REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-2890/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja OBIN UPRAVALJANJE d.o.o. (OIB 30281577600), Zagreb, Trakošćanska 6, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Profozić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JL (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Kevilj, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2025. godine u prisutnosti tuženika osobno i punomoćnika stranaka, dana 28. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar, poslovni broj Ovrv-3969/22 od dana 18.3.2022. godine, a kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju, u roku 8 dana, iznos od 3.714,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 342,96 eura od 1.11.2020. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.12.2020. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.4.2021. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.5.2021. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.6.2021. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.7.2021. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.8.2021. godine do isplate;

-na iznos od 342,96 eura od 1.9.2021. godine do isplate;

-na iznos od 138,70 eura od 1.11.2020. godine do isplate;

-na iznos od 138,70 eura od 1.12.2020. godine do isplate;

-na iznos od 138,70 eura od 1.5.2021. godine do isplate;

-na iznos od 138,70 eura od 1.6.2021. godine do isplate;

-na iznos od 138,70 eura od 1.7.2021. godine do isplate;

-na iznos od 138,70 eura od 1.8.2021. godine do isplate i

-na iznos od 138,70 eura od 1.9.2021. godine do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve na račun IBAN [broj bankovnog računa], održava se na snazi.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.040,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (28.5.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod nadležnog javnog bilježnika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu utuženog iznosa, a na ime troškova pričuve, sa kamatom, uz naknadu troškova ovršnog postupka.

1.2. Javni bilježnik donio je rješenje dana 18.32022. godine, a protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor.

1.3. Sud je temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona (NN 57/96 - u daljnjem tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj potraživanje temelji na otvorenim stavkama računa koje je tuženik bio dužan platiti kao jedan od suvlasnika poslovnog prostora, kojeg je tužitelj upravitelj.

3. Tuženik u prigovoru osporava osnov i visinu zahtjeva. Tijekom postupka tuženik osporava da bi primao račune i predlaže o parnici, a temeljem zaključenih ugovora o zakupu, obavijestiti treće osobe.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga, u izvadak iz zemljišnih knjiga, međuvlasnički ugovor, popis suvlasnika, ugovor o upravljanju, ugovore o zakupu, potvrdu MUP-a.

4.1. Ostale po tuženiku predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti. Odbijen je i prijedlog da se o parnici obavijeste treće osobe, jer se ta procesna radnja ukazala nepotrebnom.

4.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno da je tuženik bio etažni vlasnik poslovnog prostora u podrumu površine 68,00 m2 do rujna 2021. godine, kao i etažni vlasnik poslovnog prostora u prizemlju površine 27,50 m2, također do rujna 2021. godine. Dakle, tuženik je bio etažni vlasnik ukupno 95,50 m2.

5.1. Iz daljnjih upisa u izvatku iz zemljišnih knjiga za zgradu [adresa], utvrđeno je da su upisi etažnih vlasnika pa tako i tužitelja izvršeni u prosincu 2020. godine, ali da je tuženik imao prvenstveni red upisa iz 2014. godine sljedom čega se zaključuje da je u razdoblju od listopada 2020. do kolovoza 2021. godine bio etažni vlasnik u zgradi.

5.2. Utvrđene činjenice (5. i 5.1.) odlučne su za utvrđivanje obveze tuženika u ovom predmetu, jer je utuženo razdoblje na ime podmirenja pričuve od listopada 2020. do kolovoza 2021. godine.

6. Iz dokaza dostavljenih po tuženiku utvrđeno je da je s društvom K.B.M. MAX j.d.o.o. zaključio ugovor o zakupu za sve prostore (5.) kojih je u tom trenutku bio vlasnika, ali ne i etažni vlasnik, jer je ugovor zaključen 16.10.2019. godine dakle prije provedbe etažnog elaborata u prosincu 2020. godine. Međutim, opis i površina predmeta zakupa odgovora površini od 95,50 m2. Citirani ugovor zaključen je do 31.12.2019. godine uz mogućnost produljenja ugovora na još godinu dana, dakle do 31.12.2020. godine.

6.1. Iz drugog ugovora o zakupu, a koji je zaključen dana **.**.2019. godine s FL, utvrđeno je da se u zakupu daju iste prostorije kao i one koje su 16.10.2019. godine u zakup dana društvu K.B.M. MAX j.d.o.o. i daljnjim uvidom u ugovor utvrđeno je da je predmet zakupa isti kao u ugovoru od 16.10.2019. (6.), da je zaključen do 31.12.2019. godine uz mogućnost produljenja ugovora na još godinu dana, dakle do 31.12.2020. godine.

6.2. Razgledom oba ugovora nije utvrđeno da kasnijim (6.) prestaje raniji ugovor (6.1.), a iz potvrde MUP-a utvrđeno je da je tuženik prijavio FL, jer mu isti duguje 4-5 mjesečnih zakupnina, a sve prema potvrdi od 21.7.2021. godine.

6.3. Na temelju ugovora i potvrde MUP-a može se zaključiti da su ugovorne stranke ugovora iz 6.1. ugovor produžile do 31.12.2020. godine, ali tuženik nije dokazao što je daljnji osnov temeljem kojem FL prostore drži u zakupu i nakon 31.12.2020. godine. Zbog toga svi navodi tuženika da bi netko treći pričuvu trebao plaćati za 2021. godinu uopće nisu dokazani, jer tuženik nije niti dokazao koji je pravni osnov (ako postoji) treće osobe za posjedovanjem nekretnina.

6.4. Međutim, niti za tri mjeseca 2020. godine pričuve, koju tužitelj potražuje u ovom sporu, ugovorni odnosi tuženika i njegovog zakupnika uopće nije odlučena za ishod ovog spora i to iz razloga što niti iz ugovora (6. i 6.1.) ne proizlazi da su stranke ugovorile da će tuženik zamijeniti obveznika plaćanja pričuve s njega kao vlasnika na zakupnika. Ovo iz razlog što iz čl. 4 oba ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da tuženik može kod isporučitelja komunalnih usluga prijaviti zakupnika kao naslovnika računa, ali nisu to ugovorile u odnosu na zakonsku obvezu plaćanja pričuve.

6.5. Točno je da su ugovorne stranke ugovorile da je obveza zakupnika plaćati zajedničku pričuvu, ali tuženik ne dokazuje da je promjenu obveznika pričuve prijavio tužitelju kao upravitelju zgrade. Na tu je okolnost trebao dostavi pisanu obavijesti da traži promjenu obveznika plaćanja pričuve.

6.6. Zbog svega utvrđenog sud nije prihvatio prijedlog tuženika o obavještavanju trećih osoba o ovom sporu (zakupnika), jer je taj prijedlog usmjeren jedino i isključivo na odugovlačenje ovog postupka. Osim toga, ugovorni odnos tuženika, vlasnika nekretnine u odnosu na koju je obvezan plaćati pričuvu, i njegovih zakupnika ili najmoprimaca, a imajuću u vidu sadržaj ugovora i činjenicu da tuženik nije dokazao da je o promjeni obveznika plaćanja obavijestio upravitelja, uopće nije bitna za rješenje ovog spora.

7. Konačno, sud smatra da je plaćanje pričuve zakonska obveza iz čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 - u daljnjem tekstu ZV). S obzirom na citiranu odredbu ZV-a tuženik, kao suvlasnik ne može svoju zakonsku obvezu prenijeti na trećeg i to na način da sebe oslobodi od zakonske obveze. Kako će i na koji način sa trećom osobom, sa kojom je ugovorom regulirao pitanje plaćanja pričuve, tuženik riješiti nije od utjecaja na ovaj spor.

7.1. Pitanje dostave uplatnica također nije od utjecaja na rješenje ovog spora, a imajući u vidu da se radi o zakonskoj obvezi tuženika, a imajući i u vidu da tuženik nije niti dokazao da je kod upravitelja promijenio obveznika plaćanja.

7.2. Podmirenja obveze može se dokazati samo potvrdom o plaćanju mjesečnih iznosa pričuve i ta se činjenica ne može dokazivati saslušanjem niti tuženika niti zakupnika. Nije životno da bi se mjesečne obveze podmirivale, a da ih tužitelj, upravitelj ne bi "knjižio". Radi se o pravnoj osobi koja, u zgradi u kojoj je tuženik jedan od suvlasnika, a tužitelj upravitelj, ima 50 suvlasnika, dakle obveznika plaćanja i teško je zamisliti da uplate tuženika nisu "knjižene". Sve dok tuženik ne dostavi dokaze o plaćanju nema uvjeta za provođenje financijskog vještačenja, kako to tuženik predlaže, jer nije jasno na koju bi se okolnost vještačenje provodilo.

8. Iz međuvlasničkog ugovora proizlazi da suvlasnici nisu ugovorili različitu naplatu pričuve po m2 ovisno o položaju ili svrsi nekretnine, dakle svi suvlasnik pričuvu plaća u punom iznosu.

8.1. Tužitelj je dostavio odluku unutar zapisnika suvlasnika od 3.5.2004. godine prema kojem su suvlasnici ugovorili pričuvu u iznosu od 44,00 kn po m2.

8.2. Nastavno tužitelj tvrdi da su tijekom 2016. godine suvlasnici smanjili iznos pričuve na iznos od 38,00 kn po m2, ali odluku o smanjenju ne dostavlja.

8.3. Iz izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj za utuženo razdoblje obračunava pričuvu u iznosu od 38,00 kn po m2.

8.4. Iz izvida o stanju prometa i prometu tužitelja, analitičkim karticama i izvodu iz poslovnih knjiga utvrđeno je da je tuženik u više navrata, a tijekom 2018. i 2019. godine plaćao pričuvu za obje nekretnine u iznosima koje odgovaraju pričuvi u iznosu od 38,00 kn po m2 i da je kao opis plaćanja naveo plaćanje pričuve za točno određene mjesece.

9. Provedeni dokazi i utvrđene činjenice temeljem provedenih dokaza čine uvjerljivu, logičnu cjelinu temeljem kojih je sud utvrdio visinu obveze tuženika. Naime, nedostatak odluke o visini pričuve po m2 ne može u ovom konkretnom slučaju ići u korist tuženika i osloboditi ga obveze plaćanja pričuve.

9.1. Utvrđeno iz razlog što iz samih radnji tuženika (plaćanja pričuve i potvrđivanje što se plaća kroz opis plaćanja) nedvojbeno proizlazi da on priznaje pričuvu u iznosu od 38,00 kn po m2 i da u toj visini plaća mjesečne iznose pričuve. Doista, u tome nije redovit, ali dovoljno redovit (pričuve za 10 mjeseci) da sud utvrdi da tužitelj osnovano pričuvu potražuje u iznosu od 38,00 kn mjesečno po jednom m2.

9.2. Zbog toga je zahtjev tužitelj usvojen i tuženiku je naloženo za utuženo razdoblje platiti iznos pričuve.

9.3. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđena je visina zahtjeva, a dospijeće se temelji na međuvlasničkom ugovoru prema kojem obveza plaćanja pričuve dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Dakle, tuženik pada u zakašnjenje prvog dana u idućem mjesecu za prethodni.

10. Konačno, tužitelj u ovom postupku nastupa kao upravitelj, koji je ovlašteno ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, a radi naplate zajedničke pričuve, što proizlazi iz čl. 90 ZV-a (tako i VS RH rev-30/12; rev-325/10 i US RH, 3695/10). Naime, iz ugovora o upravljanju proizlazi da je tužitelj za poslove upravljanja trgovačkim centrom otvorio poseban račun, na koji i traži uplatu ovdje utuženog iznosa. Dakle, tužitelj ne nastupa za svoj račun i za svoje ime, veća za račun ostalih suvlasnika.

11. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP).

11.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i troška javnog bilježnika u iznosu od 190,79 eura, troška pristupa na roč. dana 5.2.24. i 23.4.25. te sastav obrazloženog podneska od 5.11.24. po 200,00 eura; pristup na roč. 20.11.24. i 25.2.25. po 40,00 eura ili ukupno 680,00 eura što je uvećano za 170,00 eura PDV-a.

11.2. Ukupan troška tužitelja iznosi 1.040,79 eura, na koji primjenom čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude.

11.3. Temeljem čl. 155. ZPP-a ostali troškovi tužitelju nisu priznati, jer nisu bili potrebni za vođenje ovog spora.

12. Visina kamatne stope određena je po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

U Zagrebu, 28. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.