujuće i u ovom parničnom postupku.
U Karlovcu, 28. svibnja 2025.
Sudac
Tomislav Maras
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. Hrvoju Filipović odvjetniku iz [adresa]
2. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, na P-DO-13/2025
