Baza je ažurirana 31.05.2026. zaključno sa NN 35/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-22/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja BRODOSPLIT d.d. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, OIB: 18556905592, kojeg zastupaju RP, HP, Martina Vinter, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mamić Grgić Vinter d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CONTY PLUS d.o.o. Lučko (Grad Zagreb), [adresa], OIB: 62964458165, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački i Josip Stanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, radi ispunjenja ugovorne obveze, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 30. travnja 2025. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku, CONTY PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 62964458165, da dostavi tužitelju, BRODOSPLIT d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18556905592, Material Declaration – IHM Statement of Compliance i Popis rezervnih dijelova u skladu s člancima 2.5. i 2.7. Ugovora Br. OW 308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke, u roku od 8 dana, te da zajedno s dostavom dokumentacije plati tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od 11.315,73 kn (jedanaest tisuća tristo petnaest kuna i sedamdeset tri lipe) po danu zakašnjenja, koja se obračunava na sljedeći način

- u odnosu na isporuku Material Declaration – IHM Statement of Compliance počevši od 24.12.2018. sve do primitka Material Declaration – IHM Statement of Compliance - u odnosu na isporuku Popisa rezervnih dijelova počevši od 11.04.2019. sve do primitka Popisa rezervnih dijelova

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato od strane HNB-a za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, koje teku na iznos ugovorne kazne od dana primitka Material Declaration – IHM Statement of Compliance, odnosno Popisa rezervnih dijelova sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku CONTY PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 62964458165, da isplati tužitelju, BRODOSPLIT d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18556905592, troškove parničnog postupka na koje troškove teku zakonske zatezne kamate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato od strane HNB-a za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, koje teku od dana donošenje ove presude, pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 15. prosinca 2024. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja, protiv uvodno označenog tuženika, radi ispunjenja ugovorne obveze.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je društvo BRODOSPLIT-INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. (sada: INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o.,) angažiralo tuženika na izvođenju određenih radova za brod Novogradnju broj 484 (dalje u tekstu: NOV 484) i to temeljem Ugovora Br. OW 308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke (za NOV. 484), a koji je Dodatkom br. 1 prenesen sa društva INTERIJER na tužitelja. Dodatkom br 1 Ugovora da je uređen prijenos prava i obveza sa društva INTERIJER na tužitelja i uređena dinamika plaćanja cijene, dok je u ostalom dijelu Ugovor nepromijenjen. Člankom 7.1. Ugovora da su definirani rokovi završetka radova za pojedine Palube, pa je tako krajnji rok izvršenja za posljednju palubu 10.04.2019. Tužitelj da je tuženiku ugovornu cijenu iz Ugovora u cijelosti podmirio.

3. Tuženik da se temeljem Ugovora, i to temeljem članka 2.5. Ugovora obvezao da će radovi biti izvršeni u skladu s IMO Hong Kong International Convention for the Safe Environmentally Sound Recycling of Ships 2009, te da će kao dokaz ispuniti „Material Declaration-IHM Statement of Compliance“ u formi koja je Prilog B Ugovoru (dalje u tekstu: IHM certifikat) i to u roku od 10 dana nakon potpisa Ugovora. Obzirom da je Ugovor potpisan 13. prosinca 2018. IHM certifikat da je trebao biti dostavljen najkasnije do 23. prosinca 2018. Međutim, IHM certifikat da nikad nije dostavljen tužitelju, unatoč pisanim i usmenim pozivima tužitelja. Tuženik da se također obvezao, u skladu s člankom 2.7. Ugovora, dostaviti tužitelju Popis rezervnih dijelova po izvršenoj Usluzi, dakle najkasnije do dana 10. travnja 2019. godine, no isti kao ni IHM certifikat, da nikad nije dostavljen tužitelju od strane tuženika. Tužitelj da je 27. siječnja 2020. godine dostavio tuženiku dopis kojim pored naknade štete i zahtjeva za plaćanjem ugovorne kazne, traži i dostavu sve ugovorne dokumentacije po Ugovoru, a na koji dopis se tuženik nikad nije očitovao.

4. Obzirom da je navedena dokumentacija, IHM certifikat i Popis rezervnih dijelova, tužitelju izuzetno važna, posebno zbog obveze tužitelja da istu dokumentaciju dostavi krajnjem kupcu broda, tužitelj da je prisiljen zatražiti od suda da naloži tuženiku dostavu ugovorne dokumentacije. Obzirom da tuženik do dana podnošenja tužbe nije ispunio svoju ugovornu obvezu dostave dokumentacije po članku 2.5. i 2.7. Ugovora, tužitelj da tužbom potražuje ugovornu kaznu zbog zakašnjenja. Tužitelj da temelji svoje potraživanje na odredbi članka 9.1. Ugovora, članka 2.8. Ugovora. Ugovorna cijena prema članku 10. Ugovora da iznosi 5.657.865,00 HRK + PDV, stoga primjenom citiranih odredbi ugovorna kazna za kašnjenje u dostavi dokumentacije po danu iznosi 11.315,73 HRK. Na dan podnošenja tužbe i to 15. prosinca 2021. tuženik da kasni sa dostavom IHM certifikata ukupno 1088 dana, dok sa dostavom Popisa rezervnih dijelova da kasni 980 dana. Dakle, ugovorna kazna na dan podnošenja tužbe za dostavu IHM certifikata da iznosi 12.311.514,24 HRK, a za Popis rezervnih dijelova 11.089.415,40 HRK.

5. Kako se tuženik nije odazvao na poziv tužitelja da izvrši preuzetu ugovornu obvezu, a osobito protek vremena od roka određenog za njezino izvršenje, tuženik da je svojim držanjem nedvojbeno dao do znanja da nema namjeru ispuniti kako glavnu obvezu dostave dokumentacije, tako niti onu sporednu - plaćanje ugovorne kazne za kašnjenje. Imajući u vidu da ugovorna kazna dospijeva u trenutku ispunjenja glavne obveze isporuke dokumentacije iz članka 2.5. i 2.7. Ugovora, a tužitelj je učinio vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, te da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, te da evidentno postoji pravni interes tužitelja da od suda i prije dospijeća tražbine po osnovi ugovorne kazne traži sudskim putem njezino ispunjenje, pa stoga tužitelj predlaže sudu da osim naloga za ispunjenje obveze dostave dokumentacije, u skladu s člankom 186.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), naloži tuženiku da ispuni tužitelju dužnu činidbu i u pogledu ugovorne kazne u vrijeme njezine dospjelosti.

6. Tužitelj se poziva na primjenu odredbe članka 353. stavak 4. ZOO-a te ističe da kad je ugovorna kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, tužitelj ima pravo kumulativno zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu i u prilogu se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenu u tužbi. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

7. U odgovoru na tužbu zaprimljenog kod ovog suda 18. siječnja 2022. tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istakao da predmetna tužba nije pogodna za raspravljanje. Prema članku 186. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/0, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) tužba da mora sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Iz izreke točke I. tužbenog zahtjeva da se zaključuje da tužitelj ne postavlja određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. U pitanju plaćanja ugovorne kazne tužitelj da je dužan navesti i zbrojiti ukupan iznos ugovorne kazne do dana podnošenja tužbe kako bi isto bilo podobno za raspravljanje. U pogledu sporednih traženja (zatezna kamata) tužitelj da postavlja početak tijeka kamate od nerazumljivog dana ili nepostojećeg dana a to je „dan primitka Material Declaration – IHM Statment of Compliance“, odnosno „popisa rezervnih dijelova“. Predlaže sudu postupanje sukladno članku 281. i 109 ZPP-a. Prigovara prenisko određenoj vrijednosti predmeta spora. Iz izreke tužbenog zahtjeva da proizlazi da tužitelj potražuje u tužbi isplatu iznosa od 11.315,73 HRK po danu zakašnjenja od dana 24. prosinca 2018. S obzirom na tako postavljen tužbeni zahtjev da proizlazi da je vrijednost predmeta spora ne manja od 12.662.301,87 kuna.

8. Tuženik, nadalje, priznaje kao nespornu činjenicu da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor naveden u tužbi, Dodatak 1. ugovoru OW 308189 kojim su sva prava i obveze iz Ugovora OW 308 189 prenesena na tužitelja. Međutim, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tvrdi da je ispunio sve ugovorne obveze predviđene navedenim ugovorima. Radi obveze tužitelja prema tuženiku da se vode pred naslovnim sudom više sporova radi isplate, pod poslovnim brojevima P-620/2020 i P- 191/2021. Tuženik da je pokrenuo i spor radi povrata zadužnice koju tužitelj nezakonito drži kod sebe i spor se vodi kod naslovnog suda broj P-224/2021. Tužitelj i tuženik da su dana 20. svibnja 2019. potpisali primopredajni zapisnik po ugovoru OW 308 189; datum primopredaje: 20. svibnja 2019. U Ugovoru OW 308 189 kao ovlašten predstavnik Kupca u točki 5.2. da je označen ĆP. Prema Dodatku br. 1 ugovoru OW 308 189 da je navedeno u članku 6. određeno je da sve odredbe ugovora OW 308 189 ostaju na snazi. ĆP da je bio ovlaštena osoba za potpisati primopredajni zapisnik. U primopredajnom zapisniku da je navedeno da su radovi izvedeni sa 100% ugovorenih radova. Niti jednom riječju da se ne navodi da je tuženik u obvezi dostaviti kakvu dodatnu dokumentaciju, popis rezervnih dijelova ili certifikate. Sve da tuženik nije predao kakvu dokumentaciju obuhvaćenu ugovorom, ta da je njegova obveza prestala u trenutku potpisa primopredajnog zapisnika obzirom nije podnesen zahtjev za otklanjanjem tog nedostatka. Poziva se na primjenu članka 604. stavak 3. i članka 606. Zakona o obveznim odnosima ,te činjenicu da je primopredaja radova izvršena je 20. svibnja 2019., a tužba podnesena tek u prosincu 2021. pa da ju valja odbaciti kao nepravovremenu.

9. Tuženik se nadalje poziva na e-mail od 13. prosinca 2018. te citira njegov sadržaj i navodi kako nakon istoga tužitelj niti jednim dopisom ili e-mailom nije pozvao tuženika da popuni prilog "B" ili da dostavi prilog "B". Radi pojašnjenja objašnjava da je tuženik za tužitelja radio na dva broda: „Novogradnja 483“ i „Novogradnja 484“. Prije sklapanja prvog ugovora tužitelj da je uvjetovao tuženiku certifikate za sve materijale, pa tek kada ih je tuženik dostavio da je sklopljen ugovor. Tuženik da je na brodu „484“ koristio iste materijale kao i na „483“ i svi certifikati da su identični. Predmetni brod da je dovršen i da je i isplovio te da plovi pod zastavom Nizozemske, u vlasništvu društva Oceanwide Expeditions, nosi naziv „HONDIUS“. Brod je registriran pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji te nosi IMO broj: 9818709. Tuženik ističe da brod nikada ne bi mogao niti isploviti bez certifikata za sve materijale, pa stoga da se u cijelosti osporavaju navodi da je dokumentacija tužitelju izuzetno važna, posebno zbog obveze tužitelja da istu dokumentaciju dostavi krajnjem kupcu broda. Krajnjem kupcu da je brod isporučen još 2019. godine da nije životno i logično da kupac još uvijek očekuje dostavu kakve dokumentacije. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva o dostavi popisa rezervnih dijelova iz točke 2.7. Ugovora OW 308189 tuženik ističe da s tužiteljem nikada nije dogovorio dostavu popisa rezervnih dijelova. Iz navedenih ugovora uopće da ne proizlazi da je tuženik bio u obvezi to dostaviti, te se poziva na sadržaj točke 2.7. predmetnog Ugovora. Nigdje da ne stoji da se tuženik obvezuje što dostaviti. Odnosno, iz takve odredbe da uopće se ne može iščitati bilo kakva obveza tuženika da dostavi popis rezervnih dijelova.

10. O popisu rezervnih dijelova da se nikada nije ni razgovaralo, ni pregovaralo. Iz točke 2.7. ugovora da je potpuno nejasno što se njome htjelo postići s obzirom da cijela odredba izgleda sadržajno nedovršeno pa se poziva na primjenu odredbe članka 320. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je tužiteljev zahtjev za plaćanje ugovorne kazne pretjeran budući da su iznosi koje tužitelj postavlja u svom zahtjevu enormno visoki i u potpunosti nerazmjerni visini ugovorene cijene za obavljeni posao, te se poziva na primjenu odredbe članka 354. ZOO-a.

11. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10. P-697/2021-7 od 24. svibnja 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i određeno da će se isti nastaviti nakon što se ostvare zakonske pretpostavke za nastavak istog, budući je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-273/2022-15 od 15. svibnja 2022. otvoren predstečajni postupak nad ovdje tužiteljem, a temeljem odredbe članka 68. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj: 1/15, 104/17 i 36/22, dalje SZ-a).

12. Protiv naprijed citiranog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, te je rješenjem ovog suda poslovni broj 10. P-679/2021-9 od 7. lipnja 2022. ukinuto rješenje ovog suda pod istim poslovnim brojem od 24. svibnja 2022. (točka I. izreke) te je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja ovog suda poslovni broj 10. P-679/2021-7 od 24. svibnja 2022. radi nedostatka pravnog interesa odbačena kao nedopuštena.

13. Po pravomoćnosti citiranog rješenja predmet je zaveden pod novi poslovni broj 10. P-549/2022.

14. U podnesku zaprimljenom kod suda 7. listopada 2022. očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj osporava navode tuženika vezano za procesne smetnje, odnosno da tužba nije podobna za raspravljanje, osporava vjerodostojnost dostavljenog primopredajnog zapisnika, te ističe da je u primopredajnom zapisniku kao naručitelj navedeno društvo Brodosplit-interijer i završni radovi d.o.o. uz osobni identifikacijski broj: 12389261947 tog društva, te da je potpisan od strane ĆP kao direktora društva Brodosplit-interijer i završni radovi d.o.o. Nikakav primopredajni zapisnik da nije potpisan između tuženika i tužitelja vezano za primopredaju radova po ugovoru koji je predmet ovog postupka. Osim toga, predmet ugovora da nije isključivo izvođenje radova i izrada opreme/robe, već i predaja dokumentacije. Prema tome čak i ako bi radovi bili izvršeni, a tužitelj spori da jesu, to da ne predmnijeva da je tuženik izvršio sve druge obveze predviđene ugovorom, odnosno dostavio popratnu dokumentaciju. Nadalje, tužitelj tumači e-mail korespondenciju od 13. prosinca 2018. (točka VII. podneska), a iz koje da ne proizlazi da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu u pogledu dostave IHM certifikata. Naručeni materijal na NOV 483 i 484 da se stvarno razlikuje pa tako niti IHM certifikati koji bi bili izdani temeljem obrasca na koji se tuženik neumorno poziva ne bi bili identični. Tako da su netočni navodi tuženika da su dostavljeni isti materijali za NOV 483 i NOV 484, kao i da nije zatražen IHM certifikat za NOV 484. Nadalje, ukazuje se da su obrasci IHM certifikata za NOV 483 i 484 različiti obzirom da je riječ o propisanim obrascima nadležnog klasifikacijskog društva. Za NOV 483 to je Bureau Veritas, dok je za NOV 484 to Loyd Register. Ukazuje kako je tužitelj od tuženika zaprimio samo MED certifikate, ali ne i sporni IHM certifikat. Sama činjenica da je brod NOV 484 koji je bio predmet Ugovora uspješno dovršen te plovi pod zastavom Nizozemske, da nije relevantna za utvrđenje neispunjenja ugovorne obveze tuženika.

15. Tužitelj nadalje u citiranom podnesku vezano za obvezu tuženika za dostavu Popisa rezervnih dijelova sukladno Ugovorima, i to po izvršenoj Usluzi, ukazuje kako iz samog članka 2.7. ista upravo jasno proizlazi. Ujedno su neistiniti navodi tuženika kako se o Popisu rezervnih dijelova nije niti pregovaralo niti razgovaralo. Osporava kao neosnovan zahtjev za smanjenje ugovorne kazne jer da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za takvo smanjenje, te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske citirane u istom podnesku.

16. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 22. studenog 2023. tužitelj se očitovao na iskaze saslušanog svjedoka KP i z.z. tuženika ,ustrajući pri tome u svim do tada iznesenim navodima i predlažući sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

18. Kako je u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj taj nad kojim je bio otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-273/2022, te se predmetni postupak vodi na zahtjev tužitelja, a radi ostvarenja njegove tražbine prema tuženiku, to je sud raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta od 21. listopada 2022. odbio prijedlog tuženika radi prekida ovog parničnog postupka do okončanja postupka predstečaja nad tužiteljem, budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 68. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 1/15, 104/17 i 36/22, dalje SZ) kojim je propisano da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa prekid parničnih i arbitražnih postupaka kao i zabrana pokretanja novih parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe.

19. Budući je u ovoj pravnoj stvari tužba tuženiku dostavljena na odgovor, te je tuženik osporio u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev, to je sud raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta od 21. listopada 2022., na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, odbio prijedlog tužitelja radi donošenja presude zbog izostanka, budući da za donošenje takove presude nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 332. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a).

20. Presudom ovog suda poslovni broj P-459/2022-18 od 28. ožujka 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik dostavi Material Declaration – IHM Statement of Compliance i Popis rezervnih dijelova u skladu s odredbama Ugovora Broj OW 308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika te da mu s dostavom dokumentacije plati i ugovornu kaznu u iznosu od 11.315,73 kn s kamatama po danu zakašnjenja (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR (točka II. izreke

21. Protiv naprijed citirane presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu.

22. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2148/2024-2 od 17. prosinca 2024. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 459/2022-18 od 28. ožujka 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

23. Spis je zaveden pod novi poslovni broj P-22/2025.

24. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

25. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu ,izveo dokaze saslušanjem svjedoka KP, ĆP i z.z. tuženika DP, dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka GP i NP, i od izvođenja dokaza brodostrojarskim vještačenjem, budući je tuženik povukao te svoje dokazne prijedloge.

26. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:

27. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje ugovorne obveze – dostave dokumentacije Material Declaration – IHM Statement of Compliance (dalje: IHM certifikat) i Popisa rezervnih dijelova, te isplate ugovorne kazne u iznosu od 1.501,85 EUR-a (ranije 11.315,73 kn) po danu zakašnjenja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje u odnosu na isporuku IHM certifikata teku počevši od 24. prosinca 2018. pa do primitka istih, a u odnosu na popis rezervnih dijelova od 11. travnja 2019. pa do primitka istih.

28. Tako tužitelj postavlja kumulativan tužbeni zahtjev za ispunjenje ugovora i ugovornu kaznu.

29. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće :

- da su Brodosplit – interijer i završni radovi d.o.o. Split kao kupac i Conty Plus d.o.o. kao prodavatelj dana 13. prosinca 2018. zaključili Ugovor br. OW 308 189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka, kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke (dalje: predmetni Ugovor – list 5-15 spisa);

- da se predmetni Ugovor odnosio na novogradnju br.484 (dalje: NOV 484)

- da se predmetnim Ugovorom prodavatelj obvezao izraditi, prodati, isporučiti i montirati, a kupac kupiti, preuzeti i platiti, po principu ključ u ruke prema odredbama Ugovora fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke za kabine putnike i prostore posade, kapetana i brodovlasnika te pripadajuću dokumentaciju (u daljnjem tekstu: Usluga), a kupac se obvezao platiti ugovorenu cijenu za uslugu u iznosu od 5.657.865,00 kn + PDV (pet milijuna šest stotina pedeset sedam tisuća osamsto šezdeset i pet kuna);

- da je sastavni dio predmetnog Ugovora činio prilog "A" (list 16-17 spisa), prilog "B" (list 18 spisa), te prilog "C" (list 19 spisa);

- da su Brodosplit-interijeri i završni radovi d.o.o. Split kao prvotni kupac, Conty Plus d.o.o. [adresa] kao prodavatelj i Brodograđevna industrija Split d.d. Split kao novi kupac 1. veljače 2019. sklopili dodatka broj 1 predmetnog Ugovora kojim su suglasno utvrdile da istim prvotni kupac prenosi Ugovor na novog kupca, a na koji prijenos novi kupac i prodavatelj pristaju;

. 30. Glede prigovora tuženika o postojanju procesnih smetnji – podobnosti tužbe

za raspravljanje (da u točci I tužbenog zahtjeva nije određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe članka 186. ZPP-a; da je tužitelj dužan navesti ukupan iznos ugovorne kazne do dana podnošenja tužbe; kod sporednog traženja tužitelj da postavlja početak tijeka kamate od nerazumljivog dana i nepostojećeg dana), sud je iste našao neosnovanim, iz razloga koje će dati u nastavku obrazloženja ove presude, a sve uzimajući u obzir pravnu prirodu instituta ugovorne kazne o kojem se raspravlja i odlučuje, regulirane odredbama članka 350. do 357. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), te odredbe predmetnog Ugovora.

31. Odredbom članka 350. stavak 1. ZOO-a popisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njenim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

32. Ugovorna kazna (poena conventionalis) ugovorom je određena novčana svota ili neka druga materijalna korist koju dužnik plaća, odnosno pribavlja vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu iz glavnog Ugovora ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je ispuni ali neuredno.

33. Članak 2. predmetnog Ugovora regulira tehničku dokumentaciju.

34. Tako su stranke odredbom članka 2.5. predmetnog Ugovora ugovorile da prodavatelj jamči da će Usluga biti izvršena u skladu sa "IMO Hong Kong International Convention for the Safe Environmentally Sound Recycling of Ships, 2009". Kao dokaz, prodavatelj ovdje tuženik se obvezao ispuniti "Material Declaration – IHM Statement of Compliance" u formi koja je prilog "B" predmetnog Ugovora te istu dostaviti kupcu, ovdje tužitelju unutar najkasnije 10 dana nakon potpisivanja Ugovora.Ukoliko Prodavatelj ne ispuni navedeni Ugovor neće imati pravnog učinka ,te se kupac neće smatrati odgovornim po bilo kojem Članku Ugovora.

35. Odredbom članka 2.7. predmetnog Ugovora koji glasi: "Popis rezervnih dijelova (spare parts list) po izvršenoj usluzi."

36. Odredbom članka 2.8. predmetnog Ugovora ugovoreno je da u slučaju zakašnjenja isporuke dokumentacije od strane prodavatelja iz navedenog članka primjenjuje članak 9. predmetnog Ugovora.

37. U članku 9. predmetnog Ugovora regulirana je povreda Ugovora i ugovorna kazna.

38. Odredbom članka 9.1.predmetnog Ugovora je ugovoreno da za neodržavanje ugovorenih rokova izvršenja Usluge će prodavatelj, ovdje tuženik, platiti kupcu, ovdje tužitelju ,ugovornu kaznu od 0,2% od ugovorene cijene Usluge i to za svaki započeti dan zakašnjenja.

39. Člankom 353. stavak 4. ZOO-a regulirano je da kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Osnovom navedenog članka tužitelj postavlja svoj tužbeni zahtjev.

40. Predmetno su ugovorne stranke odredile visinu ugovorne kazne za svaki dan zakašnjenja, a sukladno citiranoj odredbi članka 9.1. predmetnog Ugovora, u svezi s člankom 10.1. predmetnog Ugovora. Tijek zakonskih zateznih kamata na iznos ugovorne kazne tužitelj potražuje od dana primitka IHM certifikata, odnosno popisa rezervnih dijelova, budući tvrdi da iste tuženik nikada nije dostavio, pa pod pretpostavkom da tužitelj osnovano zahtijeva dostavu predmetne dokumentacije i plaćanje ugovorne kazne (a o čemu će sud dati ocjenu u nastavku obrazloženja ove presude) to dostavom istih će dospjeti i zatezna kamata na iznos ugovorne kazne, a kako to tužitelj i potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom. Tako je sud našao neosnovanim istaknute prigovore tuženika glede procesnih smetnji – podobnosti tužbe za raspravljanje.

41. Kako je predmet ove parnice kumulativni zahtjev za ispunjenje ugovora i za ugovornu kaznu, to iznos od 1.501,85 EUR-a (ranije 11.315,73 HRK) po danu zakašnjenja, ne predstavlja temelj određivanja vps-a u ovoj pranoj stvari, a kako to pogrešno tumači tuženik, pa je tužitelj ispravno označio vps, te sud zaključuje da nije osnovan prigovor tuženika prenisko označene vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, radi čega je raspravnim rješenjem suda s pripremnog ročišta od 21. listopada 2022. sud odbio prigovor tuženika u pogledu označene vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari.

42. Budući predmet ovog parničnog postupka nije odgovornost tuženika za nedostatke za obavljene radove, odnosno pružene usluge u smislu odredbe članaka 604. ZOO-a, nego ispunjenje ugovorne obveze i isplata ugovorne kazne, te nema mjesta primjeni citirane zakonske odredbe. Iz istih razloga nema mjesta ni odbačaju tužbe kao nepravovremene zbog proteka roka iz članka 606. stavak 1. ZOO-a, a na čiju primjenu se poziva tuženik.

43. Tužitelj nije osporio da je tuženik ispunio obvezu izrade, prodaje, isporuke i montaže fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka za kabine putnika i prostore posade, kapetana i brodovlasnika.

44. Tužitelj ukazuje da je platio tuženiku ugovorenu cijenu.

45. Sporno je li je osnovan zahtjev tužitelja radi dostave IHM certifikata i popisa rezervnih dijelova i zahtjev radi plaćanja ugovorne kazne.

46. Kako je naprijed već navedeno člankom 2.5. predmetnog Ugovora ugovoreno da se tuženik obvezuje ispuniti i dostaviti tužitelju IHM certifikat unutar najkasnije 10 dana nakon potpisa Ugovora, dok odredba članka 2.7. predmetnog Ugovora glasi: regulira popis rezervnih dijelova (spare parts list) po izvršenoj usluzi.

47. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora reguliran je prijem izvršenih usluga i dokumentacije.

48. Prema odredbi članka 4.4.1. predmetnog Ugovora strane će nakon završetka gradnje predmeta Ugovora ili dijela predmeta Ugovora po principu ključ u ruke potpisati Zapisnik o gotovosti Usluga kojim se utvrđuje prihvat izvršene Usluge. Prodavatelj je dužan uputiti pisani poziv Kupcu za pregled, a Kupac je dužan u roku od 5 radna dana izaći na pregled. Ukoliko Kupac ne izađe na pregled u tom roku Prodavatelj može sam pristupiti pregledu i izradi Zapisnika. Ukoliko Kupac ne potpiše Zapisnik u roku od 5 radnih dana od dostave istoga smatrat će se da je prodavatelj svoj posao na dijelu usluge odradio propisno i time je taj dio prihvaćen od strane kupca. Zapisnik izrađuje Prodavatelj, obostrana ovjera predstavnika Kupca i Prodavatelja je uvjet za njegovu valjanost.

49. Prema odredbi članka 4.4.2. konačan prihvat i pregled ugovorenih Usluga će biti nakon što svi radovi sukladno ovom Ugovoru budu izvedeni, te će se smatrati prihvaćenim nakon obostranog ovjerenog Konačnog zapisnika o gotovosti Usluga iz ovog Ugovora. Kao mjerodavni će se smatrati i zapisnici o gotovosti pojedinih cjelina.

50. Nije sporno da je 20. svibnja 2019. sastavljen primopredajni zapisnik o radovima na predmetnoj novogradnji (list 51 spisa), koji se odnosi na radove izvedene po Ugovoru broj OW 308 189 koji je potpisan od ĆP, direktor, ispred investitora, te KP, Conty plus d.o.o., ispred izvođača, u kojem se navodi te da su radovi izvedeni sukladno Ugovoru i naručitelj i izvoditelj da su suglasni da je iznos izvedenih radova 100% vrijednosti Ugovora bez dodatnih narudžbi.

51. Iz stanja spisa proizlazi da je dopisom od 27. siječnja 2020. (list 20-22 spisa) tužitelj, među ostalim, obavijestio tuženika da nije zaprimio dokumentaciju iz članka 2.5. i 2.7. predmetnog Ugovora na NOV 484, zbog čega da ima pravo na naplatu ugovorne kazne i pozvao ga da najkasnije do 1. siječnja 2020. isporuči tu ugovorenu dokumentaciju.

52. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KP na ročištu održanom dana 10.studenog (list 103 i104 spisa),zakonskog zastupnika tuženika PP (104 do 106 spisa),te saslušanjem svjedoka ĆP na ročištu održanom dana 8.ožujka 2024.(list 105 i 106 spisa)

53. Iz odredbe članka 5. točka 2. predmetnog Ugovora proizlazi da je ovlašteni predstavnik kupca i prodavatelj ĆP.

54. Svjedok KP, ĆP, te zakonski zastupnik tuženika PP su u svom iskazu danom pred ovim sudom potvrdili potpisivanje predmetnog primopredajnog zapisnika. Da je upravo sastavljenim primopredajnim zapisnikom g. ĆP potvrdio da su svi primopredajni radovi izvedeni proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka KP. Svjedok ĆP obrazlažući sadržaj primopredajnog zapisnika navodi da se je to odnosilo na prvi dio posla, odnosno dostavu i montažu namještaja i ničim da se nije odnosio na dio koji se ticao dokumentacije, odnosno certifikata i popisa rezervnih dijelova. Taj dio iskaza svjedoka sud ne prihvaća vjerodostojnim, budući iz njegovog sadržaja ne proizlazi da bi se odnosio na usluge dostave i montaže namještaja. Iz iskaza svjedoka KP proizlazi da koliko joj je poznato da prije pokretanja ove parnice tužitelj nije pozivao tuženika radi dostave bilo kakvih certifikata, a isto tako da nitko nije pitao niti tražio od tuženika rezervne dijelove, a niti da oni mogu shvatiti kakvi bi to rezervni dijelovi bili. Iz iskaza ZZ tuženika PP proizlazi da što se tiče popisa rezervnih dijelova da to nitko nikada nije tražio od tuženika, niti prije potpisivanja Ugovora, a niti prilikom primopredaje, te da dostava IHM certifikata isto tako nije zatražena. Sud prihvaća iskaze svjedoka VP i ZZ tuženika PP, budući isti nisu u suprotnosti sa ispravama priloženima spisu. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĆP sud ničim nije mogao izvesti zaključak da je dostava IHM certifikata zatražena u rokovima predviđenima odredbom članka 2.5. predmetnog Ugovora, odnosno dostava rezervnih dijelova po izvršenoj usluzi.

55. Primi li vjerovnik ispunjenje glavne obveze od dužnika u zakašnjenju, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, gubi pravo zahtjeva na ugovornu kaznu (stavak 5. članka 353. ZOO-a).

56. Dakle, neovisno o činjenici je li tuženik bio u zakašnjenju ili ne tužitelj nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovorne kazne zbog kašnjenja, ako nije bez odgađanja priopćio tuženiku da zadržava pravo na ugovornu kaznu.

57. Izraz „bez odgađanja“ iz stavka 5. članka 353. ZOO-a za održavanje prava na ugovornu kaznu vrlo je čest u ugovorima i odgovara potrebama suverenog prometa i faktično je pitanje koje se prosuđuje prema okolnostima slučaja i prirodi posla. Svakako to ne znači danima, već čim je vjerovnik mogao nakon primitka robe svoje pravo na ugovornu kaznu priopćiti dužniku.

58. Nije određeno ni u kojem obliku treba vjerovnik izjaviti da zadržava pravo na ugovornu kaznu, pa izjavu može dati u bilo kojem obliku. Priopćenje (izjava) mora biti određena i izričita, učinjena na siguran način.

59. Iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu-iskaza saslušanih svjedoka i ZZ tuženika, sud zaključuje da tijekom trajanja predmetnog Ugovora, a niti po izvršenoj usluzi tuženik nije od tužitelja zatražio dostavu IHM certifikata, niti popisa rezervnih dijelova, te isto tako zaključuje da su primopredajnim zapisnikom stranke potvrdile 100% izvedenost svih radova iz predmetnog Ugovora, odnosno da se radi o zapisniku sačinjenom sukladno članku 4.4.2. predmetnog Ugovora koji potvrđuje gotovost svih usluga po predmetnom Ugovoru. Kako je predmetni Ugovor zaključen 13. prosinca 2018., to je obvezu iz čl.2.5.Ugovora trebalo ispuniti najkasnije do 23. prosinca 2018.Dakle, obveza dostave IHM certifikata je ugovorena do određene faze poslovnog ugovornog odnosa između parničnih stranaka – 10 dana nakon potpisivanja Ugovora, odnosno kako je naprijed navedeno najkasnije do 23. prosinca 2018., a ne kao radnja "post festum". Stav je suda da je upravo glede dostave IHM certifikata najkasnije do 23.prosinca 2018.,a glede popisa rezervnih dijelova po izvršenoj usluzi, tužitelj mogao i trebao zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze i ugovornu kaznu zbog zakašnjenja i na taj način potaknuti tužitelja na ispunjenje te obveze, a što je i funkcija ugovorne kazne (da se potakne dužnik na pravodobno i pošteno ispunjenje preuzetih obveza jer mu prijeti plaćanje određene novčane svote). Međutim, predmetno to tužitelj nije učinio.

60. Tako prema stanju spisa proizlazi da je tek dopisom od 27. siječnja tužitelj obavijestio tuženika da ima pravo na ugovornu kaznu. Kako je primopredaja radova po predmetnom Ugovoru izvršena 20. svibnja 2019., odnosno gotovo više od 8 mjeseci prije nego li je tužitelj dopisom od 27. siječnja 2020. uopće spomenuo ugovornu kaznu, sud zaključuje da tužitelj nije tuženika bez odgađanja u smislu odredbe članka 353. stavak 5. ZOO-a obavijestio da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. U okolnostima konkretnog slučaja, budući da tužitelj nije odmah po primanju ispunjenja obveza po predmetnom Ugovoru obavijestio tuženika da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu u skladu s odredbom članka 353. stavak 5. ZOO-a , sud zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na prijepornu kaznu. Isto tako nije osnovan ni zahtjev tužitelja radi dostave IHM certifikata, te popisa rezervnih dijelova. Ugovorom je definirano vrijeme kada je tuženik trebao dostaviti iste, a kako je to naprijed i navedeno. Tužitelj je u ostvarivanju svojih prava iz predmetnog Ugovora trebao se pridržavati osnovnog načela obveznog prava "pacta sunt servanda", te u Ugovorom određenom vremenskom periodu, odnosno na način definiran Ugovorom zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze dostave ICM certifikata i popisa rezervnih dijelova. Iz rezultata dokaznog predmeta proizlazi da navedeno tužitelj nije učinio, pa protekom Ugovorom određenog vremenskog perioda radi dostave istih nije ovlašten zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze od ovdje tuženika.

61. Radi svega naprijed navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

62. Naposljetku je za navesti kako je sud odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi pribavljanja na uvid spisa ovog suda poslovni broj P-620/2020, P-191/2021 i P- 224/2022, budući da okolnosti radi kojih je tuženik predložio pribavljanje tih spisa, a iznesenim u odgovoru na tužbu (da je predmetni tužbeni zahtjev tužitelja rezultat narušenih poslovnih odnosa između stranaka jer tužitelj nastoji izbjeći obveze plaćanja za izvršene usluge prema društvu tuženika), sud ne cijeni relevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

63. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 151. stavak 1., članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: OT-a), kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama.

64. Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovorna na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2023. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 10. studenog 2023., 8. ožujka 2023., i 30. travnja 2025. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 100 bodova, odnosno ukupno 450 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 900,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 225,00 EUR-a ,daje iznos od ukupno 1.125,00 EUR-a.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 10. ožujka 2023. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a kao niti trošak pristojbe odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 75,00 EUR-a pozivom na odredbu članka 4. stavak 2. ZSP-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška iznos od 1.125,00 EUR-a tuženiku je valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu 28. svibnja 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu